inasab wrote:Krokodil Behko wrote:Pa mogu ti reći,
Pijesak je željan,
tih talasa tvojih.
Padaju
Po njemu,
Spopadaju ga,
ljepšim ga čine, dok snagu gube
Ko Sizif u spoznaji
Dođi,
Zatalasaj
Ostat ćeš bez sebe,
Povučena,
Ostat će i uspomena,
O talasu zapjenjenom,
Što uredi i pomače.
Milioni
Milijarde osjećaja
Ostaše!
Stoljeća su talasima
udarala,
da kamen svila bude!
Nisi lose... Evo
Kako se samo gubis brzo
u tijelesnom
zanosu svom
i pijesak na koži mehkoj
jace sjaji
nego zelja u oku tvom
Po ostrim hridima moje
noge ce proci
da tvoje sretnu
u neznanju
jer
Ni Sizifu kamen
nije bio
uzaludni trud
nego teret samog sebe
i ljubavini sluh.
Ha sta kazes na ovo?
E ovo ti je vjerovatno najbolja pjesma, do sada, na forumu
Ništa bez izazova
A nije mi želja velika,
koliko igra zanese čovjeka.
Ni čežnja,
Da me smrvi,
Ni noć,
Da me
Nestane.
Onako,
U kaputu,
lutam,
Jutrom,
Maglama jesenjskim,
Idem i vraćam se,
Napipavam tvoje tragove,
Ti si bila.
Ti si prošla,
A sve je tako svježe,
jutros,
dok ko ukleti Holanđanin,
Plutam izmaglicama,
tvoje zbilje.