Uspomene

[Maja]

imate li neku kutijicu ili ladicu u ormaru gdje držite stvarčice koje vas podsjećaju na neke važne događaje u životu, recimo prva dobivena ruža, srebrni lančić od vama drage osobe, karte s koncerta, svjedočanstva iz osnovne škole i sl..


drugo

je li vam se teško rastati od starih stvari. na primjer, nabavite novi mobitel ili auto i sl al vam žao da prodate ili bacite staro iako je novo sto puta kvalitetnije. ili nešto puno jeftinije...npr...lupam...novu čašu za kafu al svejedno pijete iz stare koja je na jednom mjestu napukla. navikli ste na nju i teško je se odričete..

[mrki62]

Imam par spomenara, gdje sam pisao neke pjesme još iz mladosti,....... imam nekih crteža, koje sam svojevremeno crtao , imam poštanskih marki , koje su isto starijeg datuma , neke majice , koje imaju svoje značenje ( poklon od meni važnih ljudi ) a moglo bi se još šta nać , samo kad bih uključio mozak

[merylin]

Imam jednu punu laticu kojekakvih uspomena...i kad god sam krenula da pobacam većinu tih nepotrebnih stvari,nisam mogla...pregledam te stvari,izgubim jedno sat i po razgledavajući to i prisjećajući se,te sve vratim ponovo tamo gdje je i bilo!
Mobitel koji sam osvojila u koka kola nagradnoj igri više ne koristim,kupila sam sebi novi...ali ga ne bacam,stoji u latici kao potsjetnik na taj ludi dan!
Matursku haljinu iz srednje škole,obukla sam samo jedan jedini put....ali stoji i dalje u ormaru i ne pomišljam da je kome prodam ili poklonim!

O sitnicama kao što su raznorazne ulaznice,čestitke,pisamca,hemijske olovke,kutijice,sličice u albumu koje sam skupljala u osnovnoj u bločiću...sve to stoji godinama na istome mjestu i samo se nagomilava...
Najdraža stvarčica su mi tatine male naočale,koje smo našli u dvorištu,ispred zgarišta naše stare kuće,naravno...stakala nema,i okvir je sa jedne strane pukao....ali su mi pre-predrage!

[gejsha]

Uspomene čuvam u srcu.

[Krokodil Behko]

Uspomene cuvam u srcu.. Tu stoje,dok ne izblijede.
Vjerujem da blijede,zajedno sa covjekom,koji ih pamti. Dakle,cak i kad nestanu,potpuno izblijede, ostace iza njih praznina,proporcionalna predjenom putu.. A puta je sve manje i manje. Pa tako i uspomena. Covjek je stvoren,da se nada vlastitoj sreci. cak i ako je nije imao puno,u sjecanju mu uglavnom,ostane ono uspomena,koje su lijepe i rado ih se i sa zalom,sjeca. U principu,svako je sretan,makar na momente. neki se dostojanstveno,zadovolje sa ono srece,sto je nadju,slucajno,iduci svojim putem. nekima opet,nikad dosta. Uzimaju odakle stignu. Pitam se samo,da li oni u uspomenama,nose ovozemaljske ljudske nesrece miliona i stotina miliona ljudi,kao sto oni prvi,nose u uspomenama,poneki sretan trenutak,mozda cak i sa takvim otimacima.. I to bi bile uspomene. Lijepe uspomene,covjek nosi iz porijetkih trenutaka srece,kad nije bilo nikoga,da mu ih ukrade.

[Maja]

Neki dan sam našla pismo od prijateljice. Imala sam dobru prijateljicu u ratu. Baš smo bile nerazdvojene od 93 do 98.
Poslije kad sam odselila jedno vrijeme smo se dopisivale i s vremenom prestale. Srela sam je nedavno poslije više od 10 godina i...nekako nije to to. Nema one bliskosti. Kao stranci čovječe

[dacina_curica]

Nemam jednu kutiju nego nekih 12 jednu sa dnevnicima, nekoliko sa pismima iz/poslije rata, sa sveskama u koje smo rodica i ja zapisivale pjesme koje nam se svidjaju, sa sveskama koje smo mi, drugarice, izmedju sebe dijelile kao jedan veliki putujuci dnevnik (jedna pise par sedmica pa posalje drugoj i tako u krug izmedju nas 4-5), karte i gluposti sacuvane sa koncerata (izmedju ostalog avionsku kartu Dave Grohl-a, trzalicu Matt Osmana iz Suede itd.)....Cuvam sve, ne dam nikome. To mi je veliki dio djetinjstva, tinejdzerskih godina i naravno dokaz djetetu da je mama nekad bila cool.

Najvaznija uspomena koju imam je ipak tatina burma, sat i upaljac, to stoji u trpezarijskoj komodi i lomim ruke ko podje dotaci. To sam mahinalno zgrabila i stavila u ruksak kad smo bjezali od kuce, nasla u zadzepku tek neko vrijeme kasnije.

Od stvari tipa auto, telefon, odjeca, namjestaj itd. se rastavljam bez trunke tuge, nostalgije dok npr. cuvam kutije i kutije djetetve odjece i igracaka koje smo mu kupili kad je bio beba, jer ne mogu da ih "pustim". Dosta stvari koje je dobio na poklon smo dali u donacije ali ove stvarcice koje smo mu mi kupovali/birali i stvari koje je volio kad je bio beba jednostavno ne mogu da dam.

[Julia-Klara]

Cuvam neke stvari koje sam uspjela iznijeti na sebi kad smo krenuli u izbjeglistvo... Crne somotne dizelke (pantalone) koje sam nosila, i koje mi nikad vise ni iz glave nece moci, sat koji sam dobila za 18i rodjendan i koji ne radi vise
Slike cuvam, one koje su komsije uspjele sacuvati od pomahnitalih dosljaka koji su palili knjige, i sve sto je bilo nase...
I njegova pisma cuvam, savijena i sakrivena da ih ponekad ni ja ne mogu naci. Pokusala sam ali baci niti niti spaliti ne mogu. Ona su jedini dokaz da me je nekad jednom neko volio.

[Trepavica]

Uspomene dio nas , dio nase proslosti..

Da , postoji jedna kutijica zakljucana kod mame ,a kod mene kljuc. .pisma , slike , razglednice.. cd ovi .s vremena na vrijeme , pozelim vidjeti..cuti , prelistati...stoje.. ne stre...


Volim uspomene prelistati uz ovu Hankinu...


[ytube][/ytube]

[Pasaga]

Ja vam se divim.

Iz mladosti rane,nikakve uspomene nemam...nista.
Ni jedne slicice roditelja...
djevojke,koje bjehu lijepe ko san....ni jedne slicice....
pisma....

[gejsha]

Eh kako daca spomenu taj "putujući dnevnik", sjetih se i ja svog..
Imala sam to isto sa par prijateljica.. s kojima se sada jedva i pozdravim.. šteta, ali eto.

[Dust]

U srednjoj skoli smo imale biljeznicu/rokovnik u koju smo zapisivale sve one gluposti tokom casa i poslije (ah, kako nam je znalo biti dosadno). Kopiju te biljeznice sam dobila od moje naj naj naj naj prijateljice dok sam bila dole i ovo je isjecak....

[Ruana]

Nemam predratno nista ama bas nista. Kasnije sam pronasla kod rodbine i prijatelja neke slike i to je sve. Cuvam neke stvari koje sam dobila ovdje od roditelja. Djecije igracke i odjecu saljem u humanitarnu dolje, a cuvam samo njihovu prvu odjecu, ono sto su prvo obukli kad su se rodili, kao i njihove prve cipelice. Takodje cuvam i neke sitnice sto dobijem od meni dragih ljudi ali u sustini ne volim da se vezem za proslost ni uspomene.

[Peggy Sue]

U srednjoj skoli smo imale biljeznicu/rokovnik u koju smo zapisivale sve one gluposti tokom casa i poslije (ah, kako nam je znalo biti dosadno). Kopiju te biljeznice sam dobila od moje naj naj naj naj prijateljice dok sam bila dole i ovo je isjecak....

Ja ne mogu vidjeti slike

[Nela]

cuvam neke stvarcice koje me podsjecaju na sve sto je bilo lijepo, slike, karte, ulaznice, imam i sveske u kojima sam se dopisivala sa dvije najbolje drugarice na casovima. Ma, masa sitnica jako dragih. Imam cak i svoju prvu igracku

[sann]

Nista.....sve je otislo u pepeo ali u srcu,jos!

[Lanci]

Ma imam neku gomilu nekih stvarcica koje sam drzala u jednoj latici jos prije moje udaje i danas dan to stoji kod moje mame na istom mjestu..nekad kad odem pa pogledam sama se sebi smijem..i zaptam zasto ovo zaista uopste cuvam..cemu a zao mi da to pomjerim odatle ili bacim sve te godine stoji na istom mjestu ....jer lijepe uspomene uvijek nam ostaju u srcu to je dovoljno..

[sann]

.......vratih ih,sjedeci na klupi,ispod starog duda na plazi,neke,naravno,ali one naj draze...

.....klupa ih cuva,godinama,i svaki put,kada sjednem,ona ih otvori za mene,zatvorim oci i....sjecanja naviru,Vrbas,ja i moje uspomene....jedna mladost,jedno proljece i jedna ljubav.....ostase na toj klupi,zauvijek!

[POSAVLJAK]

Malo sam se zaigrao pa sam sebi napravio limenu kasicu za novce. Pravio sam je tri dana i izgleda kao Ajfelov toranj. No u sredini njega sam napravio rupicu u koju može i petomarka da prođe, ali kad je nakrivim naopako ne može da ispade pošto iznutra se zatvara kad ubaciš paru. Visine je negdje oko 130 cm. Problem je u tome što sam se zajebao, ako želim izvadit markicu morao bih jednostavno da prorežem lim i da izvadim novac, e sad, unutra zasigurno ima preko 300 KM, i neki dan gledam u to i velim : koji li je meni k...bio.

[toxic]

Cuvam uspomene.
Koliko samo tih silnih papirica, poruka, autobuskih karti, karti za bioskop
Nekad se i sama pitam cemu sve to, al' ih ipak vratim u kutiju:)