Dnevnik

[dacina_curica]

Pocela sam pisati par godina prije rata ali sporadicno, tek toliko da zabiljezim furke sa zimovanja/ljetovanja, dogododovstine sa prvim momkom, gluposti u koje smo se svi nemilosrdno uvaljivali i naravno razocarenja kad drugarica kaze nesto nepozeljno, kad simpatija nadje djevojku i tako to. Taj dnevnik je ostao kuci u Zv, bezbeli je zavrsio u vatri kao i slike. U izbjeglistvu sam pisala jer mi je, dok me nije popustilo ono "jos malo pa idemo kuci", trebao ispusni ventil, trebalo mi je nesto u sto mogu zabiljeziti svoje prijatelje, nase budalastinje i dogodovstine, tek toliko da ih spasim od zaborava. Te dnevnike imam jos uvijek, imaju svoju posebnu kutiju i s vremena na vrijeme izvucem i citam, sjecam se svojih najboljih drugarica koje sada zive na drugom kraju svijeta i tako to. Drago mi je sto imam sve zapisano jer ne znam da bi u mojoj prenatrpanoj glavi moglo dugo opstati.

Moj muz je dok sam bila trudna pisao dnevnik (na mobu ) nasem crvendacu i ima sve to sacuvano, isprintano i spremno za Dadu da cita kad poraste.

[Dust]

Identicno kao i kod komsinice. Nista nisam mogla ponijeti sa sobom kada sam odlazila, tako da su i dnevnik i slike, sve, spaljeni. U izbjeglistvu sam pisala skoro svakodnevno, i neke dijelove jos cuvam. Vratim se ponekad pa ih procitam, tek da spasim neke sitnice od zaborava. Ovdje nikada vise nisam pisala, mada sam trebala.

[Heidi]

naravno, i ja sam pisala dnevnik.... pod nazivom 'jadi mlade heidi'.

[Julia-Klara]

Sa dnevnikom pocela u osnovnoj skoli jer je uciteljica zeljela da pisemo preko ljetnog raspusta, ali svaki dan to je onaj koji je morao biti-uglavnom je pisan dva posljednja dana raspusta

ovaj pravi... pisala...i pisem... sta cu, svasta mi se mota po glavi, mislima, i lakse je kad se stavi na papir, analizira, nekad kasnije i nasmije ili zaplace
iako sam otovrena kao osoba, volim pricati, postoj eneke stvari koje ostaju zakopane u dushi...i u dnevniku

jednom davno, u izbjeglistvu, dodjoh s psola ranije kuci, i zateknem sestru kako sjedi i lista moj dnevnik,koji nikad nisam krila... 4 dana se sakrivala od mene, crveneci kad god me pogleda, nije progovarala ni rijec. petog dana je stala pred mene, pocela plakati, i rekla : "Izvini, hocu da umrem od stida! Nisam to nikad prije uradila, ne znam sta mi je bilo."

[gejsha]

Moj muz je dok sam bila trudna pisao dnevnik (na mobu ) nasem crvendacu i ima sve to sacuvano, isprintano i spremno za Dadu da cita kad poraste.

Baš lijepo

[Peggy Sue]

Sa vam vasi muzevi kazu za dnevnike?
Mene su mnogi savjetovali da ih prije udaje spalim... Sta mislite o tome?

[Krokodil Behko]

Postoje i računari/skeneri/printeri pa se da prebaciti u neki folderčić.
A da se i zaključati

[Peggy Sue]

Postoje i računari/skeneri/printeri pa se da prebaciti u neki folderčić.
A da se i zaključati

15 rokovnika? 9 godina?
Niko ne zna da ih još čuvam.. Svi misle da sam ih spalila

[Tempy]

Sa vam vasi muzevi kazu za dnevnike?
Mene su mnogi savjetovali da ih prije udaje spalim... Sta mislite o tome?

Ne spaljivati, zaključati u kakav simpa box i ostaviti kod roditelja, a ključ kod sebe. Nekad kad se ne bude živjelo kod roditelja lijepo će biti prelistati, prisjetiti se u samoći.
Nije dobro spaliti sve mostove iza sebe udajom.

[Krokodil Behko]

Postoje i računari/skeneri/printeri pa se da prebaciti u neki folderčić.
A da se i zaključati

15 rokovnika? 9 godina?
Niko ne zna da ih još čuvam.. Svi misle da sam ih spalila

Ma ja ti to nikada nisam piskarao i šta ti ja znam. samo kažem da će
na taj način biti trajno sačuvano i biti ti pti ruci kad god si za compom.
Npr, skenirao sam stare slike i milina božija imati ih pri ruci. Polako.
Stranicu po stranicu i bit ćeš zadovoljna.

Jbt, ja ovdje pročitam post koji sam pisao prije nepune dvije godine pa se
isčudjavam samome sebi i pitam se da li sam ovo stvarno ja
Baš od jučer razmišljam i temu oda otvorim o tome.

[Peggy Sue]

Jbt, ja ovdje pročitam post koji sam pisao prije nepune dvije godine pa se
isčudjavam samome sebi i pitam se da li sam ovo stvarno ja
Baš od jučer razmišljam i temu oda otvorim o tome.

To je fora i sa tim silnim dnevnicima... Čitanje mi ne ide nikako... Smijem se sama sebi i tješim se da je to ipak bio pubertet, da su me vanzemaljci kidnapovali, da je do klime... i tako to...

[Maja]

Danas dok sam raspremala sobu nađoh prazan rokovnik od Sarajevo osiguranja i odlučih da pišem dnevnik

Napisala sam ko neki uvod e sad se javlja problem gdje ga sakriti

Tata i brat su se usavršili u pronalaženju sakrivenih stvari.

[Biba]

Ne, u trećem osnovne se mama morala potpisati u bilježnicu jer je učiteljica napisala da ništa nisam napisala u dnevniku...pa nije baš ništa al et...nisam smatrala da je išta bilo zanimljivo za pisanje..ne bih voljela čitati ni sretene ni tužne događaje

[srculence7]

Pisala sam nekih 6-7 godina, na kraju sam ga uništila, neke stvari je bolje zakopati u sebi, ne rizikovati ako već nemate želju da to podelite sa nekim.

[rethna]

Sta si rizikovala?

[srculence7]

Uhvatila sam nekog da ga čita, nakon toga sam obećala sebi da ću naći drugi vid rasterećenja,neki drugačiji način da povratim ravnotežu, onda sam se zbližila sa yogom