Ruana wrote:deverati – mučiti se
luft – vazduh
tinta – mastilo
ćuko – pas
zakovrnuti – umreti
babo – ded otac, a ne djed
sevap – milosrđe
ćukati – kljucati
jok – nikako, ne
deder – hajde
Šalim se… ali, u svakoj šali ima i zrno/ce zbilje… Mogu, samo, da kažem: ne d`о Bog!
Kad mogu – kao posebni nazivi! – da postoje hrvatski, bosanski/bošnjački, crnogorski i srpski jezik… nikad ne recite nikad!… eto, još, novih, dva-tri… tri-četiri za koju godinu ili deceniju!… pa, nastavljam… elem!… kad mogu… zašto ne i hercegovački?! To nikom ne bi smetalo, a Hercegovcima bi prijalo u ušima, na ponosu… kao da bi za dan/noć postali važniji!… He-he!
– Pošto su vam ove kavade? – pita moja tetka Ljubica seljanku na beogradskom Zelenom vencu daleke 1941, tad smo kao izbeglice stanovali u Ulici Admirala Geprata 97, imao sam 5 godina.
Svakako, seljanka, iz okoline Beograda je nije razumela – nije znala hercegovački!
A radilo se o običnom paradajzu!
Hercegovački jezik zahteva i hercegovački r(j)ečnik…
Pa, tako, u r(j)ečniku, pisalo bi:
tèća – šerpa
mohune – boranija
pantarulj – viljuška nehercegovački
čatrlja – neugledna kućica čatrnja = bunar
ćutuk – panj; “glup k`o noć”
rubac – maramica
karpuza – lubenica
tèpa – pijaca
téka – sveska
sarànsak – beo luk
hasna – korist
kijámet – vremenska nepogoda smak svijeta,također
vajda – korist Kaže se i fajda
rigati – povraćati kaže se i bljuvati
sàdžāk – tronožac na ognjištu
majdonos – peršun
hunjavica – kijavica
bezbeli – svakako, podrazumeva se
šuti – ćuti šuti se kaže i u Bosni i Hrvatskoj
kifele – beži, razlaz, idi imperativ = kifeli
fajercag – upaljač
klak – kreč
šlauf – crevo za vodu
pura – kačamak kaže se i cicvara
kurtalisati se – spasiti se kutarisati, a ne kurtalisati
vakat – vreme
akšam – ponoć suton, sumrak a ne ponoć
murva – dud
degenek – batine (turc., degenek = kaiš)
čorape – čarape
bucati – cepati
uš – vaška
plajvaz – olovka
aber – vest turcizam - haber, a ne aber
deverati – mučiti se
luft – vazduh
tinta – mastilo
ćuko – pas
zakovrnuti – umreti
babo – ded
sevap – milosrđe
ćukati – kljucati
jok – nikako, ne
deder – hajde
ič – nimalo, ništa
(u)zaman – (u)zalud
mur – pečat, štambilj
ćuk – kukavica
obrliht – gornji prozor
zijati – nametljivo gledati, upiljiti se
krtola – krompir
deka – ćebe
sikira – sekira śekira (crnogorsko ''ś''
zort – strah
aratos – đavo; čovek bez mira i strpljenja
nȏžice – makaze
mosur – kalem
asura – prostirka muslimani kažu hasura
japrak – sarma japrak se zavija isključivo u list od raštike i nikako nije isto što i sarma
dram – gram
dolma – punjene paprike
pantale – pantalone
basamak – stepenica, stepenik
pipa – slavina
ašikovati – udvarati se ćosati
botana – platno ne bilo koje;prosto platno
iberciger – lak mantil
drapati se – češati se češće se kaže drpati se
kundure – cipele
ibrišim – svilen konac
duvar – zid
bagatela – jevtino
kandžija – bič
džabe – besplatno
badava – besplatno
pila – testera
ljut – paprenś
izdurati – teško izdržati
kisjelina – kiselo mleko kiśelina
kanate – zaštitne daske na kolima i prozorima
džam – staklo
bala – denjak
pendžer – prozor
cuker – šećer
kapidžik – vratanca na kapiji
ceker – torba
ruta – ponjava
psiha – veliko sobno ogledalo s dve nahtkasne
lokum – ratluk rahat lokum
kenjkav – nikakav, kilav plačljiv, molećiv
biža – grašak
samt – somot
bilmez – priglup, sirov momak
begenisati – dopasti se
šlifer – navlaka za jorgan
huknuti – dunuti
špitalj – bolnica
tuka – ćurka
ganjak – hodnik
biciklo – bicikl
štokrla – stolica bez naslona
himber – sok od malina ne samo od malina
baul – sanduk za odeću
insan – čovek
đozluci, đorzluci – naočari
šamlica – niska stolica/hoklica šćemlijica
vadžola – pasulj fažola
varenika – skuvano mleko i neskuhano
šiljte – dušek
čevalduša – kriva igla za šivenje dušeka
pirjan – jelo s plavim patlidžanima prije svega od raštike, ali i od ostalog povrća
patlidžan – plav paradajz kakav je plavi paradajz ?
puce – dugme puca , u jednini ž. roda
buha – buva Bošnjaci i Hrvati kažu - buha.
riktati – doterivati
lapis – mastiljava olovka grafitna olovka; mastiljava je - tintolapis
šipak – nar
furda – ostatak od pokvarenog mleka, sir od surutke furda je otpadak (crijeva i iznutrice) od ovce; društveni otpad, također. Hurda ili 'urda je vrsta nekvalitetnog sira od ''prozuklog'', a ne pokvarenog mlijeka
nafaka – navika Hahaha, moj Mihiću... Nafaka je stečevina, imetak, u materijalnim dobrima
tȁs – plitak tanjir
plitica – tacnica
mašćoba – mast masnoća - da; mašćoba..!??
mlàka – bara
pusa – poljubac
ćapati – kidati; uzimati bez pitanja kaže se i čopati i čopkati = prstima otkidati komadiće, najčešće pite
pròpūh – promaja
Tarcan – Tarzan ko zna gdje si ti ovo čuo?
fermati – uvažavati, poštovati
ćáće – šiške
kimel – kim
kanafa – kanap
safun – sapun
pirimač – pirinač
krastavac – krastavac
derati – cepati
kino – bioskop
uzvrištalo – pokvarilo se, ukiselilo se (jelo) hahaha...!! ma, uzvištalo (ukiśelilo se; gdje će jelo uzvrištati !?/
muha – muva
kamomila – kamilica
Jovanica – Jovanova supruga Jovanovica; Jovanica je mali Jovan
Milanica – Milanova supruga Milanovica; Milanica je mali Milan
Brankovica – Brankova supruga Tako je
ćàća – tata
tétak – teča
striko – stric adže, kod Bošnjaka a i Hrvata u Hercegovini
škip – korito
pruga – autobus
belaj – muka
kvarat – četvrt(-ina)
izdušiti – izduvati
fuzbal – fudbal
sola – “cigančići”
daidža – ujak (mamin brat)
zasun – reza na vratima
ocat – sirće
ćuriti – viriti
šparhet – šporet nije šparhet, već - špahret
porhet – čupava tkanina nije porhet, već - pahret
iscufati – iskrzati
bȉlja – cepanica
koporan – gunj nije već prsluče, od domaćeg sukna
geršla – ječam
kenjac – magarac
pipun – dinja
i dr.
--------------------------------
Mihići su Hercegovci porijeklom, pa sam zbunjen.
Sve boldirano je Seljakovo.
-----------------------------------
Svakako, mnoge od ovih reči su turcizmi, germanizmi, italijanizmi i dr., ali, tako je i u drugim jezicima, u svakom ima tuđica, tj., pozajmljenih reči iz drugih jezika pa ne treba da čudi što ih ima i u hercegovačkom. Međutim…
E, pa, na kraju, da otkrijem da sam se, samo, našalio s hercegovačkim jezikom! Samo sam “pustio buvu”, šale, radi jer postoji, samo, srpski, a s hercegovačkim sam se malo poigrao… da, mostarska liska!…
Ni u snu nema šanse da hercegovački postane poseban jezik. Može se govoriti o hercegovačkom govoru, pa, i to, veoma-veoma nategnuto jer… srpski je, to, jezik, i nijedan drugi…
Na samom kraju, čisto prakse, radi: znate li kad se može reći, tvrditi da se radi o dva jezika… o dva posebna jezika?
Ne znate?!
E, pa, ja ću vam reći, a tačno je da tačnije ne mere biti!
Znao sam da ne znate, to, malo ko, zna, osim, svakako, lingvista! A saznao sam, to, od jednog lingvista!… Pa, evo…
Ima jedan vrlo jednostavan način, jednostavan test, jednostavna proba: tamo gde se razlikuju brojevi od jedan do deset – radi se o različitim jezicima.
Lako da lakše ne može biti!
A u srpskom i “hercegovačkom” – kaže se – i piše: jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset!… sve je jasno kao najjasniji dan…
Pozdrav,
Velibor Mihic
Ovo važi i za hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski jezik! To je sve JEDAN ISTI JEZIK! To je NAŠ jezik! Samo – da bismo se napravili važni! – razlikujemo se u NAZIVIMA JEZIKA!
Na slovenačkom: ena, dva, tri, štiri, pet, šest, sedem, osem, devet, deset. Znači: poseban jezik.
Na makedonskom: eden, dva, tri, četiri, pet, šest, sedum, osum, devet, deset. Znači: poseban jezik.
Je l` jasno?!
Velibore Mihiću, uz dužno poštovanje prema tvome mišljenju o nazivu jezika sa prostora bivše Jugoslavije (ako sam dobro razumio, osim makedonskog i slovenačkog, svi ostali su, u stvari srpski ili ''naš'' jezik), evo što ja mislim o tome.
Nisam lingvista, pa ni moje mišljenje nije takvoga karaktera, ali ni pitanje naziva nekadašnjeg nam zajedničkog jezika, u tvome postu nije, ipak,tretirano sa lingvističkog stajališta. Ono je političke prirode,iako mi
izgleda zanimljivom osnova za distinkciju različitih jezika, putem brojeva. Čak i ako je to ''pravilo'', rezultat slučajnosti, a ne svjesnih lingvističkih napora da se jezici međusobno što više udalje, ničega ne vidim spornog u tvrdnji koja iz njega proističe - da se makedonski i slovenski, razlikuju od toga - za tebe ''srpskog'' ili ''našeg'' jezika.
Pitanje različitih naziva za taj ''naš'' jezik, primarno je, dakle, političke prirode. Niko ne može osporiti da se srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik veoma malo međusobno razlikuju. U prilog tome je činjenica da su se ''do jučer'' svi oni zvali srpskohrvatskim, odnosno hrvatskosrpskim. To je, također, bila politička kovanica, koliko i lingvistička.
Jezik predstavlja snažnu i nezaobilaznu komponentu u definiranju nacionalnog identiteta. Borbom za neporecivo pravo da jezik kojim govore zovu svojim imenom (imenom svoje nacije, etničke grupe, nacionalne manjine), Hrvati, Crnogorci i Bošnjaci su samo ostvarili to političko pravo. Pravo da taj ''naš'' jezik ne može biti rezervirano samo za jedan narod - srpski recimo - da ga zove srpskim, a da ostali nemaju to isto pravo.
Hoće li se današnji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik međusobno udaljavati, prije svega zavisi od socio - političkih okolnosti, od karaktera i snage ekonomskih, kulturoloških i inih veza među njima. Naravno da ima i kvazilingvista, na svim stranama, koji po svaku cijenu žele dokazati da se radi o četiri različita, međusobno vrlo udaljena jezika; do te mjere i apsurda da se, eto, odjednom i naprasno više ne razumijemo međusobno i da nam trebaju prevodioci.
Da rezimiram, jednim pitanjem: zašto Bošnjak ne bi imao pravo da taj ''naš'' jezik zove bosanskim ? Od svoga postanka, današnji Bošnjaci su uvijek govorili svoj jezik, samo im je bilo uskraćeno pravo da ga tako zovu. Isto vrijedi za Crnogorce. Hrvati su sa Srbima ulazili u kojekakve kombinacije,političke kompromise oko jezika, ali su uvijek, jezik kojim govore, zvali i doživljavali hrvatskim.
Što se tiče tvoga ''hercegovačkog'' vokabulara, vjeruj da je pun grešaka. Ukazat ću na neke u nekom narednom postu.
Moje poštovanje.