Krenem u potragu za značenjem riječi balija, otvorim nekoliko riječnika i počnem tražiti pod slovom “B”. Klaić piše da je to izraz koji se nekada upotrebljavao u pogrdnom smislu za Turčina (str. 132). Škaljić piše da je Balija indeklinacija muslimanskog muškog imena u značenju “Starinac” i pojašnjava da arapska riječ bālī znači “star, vehad”. Pored toga, navodi i još tri značenja: 1. muslimanski seljak, primitivan, prost čovjek, čovjek iz naroda koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu; 2. pogrdni naziv za bosanskohercegovačke muslimane i 3. naziv za sirova, neotesana, silovita čovjeka. Na kraju iznosi i mišljenje da drugo značenje dolazi od ličnog imena “Balija”, a da prvo i treće značenje dolaze od glagola baliti (str. 118).
I drugi leksikografi bilježe slična značenja. Neki napominju da je to nekadašnji pogrdni naziv, a neki bez puno objašnjenja navode da ta riječ označava protuhu i neuka čovjeka. Uvidom u razne rječnike, primijetit ćemo da je tu bilo i prepisivanja. Na povjerenje. Međutim, objašnjenja značenja riječi balija koja pronađoh u rječnicima nisu mi otkrila pravo značenje te riječi. Barem sam sve vrijeme osjećao da to nije to. Na iskraju, kako je moguće objasniti da neko svom djetetu, zjenici svoga oka, nadije ime Bali, od koje se i izvodi riječ balija, ako ta riječ označava protuhu, neotesanca, neobrazovanu i sirovu osobu? A ima takve djece s takvim imenima. Ima, naprimjer, Sarajlija Bali‑efendija, kojeg je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović 1578. godine imenovao za prvog bosanskog kadiju sa sjedištem u Sarajevu. Tu je i glasoviti komandant Fatihovih jurišnika na Beograd, Bali-beg. Pa ima tu i onaj Bali-beg koji se pojavljuje i u onoj seriji o sultanu Sulejmanu. Pa ima tu i sarajevska mahala Balibegovica. Bošnjak koji je svojevremeno bio najznačajniji sufija Osmanskog carstva, također, zvao se Hamza Bali Baba Bosnavi. Ima i prezime Balić. Dakle, tako veliki insani nosili su ime Bali, od kojeg se, izgleda, javlja riječ balija, kojom kasnije bivaju pogrdno nazivani bosanskohercegovački muslimani.
Moram nastaviti dalje. Otvaram turske rječnike i pronalazim nekoliko značenja: 1. star, vehd; 2. vrijedan poštovanja; 3. lično ime. Dakle, nigdje nema ništa ružno. Otvaram perzijske rječnike i pronalazim divna značenja: 1. srce, srčan, hrabar; 2. ruka, rame, mišica; 3. misao, pamćenje; 4. prezentska osnova glagola bālīdan (ponositi se, dičiti se, gorditi se…) Sad mi već postaje jasno šta znači riječ balija. Tom je riječju kroz historiju označavana srčana, odvažna i hrabra osoba koja se uzdala u snagu svojih mišica i ponosila svojom mišlju i svojim pamćenjem, ali i svojim porijeklom. Ovo drugo značenje koje je pogrdno sigurno nije proizašlo iz rječnika arapskog, perzijskog ili turskog jezika, nego iz nastojanja da se ponizi jedan ponosan narod; nastojanja kakva ispoljavaju i oni analitičari koji u isti koš stavljaju četnike, ustaše i balije.