Price iz nase mahale

Različite teme koje ne spadaju u ostale podforume

Moderator: Krokodil Behko

Post Reply
Ruana
Status: Offline

Price iz nase mahale

Post by Ruana » 24 Jan 2013, 22:32

Podjelite sa nama smijeh i suze iz ulica/mahala nase mladosti ili djetinstva. Prisjetimo se nekih dragih ljudi i dogadjaja iz vremena kada se zivjelo drugacije, opustenije i na neki nacin sretnije.
"Ispricajte" nam neku anegdotu iz svoje mladosti ili djetinstva.

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 24 Jan 2013, 22:46

Kao i obicno moja rahmetli nena i njena komsinica (sto se lijepo oblacila kad je Tito na televiziji)
Kad je bio onaj veliki zemljotres 15 aprila, valjda se kod nas tamo dobro treslo. Sjedile one na tarasi Ili kako su to one zvale (kulici) i pile kafu zorom ujtru, kad je zadrmalo i srusio se neki zid.
I sada one to pricale poslje, kaze ova komsinica "ja taman prinjela fildzan ustima, ono zatrese, vidim zid naredi Allah riknu (tobejarabi) te ja brzaj bolje u kucu i podupri televizor da se ne slomije, ne bi Hasana smjela cekat da je televizor paNo."
"I sve sam tako drzala dok nije prestalo a treHlo je Bogami skoro sahat."

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 25 Jan 2013, 18:11

Đe ti je Pita?
Pitaš kako sam dop’o zatvora u Amer’ci, jarane moj. Prijav’la me u mene žena i djeca. Vjerov’o il’ ne. To ti je bilo nekako.. ‘vako. Zovu mene je’an dan iz škole, kažu, mali ti dobio sindrom. Od koga, reko’, pizda im materina ona drogeraška, mora da su donosili inekcije u školu. Šta je, reko’, fasov’o ? ADHD, kažu. Noge mi se o’sjekle. Hoće l’ preživjet’, kukam ja po školi, dje je ba da ga vidim, na šta l’ mi maksum sliči?
Kad eto ti ga vode, njih petero, jebo te. Direktor’ca, garava k’o odžak, pa neka debela rospija, valjda medecinska sestra, pa onaj sekuritu oficer, pa vatrogasac, i još neki mali iz starijeg raz’da, neki naš iz Zen’ce, da mi prevodi, da bolje razumim, k’o biva ja ne znam dobro engleski. Vidim ja mali mi zdrav i čitav, nije se os’o, ma k’o normalan. On ti, kaže debela, ima ADHD. Ma, šta vam je to, skoči’ ja, govor’te više, ako Boga znate! To ti je, kaže sad ona garava, Atention Deficit Hiperactiviti Disorder.
Okrenem se ja onom malom iz Zen’ce, šta, reko’, ova kaca Boga ti laprda, čime se ba zarazio? Ma, veli, nije to zarazna bolest nego je Ekrem nemiran u školi, jurca po hodnicima, skače po klupama, zajebava svakog, hoće se Boga mi i pomarisat’. Laknu meni nama’. Molim te, prevedi im, ako mene dobro ne razumiju, da ništa ne brinu, izliječiću ga ha kući stignemo.
Nećeš ga ti liječit’, podvrisnu ona deb’la, imala je brat bratu dvjesto oka samo u gus’cama, i još toliko u dva stomaka podno onog glavnog stomaka. A sva nafrakana, k’o neka džizlija. Imamo mi, kaže, terapije koje njemu trebaju, imamo psiologe, sociologe, mi ćemo njega sredit’. Ništa vi ne brin’te, gospodjo, znam ja, reko’, jednu pravo dobru terap’ju iz Bosne, naučio sam je od rahmetli babe, on od njegovog babe, i sve tako. Ooo, veri intrsting, kaže direktor’ca, ta terapija je kod vas u Bosni neka tradicija, prenosi se sa koljena na koljeno? Nije, reko’, kod nas to ide s bubrega na bubreg, draga gospodjo.
E, pa, kaže, direktor’ca, its najs što vi imate te tradicionalne terap’je i lijekove iz Boslovakije, ali vi nama morate reć’ kako se to sve zove, tako da možemo provjerit’ jel’ to FDA pruvd.
- Šta ti je to, ba?
- Znate gospod’ne, opet uskoči ona kaca, ovo je Amer’ka, ovde svi lijekovi i terap’je moraju biti pruvd od FDA, posebne organizacije koja se bavi zaštitom našeg zdravlja. S tim nema šale. Nije vam ovo tamo neka Čekoslokratija.
- Ma, nema, reko’, problema, sve ću vam ja napisat’. Mali, daj taj plajvaz! Imamo i mi medecinsku skraćenicu za to, reko’. To vam je – DGNK.
- Ooo, najs, najs, kaže ona, letmi rajtit dovn, znači Di – DŽi – eN – Kei.
- E, kod nas je to malo drukčije, gospodjo. Mi to spelujemo ‘vako-
- De – Ge – Ne – K.
- Ouu, ok, znači De-Ge-Ne-K ?
- Degenek, degenek, reko’. Baš tako.
- A kako se to administrira?
- Š’a ti je to?
- Aj min, kaže, kako se uzima ta terapi?
- E, to vam je, reko, ‘vako relativno, može da se popije samo jednom u životu i ADHD je k’o rukom odnesen, za sva vremena.
- Imposibl, kaže. Haubig doza?
- Hm, mora biti onako poveća. Domaćinska. Onako podebela, da se nikad ne zaboravi. Sve zavisi ko vam je daje. Onome kome je to administiro na primjer moj rahmetli babo, tome druga nikad nije trebala.
- Oo, vaš otac je bio medecinski radnik?
- Ma jok ba, fizički.
Ma nisu prošle ni tri hefte zove onaj mali iz Zen’ce. Šta je, reko’ sad? Kakav je sad belaj ? Sad je, kaže, u pitanju OUTIZAM. Ma, kad se i u to uključilo pašče jedno ?! A priprijetio sam mu da se mani polit’ke i tih gluposti, komunizma, budizma, patriotizma, outizma, svega. Ko ga je na to nagovorijo? Mora bit’ onaj Ćamilov taksirat Faruk. Nije to to, kaže, to ti je opasna bolest, bleji u prazno, gubi se, ne prati nastavu, potpuno o’sutan i tako. A to je to, reko’. O’sutan. Opasna bolest, veliš. E ovog puta ću ga ja izliječit’ za sva vremena i to od svih bolesti! Nikad više neće biti hasta.
Tako ti je to u Amer’ci, moj jarane, sve je bolest. Ako ne ‘odaš kako oni misle da treba, ako ne pričaš, ne slušaš, ne spavaš, ne jedeš, ne jebeš, svemu odma’ daju ime, pa skraćen’cu i… nema ti više spasa. Od ljekara do ljekara, od bolnice do bolnice, ne možeš ih se više nikad kutarisat’. Svaki dan u ap’teku k’o u menzu i uzimaš lijekove za sve moguće skraćen’ce – ADHD, MRSA, AIDS, KFOR, FDA, FBI, ima ih ba mali milion.
Iš’o ja na neke preglede i zovne mene taj famili hećim da hitno dodjem kod njega. Moraš, kaže, odmah početi pit’ lijekove za ho’sterol. Što, bolan ? Ho’sterol ti je , kaže, 215. Pa, reko’, i prošle god’ne mi je bio 215 pa si rek’o da mi je u gran’cama normale. E, kaže, to je bilo prošle godine. Sada su stručnjaci pronašli da je normala 200 a ne više 220, pa je tvoja situvacija sada kritična, hitno moraš početi pit’ lijekove.
Jeb’o mater te si ti normalan, reko’. Prije šes’ mjeseci si mi sa istim nalazom rek’o da sam zdrav k’o dren, a sad ka’eš da sam u kritičnom stanju! Pa, ko je ovde lud, čovječe, ti ili ja! Stručnjaci su, kažeš, tako odlučili. Ma, j.... ja i tebe i te tvoje stručnjake, svaki’ po godine to mijenjate da bi ap’teke zgrnule pare, a i vi s njima. Neću ih pit’, pa makar crk’o nama’. Nosi ih materi !
Mafija je to, jaro moj. U mene se žena bila u to ufurala, pila svaki dan po 28 lijekova. Samo vidiš po cijeli dan trza glavom nazad. Pa je poslije neko nagovori na onu makrobiot’ku. Ja, tog belaja. Počela da donosi neku travu u kuću, neku crnu rižu, oči joj se ‘vako ukosile, neke smrdljive supe, istopila se, nemaš je zašto ufatit’. Navalila na men’ svaki dan, pusti tu, kaže, kafu i cigaru, što će ti rakija, nije to zdravo. Meso, hljeb, baklave, tufahije, sve to treba izbacit’. Slušam je i ne mogu da vjerujem svojim uš’ma. Čuj, izbacit’ baklave i tufahije, pa čime ću se, reko’, zasladit’ poslije ručka? Treba, veli, da jedeš voće.
Voće? Ma, dje ti je to, reko’. Šljive brezukusne, izgledaju k’o jab’ke, jab’ke k’o bundeve, kruške mirišu na banane, jagode imaju ukus trešanja, sve se izmiješalo, sve raste u svako doba godine, dana i noći, ma koje crno voće, nek’ ti ga jede u tebe babo.
Vrnem se ja jedan dan iz fabrike gladan k’o vuk a na astalu u tanjiru nešto crno, tanko, ubudjano, ušćulo se, Bože ubrani.
- Dje ti je pita, reko’ ?
- Ručak je na stolu, kaže. I pokazuje na ono.
- Šta ti je, reko, to ?
- To su, kaže, alge.
- Kakve alge?
- Japanske.
- Odakle ti to, reko’.
- Iz Japana.
- Šta ima za jest’?
- Pa to, kaže.
- Šta to?
- Morske alge. One su vrlo zdrave.
- Pa ako su tako zdrave zašto nisi nikad vidila Japanca većeg od metar i po? Moj Ekrem im može svima pitu s glave jest’.
- Al’ su zdravi.
- Čuli ti šta te ja ‘pita’? Dje ti je pita?
- Šta će ti , kaže, pita, od nje se samo deblja. Pita se, kaže, neće više jes’ u ovoj kući. Sir nije dobar za ho’sterol, meso se ne probavi ni za heftu, vruće tijesto……nije više stigla reći ni je’ne, dofatio sam je za grlo i poč’o maštrafit’. Utrča mali kad je čuo da ona zapomaže pa dofatih i njega, pa sve o jednom trošku. Oderem ih jarane oboje od batina, onako po pe-esu, k’o što je rahmetli babo mlatio. Ruke su mi otpale.
Al’ da vidiš sutra belaja. Bio neki kijamet tih dana, neka kišovina pa mi počeo likovat krov. Ja se malo ispentr’o nanj da to malo opravim. Krpim ti ja to tako gore kad odjednom vidim stade ispred kuće murija. Iskipovaše se dvoj’ca, ko dva vola, utegli se, opasali pendreke i pištolje okoseb, je’an sav pjegav, žut i deb’o, a drugi isto deb’o al’ mrk k’o djavo.
Ma’nu onaj garavi rukom, kaže, sidj’te dole.
- Jeste l’ vi, kaže onaj žućo, mister Kazim Klika?
- Nismo, reko’.
- Kako , kaže, niste. Daj dokumente.
Dam mu ja vozačku
- Kako , kaže, niste kad ovde pise Kazim Klika.
- Ne piše tu, reko’, Kazim Klika, ti ne znas čitat’.
- Nego šta piše?
- Piše Ćazim Klica.
- Pa, jestel’ to vi , kaže?
- To jesmo. Izvol’te, šta treba?
- Jesi l’ ti ovom malom otac? I pokazuje ne Ekrema.
- U mene žena kaže da jesam. Šta je ugursuz uradio? Razbiću ga!
- Nije, kaže, nista uradio, nego otkud njemu masnice po cijelom tijelu?
- A too, bi mi lakše, sve je ok, reko’, nemojte da vas to baderuje, te šljive sam mu ja napravio. Baš sam ga juče dobro izudar’o.
- Znači priznaješ da si ga tuk’o, uskoči onaj garavi.
- Čuj, tuk’o, ma odr’o ga od batina.
Nih se dvoj’ca zgledaše pa kaže onaj žuti, odma’ ćete poći s nama. Dje, reko? Kod sudije, kaže, pa u zatvor. Optuženi ste da ste tukli dijete. Ma, šta je vama, jeste l’ vi normalni, nisam ja tuk’o ničije dijete, samo sam izmaštrafio u mene Ekrema. Ko će meni zabranit’ da bijem vlastito dijete kad god ‘oću ? Bijem ga redovno, bije ga u mene žena, bije ga u mene amidža, dajdža, bijo ga je i Abaz, nastavnik matemat’ke, Zuko, nastavnik muzičkog, rahmetli nena Fatima, rahmetli dedo Huso, nema ko nije, i sad ti meni ka’eš da ga ja nemam pravo bit’! Pa ko će ga onda mlatit’?
- Ne treba niko da ga bije, kaže odžačar, s djecom treba pričat’, lijepo im sve objašnjavat’, biti s njima k’o drug. Ovo je Amer’ka, demokrat’ja, svako ima pravo da kaže i radi šta ‘oće, i niko nema pravo da ga zato bije.
- E, ti priče, reko’. Ma, sit sam ja te vaše demokrat’je, zato vam i jes’ sve bankotiralo i cijeli ste dunjaluk pokrali i o jadu zabavili. Da se znao domaćin i ko koga treba da bije ne bi danas cijeli svijet bio na belaju.
- A dobili smo takodje i prijavu, kaže žućo, da ste silovali kamilu.
Ja se šokir’o!
- Kak’u ba kamilu, reko, ko je silov’o kamilu, jes’ ti ba normalan?
- Kamilu, vašu suprugu, veli onaj žuti.
- Ma, misliš Ćamilu, j.... te nepismena. Ko kaže da sam je silov’o?
Kako mogu silovat’ u mene ženu? Koji ste vi hajvani, čo’eče Boži!
- Ona kaže da ste je silovali prošle sedmice.
- Ko je ba silov’o ? Ma, bio joj ćeif , sama tražila!
- Jes’ prvi put . Al’ drugi put joj, kako ona kaže, nije više bilo do tog’. Znači bilo je protiv njene volje. To se ovde smatra silovanjem, gospodine. Ovo je zemlja od zakona.
Umal’ se nisam obeznanio. Samo što me nije šlag trefio. Čuj, ja repov’o rodjenu ženu. I to tek drugi put, jer joj više nije bio merak. Ja, dje sam ja doš’o, Tito dragi.
Udario na belaj, pa eto ti. Tako sam ti ja zaglavio u ćuzu. Da ne povjeruješ svojim uš’ma. Prijavila me u mene žena. I dijete.
Jarane, i to je Amer’ka.
Al’ nije to bilo prvi put, moj jaro, da sam ja zaglavio zatvora u Amer’ci. U’apsilo ti je mene ha sam stig’o. Prvi dan. Mi smo ti prvo, znaš, došli u Okla’omu. Dočekalo nas nji’ dva’es na erodromu, iz neke crkve. S erodroma pravo u crkvu na parti. Slomljen ja nekakav od onog puta, sve mi nesto zvoni u uš’ma. Žena i djeca bleje okolo, smiju se svakom, tako nas naučio Sakib kordinator, kaže, šta vam god ko kaže samo im se smijte, klimajte glavom i govorite jes, jes. Ja znao nekoliko riječi, čuo s nekog filma, a žena i djeca ama baš ni je’ne. Oni pričaju a mi klimamo glavom. K’o konji, jebote.
Nadovez’o se mene je’an špico, suv k’o grana, s nekom kozjom brad’com, čo’ek usta ne zatvara. Ja mu se smijem, klimam glavom i vičem jes, jes. Srećom naidje je’an naš, neki Aziz iz Turbeta, pa me izbavi.
- Ko ti je taj , pita Aziz kad smo se malo poodmakli.
- To ti je, reko’, Džo. On će nam bit’ glavni sponzor.
- Glavni sponzor, a ? Pripočuvaj se ti njeg’ malo, gledaj da mu ne okrećeš puno ledja.
- Što, bolan ?
- Mislim da je to onaj Džo što je sponzoris’o Ferida prošle godine i to nekoliko puta. Svaki put po sred guz’ce.
- Ma, šta pričaš, čo’eče? Biva peder?
- Pederčina, jarane.
- A zato je on mene nešto onako pipk’o i grlio, pizda mu mater’na ona pederska.
- E, moj Ćazime, sve će ti se samo kazat’ dok malo više poživiš ovde. Ovo ti je pederska zemlja. Ovde imaš samo dvije vrste ljudi, oni koji su već priznali da su pederi, i oni koji još nisu.
Ne mogo’ se ja prestat’ ibretit’. Pomirišem ono dje me dir’o, vidim, tukne. Baš se dobro osjeća. Već me peksijan opoganio! Zlo mi došlo. Kad tamam tad eto t’ njeg’ jope meni. A iza njega sopće neki maconja od po tone žive vage. Valja se ko onaj cunami, jebo te.
- Disiz, kaze, Ćazim, big Bosnian, strong Bosnian, i ufati ma ‘vako za rame.
Pade meni mrak na oči. Nema šta me nije jebavalo u ovi’ potonji’ pet godina al’ ti špico beli nećeš! Pa kad sam ga složio štosom prav’ medju oči. Onako punim. K’o Mate Parlov, jebo te. Pade čo’ek ba k’o kap. Ko da ga Bog nije dao. Nasta frka, halabuka, vrišti u mene žena, vrište u mene djeca, obre se tu odma’ onekle i polic’ja, začas me spengaše, i pravac ćuza. Zadugo se nisam kutariso zatvora poslije toga.
A što pitaš o našima, nemam ti nista dobro pričat’. Amer’ka i’ sve skroz promijenila, skroz naskroz. Sve b’ se, da prostiš, jebalo za dolar. Proamarikanizirali se. Ne m’oš ba ljude više prepoznat’. Ne mo’š više niskim ljudsku riječ prozborit. Sreo ja ne nekom derneku je’nog našeg hairliju, nekog Safeta iz Kaknja.
- Šta ima, reko’?
Ja, kad čo’ek očepi nabrajat’, burazeru. Imam, kaže, kuću, garažu, ženu, duplex, sto za bilijar, djaguzi, dva auta, dvije kćerke, dva kera, dvije mačke, dva latop komjutera, četir’ mobilna, sedamnes’ kreditinih kartica, tv plazmu pedesetku, imam…
- Ma, stani čo’eče Boži, reko’, pit’o sam te šta ima, a ne šta imaš, jes’ti ba normalan. Šta mene briga šta ti imaš! Jebe mi se za tvoje kreditne kartice i mobilne telefone, i tvoj djaguzi, i sto za bilijar, i obadvije mačke, jeble te one a ti njih, hajvanu jedan! Baš sam se bio raspuc’o.
Sve ba načisto polud’lo. I samo pričaju o dolarima, jebote. To ti je , kažu, Ćazime u Amer’ci i Bog i Alah. A kad počnu pričat’ šta su sve imali u Bosni ispada da je naša Bosna imala dvaes pet miliona kuća i stanova, jarane. Na četir’ miliona insana ? Nisam im’o pojma da je u nas bilo tol’ko hadžija. Mora da im je svaka ovca imala sobu, a krava garsonjeru.
E, dje ja dodjo… Pa’ne mi naum svaki dan ona stara Himzina…
Ej moj konjiću, moje desno krilo, gdje su dani oni, gdje je doba
ono kad je srce puno rahatluka bilo,…eh..eh..eh
Ma, jednostavno, nisam se snaš’o ovde, burazeru. Čudan je ovo neki narod. A bilo je i moje greške. Laj’o sam brate, puno. Znaš mene, ne mogu da otrpim pa to ti je. Jezik me vazda uvaljiv’o u govna. A ona stvar još više. Više sam, Boga mi, njom mislio n’o glavom. Dje sam god poč’o radit’ fajerovalo me.
Svid’la mi se je’na naša mala u fabrici pravo. Dobra mala, svugdje je ima, kršna, baš onako kako ja volim. Vidim i ona mene zagleda , svidjam joj se, nema greške.
Pridjem joj ja je’an dan.
- Bi l’ ti, reko’, mala meni dala?
- Jes’ ti, kaže, normalan ?
- Jašta sam, reko’, zato te i pitam.
Prošlo nekoliko dana i ja je pitam opet. K’o hajd’ red je, reko, da se malo nećka, možda to ovde tako treba, pa će pristat’. Znaš kako je to bilo kod nas, u trećoj smjeni se više tandaralo nego radilo. Ali, mala tvrda , nikako da legne na rudu. Ja bio dobar radnik, rint’o za troj’cu, volijo me bos pravo, pa me bilo stav’lo za nekog kordinatora. Mala, kažem ja njoj, čim te prvi put iskordiniram popričaću sa bosom da te prebaci s trake u ofice. Pa ti sad vidi šta ti valja radit’. Čim ja dobijem od tebe, reko’, dobićeš i ti novo radno mjesto. Ma, ne prodje o’tad ni hefta i ja dobih. Poziv na sud. Optuž’la me mala za seksualni arasmen.
U drugoj fabrici je’na komplejnovala da sam joj reko da je debela. Moš’ to mislit’? Stig’o mi poziv na sud. Za uvredu časti, kažu.
- Jestel’ vi rekli ovoj ovde gospodji da je debela – pita sudijinica.
- Jesam, reko, gospodjo sudijinice. Pa, zar nije ?
Ja kad sudijinica skoči, ne možete vi, Mister Klika, tako. To je njena privatna stvar kako ona izgleda. Za takve uvrede se plaćaju visoke kazne a može se otići i u zatvor. Nije vam ovo vaša Jugobosnia gdje su takve stvari dopuštene.
A meni se nešto bilo zgurdumilo taj dan, život mi doš’o nekako mali, dokundisalo mi više sve, dojadilo mi da me svi handre, pocjenjuju, vrijedjaju, da mi drže predavanja o zakonu, da mi prijeti svako zatvorom, k’o da sam, jebote, neki ratni zločinac.
- Nije, reko’, ni vama mane, gospodjo sudijinice, ima i vas, mašala. Pokipili ste, vidim, po cijelom astalu. Izgleda da ni vama krkanluk nije mrzak.
Da ti skratim svu priču, dobi’ ja novčanu kaznu za onu debelu i šes’et dana zatvora za uvredu suda.
Eto, tako ti je to sve bilo. Nikad nisam umio s jezikom, moj jaro, a s rukama još manje. Ti znaš kako sam ja hendi, ćunom da se porežem, što kaže naš narod.Tako da se ni dolara nisam namlatio.
A to što smo mi mislili da oni ovde rastu na grani, to je jarane bio veliki zajeb.
Ovde nema ni pravih grana a kamoli dolara na njima. Sve sama plastika. Plastična grana, plastično plaćanje, plastični tanjir, kašika i viljuška, auto, kuća, sise, ona stvar,…. ma za što god ufatiš. Ja se bio pomamio za je’nom, imala guzove k’o trokrilni orman. Obrlatim ja nju nekako i privedem u gajbu od jarana s posla.
Skini se ti i raskomoti, reko, dok se ja plaknem na brzinu. Vratio se ja iz banje,
vidim ona se baš dobro raskomotila. I previše. Skinula i suknju i… guzove.
Čega sve nema u Božijoj basti.
A što mogu ovde lagat’, to nema na cijelom dunjaluku. Lažu kad zinu. Prvo te navuku velikim slovima, jedan kažu platiš a drugi džaba, pa kad se ti sagneš da tu džabanu pokupiš onda ti ga viknu malim slovima, koje niko živ ne vidi ni pročitat’.
Ali daleko najveći šaneri su im političari. One naše glavonje iz Titinog vremena bi svrnule pokoji kamion državnog šljunka na svoje vikendice u Neumu, pa bi ih zato ‘apsilo. Cazinskog Babu strpalo u zatvor za nekoliko kartona jaja, jebote.
A, ovde? Ovde su donijeli i zakon da se to više ne zove mito i lopovluk. E, pa nije red da se to tako zove u Americi, i to u dvaes prvom vijeku. Ma, jok. Ne može tako. Ovde se to stručno zove labing. Po cijeli bogovetni dan im dolaze u koncelarije da ih… labinguju, Bože me oprosti umalo ne rekoh podmićuju.
Labingovali ba zemlju skroz na skroz. Nema se više ni dje, ni šta radit’. Svako svakom samo nešto prodaje, a najviše muda za bubrege.
A pedera na svakom koraku. Ma, nije se ni kod nas u Bosni znalo čiji je bio u čijoj, ali ne guz’ci , brate. Ovde ne smiješ nikog upitat’, kako žena i djeca. Ni za živu glavu. Mo’š nekog još uvrijedit’, ne do Bog. Moraš reći, kako su ti partner i djeca, jer se nikad ne zna jel’ mu žena muško ili žensko. Ili možda i je’no i drugo.
Cijeli svijet pomahnito. Gledam u nov’nama neki dan, kažu onaj pjevač Elto Džo i njegov partner dobili bebu. Kaže dali oni spermu nekoj ženi ovde u Americi da im rodi. Mo’š ti to mislit’?! Ona rodila, jebači je isplatili, uzeli bebu, i razgululi. Pitali ih novinari potlje, pa ko je malom babo? Obadvoj’ca, kažu oni. Kako ba, obadvoj’ca ? Pa mi smo, kažu, pomiješali naše sperme, pa smo sad oboj’ca babo. Kakvih sve hajvana ovde nema, moj burazeru.
Zato ti je bolje, ako mene pitaš, moj Mustafa, dje si nek si, ne idi nidje iz Bosne. Dodješ li u Amer’ku rintaćeš od zvjezde do zvjezde, živićeš od Petka do Petka, slagaće te, pokrašće te, uapsiće te, i jebaće te. Prije ili kasnije. A što da za to toliki put prevaljuješ? Pa toga imaš i u Bosni kol’ko god ‘oćeš. I lažu te, i kradu te, i jedva sastavljaš kraj s krajem, ali bar ne radiš od jutra do mraka i ne očekuješ da ti ga neko vikne iza svake tarabe. E, kamo puste sreće da se ni ja nisam nidje mic’o iz Bosne.
K’o svetinja je ba ona narodna, sjedi dje si, ni za dje si nisi.

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119064
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5478 times
Been thanked: 11602 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Maja » 26 Jan 2013, 01:15

Imam ja ovdje svašta za pisati, ali je problem što se ne sjećam šta sam već pisala, a šta ne.
Kasno je sad, pa ću sutra.

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 26 Jan 2013, 09:32

Sinoc mi navratile sestra i rodica, i rodica sva ponosna kaze da me obraduje, "napravila sam ti onaj kolac od banana sto ti volis i donijela" (one zive nekih 15-20 minuta voznje od mene).
Moj muz poceo jesti i pita "sta si rekla od cega je ovaj kolac" kaze ona "od banana"
Pita on "pa jesu li u prahu, ja banane niti vidim niti osjetim" ona ono sva ljuta " a prehladjen si pa ne osjetis" on i dalje jede i nista ne govori. Kasnije uz kafu i mi uzele po kolac ono stvarno nikakvog ukusa osim tijesta, kad ona nista ne govori, zove nekog na telefon i kaze " Amela sine de vidi u frizideru ima li jedna plasticna zdjela sa izmiksanim bananma" onda malo suti i pocne se smijati, nije ih ni stavila u kolac.

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119064
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5478 times
Been thanked: 11602 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Maja » 26 Jan 2013, 19:32

Kod nas ima jedna Ćamila :D
Pričala sam paparaciju kako ona za sve ima pogrdan naziv...npr jutros sam ustala i popila kahvurinu, pa kad sam nosila tabletinu sa džezvetinom zapela sam za stoličetinu i nabila rukurinu. Boli me vraK je popišo, neću noćas oka sklopit. A mazala sam je onim mazama njakvim i privijala rakijavu krpetinu oko ŽGLOBA.
Itd...
Ali evo što tako priča nego se još dere, non stop napeta ko puška. Kad priča na telefon ja je čujem u našoj kući ako je baš tišina. A kad joj sin nešto kaže npr..odoh ja majko na kafu....ovako ona reaguje: đeeeeeeeeeeeeeee ćeeeeeeeeeeeeš grom ti oči izbio. Jesi li jutros išo dabogda je više nikad ne popio, amin jarabi. Heeeeeeeeej Bože!!!! Bože što me prokle (naravno pogled je usmjeren ka nebu). Ja ne znam šta ću od posla, treba zalit papričetine, donijet drva (nabraja šta sve ima za uraditi) a njega ufatilo hodanje.
Jednom je čak umjesto Bush rekla oni Bušina :D.
Isto tako ona u 5 minuta promijeni raspoloženje, ide iz krajnosti u krajnost, npr sad se dere na tebe, a za minut te suznih očiju miluje po kosi.
Sjećam se jednom kad sam sjedila pred njenom kućom s kćerkom joj i mužem, došao je neki lik koji je pitao muža hoće li kupiti kokošiju. On je onako s vana zovnuo Ćamilu...Ćamila, treba li nam kokošiju.
A ona otamo....vrišti....kakve kokoši j.... ti kokoši da ti j...., što će mi kokoši aaaaaa još i to, još mi i tu muku nabavi stotinu te vragova odnijelo. Ronca li ronca :oo
Muž samo pogleda ovog lika što je nudio koke i smireno reče: "Eto, čuo si."
Čovjek se okrenu i ode.
Ma ima milion tih scena s njom, al ko će sve pisati.
Eh, moram još nešto spomenuti.
Ona ima oko... 56-58 godina i onako malo je punija, pa ima i krupnije grudi, a nosi se pravo seljački i ne drži puno do sebe.
A prvi komšija se druži s jednim idotom alkoholičarom (oko 45g.) koji izgleda ko zadnji drogeraš.
On ti je vidio Ćamilu i rekao joj...jesi dobra.
A ona na to...mrš pašče drogeraško, garibu garibasti, pu (zaista ga je pljunula).

E jesam ovo zbrda-zdola napisala. Niđe veze
:ha

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by IM_ex » 26 Jan 2013, 22:30

Maja wrote: Jednom je čak umjesto Bush rekla oni Bušina :D.
Ovo me podsjeti na moju tetku (onu moju, znas :oo ); nekad podavno, pored ostalog, pitam je li gledala Evroviziju, kaze:"Jesam. Kad nam Njemacka dade samo jedan bod, 'sovala sam ko karavlahinja - nek' ga TURI Helmutu u guzicu, chacha HIN chachin, da bil HIN chacha chachin, svapski".
:D.

Dobra Camila, ubila se za ove teme ... de nam jos, osevapices se :respekt sta kaze - nek je (umro) hahaha :valja

Jedna starija zena, ciji muz je godinama radio u Austriji, nekad, kad mu je dolazila, dok je supljirala sa komsinicama, pa tako i o cistoj tv slici "k'o mlijeko", rekla je:" E tacno bi kupila jedan 'vaki televizor da ponesem kuci, samo da ne govore na njemackom".
:oo
E sad necu ni kako ja hocu

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 27 Jan 2013, 23:03

Kod nas jedan Salko alkoholicar, uvjek pjevao kad se napije, a bojao se zene. I kad je pijan, ide kuci i pjeva Djulzu....jbt. rakiju leeeeeeeeee.........jbt. cigare.... eeejha.
Onda ga zena zove "Salkoooo, Boze ilahijarabi nikad ne doso, dolazi kuci, zaklacu i tebe i onu ku... Vasiljku sto ti pjanom rakije daje"

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Zagorka » 28 Jan 2013, 12:23

Ruana wrote:Kao i obicno moja rahmetli nena i njena komsinica (sto se lijepo oblacila kad je Tito na televiziji)
jaoo Ruana :plavi
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Zagorka » 28 Jan 2013, 12:28

IM_ex wrote:
Maja wrote: Jednom je čak umjesto Bush rekla oni Bušina :D.
Ovo me podsjeti na moju tetku (onu moju, znas :oo ); nekad podavno, pored ostalog, pitam je li gledala Evroviziju, kaze:"Jesam. Kad nam Njemacka dade samo jedan bod, 'sovala sam ko karavlahinja - nek' ga TURI Helmutu u guzicu, chacha HIN chachin, da bil HIN chacha chachin, svapski".
:D.

:valja :valja

hoću sjediti s tvojom tetkom i Ćamilom jedan dan :klanja
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by paparaci » 29 Jan 2013, 01:36

tema je haos. jesam se ismijao!

Ruana, svaka ti čast na ovom "Đe ti je pita?" :ok :plavi

Majček, šta čojek da kaže, sem - Ćamila 4 president!
žao mi je jadnice u jednu ruku. nije ovo ismijavanje, već jednostavno smiješne scene.

kako je mene majka prošle godine nasmijala. odem ja sa bratom kod nje u posjetu. kad samo što smo joj došli na vrata, naiđe joj prijateljica na ulici s kojom svaki dan malo prošeta. baš smo se mi potrefili u to vrijeme. pozdravi je kolegica i čeka odgovor od nje. kad će ti majka ni pet ni šest:"haj ti draga prošetaj, men' su došli unuci. ja danas ne mogu." brat i ja se pogledasmo i jedva smijeh obuzdasmo. ode žena k'o pop....ana. nas dvojica smo "umrli od smijeha". pa majka draga, kako ćeš tako ženi reći?! - rekoh ja. a šta ću joj ja - odgovori ona. :D.

stvarno je dobrica i nije inače takva. ali ima bisera da se zemlja trese.

a najjače mi je bilo kad mi je nešto prepričavala oko poslova. kaže npr. Mujo zna oko struje, Kemo oko blaga,.... - a ja znam SVE. :haha

ej, valjao sam se na sećiji od smijeha. rekoh, majka ti si legenda! sve sam očekivao rećićeš kako i ti znaš nešto, ali ovo je nadmašilo sve. tad se i ona počela smijati. :srce
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
Nela
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 4897
Joined: 25 Mar 2010, 18:18
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Nela » 29 Jan 2013, 16:38

Odmah mi naumpadne jedna moja komsinica (starija zena) kad neko neko prica ona samo govori:"E cuj, cuj, cuj, cuj" a onda slijedi "koj to kazivo?" pa nevjerica:"hala, hala" :plavi
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica

User avatar
gejsha
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9299
Joined: 09 Feb 2011, 17:10
Location: tamo daleko,daleko od bola..
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by gejsha » 29 Jan 2013, 16:44

Jednom se sastala rodbina kod nene.. i tata i rodica se nešto zapričali kao na njemačkom jeziku, jer tata zna njemački, a rodica ga taman tad učila u školi.. pa eto nešto se njih dvoje zezaju. A nena u tome pita tatu hoćeš li hljeba..
On ništa, ne čuje je u onoj galami, i dalje se zeza sa rodicom, ona ga opet pita hoćeš li hljeba, ali kako ne dobi odgovor, pomisli kako je ne razumije (jer smo mi živjeli u Njemačkoj), kad ona govori rodici:
De bona pitaj ga ti hoće li hljeba :D.
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119064
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5478 times
Been thanked: 11602 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Maja » 29 Jan 2013, 23:04

Ja sam živjela na 7 lokacija i ne znam o kojim komšijama da pričam.
Ruana wrote:Kod nas jedan Salko alkoholicar, uvjek pjevao kad se napije, a bojao se zene. I kad je pijan, ide kuci i pjeva Djulzu....jbt. rakiju leeeeeeeeee.........jbt. cigare.... eeejha.
Onda ga zena zove "Salkoooo, Boze ilahijarabi nikad ne doso, dolazi kuci, zaklacu i tebe i onu ku... Vasiljku sto ti pjanom rakije daje"
Kad sam živjela jednu godinicu na Tekiji u Mostaru iznad nas je živo jedan lik koji se svaku noć, ali SVAKU vraćao pijan kući i SVAKI put je hodajući stubištem pjevao Što ću kući tako rano, šta me čeka tamo...
I onda ležeći u mraku slušamo lupanje vrata i svađe sa ženom.

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by paparaci » 29 Jan 2013, 23:45

gejsha wrote:Jednom se sastala rodbina kod nene.. i tata i rodica se nešto zapričali kao na njemačkom jeziku, jer tata zna njemački, a rodica ga taman tad učila u školi.. pa eto nešto se njih dvoje zezaju. A nena u tome pita tatu hoćeš li hljeba..
On ništa, ne čuje je u onoj galami, i dalje se zeza sa rodicom, ona ga opet pita hoćeš li hljeba, ali kako ne dobi odgovor, pomisli kako je ne razumije (jer smo mi živjeli u Njemačkoj), kad ona govori rodici:
De bona pitaj ga ti hoće li hljeba
:D.
:plavi :cool

pricao meni stari za jednog covjeka iz naseg sela kako je pravio grimase kad su igrali pokera u mladosti. kaze, kad sa njim igras tacno znas kakve karte ima. ako su dobre on iskolaci oci, zine, smijesi,... - ako su lose, sav je kaharan (tuzan) :D.
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 30 Jan 2013, 00:11

Ovo mi je sestra pricala, kad e dosla u Mostar da studira i bila joj cimerka neka cura iz Dabra, (koja se udala dvadesti dan posto je dosla studirat)
Ona negdje otisla da nesto kupi i vratila se sva znojava, sve trcala i pocela se pakovati, pitali je sta joj je a ona
"kenjac im ovdje studiro, eno zaklali covjeka na sred puta i jos napisali da su ga zaklali i to jos advokat, sigurno je im'oposla sa mafijom" ovi je i dalje ispitivali ka ona "eno fino pise, advokat Alija "zaklan" u dvoristu, i strelicom pokazali gdje"

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119064
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5478 times
Been thanked: 11602 times
Contact:
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Maja » 30 Jan 2013, 00:16

Ruana wrote:Ovo mi je sestra pricala, kad e dosla u Mostar da studira i bila joj cimerka neka cura iz Dabra, (koja se udala dvadesti dan posto je dosla studirat)
Ona negdje otisla da nesto kupi i vratila se sva znojava, sve trcala i pocela se pakovati, pitali je sta joj je a ona
"kenjac im ovdje studiro, eno zaklali covjeka na sred puta i jos napisali da su ga zaklali i to jos advokat, sigurno je im'oposla sa mafijom" ovi je i dalje ispitivali ka ona "eno fino pise, advokat Alija "zaklan" u dvoristu, i strelicom pokazali gdje"
Ko ne skonta

Image

Ruana
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Ruana » 30 Jan 2013, 00:25

Haha, kako je meni sestra objasnila to je tada bila neka mala ploca, negdje kod nekih vrata.
I dodatno pojasnjenje Dabar je jedno selo kod Bilece.

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by paparaci » 30 Jan 2013, 00:28

:haha

bez slike stvarno nisam nista skontao.
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37621
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2850 times
Been thanked: 2191 times
Status: Offline

Re: Price iz nase mahale

Post by Pasaga » 30 Jan 2013, 08:58

:D. ,golemo....
poznavao sam tu familiju dobro..
mislim da mu se i sin i kcer bave advokaturom jos uvjek...
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

Post Reply

Return to “Razno”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests