Ratni zločini - zločinci - suđenja

[Melek]

Bezvrijedno je glabati dementnu prolupalu babu i njezine nebuloze, od one "srbi su spremni zrtvovati milion zivota da eliminisu dva druga miliona" i ine.
Nije tu samo demencija u pitanju vec i nedostatak inteligencije. Lupanje bez veze moze isto tako da odvede u Haag..

[Mutevelija]

'Muslimani su genetski deformisani'
Vlade Republike Srpske demantiraju tvrdnje medija iz Federacije da premijer Dodik brani ratne zločine. U isto vrijeme, isti taj Dodik, čim je saznao da monstruozna Biljana Plavšić izlazi iz zatvora, odmah je otputovao u Švedsku sa svojim omiljenim sveštenim licem, Vasilijom Kačavendom. Pa, zar Plavšićka nije osuđena upravo zbog ratnih zločina? Jeste. Evo podsjećanja na njenu ratnu inspiraciju mnogim paravojnim formacijama na području BiH.
Nekadašnja 'čelična lejdi' svih Srba i opet nekadašnja ugledna profesorica sarajevskog Prirodno- matematičkog fakulteta, otpočinjanjem napada na BiH 1992.godine nadmašila je samu sebe i pretvorila su u svoju suštu suprotnost – čudovište koje je bosanske Srbe svojim teorijama i ideologijom još više potaklo da se uključe u činjenje ratnih zločina. Ni manje ni više, nego prema ljudima koje su znali čitav svoj život.

Iako je u vrijeme takozvanog demokratskog buđenja i stvaranja nacionalnih stranaka u našoj zemlji tvrdila da je oduvijek bila antikomunista, i da sa tim režimom nikada nije imala ništa, činjenice ipak demantiraju Plavšićevu. Na talasu svesrpstva, ova profesorica biologije, kako bi potakla nacionalizam i čistoću naroda i vjere, zažmirila je na oba oka i doslovno lagala. Naime, upravo za vrijeme omraženih komunista Biljana Plavšić je bila dekanesa PMF-a u Sarajevu, ali i članica Akademije nauka i umjetnosti BiH, i to upravo prema kriterijima partije – političkoj podobnosti i specifičnom moralu.

Plavšićeva će uprkos zavidnoj akademskoj karijeri koju je ostvarila u Sarajevu i drugim dijelovima bivše Jugoslavije, beogradskoj Borbi u julu 1993.godine izjaviti kako su Srbi živjeli pod 50 godina dugim ropstvom. Šta više, studirala je u Zagrebu, u kojem zasigurno jedan velikosrpski patriota ne bi provodio toliko vremena. A, opet, nakon svega, za njih je imala sljedeće riječi – ' Ne kažem da ne želimo više živjeti sa Hrvatima, nego radije da im ne trebamo dopustiti da žive s nama'.


Arkan i etničko čišćenje

Kada su paravojne srpske formacije započele akcije etničkog čišćenja mnogih gradova širom Bosne i Hercegovine, Biljana Plavšić se tome divila. Najbolji dokaz je bila njena opčinjenost koljačkim pohodom Željka Ražnatovića Arkana u Bijeljini, na čemu mu je lično čestitala a njihova razmjena poljubaca ostaće za vječno sjećanje. Na Arkana je gledala kao na heroja, impresirana njegovom ljudskom veličinom, koji je morao zbog tada trenutne potrebe uzeti oružje u ruke.

U Beogradu će 1996.godine izjaviti sljedeće:
'Kada sam vidjela šta je napravio u Bijeljini, zamislila sam da su sve njegove akcije takve. Rekla sam – ovo je srpski heroj. On je pravi Srbin, to je vrsta čovjeka kakvog trebamo'.

Ovakva zaljubljenost u Arkana, kako je još davno 1996.godine u svome tekstu za Helsinšku povelju, ocijenio beogradski profesor Slobodan Inić, proizilazi iz činjenice da je Arkan bio egzekutor njenog vlastitog dizajna i da je bio vrlo lojalan. To potvrđuje i njena izjava novosadskom listu Svet iz septembra 1993.godine:

' Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čiščenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali ga kao ratni zločin'.

Dakle, masovne zločine profesorica Plavšić nazivala je 'prirodnim fenomenom' i putem ratne medijske propagande takvo uvjerenje širila na tada okupiranim teritorijama Bosne i Hercegovine, i svodila to na razlike u pristupu – na koji način prerezati grlo tvome komšiji, navodi prof. Inić.

A, inspiraciju za inspirisanje drugih prof. Plavšić je nalazila kako u svojoj koncepciji biološke nadmoći srpske rase i nacije, tako i nacionalnom i političkom modelu Dragoljuba Draže Mihajlovića o svim Srbima u jednoj državi, od Đevđelije do Karlobaga. Uključujući tu 'čišćenje svih srpskih zemalja od neprijatelja srpstva i pravoslavlja', kako je izjavila listu Srbija u septembru 1992.godine.

'Muslimani su genetski deformisani'

Etničko čišćenje koje je Plavšićeva propagirala tokom cijelog rata korijene nalazi u njenoj vlastitoj definiciji Muslimana kao 'genetski deformisanih ljudi'. U intervjuu novosadskom Svetu u septembru 1993.godine je izjavila:

'To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima'.

Svoja 'naučna otkrića' profesorica Plavšić je ilustrirala i primjerima, pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Sarajevsko Oslobođenje je u maju 1994.godine prenijelo i njenu izjavu o degeneraciji srpskog naroda, kao posljedice 'miješanja krvi' odnosno brakova između Srba i Muslimana, što je prema njenim riječima dovelo do razmjene gena među dvije etničke grupe i degeneracije srpstva. Taj proces Plavšićeva je nazvala 'desrbizacija'.

Ali čim su se pojavili Srbi sa pedigreom poput nje, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Nikole Koljevića, prema pisanju prof. Slobodana Inića u Helsinškoj povelji, Srbi su se regenerirali preko noći i postali nacionalno osvješteni. Prof. Plavšić i za to ima 'naučno' objašnjenje:

'Vjerovatno je genetski faktor uključen ovdje - tajna krvi, koju naš narod ima', kazala je u razgovoru za paljanske novine 'Ognjišta' u junu 1993.godine.

Po toj liniji, Srbi su nadmoćniji, prema njenom tumačenju, i imaju pravo da ugnjetavaju slabije, u ovom slučaju Muslimane. To je ona ispoljila i u svojim viđenjima raspodjele osvojene zemlje u BiH.

'Ne želim im ništa dobro. Ali zbog vlastitog mira, moram im dati nešto, mjesto gdje će organizovati svoje živote, tako da me stalno ne uznemiravaju. To je kako ja razumijem tih 30 posto', kazala je ona magazinu Svet.

Neka pogine 6 miliona Srba

Vizije gđe Plavšić protezale su se i na to kakve žrtve, doslovno, trebaju podnijeti i sami Srbi da bi pristojno živjeli. Tako je poznata njena izjava da ako od 12 miliona Srba pogine njih 6 miliona, barem će ostatak živjeti lijepo. Poručivala je i to da zna da će prije ili kasnije na Srbe biti bacane bombe, ali da Srbi neće reagovati jer su otporni na to i da im neće nauditi jer oni koji bombarduju ih ne poznaju . Oni se ne boje, tvrdila je Plavšićeva.

Ostaće upamćene i njene tvrdnje o superiornosti bosanskih Srba ne samo nad Muslimanima, nego i Srbima preko Drine, u Srbiji, koje je ona nazivala 'slabićima'.

'Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilgode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen', pojasnila je u beogradskoj Borbi u julu 1993.godine.

No, kako upozorava prof. Inić, sama ova izjava je kontradiktorna i nikad je nije objasnila. Ako su bosanski Srbi jaki živeći pored drugih nacija i ako razvijaju 'odbrambene mehanizme', zašto je onda potrebno da se odvajaju od tih drugih, i priključuju inferiornim Srbima u Srbiji, rizikujući da jednog dana i sami postanu takvi?

Zasigurno jedan od najoriginalnijih odgovora Plavšićevoj dao je čovjek koji se ne bez razloga smatra uzrokom svih zala nekadašnje Jugoslavije – Slobodan Milošević. On je jedne prilike tokom rata izjavio 'da je njoj mjesto na psihijatriji'.

Sto se cudite.

[Krokodil Behko]

pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Vjerovatno je bila iskompleksirana, u poređenju s njim, jer za razliku od nje, palanačke profesorice, papanke, Ganić je ostvario naučnu karijeru na zapadu, pa kako-tako. Elokventniji je i pametniji od nje, pa ga treba malo izofirati.


Isto tako, neki beogradski filozof je uvjeravao novinare, da je Muhamed Filipović najveći lažov koji se ikada rodio na balkanskim prostorima, a bila je riječ baš oko Bosne i njene samobitnosti. Uživanje je čitati i gledati kako se seljadija mrcvari napadajući veće od sebe.

[posmatrac]

pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Vjerovatno je bila iskompleksirana, u poređenju s njim, jer za razliku od nje, palanačke profesorice, papanke, Ganić je ostvario naučnu karijeru na zapadu, pa kako-tako. Elokventniji je i pametniji od nje, pa ga treba malo izofirati.


Isto tako, neki beogradski filozof je uvjeravao novinare, da je Muhamed Filipović najveći lažov koji se ikada rodio na balkanskim prostorima, a bila je riječ baš oko Bosne i njene samobitnosti. Uživanje je čitati i gledati kako se seljadija mrcvari napadajući veće od sebe.

Sve to stoji, da nije GAnic bio bi niko drugi ko bi bio na toj odgovornoj funkciji, i o njemu bi srala isto, ali da je GAnic politicki elokventan nigdje veze.

Jedno je naucna karijera na zapadu, a drugo je politicko djelovanje ,GAnic ni danas nije naucio da razlikuje L od Lj, recenice su mu smusene, nepovezane( gori cak od Silajdzica), vise prica pantomimom nego sto sta rijecima valjano kaze.

Nikada necu zaboraviti kada je bio predsjednik kosarkaskog saveza Bih, i kada su ga novinari upitali sta ocekuje od utakmice sa Hrvatskom, kaze Ejub " eto, bio bi zadovoljan sa nerijesenim"

Ili " ALjija, sto ti ne dodjes ovamo"( kad je ALija bio uhapsen)

KAze Aljo drsko " PA ne daju mi da dodzem"

KAzu za Bilju da je bila zahebana ali pravedna profesorica Biologije( kasnije i dekan) na prirodnomatematickom fakultetu u SArajevu, ali prevagnulo cetnistvo jbg.

[Krokodil Behko]

pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Vjerovatno je bila iskompleksirana, u poređenju s njim, jer za razliku od nje, palanačke profesorice, papanke, Ganić je ostvario naučnu karijeru na zapadu, pa kako-tako. Elokventniji je i pametniji od nje, pa ga treba malo izofirati.


Isto tako, neki beogradski filozof je uvjeravao novinare, da je Muhamed Filipović najveći lažov koji se ikada rodio na balkanskim prostorima, a bila je riječ baš oko Bosne i njene samobitnosti. Uživanje je čitati i gledati kako se seljadija mrcvari napadajući veće od sebe.

Sve to stoji, da nije GAnic bio bi niko drugi ko bi bio na toj odgovornoj funkciji, i o njemu bi srala isto, ali da je GAnic politicki elokventan nigdje veze.

A kako si ti došao do zaključka, da sam mislio baš na političku elokvenciju?

Na stranu njegovi biseri i sve to, sad govorimo o njemu kao o naučniku i o ovoj papanki. Neuporedivo, zar ne?

[posmatrac]

pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Vjerovatno je bila iskompleksirana, u poređenju s njim, jer za razliku od nje, palanačke profesorice, papanke, Ganić je ostvario naučnu karijeru na zapadu, pa kako-tako. Elokventniji je i pametniji od nje, pa ga treba malo izofirati.


Isto tako, neki beogradski filozof je uvjeravao novinare, da je Muhamed Filipović najveći lažov koji se ikada rodio na balkanskim prostorima, a bila je riječ baš oko Bosne i njene samobitnosti. Uživanje je čitati i gledati kako se seljadija mrcvari napadajući veće od sebe.

Sve to stoji, da nije GAnic bio bi niko drugi ko bi bio na toj odgovornoj funkciji, i o njemu bi srala isto, ali da je GAnic politicki elokventan nigdje veze.

A kako si ti došao do zaključka, da sam mislio baš na političku elokvenciju?

Na stranu njegovi biseri i sve to, sad govorimo o njemu kao o naučniku i o ovoj papanki. Neuporedivo, zar ne?

PA kazes "Ganic je ostvario naucnu karijeru na zapadu, pa je kako tako elokventniji od nje"

Ona ne govori o njemu kao o naucniku nego kao politicaru( kaze " u politickim krugovima"), pa bez obzira sto se ona sluzi lazima i i sto pokusava da odgovornost za rat prebaci na drugu stranu( iako svi znamo istinu) sto se tice GAnica kao politicara(tj njegove deformisanosti) je sasvim u pravu.

[Socrates]

Pa nije ni ona završila "fakultet za politicara", a nije ni Ganic. Nije ni 100% drugih politicara.

Behko je uporedjivao njih dvoje iskljucivo, pa posto nijedno nije završilo "fakultet za politicara", onda se mogu uporedjivati samo na osnovu drugih stvari iz biografije.

Ganic je doktorat odbranio na MIT-u, jednom od najprestiznijih svjetskih univerziteta, i to, barem meni, dovoljno govori. Mislim da je to malo jači argument od toga da li razlikuje L i Lj i da li zna pravila košarke.

Što se tiče nje, normalnom covjeku je za ocjenu karaktera dovoljno da pogleda za sta je osuđena na međunarodnom sudu.

Bjelosvjetska zločinacka babetina priča o nekom ko je doktorat nauka odbranio na MIT-u, publicirao preko 100 radova, predavao na par medjunarodnih univerziteta, itd. WTF!!!

[Pasaga]

Treba priupitati njenog prijeratnog privatnog vozaca.....
Navest cu samo jedno,koje dovoljno govori...
Covjek je morao dobro da se nalije stokom,da bi je karo...
Na kraju je morao da je nogira...
Covjek je bio Bosnjak ....
Mozda bi i tu trebalo potrazit uzroke tolike frustracije prema drugom narodu ....

[KOMESAR]

Imao je KOS i rezervne igrače.

[Krokodil Behko]

Vjerovatno je bila iskompleksirana, u poređenju s njim, jer za razliku od nje, palanačke profesorice, papanke, Ganić je ostvario naučnu karijeru na zapadu, pa kako-tako. Elokventniji je i pametniji od nje, pa ga treba malo izofirati.


Isto tako, neki beogradski filozof je uvjeravao novinare, da je Muhamed Filipović najveći lažov koji se ikada rodio na balkanskim prostorima, a bila je riječ baš oko Bosne i njene samobitnosti. Uživanje je čitati i gledati kako se seljadija mrcvari napadajući veće od sebe.

Sve to stoji, da nije GAnic bio bi niko drugi ko bi bio na toj odgovornoj funkciji, i o njemu bi srala isto, ali da je GAnic politicki elokventan nigdje veze.

A kako si ti došao do zaključka, da sam mislio baš na političku elokvenciju?

Na stranu njegovi biseri i sve to, sad govorimo o njemu kao o naučniku i o ovoj papanki. Neuporedivo, zar ne?

PA kazes "Ganic je ostvario naucnu karijeru na zapadu, pa je kako tako elokventniji od nje"

Ona ne govori o njemu kao o naucniku nego kao politicaru( kaze " u politickim krugovima"), pa bez obzira sto se ona sluzi lazima i i sto pokusava da odgovornost za rat prebaci na drugu stranu( iako svi znamo istinu) sto se tice GAnica kao politicara(tj njegove deformisanosti) je sasvim u pravu.

Definicija riječi elokventan, kao i njena upotreba u našem jeziku, poširoka je ali nigdje se ne ograničava (samo) na politiku. Izvorno se koristi da bi se njome označio neko ko je dobar i sadržajan govornik, ali i spisatelj, pa sam je i ja u tom kontekstu upotrijebio. Predmetni je Ganić, napisao stotinu knjiga, a neke su još uvijek obavezno gradivo na zapadnim univerzitetima, što ne bi bilo moguće da nije dobar spisatelj, a samim tim i elokventan. Vjerovatno se zbog toga malo i otuđio u odnosu na izgovor našeg jezika, ali to ne umanjuje ono naprijed rečeno. Uostalom, da je objavljivao na našem jeziku, naučnu bi karijeru bi završio kao i Plavšićka - na nuli.

Btw, ona je doktorat dobila na zagrebačkom sveučilištu (diplomirala na sarajevskom), a bila je i član ANUBiH.
Sve što je stekla, stekla je u BiH i HR, da bi se na kraju okrenula protiv njih. Srbija za nju nikad ništa nije učinila, ali kako to obično bude, vjerovatno je željela i više, mada ne znam šta je to toliko više mogla dobiti, pa se okrenula ovakvim govorima i radnjama.

Da stvar bude sablasnija, ona je biolog i trebalo bi da se razumije u genetiku ljudi, pa pošto se to iz njenih "naučnih radova" ne primjeti, preostaje mi samo da zaključim kako je dobila diplome i status na guzove, pošto je prethodno polizala svako dupe u SA i ZG, pa je malo pustilo da prođe.

Imajući u vidu da je biolog i da je pisala takve tekstove, nameće se zaključak da ona nije bila zavedena, niti u zabludi, nego je svjesno to činila a postoji još samo jedan poznat primjer takvog djelovanja u novijoj historiji Evrope.

Obavezno proguglati pojam Anenerbe/Ahnenerbe, kako bi mogli naučno definisati i shvatiti u kom smjeru su išli njeni pokušaji. Ona je sablasnija i od Karadžića i od Miloševića.

[Hannibal]

aaaa

IMG_2105.JPG

[Krokodil Behko]

"SVO ZLO U REGIONU DOLAZI IZ SRBIJE": Funkcioner MSP-a Srbije napustio konferenciju u Zagrebu zbog uvreda


Predsjednik Komisije za nestala lica Srbije Veljko Odalović napustio je danas konferenciju u Zagrebu o nestalima, nakon što je u uvodnom izlaganju pomoćnik ministra hrvatskih ratnih veterana Stjepan Sučić rekao da “sve zlo u regionu dolazi iz Beograda”.

Odalović, koji je i generalni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova (MSP) Srbije, kazao je da je napustio skup o temi “Proces ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka lica nestalih na području Hrvatske”, poslije niza uvreda hrvatskog zvaničnika na račun Srbije i nekadašnje JNA.

Odalović je rekao da je sramota zloupotrebljavati ovakav skup i da neće dozvoliti da se na ovakav način vrijeđa država Srbija i napustio konferenciju.

Odalović je izjavio da prvenstveno nije u redu da se ovakvi skupovi zloupotrebljavaju jer su se okupili da se rješava sudbina nestalih lica.

“Ostrašćenost sa kojom je predsednik /hrvatske/ komisije govorio o Srbiji bila je toliko izražena da je prisustvovanje takvom skupu, čiji je on ipak bio domaćin, bilo ponižavajuće”, rekao je Odalović.

On je istakao da Srbija i dalje ostaje apsolutno posvećena rješenju sudbine nestalih lica i to smatra svojim prioritetom.

“To je humanitarno, civilizacijsko, ali i političko pitanje koje se sigurno neće rešavati ovakvim stavovima zvaničnika Hrvatske”, dodao je Odalović.

Sučić, koji vodi Komisiju Vlade Hrvatske za zatočene i nestale, umjesto izvještaja, izrekao je brojne uvrede na račun Srbije i njenih organa, prenijeli su beogradski mediji.

On je, između ostalog, rekao da je na Hrvatsku izvršena “velikosrpska agresija” i da je tada bivša JNA “okupirala hrvatske teritorije i izvršila brojne teške zločine”.


(SB)

[Veca]

...naja!

[Mohr]

Prema izjavama svjedoka A.R, predstavnika međunarodne zajednice, kao i prema izjavama Petera Galbraitha, bivšeg ambasadora SAD-a u Hrvatskoj, Franjo Tuđman je smatrao da bi trebalo da BiH, kao suverena i samostalna država, prestane postojati i da bi se značajan dio teritorije BiH morao pripojiti teritoriji Hrvatske. Josip Manolić, visoki hrvatski politički dužnosnik, precizirao je da je Franjo Tuđman želio pripojenje zapadne Hercegovine jer je taj dio teritorije BiH “etnički čist” i graniči s Hrvatskom.

Herbert Okun, pomoćnik kopredsjedavajućeg Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, izjavio je da je Franjo Tuđman smatrao da se plan proširenja hrvatskih granica mora ostvariti, ili direktno ili pripajanjem HR HB Hrvatskoj na ovaj ili onaj način. Vijeće je naglasilo da je Franjo Tuđman u cijelom periodu od januara 1993. do marta 1994. bio preokupiran granicama Hrvatske i Banovine Hrvatske.

Upravo u kontekstu tog plana Prvostepeno vijeće je presudilo da se Franjo Tuđman zalagao za podjelu BiH između Hrvatske i Srbije, i to na način da se dio BiH pripoji Hrvatskoj ili, ako to ne bude moguće, postojanjem unutar BiH autonomne hrvatske teritorije koja bi bila usko povezana s Hrvatskom...

Prvostepeno Vijeće je smatralo da je Franjo Tuđman nastupao na dva načina: u jednoj verziji se zalagao za poštivanje postojećih granica BiH, jer je znao da je međunarodna zajednica protiv podjele BiH, dok se u drugoj zalagao za podjelu BiH između Hrvata i Srba. Prvostepeno vijeće je utvrdilo da je taj autonomni teritorijalni entitet za koji se zalagao Tuđman, tzv. HZ-HB trebao da egzistira, ili u sklopu BiH i u državnom savezu s Hrvatskom, ili direktno kao integralni dio Hrvatske.


Kao potvrdu namjerama Franje Tuđmana da provincije 3, 8 i 10 stavi pod kontrolu u presudi je naveden dio transkripta sastanka iz Zagreba na kojem je bio prisutan i Alija Izetbegović. Naime, 24. aprila 1993, na sastanku kod Franje Tuđmana, kojem su prisustvovali i Mate Boban i Milivoj Petković, predsjednik Izetbegović je rekao: “Ako ćemo Vance-Owenov plan, onda nema konfederacije, gospodine predsjedniče. Reći ću vam da nije ni moguća konfederacija. Bila bi moguća da postoje kompaktni hrvatski, muslimanski, srpski prostori, koliko-toliko kompaktni. Bilo bi to normalno stanje, ali u situaciji kakva jeste (u) Bosn(i) i Hercegovin(i) danas (…) konfederalizacija nije moguća, a da se jedan od naroda ne nađe u položaju manjine. (…) Naravno, moguće je kompaktnost postići na drugi način, a to je etničkim čišćenjem. (…) Ja se nadam da Vi to nećete da uradite. To je jedini put da dođete do konfederalizacije. Morate Mostar koji je preko 52 odsto muslimanski prema zadnjem popisu stanovništva – morali biste istjerati to stanovništvo. Morali biste to isto učiniti sa Jablanicom, s Konjicom, Gornjim Vakufom, Bugojnom, itd. Dakle, morali biste preduzeti etničko čišćenje. Ja se nadam da to, kao civilizirani narod nećete uraditi.” (Dokaz P 02059, str. 19.)






http://avangarda.ba/detaljno-2.php?id=372

[Krokodil Behko]

Kapetan Dragan 15 godina


Ali, malo brate, malo.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/610 ... tvora.html


Inače, postoji predmet protiv njega i u našem tužilaštvu. Traže ga zbog nekihg sitnica, poput genocida i sl. sprovedenog na Zvorniku 1992. godine. On i Arkan, a na drugoj strani stotine mrtvih civila.

[Hannibal]

a ejup ganic govori aljija jer je sandzaklija, svi u sandzaku tako govore

[storm]

Kapetan Dragan 15 godina


Ali, malo brate, malo.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/610 ... tvora.html


Inače, postoji predmet protiv njega i u našem tužilaštvu. Traže ga zbog nekihg sitnica, poput genocida i sl. sprovedenog na Zvorniku 1992. godine. On i Arkan, a na drugoj strani stotine mrtvih civila.

Ne samo to...nego mu se racuna i ekstradikcijski zatvor u australiji plus pritvor u hr, sto ce iznijeti nesto preko 11 godina a nakon dvije trecine, bez krsenja reda ima pravo na uslovnu slobodu...
Drugim riječima...presuđjen i sutra slobodan...

[Krokodil Behko]

Kapetan Dragan 15 godina


Ali, malo brate, malo.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/610 ... tvora.html


Inače, postoji predmet protiv njega i u našem tužilaštvu. Traže ga zbog nekihg sitnica, poput genocida i sl. sprovedenog na Zvorniku 1992. godine. On i Arkan, a na drugoj strani stotine mrtvih civila.

Ne samo to...nego mu se racuna i ekstradikcijski zatvor u australiji plus pritvor u hr, sto ce iznijeti nesto preko 11 godina a nakon dvije trecine, bez krsenja reda ima pravo na uslovnu slobodu...
Drugim riječima...presuđjen i sutra slobodan...

A potom će napisati knjigu, koja će se u Srbiji i Rusiji rasprodati u milionima primjeraka, a državni vrh Srbije, napravit će još jedno "stručno vještačenje" u Nikincima i dokazati da su ti ljudi u Kninu, sami sebe pobili, kao i u vezi Markala, a vjerovatno su i ovi u Zvorniku sami sebe pobili.

[storm]

Neka ovo rekonstruiraju...

FB_IMG_1506492645309.jpg

KOGA JE REPUBLIKA HRVATSKA OSUDILA NA SAMO 15 GODINA ZATVORA

Kako da vam pričam, a da se sam ne opteretim, popio sam nekoliko tableta za smirenje, pomaže tako da mogu bez suza pisati ovaj post….
Stara je godina, 31. prosinac 1991., mjesto: Nijemci u Slavoniji… Zarobili su me toga jutra i doveli u jedno dvorište u mjestu Nijemci, južno od Vinkovaca i Vukovara u istočnoj Slavoniji. Ovdje im je očito bila smještena vojna policija i dio njihove komande, bio sam krvav u predjelu kuka (posljedica ranjavanja), skoro nepokretan, skakao sam na desnoj nozi jer mi je lijeva bila nepokretna zbog rane.

Prvo su otvorili vrata podruma i gurnuli me niz stubište.
Tu sam ležao satima, sve dok nije pala noć. Tada su me poveli na prvo ispitivanje. Veliko iznenađenje. Po mene je došao vojnik koji me nakon ranjavanja zarobio dan ranije. Malo je to dulja priča jer sam ja njega samo prije dva dana mogao ubiti. Zbilo se to u šumi kada sam ga opazio kako leži na oko 15 do 20 metara. Ja sam ga uzeo na nišan snajpera ali ga nisam ubio kako ne bi izazvao paljbu po nama.
Što je to: ironija ili sudbina?
Kapetan je bio fer kao i njegovi vojnici koji su bili uglavnom mladi ročnici. Nekako je dobro prošao taj prvi dan ispitivanja i zarobljeništva. Zatim sam dospio u Šid. Bio sam na samom početku logoraških dana i ni sanjao nisam koje me još strahote čekaju. Šid: U ovo mjesto sam dovezen na samu Novu 1992. godinu.
Nakon primljenih batina,u zatvor je došao #Dragan #Vasiljković - poznatiji kao Kapetan Dragan, sa svojim vojnicima (Kninđama) njih oko devetorica ,ušli su u čeliju, te me dvojica uhvatila za noge tj. vojne čizme i počeli vući van iz ćelije,vukli su me kao vreću smeća po hodniku, po stubištu, ne znam ni sam koliko puta sam udario glavom po stepenicama, pritom su me udarali palicama, udarali čizmama i po tjelu i po glavi, vukli me sve do vojnog vozila i ubacili unutra, te pri vožnji nastavili i udarati šakama, tako da sam izgubio svijest .

Probudili me nekim čudnim mirisom i šamarima te mi dali nekakvu injekciju koja me je još više ošamutila. Buđenje uz taj čudan miris samo što sam ovoga puta bio zavezan na nekoj stolici i s čeličnom kapicom na glavi. Ne znajući što mi se dešava, nisam više osjećao glavu, samo nekakvu prazninu. Osjetio sam da imam neku napravu u ustima koja mi širi usta kao kod zubara. Od bola nisam ni shvatio da mi iz usta vire žice. Pomoću bušilice su mi probušili zub i stavili jednu od žica u njega. Bilo je to previše za mene pa sam ponovo pao u nesvijest.

Koliko dugo sam bio bez svijesti, ne znam. Probudili su me opet s nekim sredstvom i kada sam donekle progledao osjetio sam svjetlo koje je blještalo u moje oči. Pustili su struju a ja sam urlao, ne znam vam opisati, osjećao sam da mi sve puca u glavi i vratu. Najzad sam ponovo pao u nesvijest. I opet ne znam koliko dugo. Kada sam dolazio k sebi došla je jedna Srpkinja do mene, po imenu Vera (izmišljeno ime). Pita kako mi je i cinično se smije. Opet me pita trebam li doktora. –Ne treba tebi doktor, tebi trebam ja-smije se i s kliještima mi iščupa nokat na nožnom palcu.
Psuje mi mater ustašku…
Urlam od boli. Psuje mi mater ustašku da što se derem, te kakva sam ja p.... od ustaše, što kukam. Uzela je malu kuku u obliku udice i zabila mi je u palac lijeve noge (ožiljak je i dan-danas vidljiv). Pustila je stuju i uz uz pomoć svojih drugova privezala me na X-križ. Njih dvojica me udaraju po trbuhu. Kada je ona pojačala struju ja sam se trznuo i napeo mišiće. Oni udri po meni još jače. Nakon nekog vremena su me ostavili na miru i posvetili se ostaloj četvorici hrvatskih branitelja, zatočenika koji su bili u istoj prostoriji.

To je sve mirno i ravnodušno gledao sa strane, sjedeći za stolom, nijhov zapovijednik Kninđa. Taj zapovjednik dovikne ostalima da puste ustašu na miru i da se pozabave Varaždincem (mupovac), momak je bio mlad kao i ja, oko 20-25 godina. Zgodan, kako reče Vera. Zavezali su ga za stolac na kojem sam ja bio ranije. Skinuli su ga do gola. Vera ga je milovala po penisu. Kada ga je nadražila stavila je spolni ogran u usta i odgrizla ga! Strašan je bio njegov vrisak. Sledila mi se krv u žilama. Zatim su odgriženi dio penisa Varaždincu ugurali u usta da ga proguta. Kada su uvidjeli da se guši da ne može to progutati Vera ga, kao na školskom satu biologije, razreže nožem od trbuha do grkljana. Svi četnici u sobi zapjevaju četničku pjesmu “Što se ono na Dinari sjaji?” Gledao sam brata Hrvata kako umire na tom užasnom stolcu.
Na red su došla sljedeća dvojica zarobljenika. Treći je čučao u kutu, sve slušao i čekao kada će doći red na njega. Po izkazima zarobljenika zaključio sam da su bili Vukovarci. Stajali su goli i bosi na sredini prostorije a oko njih 6 četnika. Zvijeri su ismijavale jadnike.

– Koga želiš, pita jedan četnik zarobljenika, Veru ili nekog od nas?
– Sav slomljen gledao sam njihova uplašena lica. Pogledavali su mene i Varaždinca, skamenjeni, drhćući od hladnoće i straha. Čovjeka je umirao od smrtonosnog ugriza…
Ništa nisu odgovarali. Uzmite ih vi, a ja idem oprati usta - kazala je Vera i izašla. Te mi riječi ni dan-danas ne izlaze iz glave. Jedan od četnika zapita: ´ jel da vas bijemo ili čete se međusobno karati?´ Na to se drugi smiju kao luđaci. Počeli su mladiće premlaćivati čime su god stigli i što su imali u rukama. Vikali su: Hajde ustaše, karajte se, kevu vam ustašku! Njih dvoje leže izudarani na podu, jauču. Četnici povuku mlađeg do stolca gdje je bio mupovac Varaždinac. Na stolcu i oko njega sve u krvi. Mladić moli da ga ne ubiju. On moli, a oni udri po njemu, psuju.

Gluposti kako sada moliš, a srpsku decu si mogao ubijati - viču na njega.
Svima su nama poznate njihove priče. Jedan četnik reče da nije dugo nikoga „karao“ i udri se smijati kao lud. Drugi mu kaže da neće valjda ustašu kada ima tu i ustaških kurvica. Prvi odgovori da nije mislio na „pušenje“. Stariji Vukovarac je još ležao na podu u nesvijesti. Tada su ga osvijestili i opet šamarali. Mlađega zavežu za stolac gdje su mu stali čupati nokte i na nogama i na rukama.
Vrištao je, a meni se prevrnula utroba i tjeralo me na povraćanje.
Kada su to vidjeli stali su me opet mene tuči. Samo me je zapomaganje i urlik Vukovarca držalo u polusvijesti. Njemu su stavili žice na ozljeđeno tkivo (prste na kojima su nokte izvadili) i metalnu maticu na spolni organ i tada pustili struju. Užas, ne znam koje je vrijeme, koji dan ili da li je dan ili noć. Užas, to zapomaganje, gore je od svih batina, ledi krv u žilama. Stariji Vukovarac je čučao na podu i čekao na red. Mlađi je bio u nesvijesti. U to dođe Vera u prostoriju i dovede velikog njemačkog psa ovčara. Nahuškala ga je na starijeg Vukovarca. Psu su dopustili da ga svega izgrize a na kraju da ga zgrabi za vrat i tako zakolje. Zadnji trzaji čovjeka koji je umirao od smrtonosnog ugriza. Sve su nas polili vodom, osvijestili i izašli iz prostorije na ručak.
Ja sam ostao visjeti, Vukovarac je bio zavezan na stolici a treći je čučao još uvijek zavezan u kutu.

Dugo smo bili sami. Četnička se gamad vratila, bilo ih je 9 zajednio sa zapovjednikom, kapetanom Draganom. On nije imao vremena ni za ručak nego su mu jelo donijeli u prostoriju na zapisnički stol.
Sjeo je i rekao: Hajde radite posao, meni ne smeta, bit će mi čorba ukusnija - kreštavi, cinični smijeh koji me proganja još i danas.
Uzeli su mrtva tijela i odnijeli van iz prostorije. Zatim su se vratili s troje civila kojima su dozvolili da „obrade“ mladog Vukovarca zbog toga što su im navodno sinovi pali od ustaške ruke kod Vukovara. Trojac je uzeo palice i šipke u ruke te su udarali po njemu iako je pao u nesvijest od udaraca po glavi. Svejedno su slijedili novi udarci. Čule su se kosti kako pucaju. Ja gledam oko sebe i razmišljam što me čeka.

Pas vam mater, što će smisliti? Cijeli mi je život prošao kroz glavu.
Mislio sam „budala pa što nisi ostao kod kuće za Božić, nego si pošao na bojišnicu (tako da me shvatite, poslije 29.11.1991. godine sam otišao iz Kumrovca u 2. gardijsku brigadu “Grom”, ali sam radi povrede glave dobio dopust do 2.1.1992. godine. U međuvremenu sam trebao prikupiti potrebne papire kako bi mogao biti i dalje u A brigadi jer nisam služio JNA. Potvrda od suda da nisam bio kažnjavan, obična birokracija na koju sam „pukao“.

– j... ga, već mjesecima na fronti a sada moram skupljati glupe papire.
Slijedio je nastavak torture nad Vukovarcem. Kada su ga nakon nekog vremena osvjestili, stavili su mu na glavu nekakav drveni škripac, koji je sa svake strane čovjeku mogao stegnuti glavu. Sva su tri civila stezala škripac sve dok lubanja nije pukla.
Ježim se i brišem suze kad se sjetim.
Ja sam se viseći pomokrio od straha i što sad? Sada sam ja na redu ili? Dođe civil do mene. Pita: “a šta sa ovim?”.
- Dragan mirno odgovori: Ne još njega - jer On je i dalje čučao na podu… - On je moj.
Pogledam ga, žvače slaninu. Mislim u sebi ´Mater ti j...., pa svaki bi mormalan čovjek povraćao a on ždere. Sjetim se svoje bake koja mi je pričala kako je i njen otac bio zatočen u logoru za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Sibiru (hrvatski vojnici u Austro-ugarskoj vojsci) i kako su svaki dan molili krunicu i Boga. Na kraju im je uspjelo pobjeći te su se nakon 4 godine zatočetništva vratili kući.

Sada je bio na redu četvrti zarobljenik. Nisam dobro razumio da li je bio iz Tovarnika ili od Iloka. Vjerujem da je bio u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) jer su govorili „gle hadezeovca“. Rugali su se, a on je i dalje čučao na koljenima. Dragan naredi da civili napuste prostoriju i usput im reče da će biti još zarobljenika. Patniku su naredili da ustane i dođe do stola. Oko njega četnici čekaju na zapovijed. Trenutno se ništa ne događa. Dragan naruči kavu i reče ostalima da sjednu i odmore se. Prošlo je vrijeme odmora i gamad po zapovijedi ustane.
„Hajde da ga malo ugrijemo jer mu je hladno“ . Pomislio sam sad će ga tuči, ali šta je slijedilo, ni životinja ne bi uradila.

Prvo su počistili stol, a zatim mu naredili da si potrbuške legne na njega. Zavezali su mu noge i ruke s obje strane stola. Kako je već bio gol jedan mu četnik ugura palicu u stražnjicu. Vrisak od bola, a četnici udaraju po leđima.

„Tišina! Ni reč da nisi rekao!“ viče netko od njih.
Dragan je poslao po Veru da mu donese ručni kovčeg. Ona ga je stavila na stol, no ja nisam vidio što je u njemu sve dok Dragan nije naredio da se zagrije sprava iz kofera. Još ne znam kako se to zove, nekakav grijač, kojega su prvo užarili strujom a zatim ga ugurali jadniku u stražnjicu. Zatim su mu probili kožu na leđima i skidali je prema dolje. Nesrećnik je umro u strašnim mukama. Teško mi je o ovome pisati, ali moram u ovom postu to do kraja o Šidu.
Sada sam ja na redu.
Dragan stane ispred mene i reče: Tebe ću ja osobno.
Ti si kriv što su mi pali dobri borci u Spačvi - viče. Kaže Veri da mu doda ranac. Ne mogu reći kako sam se osjećao, samo znam da sam molio. Dragan izvadi skalpel „Sada ćemo prvo sa jajima nahraniti psa“, smije se dok drugi razmaknuti samo gledaju.
A onda kao iz vedra neba grom, dolazi mi Anđeo čuvar. Prvo netko snažno pokuca na vrata. Svi pogledaju prema njima. Kroz poluotvoren prolaz jedan četnik leti po prostoriji, a za njim ulijeću 4 vojna policajca sa škorpionima uperenim u četnike. Ovi stoje zbujeno.

Čujem naređenje „Nazad ili pucam!“.
Prepoznao sam glas kada je ušao oficir JNA (pukovnik ) koji me ispitivao u Nijemcima.
Izdere se na Dragana:
- Čobanine jedan šta ti tu radiš u Jugoslaviji, ko ti je bre dozvolio da mi otmeš zarobljenika?
Poslije dosta žestoke svađe četnici zajedno s Verom izađu van uz pratnju vojne policije.
Pukovnik je ispripovjedao Draganu zgodu s bombom i mogućnost da ga ubijem na prvom ispitivanju u Nijemcima. Dodaje kako bi mu ja po godinama mogao biti sin. I danas sam zbunjen zašto se pukovnik založio za mene. Vojna policija me odvela prvo u Novi Sad gdje sam dva dana ležao u bolnici, a zatim su me prebacili u Sremsku Mitrovicu.

[Socrates]

Ovog dzukelu je trebalo vezati za ulicnu banderu minimum 68 godina.