Bi li bilo rata da su postojale društvene mreže

[Maja]

Ron Haviv za Klix.ba: Da su 1992. postojale društvene mreže, stvari bi se možda odvijale drukčije

Američki fotograf Ron Haviv u nedjelju je došao u Sarajevo kako bi sutra u Galeriji 11/07/95 otvorio izložbu fotografija “Blood and Honey: A Balkan War Journal”.
Pored predavanja koje je poznati svjetski ratni fotoreporter održao u Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, on se susreo sa Nedžibom Salihović, Srebreničankom čija je bol obišla svijet 1995. godine.

"Najvažniji dio mog dolaska bio je susret sa ženom sa jedne od mojih fotografija. Riječ je o ženi iz Srebrenice koju sam fotografisao u Tuzli nakon bijega iz Podrinja. Razgovarao sam s njom o njenom iskustvu u kojem je izgubila sina, brata i oca. Bio je to emotivan trenutak u kojem fotografija 'oživi' i gdje pokušavam razumjeti šta joj se desilo“, rekao je Haviv za Klix.ba.

Tokom godina on je dobio mnogo informacija o ljudima koje je fotografisao, a čovjek koji je svima ostao urezan u sjećanje jeste Hajrush Ziberi.

"Bio je Makedonac u Bijeljini kojeg su zarobili Arkanovi Tigrovi i koji je ubijen vjerovatno nedugo nakon što sam ga fotografisao. Pronašao sam njegovu porodicu na Facebooku i rekli su mi da im je bilo potrebno 12 godina da ga identifikuju. Tu su i fotografije iz logora Trnopolje te dva glavna lika na njima koji danas žive u Australiji. Glavnu fotografiju izložbe koja se otvara sutra čini porodica sa Ilidže sa kojom sam također u kontaktu“, kazao je Haviv.

Prema njegovim riječima, fotografije iz ratnih područja su izuzetno važne, a jedan od najvećih problema današnjice jeste što je gledalac pasivni konzument fotografija i što ne cijeni ono što vidi.

"Kažu - Aha, to je još jedna ratna fotografija iz Sirije... koga briga. To je možda i najvažniji promašaj u odnosu fotografije i gledatelja. One ih moraju natjerati da djeluju, a ne da ih potaknu na manjak djelovanja. U isto vrijeme postoji veliki broj fotografija i na fotoreporterima je da pronađu bolji način kako bi uključili gledatelje na nekom višem nivou“, objasnio je Haviv.

On se osvrnuo i na trenutno stanje u Bosni i Hercegovini čije rješenje, kaže, nikako ne može biti jednostavno.

"Fantastično je vidjeti Sarajlije na ulicama i u kafićima te turiste koji dolaze i odaju pozitivnu sliku. S druge strane, stanje u državi je problematično, a Bosanci, bez obzira na to sa koje strane dolazili, ne mogu krenuti naprijed zbog pogrešnog pristupa Međunarodnoj zajedici, ali i zbog međuetničkih odnosa u BiH. Pored dobrih vijesti iz ostatka regije, prava je šteta što BiH nije našla način da krene naprijed“, Zaključio je Haviv.

Haviv je u posljednjih nekoliko godina dokumentovao dešavanja vezana za Arapsko proljeće i smatra kako ta problematika mora ostati u fokusu javnosti. Ono što danas oslikava i utječe na posao fotografa na ratnom terenu jeste moderna tehnologija.

"Ljudi su danas puno svjesniji potencijalne moći fotografije i pokušavaju je kontrolisati. Postoje čak i medijski projekti unutar zaraćenih strana, kao što to ima Islamska država koja otežava posao nas fotoreportera. Ja pokušavam proširiti svoju publiku kroz društvene mreže gdje dolazimo do puno većeg broja ljudi nego prije. Da su kojim slučajem tokom rata u BiH postojale društvene mreže, tada bi se stvari možda odvijale drugačije. S druge strane, društveni mediji povećavaju i smanjuju značaj fotografije u isto vrijeme", zaključio je Haviv u razgovoru za Klix.ba.

[Julia-Klara]

Ne znam bas da bi stvari bile drugacije
Imamo drustvene mreze i sad, pristup internetu, pa se neki duhovi jos uvijek ne mogu protjerati i promijeniti necije misljenje, iako imamo hiljade dokaza

[laganini]

...nigdi veze...

[Terasa svjesti]

Još pitate mi sa furuma bi bili idejne vođe .

[Vladimir RUS]

Sa ili bez društvenih mreža rata bi nažalost bilo. Nisu društvene mreže krive za razne ratove po svijetu već oni koji zloupotrebljavalju mass medije uopšte. Nekada se rat vodio preko tv-a, a danas preko neta.

[laganini]

..ja bi bio un...

[Krokodil Behko]

Bilo bi rata ali bi se on drugačije vodio i bilo bi manje krvoprolića.
Valjalo bi hejterima prvo dobiti bitke na forumima i fejsovima, a i bezopasnije je

[Terasa svjesti]

"Sjebali" bi mi njih Behko garant .

[Krokodil Behko]

Zamisli tek, koliko bi bilo pogibija, zbog nošenja mobitela na liniju.
Nikakav problem uraditi tačno lociranje, pa poslati 120-ku u fildžan.

[Terasa svjesti]

[ytube][/ytube]

[tovar]

Dok je svijeta i vijeka bit će i ratova. Nažalost.

Smatra se da se prapočetak rata dogodio još u prvobitnoj zajednici, u samome početku ljudskog postojanja kakvog ga danas poznajemo i to onog trenutka kada je homo sapiens započeo ratarski obrađivati tlo i uzgajati stoku, čime se dogodio višak proizvoda neophodnih za život koji je potaknuo robnu razmjenu koja je neminovno uzrokovala nasilne sukobe jer su jedno imali više, drugi manje a neki ništa. ... Jedni imali više, drugi manje a neki ništa ...

Svi smo svjedoci današnje upotrebe kompjutorike u tzv. modernom obliku ratovanja, ... a društvene mreže? Pa njima obavještajne i kontraobavještajne službe kontroliraju mase, tzv. topovsko meso ... Zar mislite da je slučajno što je profesionalnim vojnicima zabranjen pristup društvenim mrežama kad se nalaze na dužnostima u kriznim žarištima? Pričajte mi malo o tome ...

[Terasa svjesti]

Dobra ti je ta Tovare , ali mišljenja sam da su se praljudi prvo potukli pa zaratovali garantovano zbog žene .

Ova zabrana u mirovnim misijama je uvedena radi zašite tajnosti podataka što i nije loše .
Naime u davna vremena na našim prostorima, službena tajna je bila svetinja .

[tovar]

Žene rađaju i odgajaju ratnike a neke i ratuju. Neki ratovi su se doslovce i vodili samo radi žena, sjetimo se trojanskog rata. Rat je oružani sukob većih razmjera ali ipak samo sukob. Tko se nikada nije s nekom sukobio radi neke žene, taj nije nikada ni volio. Nikada ne bih žalio položiti svoj život radi neke žene, pogotovo radi djeteta ali svakako to nastojim izbjeći, ne radi očuvanja vlastitog života, već radi žaljenja tuđih života.

[Terasa svjesti]

Ne znam tovaru , opsane situacije izuskuju sulude mjere . Čovjek se radi opstanka pretvara u zvijer.

[Krokodil Behko]

Bilo bi rata ali bi se on drugačije vodio i bilo bi manje krvoprolića.
Valjalo bi hejterima prvo dobiti bitke na forumima i fejsovima, a i bezopasnije je

Promijenio sam mišljenje, bilo bi i bio bi mnogo gori, kako mi se čini.

[Hurija]

Bilo bi rata ali bi se on drugačije vodio i bilo bi manje krvoprolića.
Valjalo bi hejterima prvo dobiti bitke na forumima i fejsovima, a i bezopasnije je

Promijenio sam mišljenje, bilo bi i bio bi mnogo gori, kako mi se čini.

Bezbjednjak Behko .

[Naseef Mushroom]

Kakva glupost

"Ljudi su danas puno svjesniji potencijalne moći fotografije i pokušavaju je kontrolisati. Postoje čak i medijski projekti unutar zaraćenih strana, kao što to ima Islamska država koja otežava posao nas fotoreportera. Ja pokušavam proširiti svoju publiku kroz društvene mreže gdje dolazimo do puno većeg broja ljudi nego prije. Da su kojim slučajem tokom rata u BiH postojale društvene mreže, tada bi se stvari možda odvijale drugačije. S druge strane, društveni mediji povećavaju i smanjuju značaj fotografije u isto vrijeme", zaključio je Haviv u razgovoru za Klix.ba.

Pa evo vidimo danas u vremenu društvenih mreža, Srbi od 9 do 99 godina sa imenom i prezimenom postavljaju komentare gdje brane ratne zločince, negiraju ratne zločine i postavljaju četnicke simbole.
Imamo danas YouTube gdje se objavljuju videa sa proslava gdje najavljuju novu Srebrenicu.
Portale gdje psihopate poput Bulevara preko 10 godina pišu svakakve bljuvotine.
Fotografije koje šalje običan svijet gdje u entitetu rs postavljaju prijeteće poruće po bošnjačkim kućama, džamijama i mezarjima.
Imamo web stranice gdje se svake sekunde može kliknuti na njih da se podsjeti šta su likovi poput Dodika, Vulina i ostalih prije dan godinu, deceniju izjavili, kako prijete, šta planiraju.

I šta imamo od toga? Ista situacija kao 90ih. Ko nam je želio dobro i pomoći taj je pomagao i u doba klasičnih fotoaparata, ko želi da nestanemo tu ne vrijedi ni milion fotografija ranjene uplakane djece, i dalje se prave naivni.

Je li Palestincima išta lakše za razliku od prije 30 godina? Ili kod nemira u Africi, nedužnim žrtvama mafijaškog obračuna u Južnoj Americi?
Jedine fotografije koje pokazuju rezultate su fotografije resursa ili nečega drugog u tim državama zbog čega bi postojao interes zbog kojeg bi velike sile promjenile svoj odnos i politiku prema određenim državama.

[Koteljubi_kadnisamtu]

Bilo bi, ali lakse bi prizvali humanitarnu pomoc i sigurno sprijecili najvece zlocine da se dese. A da ne pricam o logistici unutar gradova koliko bi se bolje pomoglo onima kojima je pomoc bila najpotrebnija.

[Anestzijaaa]

Bi jasta.

[Melek]

Ma kakvi. Četništvo se spremalo i treniralo za taj pokolj ko ozeblo sunce i ništa ne bi moglo da im skrati “užitak”. Osim, naravno, da se izvela nekakva vojna intervencija na vrijeme ili da se dobro naoružalo. Oni su jednostavno takvi - genocidni.