Košarkaške legende
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1386 times
- Status: Offline
Košarkaške legende
Nova NBA sezona počinje večeras utakmicom između Toronta i New Orleansa, a u 74. izdanju najjače svjetske košarkaške lige nećemo gledati neke od najvećih igrača koji su godinama oduševljavali publiku širom svijeta.
Odabrali smo pet igrača koji su odlučili završiti karijeru nakon kraja prošle sezone, a koji su obilježili prethodnih petnaestak godina, a neki i više.
5. Luol Deng
Luol Deng je važio za jednog od najboljih odbrambenih igrača krajem 2000-ih godina, no karijeru su mu uništile povrede, te je samo sedam od 16 sezona odigrao 70 i više utakmica. Tadašnji trener Chicaga Tim Thibodeau ga je previše forsirao, te je pet uzastopnih sezona skoro igrao 40 minuta u prosjeku zbog čega ga je na kraju tijelo i izdalo.
U finišu karijere ostat će zapamćeno kako je uspio "prevariti" Lakerse koji su mu 2016. godine dali nevjerovatno velik ugovor (72 miliona na četiri godine) i na taj način uništili posljednju šansu Kobeu Bryantu da dođe do šeste titule.
Karijera: Chicago Bulls (2004. - 2014.), Cleveland Cavaliers (2014.), Miami Heat (2014. - 2016.), Los Angeles Lakers (2016. - 2018.), Minnesota Timberwolves (2018. - 2019.).
Trofeji: 2× NBA All-Star (2012., 2013.), NBA All-Defensive Second Team (2012.), NBA All-Rookie First Team (2005.).
Prosjeci: 14,8 poena, 6,1 skok, 2,3 asistencije u 902 utakmice.
4. Shaun Livingston
Jedan od igrača uz koje se veže ona rečenica "šta bi bilo kad bi...". Shaun Livingston je u NBA ligu stigao kao igrač LA Clippersa i u prve dvije sezone je pokazivao konstantan napredak, ali i sklonost ka povredama. A onda se desio 26. februar 2007. godine i jedna od najgorih povreda u historiji NBA lige na susretu protiv Charlottea.
Livingstonu je na tom meču prilikom jednog pada pod košem protivnika stradao svaki dio koljena: povrijedio je čašicu, pokidao prednji, srednji i zadnji ukršteni ligament, meniskus, patelu, te spojnicu tibije i fibule.
Doktori su mu predviđali čak i amputaciju noge, no Livingston ne samo da je ozdravio, već se vratio i na parket. Iako više nikada nije igrao agresivno kao nekada, uspio je na kraju karijere u dresu Golden Statea stići do tri titule NBA prvaka.
Karijera: Los Angeles Clippers (2004. - 2008.), Miami Heat (2008. - 2009.), Oklahoma City Thunder (2009.), Washington Wizards (2010., 2012.), Charlotte Hornets (2010. - 2011.), Milwaukee Bucks (2011. - 2012.), Cleveland Cavaliers (2012. - 2013.), Brooklyn Nets (2013. - 2014.), Golden State Warriors (2014. - 2019.).
Trofeji: 3x NBA prvak (2015., 2017., 2018.).
Prosjeci: 6,3 poena, 2,4 skoka, 3,0 asistencije u 833 utakmice.
3. Tony Parker
Tony Parker je bio jedan od najboljih bekova svoje generacije. Od prve sezone je zauzeo mjesto u startnoj petorci Spursa i 17 godina je dirigovao igrom San Antonija.
Iako nikada nije bio izuzetno dobar defanzivac, svojim napadačkim arsenalom je zaslužio mjesto u Kući slavnih.
Osvojio je četiri titule prvaka, a 2007. je postao i prvi Evropljanin u historiji sa titulom najkorisnijeg igrača NBA finala.
Na kraju karijere imao je mnogo problema sa povredama, a posljednju sezonu u karijeri odigrao je u dresu Charlottea. Iako je potpisao dvogodišnji ugovor, odlučio je nakon prve sezone reći zbogom narandžastoj lopti.
Karijera: San Antonio Spurs (2001. - 2018.), Charlotte Hornets (2018. - 2019.).
Trofeji: 4× NBA prvak (2003., 2005., 2007., 2014.), NBA Finals MVP (2007.), 6× NBA All-Star (2006., 2007., 2009., 2012., 2013., 2014.), 3× All-NBA Second Team (2013., 2014., 2015.), All-NBA Third Team (2010.), NBA All-Rookie First Team (2002.).
Prosjeci: 15,5 poena, 2,7 skokova, 5,6 asistencija u 1.254 utakmice.
2. Dwyane Wade
Dwyane Wade jedan je od najboljih bekova u historiji košarke, a sasvim sigurno jedan od trojice najboljih "dvojki" u posljednjih tridesetak godina. Preostala dvojica su Michael Jordan i Kobe Bryant.
Već u trećoj sezoni stigao je do titule prvaka monstruoznim predstavama 2006. godine, posebno u finalu protiv Dallasa kada odbrana Mavericksa nije imala rješenje za njega iako su svi očekivali da će im Shaquille O'Neal biti taj koji će im praviti probleme.
Na vrhuncu karijere LeBron James i Chris Bosh su došli kod njega u Miami kako bi napravili Veliku trojku, a na kraju su osvojili "samo" dvije titule prvaka.
Karijera: Miami Heat (2003. - 2016., 2018. - 2019.), Chicago Bulls (2016. - 2017.), Cleveland Cavaliers (2017. - 2018.).
Trofeji: 3× NBA prvak (2006., 2012., 2013.), NBA Finals MVP (2006.), 13× NBA All-Star (2005. - 2016., 2019.), NBA All-Star Game MVP (2010.), 2× All-NBA First Team (2009., 2010.), 3× All-NBA Second Team (2005., 2006., 2011.), 3× All-NBA Third Team (2007., 2012., 2013.), 3× NBA All-Defensive Second Team (2005., 2009., 2010.), NBA scoring champion (2009.), NBA All-Rookie First Team (2004.).
Prosjeci: 22,0 poena, 4,7 skoka, 5,4 asistencije u 1.054 utakmice.
1. Dirk Nowitzki
Dirk Nowitzki je najbolji evropski igrač svih vremena. Igrač kakav se nije prije, a sasvim sigurno neće ni poslije nikada pojaviti.
Sa centarskom visinom (213 centimetara) i šutem najboljeg beka bio je zaista unikatan igrač koji je uz to svih 21 godinu proveo u jednom klubu - Dallasu.
Za razliku od mnogih drugih igrača koji su željeli do prstena doći prečicama udruživajući se sa drugim vrhunskim igračima, Dirk je do titule želio doći na svoj način, sa svojom ekipom i bez zvučnih zvijezda.
Gorepomenuti Wade ga je zaustavio 2006. godine, ali je osveta došla 2011. godine kada je Nowitzki sam pobijedio Veliku trojku i donio svojoj ekipi prvu titulu u historiji.
Karijera: Dallas Mavericks (1998. - 2019.).
Trofeji: NBA prvak (2011.), NBA Finals MVP (2011.), NBA MVP (2007.), 14× NBA All-Star (2002. - 2012., 2014., 2015., 2019.), 4× All-NBA First Team (2005. - 2007., 2009.), 5× All-NBA Second Team (2002., 2003., 2008., 2010., 2011.), 3× All-NBA Third Team (2001., 2004., 2012.).
Prosjeci: 20,7 poena, 7,5 skokova, 2,4 asistencije u 1.522 utakmice.
klix.ba
Odabrali smo pet igrača koji su odlučili završiti karijeru nakon kraja prošle sezone, a koji su obilježili prethodnih petnaestak godina, a neki i više.
5. Luol Deng
Luol Deng je važio za jednog od najboljih odbrambenih igrača krajem 2000-ih godina, no karijeru su mu uništile povrede, te je samo sedam od 16 sezona odigrao 70 i više utakmica. Tadašnji trener Chicaga Tim Thibodeau ga je previše forsirao, te je pet uzastopnih sezona skoro igrao 40 minuta u prosjeku zbog čega ga je na kraju tijelo i izdalo.
U finišu karijere ostat će zapamćeno kako je uspio "prevariti" Lakerse koji su mu 2016. godine dali nevjerovatno velik ugovor (72 miliona na četiri godine) i na taj način uništili posljednju šansu Kobeu Bryantu da dođe do šeste titule.
Karijera: Chicago Bulls (2004. - 2014.), Cleveland Cavaliers (2014.), Miami Heat (2014. - 2016.), Los Angeles Lakers (2016. - 2018.), Minnesota Timberwolves (2018. - 2019.).
Trofeji: 2× NBA All-Star (2012., 2013.), NBA All-Defensive Second Team (2012.), NBA All-Rookie First Team (2005.).
Prosjeci: 14,8 poena, 6,1 skok, 2,3 asistencije u 902 utakmice.
4. Shaun Livingston
Jedan od igrača uz koje se veže ona rečenica "šta bi bilo kad bi...". Shaun Livingston je u NBA ligu stigao kao igrač LA Clippersa i u prve dvije sezone je pokazivao konstantan napredak, ali i sklonost ka povredama. A onda se desio 26. februar 2007. godine i jedna od najgorih povreda u historiji NBA lige na susretu protiv Charlottea.
Livingstonu je na tom meču prilikom jednog pada pod košem protivnika stradao svaki dio koljena: povrijedio je čašicu, pokidao prednji, srednji i zadnji ukršteni ligament, meniskus, patelu, te spojnicu tibije i fibule.
Doktori su mu predviđali čak i amputaciju noge, no Livingston ne samo da je ozdravio, već se vratio i na parket. Iako više nikada nije igrao agresivno kao nekada, uspio je na kraju karijere u dresu Golden Statea stići do tri titule NBA prvaka.
Karijera: Los Angeles Clippers (2004. - 2008.), Miami Heat (2008. - 2009.), Oklahoma City Thunder (2009.), Washington Wizards (2010., 2012.), Charlotte Hornets (2010. - 2011.), Milwaukee Bucks (2011. - 2012.), Cleveland Cavaliers (2012. - 2013.), Brooklyn Nets (2013. - 2014.), Golden State Warriors (2014. - 2019.).
Trofeji: 3x NBA prvak (2015., 2017., 2018.).
Prosjeci: 6,3 poena, 2,4 skoka, 3,0 asistencije u 833 utakmice.
3. Tony Parker
Tony Parker je bio jedan od najboljih bekova svoje generacije. Od prve sezone je zauzeo mjesto u startnoj petorci Spursa i 17 godina je dirigovao igrom San Antonija.
Iako nikada nije bio izuzetno dobar defanzivac, svojim napadačkim arsenalom je zaslužio mjesto u Kući slavnih.
Osvojio je četiri titule prvaka, a 2007. je postao i prvi Evropljanin u historiji sa titulom najkorisnijeg igrača NBA finala.
Na kraju karijere imao je mnogo problema sa povredama, a posljednju sezonu u karijeri odigrao je u dresu Charlottea. Iako je potpisao dvogodišnji ugovor, odlučio je nakon prve sezone reći zbogom narandžastoj lopti.
Karijera: San Antonio Spurs (2001. - 2018.), Charlotte Hornets (2018. - 2019.).
Trofeji: 4× NBA prvak (2003., 2005., 2007., 2014.), NBA Finals MVP (2007.), 6× NBA All-Star (2006., 2007., 2009., 2012., 2013., 2014.), 3× All-NBA Second Team (2013., 2014., 2015.), All-NBA Third Team (2010.), NBA All-Rookie First Team (2002.).
Prosjeci: 15,5 poena, 2,7 skokova, 5,6 asistencija u 1.254 utakmice.
2. Dwyane Wade
Dwyane Wade jedan je od najboljih bekova u historiji košarke, a sasvim sigurno jedan od trojice najboljih "dvojki" u posljednjih tridesetak godina. Preostala dvojica su Michael Jordan i Kobe Bryant.
Već u trećoj sezoni stigao je do titule prvaka monstruoznim predstavama 2006. godine, posebno u finalu protiv Dallasa kada odbrana Mavericksa nije imala rješenje za njega iako su svi očekivali da će im Shaquille O'Neal biti taj koji će im praviti probleme.
Na vrhuncu karijere LeBron James i Chris Bosh su došli kod njega u Miami kako bi napravili Veliku trojku, a na kraju su osvojili "samo" dvije titule prvaka.
Karijera: Miami Heat (2003. - 2016., 2018. - 2019.), Chicago Bulls (2016. - 2017.), Cleveland Cavaliers (2017. - 2018.).
Trofeji: 3× NBA prvak (2006., 2012., 2013.), NBA Finals MVP (2006.), 13× NBA All-Star (2005. - 2016., 2019.), NBA All-Star Game MVP (2010.), 2× All-NBA First Team (2009., 2010.), 3× All-NBA Second Team (2005., 2006., 2011.), 3× All-NBA Third Team (2007., 2012., 2013.), 3× NBA All-Defensive Second Team (2005., 2009., 2010.), NBA scoring champion (2009.), NBA All-Rookie First Team (2004.).
Prosjeci: 22,0 poena, 4,7 skoka, 5,4 asistencije u 1.054 utakmice.
1. Dirk Nowitzki
Dirk Nowitzki je najbolji evropski igrač svih vremena. Igrač kakav se nije prije, a sasvim sigurno neće ni poslije nikada pojaviti.
Sa centarskom visinom (213 centimetara) i šutem najboljeg beka bio je zaista unikatan igrač koji je uz to svih 21 godinu proveo u jednom klubu - Dallasu.
Za razliku od mnogih drugih igrača koji su željeli do prstena doći prečicama udruživajući se sa drugim vrhunskim igračima, Dirk je do titule želio doći na svoj način, sa svojom ekipom i bez zvučnih zvijezda.
Gorepomenuti Wade ga je zaustavio 2006. godine, ali je osveta došla 2011. godine kada je Nowitzki sam pobijedio Veliku trojku i donio svojoj ekipi prvu titulu u historiji.
Karijera: Dallas Mavericks (1998. - 2019.).
Trofeji: NBA prvak (2011.), NBA Finals MVP (2011.), NBA MVP (2007.), 14× NBA All-Star (2002. - 2012., 2014., 2015., 2019.), 4× All-NBA First Team (2005. - 2007., 2009.), 5× All-NBA Second Team (2002., 2003., 2008., 2010., 2011.), 3× All-NBA Third Team (2001., 2004., 2012.).
Prosjeci: 20,7 poena, 7,5 skokova, 2,4 asistencije u 1.522 utakmice.
klix.ba
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
Ode Dirk u cvijetu starosti
Samo sabura
- Fuddo
- Maliciozni seronja i forumas godine
- Posts: 84578
- Joined: 03 Dec 2018, 21:17
- Has thanked: 11069 times
- Been thanked: 16661 times
- Status: Offline
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
Jarane, dva mjeseca stariji od mene.
Dozvolite da se obratimo
- Fuddo
- Maliciozni seronja i forumas godine
- Posts: 84578
- Joined: 03 Dec 2018, 21:17
- Has thanked: 11069 times
- Been thanked: 16661 times
- Status: Offline
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
A najbolji evropski igrac koji je puco ovuda je rahmetli Drazen....ovdje ga zovu Petrov.
I ovi mladji crnci kazu, aaaa I know, Petrov, the killer.
I ovi mladji crnci kazu, aaaa I know, Petrov, the killer.
Dozvolite da se obratimo
- spacebound
- Urednik foruma
- Posts: 80652
- Joined: 13 Nov 2015, 08:33
- Location: u obecanoj zemlji
- Has thanked: 7232 times
- Been thanked: 11708 times
- Status: Online
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
Wade
Ti koji si persona non grata u šalter salama komercijalnih banaka - Ramo
- Bla
- i dva polipa
- Posts: 75774
- Joined: 30 Aug 2013, 14:21
- Location: Rodna grudva
- Mood:
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 34 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
pa nisu Rolling Stonesi
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:
:
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
Re: Ništa neće biti isto bez njih: Pet velikih igrača koje nećemo gledati na NBA parketima
Kazu kasno ode u penziju, tamo 'vamo, a ti Fudoni, istih godina, a trebas jos koju deceniju rintati
Samo sabura
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1386 times
- Status: Offline
Re: Košarkaške legende
Mirza Delibašić Kinđe - detalji iz karijere najvećeg košarkaškog džentlmena i romantika
Dvorana koja je dobila ime po predsjedničkoj legendi Real Madrida Raimundu Saporti ugostila je početkom milenija dva košarkaška velikana u prvom kolu "nove" Eurolige.
Nova era evropske košarke počela je duelom dva giganta, najtrofejnijeg kluba evropske košarke i pirejskog Olympiakosa.
Duel je to koji ne treba posebno "reklamirati" madridskoj košarkaškoj publici i koji će uvijek privući veliki broj zaljubljenika u loptanje pod obručima. Oni koji su imali sreću da te večeri budu u Raimudo Saporta Pavillonu, prije nego što je Danko Radić podbacio loptu na centru terena, veličanstveno su pozdravili košarkaškog romantičara i džentlmena pod obručima - Mirzu Delibašića.
Ovacije madridske publike skoro 20 godina kasnije
Prvi čovjek Eurolige Jordi Bertomeu želio je uveličati početak novog takmičenja pozivom jednom od velikana igre, a u saradnji s velikanom sportskog novinarstva Vladimirom Stankovićem odluka je pala na Mirzu Delibašića.
Bilo da je riječ o nogometu ili košarci, madridska publika je najzahtjevnija na svijetu. Jedan dan si Pele ili Wilt Chamberlain, a drugi dan te tjeraju iz kluba. Mirza je u Madridu uvijek bio Pele, odnosno veliki Wilt.
Šesnaestog oktobra 2000. godine u madridskom košarkaškom hramu bili su Mirza i Danko Delibašić. Malo je nedostajalo da Delibašić ostane u Sarajevu, jer 2000. godine za špansku vizu trebalo je "metar" papira, a vremena je bilo malo. Jedan poziv Bertomeua španskom ambasadoru u Sarajevu i kratko objašnjenje o tome šta je Mirza za evropsku košarku bio je dovoljan i Kinđe i njegov tada 15-godišnji sin Danko bili su u avionu za prijestolnicu Španije.
Kada je oficijelni spiker objavio da utakmici prisustvuje Mirza Delibašić, pet hiljada navijača u dvorani Raimundo Saporta ustalo je na noge i dugim ovacijama pozdravilo čovjeka koji je promijenio evropsku košarku. Pored njega je stajao sin Danko koji je mogao vidjeti kakav je trag za svega dvije godine u Madridu ostavio njegov otac. I ne zaboravite, godina je 2000., a Mirza je dres Kraljeva nosio 20 godina ranije. Ipak, svi u toj dvorani znali su ko je tog dana došao da gleda svoj i njihov Real Madrid.
Evropski Pistol Pete
Posebno će ostati upamćena prva Kinđetova sezona u Madridu. Real je pobijedio u 25 od 26 utakmica, a prvaka je odlučivao meč s ljutim rivalom u Barceloni. Delibašić je u knjizi Slobodana Đanija Đurasovića - Svjetla za daljine, opisao kakva je to utakmica bila.
"Atmosfera je bila kao da se ide na Mjesec, čak je i polovično smireni Lolo Saiz bio nervozan. Meni smiješno, bio sam mrtav-hladan, znao sam da ćemo dobiti. Osjetilo sa da se Lolo dvoumi ko će voditi igru, ja ili Corbalan? Zato sam mu rekao:
-Ja ću biti playmaker
-Zar da Corbalan ne igra?
-Neka igra, ali da ja vodim igru, ako izgubimo, moja odgovornost."
Mirza je postigao 28 poena, prosjek šuta 61 posto i 15 maestralnih asistencija. Kinđe je bio revolucionar evropske košarke. Asistencije bez gledanja, dodavanja ispod noge, iza leđa i kroz noge protivnika. Sve ono što će kasnije usavršiti jedan od najvećih koje je košarkaška igra imala - Earvin Magic Johnson mogao je i Mirza, iako je sličnost s Pistol Peteom Maravichom zaista fascinantna. Vidjeli su to Katalonci tog dana, podijelio je 15 asistencija, a Real je pobjedom 102:93 došao do titule prvaka Španije.
Naredna sezona bila je nešto lošija, a onog trenutka kada je shvatio da Realu više ne može pružiti ono što se od njega očekuje, Mirza je odlučio dignuti sidro. Uzalud su bili nagovori Ferenca Puškaša i poruka da se "Real ne ostavlja", El Gigante Monstruoso je "prelomio".
"Dva dana sam bio kao lud, lutao sam Madridom i odlučio: Ideš, Mirza, iz Reala! Ovo prvi put kažem: Bilo me stid tih divnih ljudi, oni su zaslužili pravog Mirzu, a ja više nisam bio pravi Mirza", rekao je Delibašić Đurasoviću.
Savršen igrač i čovjek
Eto, takav je bio naš Mirza. Zamislite, recimo, jednog Neymara da tako razmišlja. I zato ga vole širom svijeta. Za uglednog italijanskog košarkaškog novinara Sergija Tavčara dileme nema, Mirza možda nije bio najbolji kojeg je gledao, ali takva elegnacija u igri nešto je što se ne može naučiti, istrenirati ili usavršiti. S tim se jednostavno moraš roditi.
"Dao bih sve na svijetu da ga još jednom vidim kako igra. Ne kažem da je najbolji, ali njegovi potezi su definitivno najljepši koje sam ikada vidio. Bila je to prava poezija u pokretu. Imao je sve što je jednom košarkašu potrebno. Imao je perfektnu tehniku i perfektan izbačaj, bio je sjajan asistent. Znao je pronaći slobodnog igrača kojeg niko drugi ne bi vidio. On je jednostavno neponovljiv", rekao je jednom prilikom Tavčar.
Mirzini najveći protivnici na terenu uvijek su bili Sovjeti. Dueli jugoslavenskih i sovjetskih košarkaša uvijek su donosili mnogo uzbuđenja, ali i mnogo tenzija. Sovjeti nikada nisu voljeli Jugoslavene, smatrali su da ne igraju plemenitu košarku poput njih, da su provokatori, s jednim izuzetkom, a to su potvrdili i Jose Biriukov i veliki Sergej Belov.
"Osvojio me čim sam ga prvi put vidio. Čime? Iz njega je zračilo nešto što čovjeka nije moglo ostaviti ravnodušnim. Doživio sam ga ne samo kao velikog košarkaša, već i velikog čovjeka. Fascinirao me nekom svojom nestvarnom igrom, dostojanstvom, manirima koji se rijetko sreću kod ljudi... Malo sam takvih ljudi sreo u životu. Rijetko kompletna ličnost, karakterna, gotovo nestvarna. Savršen igrač i čovjek", rekao je Belov za Kinđeta.
Sarajevo je bilo Mirzina sudbina
Nikada ne zaboravite da je ovaj veliki čovjek koji je promijenio košarkašku igru i u svijetu ostao zapamćen kao jedan od najvećih košarkaških virtuoza i romantika imao samo jednu veću ljubav od košarkše, grad koji je zavolio svim svojim srcem, iako se u njemu nije rodio. A rodio se na današnji dan 1954. godine u Tuzli, majka Duda i otac Izet na svijet su donijeli najvećeg sportaša kojeg je ova zemlja ikada imala. Balet mu je vjerovatno donio eleganciju, a teniska nepravda zbog sina nekog partijskog čivije usmjerila ka narandžastoj lopti i košarkaškim terenima. U Beogradu nije mogao, "samoća" ga je pojela, Sarajevo mu je jednostavno bilo suđeno.
"Imao sam utisak da sam se u njemu rodio, da znam svaku ulicu, svakog čovjeka - Sarajevo je bilo moja sudbina".
Sve ostalo je historija. Partizan u Beogradu, "skalp" Reala, Maccabija, Olympiacosa u Pireju, Joventuda... Grenoble. Emerson Varese. 96:93. 5. april. 1979. Sretan ti tvoj dan grade, sada imaš prvake Evrope.
I sjetite se kada budete hodali ulicama Sarajeva, kada prođete pored Dva ribara prema Skenderiji, kada se popnete na plato, uđete u dvoranu koja nosi njegovo ime, zaustavite pored FIS-a, sačekate prijatelje u hladu Parkuše, ili prošetate ulicom Hiseta, da je tim istim putevima koračao i jedan od navjećih koje je ova zemlja imala. Najvećih košarkaša. Sportista. Insana. Sjetite se njegove skromnosti i poniznosti uprkos veličini koja je nesumnjivo bio. Kada bi svako od nas u sebi imao malo više duha Mirze Delibašića, ovaj grad i ovaj svijet bili bi mnogo ljepše mjesto za život.
klix.ba
Dvorana koja je dobila ime po predsjedničkoj legendi Real Madrida Raimundu Saporti ugostila je početkom milenija dva košarkaška velikana u prvom kolu "nove" Eurolige.
Nova era evropske košarke počela je duelom dva giganta, najtrofejnijeg kluba evropske košarke i pirejskog Olympiakosa.
Duel je to koji ne treba posebno "reklamirati" madridskoj košarkaškoj publici i koji će uvijek privući veliki broj zaljubljenika u loptanje pod obručima. Oni koji su imali sreću da te večeri budu u Raimudo Saporta Pavillonu, prije nego što je Danko Radić podbacio loptu na centru terena, veličanstveno su pozdravili košarkaškog romantičara i džentlmena pod obručima - Mirzu Delibašića.
Ovacije madridske publike skoro 20 godina kasnije
Prvi čovjek Eurolige Jordi Bertomeu želio je uveličati početak novog takmičenja pozivom jednom od velikana igre, a u saradnji s velikanom sportskog novinarstva Vladimirom Stankovićem odluka je pala na Mirzu Delibašića.
Bilo da je riječ o nogometu ili košarci, madridska publika je najzahtjevnija na svijetu. Jedan dan si Pele ili Wilt Chamberlain, a drugi dan te tjeraju iz kluba. Mirza je u Madridu uvijek bio Pele, odnosno veliki Wilt.
Šesnaestog oktobra 2000. godine u madridskom košarkaškom hramu bili su Mirza i Danko Delibašić. Malo je nedostajalo da Delibašić ostane u Sarajevu, jer 2000. godine za špansku vizu trebalo je "metar" papira, a vremena je bilo malo. Jedan poziv Bertomeua španskom ambasadoru u Sarajevu i kratko objašnjenje o tome šta je Mirza za evropsku košarku bio je dovoljan i Kinđe i njegov tada 15-godišnji sin Danko bili su u avionu za prijestolnicu Španije.
Kada je oficijelni spiker objavio da utakmici prisustvuje Mirza Delibašić, pet hiljada navijača u dvorani Raimundo Saporta ustalo je na noge i dugim ovacijama pozdravilo čovjeka koji je promijenio evropsku košarku. Pored njega je stajao sin Danko koji je mogao vidjeti kakav je trag za svega dvije godine u Madridu ostavio njegov otac. I ne zaboravite, godina je 2000., a Mirza je dres Kraljeva nosio 20 godina ranije. Ipak, svi u toj dvorani znali su ko je tog dana došao da gleda svoj i njihov Real Madrid.
Evropski Pistol Pete
Posebno će ostati upamćena prva Kinđetova sezona u Madridu. Real je pobijedio u 25 od 26 utakmica, a prvaka je odlučivao meč s ljutim rivalom u Barceloni. Delibašić je u knjizi Slobodana Đanija Đurasovića - Svjetla za daljine, opisao kakva je to utakmica bila.
"Atmosfera je bila kao da se ide na Mjesec, čak je i polovično smireni Lolo Saiz bio nervozan. Meni smiješno, bio sam mrtav-hladan, znao sam da ćemo dobiti. Osjetilo sa da se Lolo dvoumi ko će voditi igru, ja ili Corbalan? Zato sam mu rekao:
-Ja ću biti playmaker
-Zar da Corbalan ne igra?
-Neka igra, ali da ja vodim igru, ako izgubimo, moja odgovornost."
Mirza je postigao 28 poena, prosjek šuta 61 posto i 15 maestralnih asistencija. Kinđe je bio revolucionar evropske košarke. Asistencije bez gledanja, dodavanja ispod noge, iza leđa i kroz noge protivnika. Sve ono što će kasnije usavršiti jedan od najvećih koje je košarkaška igra imala - Earvin Magic Johnson mogao je i Mirza, iako je sličnost s Pistol Peteom Maravichom zaista fascinantna. Vidjeli su to Katalonci tog dana, podijelio je 15 asistencija, a Real je pobjedom 102:93 došao do titule prvaka Španije.
Naredna sezona bila je nešto lošija, a onog trenutka kada je shvatio da Realu više ne može pružiti ono što se od njega očekuje, Mirza je odlučio dignuti sidro. Uzalud su bili nagovori Ferenca Puškaša i poruka da se "Real ne ostavlja", El Gigante Monstruoso je "prelomio".
"Dva dana sam bio kao lud, lutao sam Madridom i odlučio: Ideš, Mirza, iz Reala! Ovo prvi put kažem: Bilo me stid tih divnih ljudi, oni su zaslužili pravog Mirzu, a ja više nisam bio pravi Mirza", rekao je Delibašić Đurasoviću.
Savršen igrač i čovjek
Eto, takav je bio naš Mirza. Zamislite, recimo, jednog Neymara da tako razmišlja. I zato ga vole širom svijeta. Za uglednog italijanskog košarkaškog novinara Sergija Tavčara dileme nema, Mirza možda nije bio najbolji kojeg je gledao, ali takva elegnacija u igri nešto je što se ne može naučiti, istrenirati ili usavršiti. S tim se jednostavno moraš roditi.
"Dao bih sve na svijetu da ga još jednom vidim kako igra. Ne kažem da je najbolji, ali njegovi potezi su definitivno najljepši koje sam ikada vidio. Bila je to prava poezija u pokretu. Imao je sve što je jednom košarkašu potrebno. Imao je perfektnu tehniku i perfektan izbačaj, bio je sjajan asistent. Znao je pronaći slobodnog igrača kojeg niko drugi ne bi vidio. On je jednostavno neponovljiv", rekao je jednom prilikom Tavčar.
Mirzini najveći protivnici na terenu uvijek su bili Sovjeti. Dueli jugoslavenskih i sovjetskih košarkaša uvijek su donosili mnogo uzbuđenja, ali i mnogo tenzija. Sovjeti nikada nisu voljeli Jugoslavene, smatrali su da ne igraju plemenitu košarku poput njih, da su provokatori, s jednim izuzetkom, a to su potvrdili i Jose Biriukov i veliki Sergej Belov.
"Osvojio me čim sam ga prvi put vidio. Čime? Iz njega je zračilo nešto što čovjeka nije moglo ostaviti ravnodušnim. Doživio sam ga ne samo kao velikog košarkaša, već i velikog čovjeka. Fascinirao me nekom svojom nestvarnom igrom, dostojanstvom, manirima koji se rijetko sreću kod ljudi... Malo sam takvih ljudi sreo u životu. Rijetko kompletna ličnost, karakterna, gotovo nestvarna. Savršen igrač i čovjek", rekao je Belov za Kinđeta.
Sarajevo je bilo Mirzina sudbina
Nikada ne zaboravite da je ovaj veliki čovjek koji je promijenio košarkašku igru i u svijetu ostao zapamćen kao jedan od najvećih košarkaških virtuoza i romantika imao samo jednu veću ljubav od košarkše, grad koji je zavolio svim svojim srcem, iako se u njemu nije rodio. A rodio se na današnji dan 1954. godine u Tuzli, majka Duda i otac Izet na svijet su donijeli najvećeg sportaša kojeg je ova zemlja ikada imala. Balet mu je vjerovatno donio eleganciju, a teniska nepravda zbog sina nekog partijskog čivije usmjerila ka narandžastoj lopti i košarkaškim terenima. U Beogradu nije mogao, "samoća" ga je pojela, Sarajevo mu je jednostavno bilo suđeno.
"Imao sam utisak da sam se u njemu rodio, da znam svaku ulicu, svakog čovjeka - Sarajevo je bilo moja sudbina".
Sve ostalo je historija. Partizan u Beogradu, "skalp" Reala, Maccabija, Olympiacosa u Pireju, Joventuda... Grenoble. Emerson Varese. 96:93. 5. april. 1979. Sretan ti tvoj dan grade, sada imaš prvake Evrope.
I sjetite se kada budete hodali ulicama Sarajeva, kada prođete pored Dva ribara prema Skenderiji, kada se popnete na plato, uđete u dvoranu koja nosi njegovo ime, zaustavite pored FIS-a, sačekate prijatelje u hladu Parkuše, ili prošetate ulicom Hiseta, da je tim istim putevima koračao i jedan od navjećih koje je ova zemlja imala. Najvećih košarkaša. Sportista. Insana. Sjetite se njegove skromnosti i poniznosti uprkos veličini koja je nesumnjivo bio. Kada bi svako od nas u sebi imao malo više duha Mirze Delibašića, ovaj grad i ovaj svijet bili bi mnogo ljepše mjesto za život.
klix.ba
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1386 times
- Status: Offline
Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Jedan od najvećih košarkaša koji su hodali ovom planetom, Kobe Bryant, poginuo je večeras u padu helikoptera u Calabasasu (Kalifornija). Pored Bryanta poginulo je još nekoliko osoba javljaju američki mediji.
Kobe Bryant je poginuo u mjestu Calabasas u nedjelju ujutro po lokalnom vremenu kada se njegov helikopter srušio.
Bryant je putovao sa najmanje troje putnika u privatnom helikopteru, a poginuli su svi uključujući i pilota.
Kobeova supruga Vanessa nije bila u helikopteru, javlja TMZ.
Vijest su prenijeli i španska Marca, te britanski Daily Mail.
Uskoro opširnije...
Kobe Bryant je poginuo u mjestu Calabasas u nedjelju ujutro po lokalnom vremenu kada se njegov helikopter srušio.
Bryant je putovao sa najmanje troje putnika u privatnom helikopteru, a poginuli su svi uključujući i pilota.
Kobeova supruga Vanessa nije bila u helikopteru, javlja TMZ.
Vijest su prenijeli i španska Marca, te britanski Daily Mail.
Uskoro opširnije...
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- Duminjo
- Urednik foruma
- Posts: 56114
- Joined: 17 Mar 2019, 21:52
- Has thanked: 1970 times
- Been thanked: 5824 times
- Status: Online
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Citav zivot radis ko konj. Popnes se na vrh i NIŠTA..
- TAFKAP
- Forum [Bot]
- Posts: 10000
- Joined: 19 Sep 2019, 21:42
- Has thanked: 1542 times
- Been thanked: 2647 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Malo ciničan odgovor:
"NIje mogao da podnese da ga Lebron prestigao..."
RIP
"NIje mogao da podnese da ga Lebron prestigao..."
RIP
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Je l' ovo neka zayebancija sto ga je Lebron presisao ili
Samo sabura
- TAFKAP
- Forum [Bot]
- Posts: 10000
- Joined: 19 Sep 2019, 21:42
- Has thanked: 1542 times
- Been thanked: 2647 times
- Status: Offline
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Sad pročita Bryant se rano povukao od aktivnog igranja ne zaboravite isto,prava šteta žao mi je
Last edited by Hurija on 26 Jan 2020, 21:01, edited 1 time in total.
Ostalo je cutanje.
- dadojović
- Forum [Bot]
- Posts: 10576
- Joined: 12 Aug 2018, 14:01
- Has thanked: 372 times
- Been thanked: 310 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Nije zezancija.
Zaista je poginuo.
R.I.P.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM
- TAFKAP
- Forum [Bot]
- Posts: 10000
- Joined: 19 Sep 2019, 21:42
- Has thanked: 1542 times
- Been thanked: 2647 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Evo javljaju na CNNu, potvrđeno da je bio u helikopteru, poginulo 5 osoba, među njima i Bryant
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
Ne mogu da vjerujem, zivota mi. Najdrazi kosarkas..
Samo sabura
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120520
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6999 times
- Been thanked: 7954 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
RIP.
Stvarno ih je bilo svega nekoliko, njemu ravnih.
Stvarno ih je bilo svega nekoliko, njemu ravnih.
online
- Dori
- Forum [Bot]
- Posts: 22657
- Joined: 12 Nov 2019, 14:35
- Mood:
- Has thanked: 13028 times
- Been thanked: 12686 times
- Status: Offline
Re: Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći
R.I.P.
”Fascism is cured by reading and racism is cured by traveling”
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 81 guests