Veza s osobom sa invaliditetom?

[Maja]

da li biste ikada bili sa osobom koja fizički nije potpuno ok ali koja je psihički sasvim normalna

kolike šanse imaju takve veze s obzirom na to da se ne radi samo o vama dvoma već i o okolini, posebno roditeljima i užom rodbinom, te prijateljima fizički zdrave osobe

da li bi mogli npr ići na plažu sa osobom bez ruke ili noge, ići u grad sa voljenim u kolicima i sl

možda bi pobjegli čim bi osjetili da vam se takva osoba počinje sviđati?

znači tema je ljubavna veza, ne prijateljstvo

[Sanjarko]

Ljubav cini cuda i ne vidim zasto bi se sramili pokazati svog partnera ili izaci sa njim negdje bez obzira kakav invaliditet imao...
A roditelji i ostala rodbina se moraju pomiriti da je to moj izbor i osoba sa kojom cu ja zivjeti...

[merylin]

Jako malo raje je spremno upustiti se u vezu s osobom s invaliditetom...to definitivno!
Prvenstveno zato što osobe s invaliditetom nisu prihvaćene u društvu onako kako zaslužuju...kao i sva ostala društvena bića!
Ja lično imam prijateljicu koja se već 5 godina zabavlja sa momkom koji ima jednu fizičku manu...i kaže da je presretna s njim,nije joj stalo šta će neko reći o izboru njene ljubavi,spremna je apsolutno na SVE,sve dok gaji takva snažna osjećanja prema njemu...
Fakat joj skidam kapu na hrabrosti ... koliko puta sam ja čula kako joj ljudi govore da je luda,da može imati 100 puta boljeg momka od ovog sadašnjeg...a ona jednostavno odgovori,BOLJEG NA SVIJETU MENI NEMA,MOŽDA LJEPŠI DA,MOŽDA NISTE JOŠ UVIJEK UPOZNALI PRAVU LJUBAV I NISTE SHVATILI DA MANE ČOVJEKA KOJEG VOLIMO NE VIDIMO!

I ja se uvijek naježim kad se sjetim ovih riječi...
Što se mene tiče,možda se u osobu s invaliditetom, ne bih mogla zaljubiti na prvi pogled,uvijek me obuzme neki osjećaj sažaljenja kad ih vidim...ali ih nipošto ne omalovažavam,niti su šta manje vrijedni od mene... trebalo bi mi vremena da dobro upoznam takvu osobu i da zavolim njegovu dušu da bi mogla osjećati nešto više...uvijek kažem,ne pucam na ljepotu,bitna je karizma,ono nešto čime čovjek zrači!

[genetsko.mekinje]

pa npr. ja nemam neki takav invaliditet da sam bez ruke il noge...imam urodjeno krivo stopalo i sepam/hegam nevidjeno,peta mi tla vidjela nije,na toj nozi imao operacija vise neg ja godina...al i dalje sam Casanova,don juan i romeo :P

a vala mogao bi se upustiti jer ne znaci mi to nista puno.

[zvrcka]

sto da ne i oni su od krvi i mesa

[Maja]

mislim da je najbitnije kako se osoba sa invaliditetom nosi s tim. ako nije iskompleksirana i ako ne plače nad svojom sudbinom naravno da će biti privlačna drugima

[Amazonka]

Ne znam, nikad nisam razmišljala o tome.
Lično, smatram da su i to osobe sa svojim emotivnim i fizičkim potrebama i da se nekom dopadaju baš takve kakve jesu, fizički izgled nije sve.
Imam u komšiluku momka koji je u ratu ostao u kolicima i bez noge, pa je našao baš lijepu i zgodnu curu koju je oženio. Žive divno, imaju djecu, dakle...moguće je, zašto da ne?

[Cici]

zanimljivo ...pa ovako nisam nikad imala vezu s takvom osobom ali ne vidim problem u tome ...jer ljudi se ne procjenuju po optickom izgledu vec unutarnjem ...ako mi se dopada kao osoba sto da ne ja se ne sramim snjim izaci ili bilo sta cak i vezu snjim poceti vazno je da je nama dobro i da se slazemoostalo ne bitno i ne gledam sta ljudi kazu vec ko kaze ... a srce je cudo ...moguce je sve ...

[Nela]

Nisam nikad bila sam osobom koja ima neki invaliditet, nisam se nikad previše vezala za muškarce pa iz tog razloga nisam nikad bila sa nekim takvim prosto iz razloga što bih ga ostavila kao i savršenog pa da ne bi pomislio da ga ostavljam zbog njegove mane. Gore kad imaš "mentalnog invalida" tj. kretena pa makar bio sa piste skinut.
Ali moja prijateljica je hodala dvije godine sa momkom koji je je bio skroz nepokretan, čak nije mogao ni šakama mrdati, ni uzeti bilo šta rukom. Bili su jako sretni, na kraju je on nju ostavio, ona ga je dugo zvala poslije toga i molila da se pomire ali on nije htio, tek kada se udala rekao joj je da je ostavio zato što joj ne bi mogao u životu ništa pružiti. I ja sam ga upoznala, zaista jedna divna osoba.

[myka]

Ako si sebi dopustio da takvu osobu zavolis zasto bih bjezao od ljubavi

[bmw]

nikad se ne zna sta ti zivot nosi i da li ces ti upravo zavrsiti kao invalid. Danas si zdrav a sutra ko zna...
Mi ne mozemo birati a da mozemo svi bi bili bez invaliditeta. U mnogim situacijama bi mi bilo tesko prihvatiti ako bi se morala i sama odreci puno toga ali ne bjezim od toga i slazem se s mnogima da ljubav cini cuda.
Iskreno receno ne znam da li bi od samog pocetka bila s nekim ko nije sposoban sa mnom nijednom voditi ljubav ali bi ga sigurno prihvatila kao takvog ako se to desi poslije trenutka kada smo odlucili da budemo par.

[Krokodil Behko]

Mozda uvodni post,nije dovoljno precizan.. Postoje invaliditeti i bez da fali ruka ili noga ili da je u pitanju paraliza nogu.. U pravu je neko gore ko rece da dosta zavisi i od toga kako se osoba sa time nosi..Meni licno,ne bi bilo nemoguce imati vezu sa nekom takvom zenskom.. razlog je jednostavan.. Sto duze zivimo,sve je vise i vise zenskih moje lige koje dobijaju neke fizicke mane. Ni sam nisam savrsen u tom smislu.. Iskrivila su mi se stopala i nisam bas najstabilniji.. da stvar bude gora,to ce tako i sotati i treba boga da molim da sve ostane na tome.. Vjerujem da bih poucen vlastitim iskustvom bar,imao razumijevanja za zenu sa nekom vrstom invaliditeta i ono...ama bas me zalibo taki..ko bi sta rekao i mislio o meni.. mrssss!

[Voljena]

Mislim da niko ne moze znati u napred, dok se ne nadje u cetiri oka sa doticnom osobom.
Svi mi mozemo samo da nagadjamo sta bi bilo kad bi bilo, zar ne?! Uostalom, ako je sarmantan, sladak, pametan, nema prepreka tada...

[egoran]

Ljubav cini cuda i ne vidim zasto bi se sramili pokazati svog partnera ili izaci sa njim negdje bez obzira kakav invaliditet imao...
A roditelji i ostala rodbina se moraju pomiriti da je to moj izbor i osoba sa kojom cu ja zivjeti...

Pozdrav svim članovima.Ovo mi je prvi post na ovom forumu pa samo da iskažem poštovanje i nadu da ćemo se dobro slagati


Dok sam bio srednjoškolac znao sam ljeti raditi preko studentskog servisa.I tamo sam upoznao jednu izuzetno privlačnu djevojku koja je imala problema sa sluhom.Bila je tako jednostavna. prizemljena i radišna, a uz to i jako lijepa.Bio sam jako impresioniran njome.Bio sam malo mlađi od nje: ja 16, ona 19 pa nismo mogli uspostaviti neki ozbiljniji odnos ali sam tada shvatio da to nisu ljudi s kojima ne bih mogao gajiti neki intiman odnos.U pravilu nisam čovjek koji gaji predrasude prema bilo čemu pa možda i radi toga.Ali sam stvarno bio opčinjen njenom ljepotom

[Krokodil Behko]

Ljubav cini cuda i ne vidim zasto bi se sramili pokazati svog partnera ili izaci sa njim negdje bez obzira kakav invaliditet imao...
A roditelji i ostala rodbina se moraju pomiriti da je to moj izbor i osoba sa kojom cu ja zivjeti...

Pozdrav svim članovima.Ovo mi je prvi post na ovom forumu pa samo da iskažem poštovanje i nadu da ćemo se dobro slagati


Dok sam bio srednjoškolac znao sam ljeti raditi preko studentskog servisa.I tamo sam upoznao jednu izuzetno privlačnu djevojku koja je imala problema sa sluhom.Bila je tako jednostavna. prizemljena i radišna, a uz to i jako lijepa.Bio sam jako impresioniran njome.Bio sam malo mlađi od nje: ja 16, ona 19 pa nismo mogli uspostaviti neki ozbiljniji odnos ali sam tada shvatio da to nisu ljudi s kojima ne bih mogao gajiti neki intiman odnos.U pravilu nisam čovjek koji gaji predrasude prema bilo čemu pa možda i radi toga.Ali sam stvarno bio opčinjen njenom ljepotom

Pozz egorane.. I mi se nadamo druzenju sa tobom

[Krokodil Behko]

Slučajno su se upoznali i zavoljeli, ali njihova ljubav nije kao druge. Iza njihove ljubavi ne krije se interes ili bilo kakva korist. Mersihina životna priča počinje 1983. godine, kada je rođena sa stopostotnim invaliditetom, ali je to nije osujetilo da se iškoluje, radi, uda i postane majka. Njen život iz temelja je promijenila poruka na jednoj od društvenih mreža koju je dobila od Dževada Fazlića, dvije godine starijeg mladića iz Tuzle.

Dopisivali su se narednih nekoliko dana, ona mu je otkrila da je u invalidskim kolicima i da je osoba s invaliditetom, a on joj je, bez obzira na sve, predložio da se upoznaju „oči u oči“.

Razni komentari

- Ubjeđivao sam je možda i mjesec, govorio da mi ne smeta što je ona osoba s invaliditetom, ali joj je, očito, trebalo vremena da skupi hrabrosti i prihvati moj poziv za odlazak na kafu – prisjeća se Dževad, koji je u rodnoj Tuzli završio Srednju hemijsku školu, svojih prvih dana provedenih s Mersihom.

U vrijeme njihovog dopisivanja Mersiha je radila u Informativnom centru za osobe s invaliditetom „Lotos“ u Tuzli.

- Došao sam po nju nakon što je završila s poslom i odlučio da sjednemo u kafe-bar „Intermeco“. Ljudi su nas čudno gledali, ljetna bašta je bila puna, ali nakon nekoliko trenutka stolovi oko nas su se ispraznili. Mogao sam već tada čuti svakojake komentare na koje se, kao ni danas, ne obazirem – govori Dževad koji se poslije prvog susreta svaki naredni dan viđao s Mersihom i tako narednih nekoliko mjeseci.

Ubrzo je upoznao njene roditelje, brata i sestru, ali i Mersiha njegovu majku i sestru. Nedugo nakon upoznavanja Dževad je zaprosio Mersihu, a njihova ljubav krunisana je brakom u septembru 2013. godine.

- Moj životni san bio je da se udam i imam svoje dijete. Uzimajući u obzir sve okolnosti, moji snovi su se mnogima činili nemogućim, takoreći i meni – kaže Mersiha, koja je u septembru 2014. godine rodila kćerkicu Sabiju, prelijepu, zdravu, naprednu djevojčicu koja je ime dobila po Nedžadovoj majci koja je umrla četiri mjeseca prije unukinog rođenja.

Bez posla

U međuvremenu je Mersiha ostala bez posla jer joj je istekao ugovor, Dževad je kratko bio zaposlen za mizernu plaću, ali ih to nije obeshrabrilo da danas 14-mjesečnoj kćerkici podare svu ljubav ovog svijeta i priušte sve ono što u ovom trenutku mogu.

Uskoro će Sabija dobiti brata ili sestru, jer su se njeni hrabri roditelji odlučili za proširenje porodice. Mnogo bi im značilo kada bi jedno od njih dobilo posao, da svojoj djeci osiguraju svjetliju budućnost. Ipak, uprkos činjenici da su nezaposleni, osmijeh ne silazi s njihovih lica. Naslušali su se zluradih komentara, susretali se i susreću s problemima i nerazumijevanjem, ali ih ništa, kako kažu, neće pokolebati da svoju djecu izvedu na pravi put i da se vole do smrti.

Zašto nije mogla studirati?

Mersiha je osnovno obrazovanje okončala u Memićima kod Kalesije. Potom je upisala Gimnaziju „Meša Selimović“ u Tuzli, ali joj nakon mjesec školovanja tadašnji direktor, kako kaže, sugerirao da se ispiše. Školovanje je nastavila u Kalesiji, a potom je položila i prijemni ispit na Fakultetu za socijalni rad. Međutim, nisu joj, kako kaže, dozvolili da započne studiranje.

Imamo brak kao i svi drugi

Dževad kaže da ima bezgranično razumijevanje supruge i uz nju mu je sve lakše. Također, i Mersiha navodi da u suprugu ima veliki oslonac te da oboje imaju bezrezervnu podršku rodbine.

- Naš brak je kao i svaki drugi. Nekada se posvađamo, nekada plačemo, ali se najčešće smijemo, uprkos svim nedaćama, ljudskim glupostima i predrasudama – kažu Mersiha i Dževad.

Nema podjele poslova

U kući Fazlića nema podjele poslova. Dževad je ponosan na suprugu koja, kako kaže, najmanje 80 posto kućnih poslova obavlja bez ikakvih problema.

- Naravno, ne očekujem od nje da pere prozore, jer to ne može, ali vjerujte da bi joj mnoge djevojke i žene pozavidjele na vještini i svemu onome što može uraditi – ističe Dževad.

(avaz)

[Maja]

Ljudi su nas čudno gledali, ljetna bašta je bila puna, ali nakon nekoliko trenutka stolovi oko nas su se ispraznili. Mogao sam već tada čuti svakojake komentare

Wtf? Sta je tom narodu. Pobili bi sve koji nisu ko oni ili ih strpali u 4 zida da ih ne gledaju.

[Alpha]

da budu primjer svima ...

ko hoce nace a ne zivot mu proci u biranju , mada je to vise sebicnost , samo sto to nikad nece priznati...

[titicha]

to se zove ljubav. a ona može sve.
ne znam samo zašto u naslovu piše ,,nemoguća,,

[Alpha]

i onda kazu ne mogu momka naci, zdrava prava , pa to su meni veci invalidi nego ova zena ... ovaj je borac za svoju srecu veliki