Post
by Ruana » 18 Mar 2014, 09:06
Jutros odvela dijete u skolu, vracam se i u pekaru svratim da kupim kifle, kasnije imam neke prijateljice na dorucku (tako mi to ponekad kad imamo vremena)
U pekari kao i obicno ujtru guzva, kad tamo onaj moj bivsi. Ja ga pozdravim glavom naravno, kad on prvi put poslje toliko godina poce da prica.
E gdje si, sta ima. Ja se malo zbunih jer (pisala sam prije) samo se pozdravimo. i ono odgovaram "evo nista vala, malo zahladilo opet" nastavi on pricati o danskoj klimi. Ja ono samo potvrdjujem tako dodje on na red prije mene i ode. Kad sam ja kupila izasla vani kad on stoji tamo i ceka.
Kaze: da te zovem na kafu (tu preko puta ima kafic) znam da neces, ali htio sam samo da vidim kako si.
Ja: Nemam stvarno vremena za kafu, nije da necu, a kao sto vidis dobro sam, kako si ti. Kad se covjek navio i poceo da prica, morala sam ga zaustaviti, da to mene ne intersuje ali da mi je jako zao. Onda se sjetih Julie kako treba da mu "halalim" razmisljala sam nekoliko sekundi i prevalih preko jezika nekako.
Nesto u stilu "davno je to bilo, bili smo mladi i da mi je zao sto sam tada rekla ono sto sto sam rekla i da danas ne mislim tako, nego da mu zelim sve najbolje i njoj naravno. I samo produzim sa onim "zurim imam goste"
Onda sam razmisljala, kako sam ustvari sretna sto se tada tako desilo.