Čak i da će se Tiifne pjesme pjevati i za 50 godina, to je baš to što će se raditi, pjevati pjesme. Neće se o toj osobi govoriti za 50 godina, pogotovo ako je još nešto uradio šta je za zgražavanje (tri prsta sa tetovažom Srbije).HAVANA wrote: ↑29 May 2022, 06:50 Ne moze otici u zaborav ono sto je dobro. Doci ce i 2050 godina i neko ce svirati i pjevati uspavanku, na grbavici ce trestati grbavica, na ratnim sjecanjima ce trestati ponesi zastavu a neko ko je zaljubljen ce naviti sav moj bol... Snimati cover od ekv-a, indexa, pokusati otpjevati davorina, colu itd Doci ce i druga vrsta muzike, druge stvari ce biti u folu ali dobra pjesma i notni zapis traju i ostaju. To je jednostavno tako. Kao sto mnogi uce, preslusaju, obrade pjesme stare 70 godina... Stojana nece garant jer tu notni zapis i ne postoji. Nemas sta zapisat.Lajavci mogu lajat, qrcu svirat... Sve ovo skupa je otprilike kao i sve nase, popisaj se na sve svoje, od istorije do muzike i svega tako sto ces uzdizati nesta novo ili tudje. Sami sebi najveci kriticari. Cudna neka bolest. Svi svoje slave samo kod nas se svoje ponizava. Od sporta do muzike... Cuj roker se opijo i drogiro. I puko mu glas. Cudo nevidjeno.
Hitovi Beatlesa se i danas pjevaju ali mnoge mlade zaboli za tim kako je John Lennon upoznao Yoko Ono.
Pjesme grupe ABBA se i danas sviraju pa ne znaju mladi ni nabrojati imena članova.
Hitovi Rolling Stonesa se i danas slušaju pa opet Keitha Richardsa ismijavaju kada nešto nadrogiran uradi.
Riblju Čorbu slušaju i danas ali je pjevač četnik.
Da ne ulazimo u kvalitet ali šta meni tu izrazito smeta što ne samo da me moja generacija sramoti jer su postali ono šta su uvijek mrzili, depresivni starci "U moje vrijeme je se slušala bolja muzika, ovi mladi nemaju pojma" već i agresivno,nasilničko pa čak šupačko ponašanje prema djeci i omladini koji su slabiji i mentalno još nisu na našem nivou i koji moraju proći razne Bube i Jale, kao što smo i mi prošli kroz razne budalaštine, na koje će kasnije gledati sa stidom ili nostalgijom jer će to biti budalaštine njihove generacije.
Čemu to konstantno ruganje mlađima u vezi Bube i Jale? Da li imamo tolike komplekse što smo ostarili pa koristimo slabije od sebe kao ventil jer se ne možemo jačem od sebe (time mislim na vrijeme koje ističe koje je nedodirljivo) osvetiti?
Je li mrzimo toliko činjenicu da je naše vrijeme prošlo da smo uzeli omladinu na zub (kao što radi Zoran Šprajc) jer slušaju neke dvadesetogodišnjake a ne zvijezde 80ih i 90ih? A i mi smo slušali u našoj mladosti dvadesetogodišnjake od kojih su se nasi roditelji zgražavali umjesto izvođače od 40-50 godina koji su pravili kvalitetniju muziku od muzike naše generacije.
To je za mene licemjerno ponašanje.