Da li čuvate stvari i koje?

[Lebowski]

Šta radite sa stvarima koje ne koristite, nemate gdje smjestiti u stan. Da li se rješavate nepotrebnih knjiga, odjeće, uspomena ili to ostavljate negdje.

Vezano za to je i sljedeće:

Sindrom kompulsivnog sakupljanja

Kompulsivno sakupljanje (compulsive hoarding) ili sindrom kompulsivnog sakupljanja definira se kao pretjerano čuvanje stvari i stvaranje zaliha te nemogućnost osobe da se istih riješi. Ovaj sindrom poznat je i pod nazivom sindrom natrpane kuće ili Diogenov sindrom, a osobe koje pate od njega mogu stvaranje zaliha i čuvanje stvari dovesti do neslućenih razmjera. Glavni problem takvih ljudi je da ne mogu ništa baciti. Osim različitih predmeta, papira I slično, neki ljudi sakupljaju životinje te mogu držati na stotine životinja u neadekvatnim uvjetima.

Kompulsivno sakupljanje smatra se simptomom opsesivno-kompulsivnog poremećaja i/ili opsesivno-kompulsivnog poremećaja osobnosti, ali mnogi "sakupljači" nemaju druge simptome na temelju kojih se dijagnosticira opsesivno-kompulsivni poremećaj te ga neki stručnjaci smatraju zasebnim oblikom psihičkog poremećaja.

Ne postoji jasno opisana definicija kompulsivnog sakupljanja u prihvaćenim dijagnostičkim kriterijima (kao što je npr. Međunarodna klasifikacija bolesti; MKB- 10). Ipak, iz dosadašnjih istraživanja, koja su većinom provedena u SAD-u, mogu se izdvojiti neka obilježja navedenog poremećaja:

-sakupljanje velikog broja stvari koje pretežno nemaju značajnu vrijednost ili su bezvrijedne te nemogućnost rješavanja istih
-pretrpani životni prostor (kuća, stan) do te mjere da prostorije gube funkciju za koju su namijenjene
-znatno narušeno svakodnevno funkcioniranje osobe uzrokovano sakupljanjem
-nevoljnost ili nemogućnost vraćanja posuđenih stvari (ponekad kompulsivno sakupljanje može rezultirati krađom ili čak kleptomanije).

Osobe koje pate od ovog oblika opsesivno-kompulsivnog poremećaja pripadaju svim dobnim skupinama i češće su žene nego muškarci. Statistika za Hrvatsku nije poznata. Prema procjenama austrijskih stručnjaka oko 0,4 posto ukupnoga stanovništva čuva nepotrebne stvari. U SAD-u od 3-6 miliona ljudi ima razvijen sindrom kompulsivnog sakupljanja u većoj ili manjoj mjeri. Točni podaci nisu poznati, jer velik broj osoba nikada nije zatražio stručnu pomoć. Neka istraživanja pokazuju da postoji veća vjerojatnost da će navedeni sindrom razviti starije osobe koje žive same i imaju simptome staračke demencije ili su nedavno doživjele gubitak bliske osobe (npr. smrt bračnog partnera).

Najvažnije kod ovog poremećaja je priznati da bolest postoji, jer mnogo oboljelih nije ni svjesno da ima problem ili se stidi svog problema i nastoji ga sakriti od okoline. Terapija može započeti jednostavnim pružanjem pomoći u pospremanju ili uključivanjem osobe u psihoterapijsku grupu. U individualnom I grupnom radu obično se primjenjuju tehnike kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na promjenu ponašanja I misli oboljele osobe. Ako je potrebno, propisuje se I određena psihofarmakološka terapija od strane psihijatra. Nažalost, terapija često nije vrlo uspješna jer sam proces sakupljanje osobi pruža zadovoljstvo uslijed čega se gomilanje može pretvoriti u ovisnost. Može se dogoditi da nakon raščišćavanja, sakupljač jednostavno počne sve iznova.

Ne patim ali mi se nekad učini da neko od ukućana pati kada uđem u ostavu. Imam i ja viška nepotrebnih stvari:
-2 centralne
-3 monitora
-2 skenera
-štampač
-knjige iz osnovne i srednje, fakulteta, tuđih fakulteta
-par kutija neke odjeće
-par kutija cd ova koje nikad ne koristim
-knjga koje nikad nisam otvorio

[Spanac_113]

Knjige. Tonu knjiga. Ne mogu ih bacit, to mi je ko ostavit cuku na staroj ciglani.

[Blackhawk]

Uh....imam hrpu toga... da ne nabrajam sad... al moze se bas svega svega naci..

[dacina_curica]

Cuvam samo ono sto mi je vazno...Imam kutije za sve, svaka kutija ima naljepnicu na kojoj pise sta je - pisma, dnevnici, djecije stvari itd. Cuvam ploce k'o oci u glavi, muziku uopsteno - neovisno o formatu, knjige (slomise mi se police ali ja ne posustajem sa redanjem)...jednostavno samo cuvam uspomene, ostalo nije bitno.

Sinoc je iskopah....kutija sa pismima i dnevnicima iz rata

[Julia-Klara]

vidi vitrine na slici, ista nasa, samo sto je nasa mahagoni

knjige ne bacam, imam i muzike, jedne "dizelke", somotne, od prije rata... razbijeni sat koji dobih za 17i rodjendan,ali i onaj od 18og
uglavnom, kako sam dosla ovamo i zivim sama, par puta sam selila, tako da sve ono sto mi ne treba ili poklanjam, ili prodam
odjecu koju vise ne nosim pakujem u kontejnere Crvenog krsta

[Rockefeller]

S vremena na vrijeme sve se baci.

[Lanci]

Da tacno tako kad tad se bace..I ja sam tako godinama svasta nest hajd neka stoji zatrebace ostavim ma nagomilao se toga svega pa nigdje mjesta za ovo sto mi treba dok jedan dan se nisam zahvatila izbacivanja,,I od sada pa na dalje sve bacam jer sto ne treba sada nece nikada sigurno

[Julia-Klara]

e da, imam pisma od 1992 pa naovamo
cak i ona koja mi je pametnije baciti,ali ih vise ne citam... nemam snage da ih bacim

[Bla]

Pored svojih, čuvam i tuđe stvari. Zaboravio od koga sam uzeo pa sad godinama skupljaju prašinu.
Kad bi pobacao sve što mi ne treba, ne bi mi ništa ni ostalo.

[dacina_curica]

e da, imam pisma od 1992 pa naovamo
cak i ona koja mi je pametnije baciti,ali ih vise ne citam... nemam snage da ih bacim

Ne, ne...pisma se ne bacaju Cak ni "ta".

[Heidi]

3 dnevnika i knjige.

[Rum]

Nista sve bacam (sta ce mi hamelj da se ima vise cistiti ) prije sam cuvao zenke gacice ali i to sam bacio

[Nela]

I ja sam prije cuvala, kad sam se preseljavala sve sam pobacala, osim knjiga, naravno. Moja mama je manijak sto se toga tice, jos uvijek ima nesto garderobe i nakih gluposti kad je djevojka bila

[Peggy Sue]

Od nedavno se borim s ovim problemom. Tjeram se da bacam stvari koje mi ne trebaju. Npr. imala sam kesu sa "uspomenama" u kojoj su bile cak i porukice iz osnovne skole, gdje me moja Melisa pita :"Sendvic na odmoru?".. Dakle, cuvala sam bas sve. Imala sam i neke stvarcice koje su u toj kesi, i cuvam ih kao uspomene, a nemam pojma na sta bi me trebale podsjecati... Eh, takve gluposti sam pobacala..

Cuvam slike, dnevnike i pisma. Nije bilo nimalo lako. Bas sam imala problem s tim. Jos uvijek imam, ali se trudim da ga se rijesim...

[Katja]

Jel postoji sindrom kompulsivnog bacanja?
Ta sam.

[Fatma]

Ja čuvam svašta nešto.Od svakog djeteta imam ponešto kad su bili mali...cipelice,posteljine,haljinice...

To i nekako,ali ja čuvam i tegle,interesantne flaše,limene zdjele,kartonske kutije,sve kontam trebaće mi....

[Lebowski]

Jel postoji sindrom kompulsivnog bacanja?
Ta sam.

Za svakog ima ponešto.

Obsessive-compulsive spartanism ili kako na internetu zovu i clutter phobia. Ali to su već ozbiljni psihički poremećaji.

I have this problem. I have a need to get rid of things continuously. Sometimes, I will buy something and if I don't use it right away I will take it to Goodwill and that makes me feel good. If I can't get rid of something right away I start to obsess and I feel a sense of anxiety until I can finally get rid of it.

I do it on the computer also, I must delete emails as soon as I possibly can and I always must empty the trash before logging off or I don't feel right and I have to go back and do it. I will do other things like close my facebook account and feel a huge sense of relief afterward.

Unfortunately I will also do this with people. I will all of a sudden feel the need to cut certain people out of my life for no good reason and I feel that I must tell them so they know they are no longer able to contact me and this will also feel like it relieves my anxiety level.

I don't know if this an official disorder but it seems unnatural and like it may be a form of OCD because of the anxiety it causes and the obsessing over it that happens. I always knew there was something a bit off about the behavior and I'm just learning now that I'm not the only one out there with this problem.

[laganini]

knjige to ne dam,ploče šteta proda sam jedan dio....

[Katja]

Hvala, Lebowski. Sad se osjećam puno bolje.

[Trepavica]

Ima negdje tema , pisala sam već o tome...