Maja wrote:Hana ja mislim kad bi tvoja pomoćnica počela nešto da radi ti bi rekla neka ja ću, ja ću to bolje
Tako nekako, Majo !
Prosle godine kad sam se preseljavala u drugi stan, imala sam hejbet posla oko ciscenja, izbacivanja nekih stvari, ma sve ono sto prati selidbu. Ponudi mi se prijateljica da mi pomogne, ali je ja odbijem. Ne mogu ja to, ne sto necu , kome pomoc nebi dobrodosla, nego sto ja sebe sama organizujem i ako mi slucajno se pobrka red organizacije, zapetljam se sama ja onda i to me nervira.
Ljeti kad idem na godisnji, obicno mi mama ili tetka paze stan...auuuu...kad se vratim, prvo sto moram tri dana vracati stvari na svoje mjesto, one to slazu i stavljaju po vlastitom nahodjenju i ukusu, a tek koliko puta ih moram zvati na telefon i pitati, gdje su mi ostavile koju stvar.
A po coskovima , sto neko rece, nikad nemam vala nicega. Boga mi...Redovno odrzavam i to mi je automatska navika kao jutarnje pranje zuba kad se ne moras nakanjivati da operes zube, nego je to navika stecena tkz. automatizmom.
Ne bih mogla sjediti mirno, a u podsvjesti znati da mi nesto nije na mjestu. Takva sam jednostavno !
Naucena sam nekim dnevnim rutinama, a i stignem Boga mi svasta.
Sto ljudi, sto cudi, pa nije nikome za zamjeriti !