Home , sweet home!

[gejsha]

Svi znamo za onaj osjećaj kada nakon putovanja ili dužeg odsustva od kuće , poželimo svoj dom.
I sretni se vratimo kući i nekako najljepše osjećamo.
Pa čak i nakon samo jednog naporno provedenog dana,poželimo lijepo doći kući gdje ne moramo mnogo paziti kako ćemo se ponašati,gdje sami sebi određujemo pravila i načine za opuštanje.
Šta je to toliko čarobno u našem domu?
Koliko možete biti odsutni vremenski od vaše kuće/stana ,a da ne poželite doći natrag?
Postoje ljudi koji su jako vezani za svoj dom,ali i oni koji su navikli uvijek negdje hodati.
Postoje ljudi koji nemaju svog doma.

[Maja]

znaš kako osjetiš olakšanje kad iz uske i neudobne odjeće uskočiš u trenerku...
e, tako je isto kad dođeš kući
navikao si na svoju kuću, uredio si je onako kako tebi paše, dijeliš je s ljudima pred kojima se možeš TOTALNO opustiti
možeš raditi šta hoćeš i kad hoćeš.
što je najvažnije, u svom domu se osjećaš sigurnim, kao da te on štiti od vanjskog svijeta i to je neka tvoja oaza.

[Toruk Makto]

ja bio davno nekad , dok sam u srednju skolu isao , na pripremama sa fk buducnost , tada u kadetima bio ,
7 dana u hotelu zlaca , nije daleko ali eto 7 dana mi se ucinilo kao vjecnost , kad sam dosao kuci i uz stepenice se popeo , vidio vrata od stana , suze mi krenuse od radosti .

[gejsha]

Često kada sam cijeli dan negdje od kuće,naročito na faksu ako imam neka naporna predavanja kažem hoćuuu kućii..poželim da se onako fino opustim,da me niko ne pegla,a to mogu samo kod kuće.jednostavno čim ulaziš u kuću,nakon nekoliko dana provedenih negdje drugo,imaš onaj osjećaj topline,sve je tako poznato,moja draga kućica,moj oklopčić.

[Bahra]

Evo kako je Jezic odgovorio:

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.

Vjerujte cak i kad odem kod mame, super mi je lijepo mi je,ali pozelim ja svoju kucu.

[Dirty Harry]

Ja sa 18 otisao iz roditeljske kuce, otad se često selio ... gdje mi onda dođe dom

[myka]

ja se na vratima isplacem k`o godina ako nisam duze kuci,nemam vremena ni pozdravit,a ako sam par sati prvo me zaboli glava(moram kuci)
Kad` ulazim glava me prestaje,onda dnevna za kafu,malo tamo amo i onda moja sobe da ja vidim je li mirise po meni,ako mirise po bratu(nevjerovatno ali osjetim to) pitam sta je radio(mada ne branim,ali me zanima) :P

Ma ima jos kuca,ali ova sto u njoj zivimo niti ko hoce iz nje,niti koga zanima

[paparaci]

sto bi rekao saban u jednoj pjesmi:

maaajkoooo nisam zaboravioo
kraj tvojee marameeeee natopljeneee suzamaaa
ni tvoooj topliii sareni saag
iakooo ko beskucniiik luutam
veezaan duubooko za kucniii prag............

mislim da je razlog, kao sto su svi do sad naveli, taj rahatluk i sigurnost.

[komsija]

Najljepsi osjecaj je kada u pet sati ujutro na svom balkonu pijes kahvu a sunce se polako radja
Evo jedne takve slike slikano sa mog balkona u mojoj Brki

[Ideja]

Dom je svugdje gdje čovjek može u miru da živi, gdje nadje neki svoj kutak u kojem se osjeća sigurno i opušteno. Često sam mijenjala prebivališta, nekad davno polaskom na fakultet je probijen led pa sam danas navikla. Ali ipak priznajem, kuća u kojoj sam rodjena i odrasla, koja sada stoji avetinjski prazna će uvijek biti moj pravi dom. To će se možda jedino promijeniti zasnivanjem vlastite porodice ali zasad je tako.

[silence]

Za svoj dom sam jako vezana...volim ga. I gdje god da odem, jedva čekam da se vratim. Poželim ga...

[Julia-Klara]

Moj dom je u jednoj maloj ulici u centru grada. Na lijevoj strani ulice... Dvoriste puno cvijeca. Najljepse je rano ujutro kad komsiluk jos spava, ne cuje se nista, a ja jos snena pijuckam kafu i udisem svjez zrak pomjesan s mirisima onog cvijeca oko mene. I onda cujem korake, tata se vraca sa pijace, kupio friske kifle, i nasao jeftino jos cvijeca, sareni se buket. Pa onda pricamo tiho, kao da komsije na balkonima spavaju,ali red je, ne treba galamiti, tek je jutro. To je dom.
I dom je moje potkrovlje, i onaj moj crv u gredi. Cak mi i on nedostaje... Bjezte,spucala me nostalgija...

[Krokodil Behko]

Sticajem okolnosti,ovo je moj dom broj 4.
Prvi u rodnom gradu,drugi na obali sniježničkog jezera (Teočak)
tokom rata,treći u SA (nekoliko godina) i ovo je četvrti a i
posljednji,najvjerovatnije. Ovo je nasa kuća sad,.
I ja se,kao i ostali ljudi,najkomotnije osjećam u svojoj kući..
Valjda tada, nismo u nekoj akciji pred ostalim ljudima i
sve što radimo, jeste opuštanje i odmor.. Bez obzira na to,
da li se bavimo nekim radom ili izležavamo..
jedinstven osjećaj.. Osjećaj udobnosti. Jednostavne udobnosti.

[paparaci]

ja bio davno nekad , dok sam u srednju skolu isao , na pripremama sa fk buducnost , tada u kadetima bio ,
7 dana u hotelu zlaca , nije daleko ali eto 7 dana mi se ucinilo kao vjecnost , kad sam dosao kuci i uz stepenice se popeo , vidio vrata od stana , suze mi krenuse od radosti .

nesto slicno sam i ja dozivio. matursko putovanje je bilo super, ali sam se pred kraj plaho pozelio kuce i rodne grude. stigli smo u sabah kuci. prvo sam se nagledao svog Grmeca, pozdravio ga i potepao mu malo a onda se uputio u svoje drage odaje

[Zagorka]

Svi znamo za onaj osjećaj kada nakon putovanja ili dužeg odsustva od kuće , poželimo svoj dom.
I sretni se vratimo kući i nekako najljepše osjećamo.
Pa čak i nakon samo jednog naporno provedenog dana,poželimo lijepo doći kući gdje ne moramo mnogo paziti kako ćemo se ponašati,gdje sami sebi određujemo pravila i načine za opuštanje.
Šta je to toliko čarobno u našem domu?
Koliko možete biti odsutni vremenski od vaše kuće/stana ,a da ne poželite doći natrag?
Postoje ljudi koji su jako vezani za svoj dom,ali i oni koji su navikli uvijek negdje hodati.
Postoje ljudi koji nemaju svog doma.

Spadam u ovu kategoriju

[Divlja_u_srcu]

Kako ono kažu " svuda pođi svojoj kući dođi ".
Volim svoju kuću više nego išta, moja sloboda i moj mir, rahatluk

[storm]

Toliko sam se puta selio, a sve su prilike, da ću se još, da se ne vežem na nekretnine
Bitno je da je lijepo...

[Biba]

Minimalno 9 stanova sam promijenila...Najviše sam osjetila što znači svoja kućica-svoja slobodica kad je bilo rečeno da ćemo biti poplavljeni...Čekala sam zadnji tren i ne bih nikamo ni krenula da se moj sin nije uspaničio za nas dvije.Došli smo do Županje...i onda sam rekla sinu nek natoči dosta goriva...i neka nas vrati kući..a on neka spava kod prijatelja dalje od našeg sela...vratili smo se..Ama ja sam bena popela na tavan mladog mačka i ostavila mu puno hrane i vode...aa kad smo se vratili on je bio dolje u šupi..ma morao se zbubati jer sam sklonila ljestve...a kak nama se Bubi obradovao...bojala sam se dovesti nekome psa...ma zbog njih smo se i vratili pa šta bude...ja bih preživjela i na tavanu neko vrijeme...malo hrane i cigara..bolje već u tuđoj kući...

[Divlja_u_srcu]

Toliko sam se puta selio, a sve su prilike, da ću se još, da se ne vežem na nekretnine
Bitno je da je lijepo...

hah meni pričaš..
ovo je moja predzadnja stanica, nadam se da ovdje ostajem dugo dugo..Lijep je osjećaj kad čovjek nađe ono “svoje”. Ja sam se vezala za svaki dom, čak i sada znam nekada da prođem gdje sam nekad živjela, čisto da vidim kako je i želja me mine, ipak sam u svakoj živjela i stekla uspomene.

[storm]

Toliko sam se puta selio, a sve su prilike, da ću se još, da se ne vežem na nekretnine
Bitno je da je lijepo...

hah meni pričaš..
ovo je moja predzadnja stanica, nadam se da ovdje ostajem dugo dugo..Lijep je osjećaj kad čovjek nađe ono “svoje”. Ja sam se vezala za svaki dom, čak i sada znam nekada da prođem gdje sam nekad živjela, čisto da vidim kako je i želja me mine, ipak sam u svakoj živjela i stekla uspomene.

Uvijek smo u predzadnjoj

Da sam bar bio pametan, pa ni ovaj stan kupovao... Djelomično te zakuje na jedno mjesto... Mada ga sutra ne bih žalio prodati...