In memoriam

[storm]

Počivao u miru

Iskreno do ovih dana nisam mnogo znao o njemu... Tek povrsno.. Velikan i čovjek ispred svega

[Mohr]

https://www.facebook.com/askmen/videos/ ... 419383723/

[Krokodil Behko]

Nakon duge i teške bolesti noćas u ponoć u 71. godini u Sarajevu je umro fudbaler Željezničara Josip Bukal.

Legendarni Jozo rođen je 15. novembra 1945. godine u mjestu Okešinec kod Kutine u Hrvatskoj. Skoro sav svoj nogometni vijek proveo u Željezničaru, 12 sezona svoje profesionalne karijere.


Najbolji strijelac

Bio je najbolji strijelac Želje u sezoni 1971/72 (14 pogodaka), kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države. U 464 utakmice legendarni centarfor plavih postigao je 327 golova.

Bukal je najbolji strijelac u historiji kluba sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama.

Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski Standard iz Liježa, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova.

Rođeni golgeter, prepoznatljiv po razornom udarcu za kojeg su stručnjaci vjerovali da je u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu.

Uz jedan susret za omladinsku (1964. godine) i četiri utakmice i jedan gol za mladu reprezentaciju (1966-1967. godine), odigrao je i 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekciju tadašnje SFRJ.

Nacionalni tim

Debitovao je 12. oktobra 1966. godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacionalni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Sekešfehervaru. Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u Želji.

Nakon toga, radio je u omladinskoj školi plavih, jedno vrijeme bio je trener Sloge iz Kraljeva, ali se olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo gdje je ostao uz svog Želju. Dok ga nije savladala bolest i prikovala za bolesničku postelju, Bukal je sa žarom u očima govorio o svom angažmanu u tom klubu na mjestu koordinatora za najmlađe kategorije.

(avaz)

[dr laganini]

..uvik sam mislio da je bosanac..zbog glave..jos uvik mi odzvanja s radio prenosa jer ta zv nnisu bile in :bukal puca glavom sa osamnest metAra...gool..pocivao u miru josipe..

[storm]

Počivao u miru
Od starog sam čuo za njega...

[dr laganini]

..a i nogom je znao opalit s trideset metara..

[STrendzer]

neka ti je laka zemlja Bosanska Josipe

sto zbog glave ?...kakva je to hrvatska glava ,ili kakva bi trebala da bude ?

[dr laganini]

..kakva ta tvoja..pa ti nist ne kuzis..

[STrendzer]

cim sam te pitao znaci da kuzim...al nejse,nish novo od tebe..

[dr laganini]

..vrimena kad s ima ivo krilo..desno krilo..i centafora.

[Hannibal]

A jeste ludi vas dvojica hahahaha

[Hannibal]

Banuj ih klaro

[storm]

Bilo jednom u Jugoslaviji: 30 godina od strašne nesreće u kojoj su poginuli članovi Crvene jabuke
Svakog trenutka se očekivalo da na scenu stupi popularna grupa i tako započne prvu turneju u svojoj karijeri
I onda, organizator priopćava okupljenima da se koncert odgađa zbog teške prometne nesreće koju su doživjeli članovi Crvene jabuke
piše:YugoPapir


Foto: Rock

Večer 18. rujna je u Mostaru bila neobično topla. Temperaturu u gradu je podizao i dugo najavljivani koncert sarajevske grupe Crvena jabuka. Na rukometnom stadionu Kantarevac okupilo se oko 1500 mladih (prodano 1210 ulaznica) koji su s nestrpljenjem očekivali početak.

Po nekom već ustaljenom pravilu, svima je bilo jasno da koncert neće početi u zakazano vrijeme (20 sati), ali kada su tehničari u 20.25 počeli da štimaju razglas puštajući kasetu Crvene jabuke, oduševljenje publike na rukometnom stadionu bilo je očigledno.

Svakog trenutka se očekivalo da na scenu stupi popularna grupa i tako započne prvu turneju u svojoj karijeri...

I onda, organizator priopćava okupljenima da se koncert odgađa zbog teške prometne nesreće koju su doživjeli članovi Crvene jabuke.

Punim stadionom odjednom je zavladalo zaprepaštenje, pa muk. Ljudi iz tehničke ekipe počeli su plakati ne vjerujući da se to zaista dogodilo. Tuga je zahvatila sve.

Spremajući se za put u Mostar, članovi grupe i tehnike su se dogovorili da krenu s tri automobila i malim kamionom. Ka Mostaru su iz Sarajeva krenuli u popodnevnim satima. Svima su pričali da se raduju koncertu u Mostaru jer im to označava novu etapu u karijeri.

Inače, bosansko­hercegovačku turneju Jabuke organizirala je zenička agencija "Atlas". Pored nastupa u Mostaru zakazani su bili koncerti u Zenici, Bugojnu i Banjaluci...

U prvom autu, "fići", koji je vozio Zlatan Arslanagić, bili su još Dražen Ričl i Aljoša Buha. Odmah iza njih u "golfu" su išli Dražen Žerić, klavijaturista i Darko Jelčić, bubnjar. U trećem vozilu "zastava 1500", bili su predstavnici "Atlasa" iz Zenice.



Nešto poslije pola prijeđenog puta, odmah iza Jablanice, u jednoj oštroj krivini inače opasnog puta, "fićo" se zanio, skrenuo na lijevu stranu i sudar sa kamionom vršačke registracije je bio neizbježan.

Nekoliko minuta poslije nesreće tuda su prošla druga dva vozila ekipe. Obišli su veću grupu okupljenih ljudi oko smrskanog "fiće". Kako su žurili na koncert, nisu imali vremena da se osvrću na nesreću.

Ni sanjali nisu da su njihovi drugovi upravo nastradali. Bilo im je čudno kako je trojka u "fići" uspjela toliko odmaknuti.

U Mostaru su lako pronašli stadion gdje će nastupati. Očekivali su da tamo sretnu Paru, Zlaju i Aljošu. Vrijeme za nastup se približavalo i nervoza je sve više rasla. Pala im je na um pomisao da su se prijatelji zadržali negdje da se odmore ili im je guma pukla.

Žerić je provjerio u hotelu Ruža misleći da zabunom tamo nisu otišli. Dobiva negativan odgovor. Tada mu pada najgora pomisao: da je onaj "fićo" kod Jablanice...

Drhtavom rukom okreće broj stanice policije u Mostaru... Nemoguće...

Dražen i Darko odmah kreću ka Jablanici i tamo saznaju stravične detalje: Buha je podlegao ozljedama zadobivenim u smrskanom automobilu, predstojala je borba za život ostale dvojice, Zlaje i Pare koji su bili teško ozlijeđeni.

Odmah se vraćaju u Mostar gdje su na kirurškom odjeljenju Medicinskog centra smješteni njihovi prijatelji.

Pred bolnicom nekoliko stotina mladih. Napustili su mirno "Kantarevac" i preselili se pred bolnicu. Nudili su krv i sve drugo što bi pomoglo momcima iz Sarajeva. Ubrzo stižu loše vijesti o Draženu Ričlu. Zadobio je teške ozljede glave. Neizvjesna borba za život trajala je cijelu noć.

Drugi ozlijeđeni, Zlatan Arslanagić bio je nešto bolje. Već ujutro se znalo da je van životne opasnosti.

Sljedeći dan situacija oko Dražena Ričla je i dalje delikatna.

Odluka glasi: hitno ga prebaciti na VMA u Beograd. Brzo je pronađen helikopter u Sarajevu, ali vremenske prilike ne dopuštaju njegovo polijetanje. Poslije nekoliko sati osiguran je avion koji Dražena prebacuje u Beograd.

Zlatan se, iznad svih očekivanja, brzo oporavljao pa je već u ponedjeljak, 22. rujna, pušten iz mostarske bolnice i liječenje nastavlja kod kuće. Kako smo saznali, 29. rujna, njegova situacija se, popravlja.

Dražen Para Ričl je i dalje na odjeljenju intenzivne njege beogradske VMA. Nadamo se da će njegova mladost i volja za životom pobijediti... Pa, Crvena jabuka tek ima tako mnogo toga da nam kaže...

P. S. ­30. rujan: Prema podacima koje smo dobili od dežurnog liječnika VMA, stanje zdravlja Dražena Ričla je veoma ozbiljno.

1. listopad: Dražen je preminuo. Nije se probudio nakon dvotjedne kome.

Napisao: Vlado Pandža (Rock, oktobar 1986.)

[Dust]

[Mirelam]

Aljosa je prije Jabuke bio clan Kongresa i ovo je njegova stvar. Jedna od boljih ploca te nove generacije koja je tada stasavala.Poslije je Lacni Franz izvodio ovu stvar upravo u spomen na njega. Malo pobjegoh od teme, ali Predin je bio vrlo cest gost u Sarajevu kao dio raje i ne jednom se znalo desiti, da se na Buvljaku napravi improvizovana svirka gdje je svirao ko se zatekne to jutro. To je bio fini urbani svijet s kojim se moglo dobro zajebavati.
http://www.youtube.com/watch?v=1Kr61xDdCFg

[storm]

Aljosa je prije Jabuke bio clan Kongresa i ovo je njegova stvar. Jedna od boljih ploca te nove generacije koja je tada stasavala.Poslije je Lacni Franz izvodio ovu stvar upravo u spomen na njega. Malo pobjegoh od teme, ali Predin je bio vrlo cest gost u Sarajevu kao dio raje i ne jednom se znalo desiti, da se na Buvljaku napravi improvizovana svirka gdje je svirao ko se zatekne to jutro. To je bio fini urbani svijet s kojim se moglo dobro zajebavati.
http://www.youtube.com/watch?v=1Kr61xDdCFg

Rip I tom vremenu

[niska grana]

Aljosa je prije Jabuke bio clan Kongresa i ovo je njegova stvar. Jedna od boljih ploca te nove generacije koja je tada stasavala.Poslije je Lacni Franz izvodio ovu stvar upravo u spomen na njega. Malo pobjegoh od teme, ali Predin je bio vrlo cest gost u Sarajevu kao dio raje i ne jednom se znalo desiti, da se na Buvljaku napravi improvizovana svirka gdje je svirao ko se zatekne to jutro. To je bio fini urbani svijet s kojim se moglo dobro zajebavati.
http://www.youtube.com/watch?v=1Kr61xDdCFg

Strasno dobra stvar
Negdje sam procitao da je Aljosina majka iz Slovenije, sto bi moglo biti jedno od objasnjenja nastanka te neobicne pjesme.
A o Ziji bi se dalo mnogo toga reci....rijetko pozitivna osoba; mozda najbolja slika i prilika jednog bezbriznijeg vremena. Steta.

[storm]

....zaboravih prije....ja sam oduvijek mislio da je uradak od Lačnog Franza
dobro saznati (sad vidim da je A. Buha potpisan na clipu )
Predin je inače ljudina...
i ako može off oko čega- može oko toga

[niska grana]

Pa postoji i teorija da je tu numeru Predin i otpjevao kao gost na Kongresovom albumu....ne znam da li je Mirelam postavio izvornu verziju jer sam na mobitelu, ali mi je vokal oduvijek zvucao poprilicno uvjerljivo, bas kao da mu je to maternji jezik.
Ljudina, dakako

[Julia-Klara]

Umrla Ljupka Dimitrovska , jedna od mojim omiljenih pjevacica kada sam bila mala

http://www.youtube.com/watch?v=JbzmoFrVHdY

Zvijezda jugoslovenske šlager scene Ljupka Dimitrovska preminula je nakon kratke i teške bolesti u 71. godini.

NJen prvi album pod nazivom "LJupka" objavljen je 1975. godine, nakon čega je uslijedila duga i uspješna karijera.

Dimitrovska je bila jedna od zvijezda jugoslovenske šlager scene tokom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog vijeka, a njena muzika bila je popularna u Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj.

Zbog veselih pjesama zvalu su je "vječnom djevojčicom". Autor većine njenih pjesama bio je njen suprug, kompozitor Nikica Kalođera.

Pjesme po kojima će ostati upamćena su "Ćibu, ćiba", "Ja ga hoću, a on mene neće", "Godine nisu važne", "LJutiće se moja majka", "Ta tvoja barka mala", "Nema više ljubavi".