Franjo Tudjman

[Rockefeller]

..nadam se kulturnoj i argumentiranom dijalogu bez etiketiranja i gledanja njegova lika kroz prizmu yugonostalgičeranja..za uvod bi stavio citat iz njegove knjige "veliki ideje-mali narodi" koja je napisan 1990.prije oružanih sukoba na ex yu prostorima i prije nego su se muslimani izjasnili kao bošnjaci....dakle :Pri objektivnom razmatranju brojnog sastava pucanstva BiH, ne moze se niposto zanemariti cinjenica da je muslimansko pucanstvo u svojoj golemoj vecini, po svom etnickom sastavu i govoru, neprijeporno hrvatskog podrijetla te da se, unatoc povijesno stvorenim vjersko-kulturnim posebnostima, uvijek kad god je za to imalo priliku, izjasnilo u golemoj vecini kao sastavni dio hrvatske nacije, od muslimanskih zastupnika u beogradskoj Ustavotvornoj skupstini 1920. Godine - kada se od 24 muslimanska zastupnika, njih 21 izjasnilo Hrvatom, dva za neopredijeljene, a jedan Srbinom; do drzanja muslimanske inteligencije i puka u Banovini Hrvatskoj i u NDH, koju je muslimansko i katolicko pucanstvo u BiH u pocetku listom prihvatilo kao svoju drzavu.

Prvo ovo nije uvijek nego samo odskora pa doskora. A drugo je l' ti vidiš o kojem historijskom periodu govoriš? O vremenu kada su Bosanci/Bošnjaci/muslimani/Muslimani bili politički najslabiji u svojoj cijeloj historiji.

To je doba po aneksiji BiH od Austrougarske. Mnogo pametnog naroda je tih godina napustilo BiH ostavljajući za sobom prazan intelektualni prostor koji onda nazovi-intelektualci pokušavaju zakrpati falsifikatima.

[dr laganini]

.govorimo cinjenicama...ne osporavam nikome njegovo lravo izbora al to je ipak dokaz o poveznici izmedju te dvi polulacije..naravno u yugi interesa radi mnogi su se odjednom osjecali srbima..

[dr laganini]

poznavatelj prilika ne bi smio s njima složiti.[3]

Tuđman je svojim izjavama o geopolitičkome značenju Bosne i Hercegovine za Hrvatsku mogao dati povoda nevještim promatračima za neutemeljene interpretacije. Tako je u razgovoru s predstavnicima Hrvata iz Bosne i Hercegovine (BiH) u Zagrebu 17. rujna 1992. istaknuo:



Gospodo, bosansko-hercegovačko pitanje jedno [je] od bitnih pitanja hrvatskoga naroda u cjelini[,] Republike Hrvatske kao suverene međunarodno priznate države [-] i neka to shvate svi Hrvati u Bosni i Hercegovini. To nije samo pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini, to je problem Hrvatske države, hrvatskog naroda u cjelini. Zašto? Zato što je to i povijesno i geopolitički tako povezano sa Hrvatskom zbog neprirodnih granica sadašnje države Hrvatske, zbog Bosne i Hercegovine ovakve ili onakve.[4]

Kolikogod takva retorika može slučajnoga namjernika navesti na zaključak o Tuđmanovim predispozicijama za podjelu BiH, bolji poznavatelji hrvatske povijesti znat će da se time Tuđman samo svrstao u red mnogih hrvatskih političara i mislilaca, i ne samo novijega datuma, koji su slično razmišljali.[5] Stoga ne treba bježati od zaključka da je u toj geopolitičkoj analizi hrvatskog naroda i hrvatske države sadržana bit Tuđmanova odnosa prema BiH, ali treba također držati na umu da mnoge zablude o Tuđmanovu odnosu prema BiH i o njegovoj ulozi u ratu između Hrvata i Bošnjaka izviru, pored ideoloških pretpostavka i primjene postmodernističkih modela na povijesna pitanja, i iz nerazumijevanja te Tuđmanove geopolitičke analize.



Ovaj rad izbjegava konstruiranje postmodernističkih modela i nametanje interpretacije na temelju stereotipnih pretpostavki i ograničava se na klasičan historiografski pristup analize dostupnih dokumenata. Rad je utemeljen na objavljenim stenogramima razgovora u Tuđmanovu uredu koje je vodio s raznim svjetskim, hrvatskim i bosansko-hercegovačkim političarima i crkvenim dostojanstvenicima[6] te drugim objavljenim dokumentima,[7][8] dopunjenima objavljenim uspomenama sudionika događaja te stručnom literaturom.

[dr laganini]

Čini mi se da je to ključ i za razumijevanje dnevne, vojne i strateške politike koju su razne strane na području bivše Jugoslavije vodile.

Ako prihvatimo tezu da je Tuđman, kao i svi vođe jugoslavenskih republika, vjerovao da će u konačnici BiH trebati podijeliti (s čvrstim granicama ili s mekima unutar BiH), izuzetno je važno konstatirati tko je s njezinom stvarnom diobom započeo. Njemu kao i svima drugima tada je bilo potpuno jasno da rješenje problema Bosne i Hercegovine potiču Srbi i to tako što žele izdvojiti svoj teritorij iz nje. Također mu je bilo jasno da je “Izetbegović … bespomoćan u odnosu na taj srpski pokret razgrađivanja Bosne i Hercegovine.”[13] U sučeljenju s tom stvarnošću, ostale su samo dvije mogućnosti. Prva je da se Hrvati i muslimani (koji će se kasnije identificirati kao Bošnjaci) slože oko uređenja BiH i da ujedinjeni vojno poraze Srbe ili da se i jedni i drugi slože sa Srbima da se BiH podijeli na tri dijela. Hrvati u BiH zajedno s Tuđmanom kao političkim predstavnikom i Hrvata u BiH mogli su se podijeliti, i podijelili su se, samo oko toga može li se s muslimanima/Bošnjacima dogovoriti takvo uređenje zemlje kojim bi Hrvati bili zadovoljni ili s njima dogovor nije moguć te da treba tražiti rješenje u međusobnom razgraničenju. Većina Hrvata iz BiH nije vjerovala da je s muslimanima/Bošnjacima moguć dogovor.

Već se iz ovoga dade zaključiti kako je optužba da je Tuđman dijelio BiH u najmanju ruku iznenađujuća, jer je razdioba BiH bila zadaća u koju su svi relevantni čimbenici bili uključeni od predsjednika Predsjedništava republika bivše Jugoslavije, uključujući i predsjednika BiH, do predstavnika međunarodnih institucija, uključujući Europsku zajednicu (EZ) i Ujedinjene narode (UN). Štoviše, svestrani angažman oko podjele BiH preuzela je na sebe međunarodna zajednica.

Drugi važan zaključak je taj da se u početku raspada Jugoslavije nije nikad sumnjalo u to da BiH treba razdijeliti; pitanje je bilo samo kako to učiniti da sve tri etničke i vjerske zajednice budu zadovoljne.[14] Pitanje podjele BiH nije se nikada svodilo na podjelu na dvoje, nego isključivo na podjelu na troje, tj. na razdiobu između muslimana/Bošnjaka, Hrvata i Srba. Upravo je tako Tuđman odgovorio svojim kritičarima, posebno onima koji su mu predbacivali navodni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH: “Nikakvog dogovora o podjeli [Bosne i Hercegovine] između Srbije i Hrvatske nije bilo.” No također je dodao da je uvijek javno zastupao ideju da postoje samo dva moguća rješenja za BiH, jedno je konfederalizacija, a drugo dioba.[15]

Zasebno je pitanje kako se i zašto mijenjala politika međunarodne zajednice te kako se, sukladno toj politici, mijenjala koncepcija podjele BiH ili kako se i kada pojavila koncepcija da Bosna i Hercegovina mora biti sačuvana kao cjelovita, jedinstvena zemlja. To je predmet nastavka ove diskusije.

[Rockefeller]

.govorimo cinjenicama...ne osporavam nikome njegovo lravo izbora al to je ipak dokaz o poveznici izmedju te dvi polulacije..naravno u yugi interesa radi mnogi su se odjednom osjecali srbima..

Pa govorimo činjenicama. Zašto su se ti ljudi izjasnili Hrvatima?

[dr laganini]

..valjda su imali pravo izbora..nije bila ndh tada...nesto je bila poveznic..dok nije dosla yuga..

[Mirelam]

Ja znam Vojo da je za tebe trauma bila citati Veselu Svesku, ali ljudino , nakon jednoumlja ima i drugih stiva osim Povijesti historijskih bespuca.
Ali probaj izbjeci i Bega, to je tu nedze.

[Rockefeller]

Čini mi se da je to ključ i za razumijevanje dnevne, vojne i strateške politike koju su razne strane na području bivše Jugoslavije vodile.

Ako prihvatimo tezu da je Tuđman, kao i svi vođe jugoslavenskih republika, vjerovao da će u konačnici BiH trebati podijeliti (s čvrstim granicama ili s mekima unutar BiH), izuzetno je važno konstatirati tko je s njezinom stvarnom diobom započeo. Njemu kao i svima drugima tada je bilo potpuno jasno da rješenje problema Bosne i Hercegovine potiču Srbi i to tako što žele izdvojiti svoj teritorij iz nje. Također mu je bilo jasno da je “Izetbegović … bespomoćan u odnosu na taj srpski pokret razgrađivanja Bosne i Hercegovine.”[13] U sučeljenju s tom stvarnošću, ostale su samo dvije mogućnosti. Prva je da se Hrvati i muslimani (koji će se kasnije identificirati kao Bošnjaci) slože oko uređenja BiH i da ujedinjeni vojno poraze Srbe ili da se i jedni i drugi slože sa Srbima da se BiH podijeli na tri dijela. Hrvati u BiH zajedno s Tuđmanom kao političkim predstavnikom i Hrvata u BiH mogli su se podijeliti, i podijelili su se, samo oko toga može li se s muslimanima/Bošnjacima dogovoriti takvo uređenje zemlje kojim bi Hrvati bili zadovoljni ili s njima dogovor nije moguć te da treba tražiti rješenje u međusobnom razgraničenju. Većina Hrvata iz BiH nije vjerovala da je s muslimanima/Bošnjacima moguć dogovor.

Već se iz ovoga dade zaključiti kako je optužba da je Tuđman dijelio BiH u najmanju ruku iznenađujuća, jer je razdioba BiH bila zadaća u koju su svi relevantni čimbenici bili uključeni od predsjednika Predsjedništava republika bivše Jugoslavije, uključujući i predsjednika BiH, do predstavnika međunarodnih institucija, uključujući Europsku zajednicu (EZ) i Ujedinjene narode (UN). Štoviše, svestrani angažman oko podjele BiH preuzela je na sebe međunarodna zajednica.

Drugi važan zaključak je taj da se u početku raspada Jugoslavije nije nikad sumnjalo u to da BiH treba razdijeliti; pitanje je bilo samo kako to učiniti da sve tri etničke i vjerske zajednice budu zadovoljne.[14] Pitanje podjele BiH nije se nikada svodilo na podjelu na dvoje, nego isključivo na podjelu na troje, tj. na razdiobu između muslimana/Bošnjaka, Hrvata i Srba. Upravo je tako Tuđman odgovorio svojim kritičarima, posebno onima koji su mu predbacivali navodni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH: “Nikakvog dogovora o podjeli [Bosne i Hercegovine] između Srbije i Hrvatske nije bilo.” No također je dodao da je uvijek javno zastupao ideju da postoje samo dva moguća rješenja za BiH, jedno je konfederalizacija, a drugo dioba.[15]

Zasebno je pitanje kako se i zašto mijenjala politika međunarodne zajednice te kako se, sukladno toj politici, mijenjala koncepcija podjele BiH ili kako se i kada pojavila koncepcija da Bosna i Hercegovina mora biti sačuvana kao cjelovita, jedinstvena zemlja. To je predmet nastavka ove diskusije.

Da ti ja jednom za svagda objasnim jednu stvar. Bosna je za one koji se osjećaju Bosancima a to su uglavnom Bošnjaci država mitološkog karaktera. Bilo kako rasparčana Bosna bi izgubila svoju mitološku moć i onda ona ne bi bila snažna kao što je sada.

Za Bošnjaka Bosna je po defaultu neuništiva, neosvojiva i superiorna i sa druge strane za Bošnjaka Bosna je jedini raj na zemlji.

To nije tako kao sa Hrvatskom gdje Hrvatska može osvojiti malo Madjarske i reći ovo je Hrvatska. Bosna kad bi osvojila malo Slavonije ne bi bila više Bosna nego Bosna i malo Slavonije. Bosna je mitološki omeđena rijekama i sve što je unutra za Bošnjaka je bolje, ljepše i superiornije od svega što je vani.

Nikad Bošnjaka nećeš čuti da bi dijelio Bosnu. Mislim da bi radije svi kolektivno pomrli nego na bilo koji način remetili njene granice. Kažem ti ono što je vidljivo, a od tebe je odivsno da li si sposoban to razumjeti, Bosna nije država Bosna je ideja, mit.

[Mirelam]

Dzaba njemu Rockfeller@ objasnjavati neke stvari. On je iskrivljena slika naciste, Nitcheove price o Übermensch, ne kontajuci jos uvijek sta je covjek mislio, ali ono sto je on uspio u svoju onu jednu mozdanu celiju da smjesti zavrsava na njegovom Doktoru kao i Begu. .

[dr laganini]

...jebiga niko ne moze izbrisat teritorij..ni bosne ni dalmacije..politick bibjedno i drugo je ripadalo i istim i razno raznim drzavama..naravno mi smo emotivno vezani za danasnje granice...al proslo je tu svega i svacega...miraleme tebe je suvisno komentirat..il si neobrazovan il nesto drugo...

[Krokodil Behko]

Kao ozbiljan forumaš i moderator podforuma historija, ja ne mogu Tuđmana prihvatiti za historičara, jer mislim da bi na taj način, moj ugled bio narušen.

Jednostavno je dokazati:

Franjo Tuđman - literatura:

1. NEMA

On nikad nije ništa ni napisao.
Istina, postoje neki naslovi ali čak i laici, samo po naslovima, mogu primjetiti da je to tek neka historičarska beletristika, poput:

Bespuća povijesne zbiljnosti
Velike ideje i mali narodi
Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi,

I to bi bilo to.
Več dok je postao predsjednik, pisao je neke onako tekstove, koji ne spadaju u ozbiljnu literaturu i mislim da on ni na zagrebačkom sveučilištu, nema neko ozbiljan tretman, u naučnom kontekstu.

On je samo pisao komentare na razne historijske događaje, a ozbiljnim istraživanjima nije se nikad ni bavio. Ne postoji njegov doprinos, u hrvatskoj historiji. Pohvalit će ga samo oni iz te branše, koji su ovisni o HDZ-u u nekom smislu i niko više.


S druge strane, malo ozbiljniji hrvatski historičari, kod kojih se odmah i po naslivima vidi da se ljudi ozbiljno bave tim stvarima.

Marko Vego

Povijest Humske zemlje (Hercegovine), Samobor 1937.

Don Ivan Musić i Hrvati u Hercegovačkom ustanku 1875. - 1878. godine, vlastito izdanje, Sarajevo 1955.

Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1957.

Historijska karta srednjovjekovne bosanske države, 1. izdanje, Sarajevo 1957., 2. izdanje 1978.

Historija Broćna od najstarijih vremena do turske okupacije, Sarajevo 1961.

Bekija kroz vijekove, Sarajevo 1964.

Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine (I – IV, Sarajevo 1962. – 70.)

Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980.

Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, Čitluk 1981.

Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1982.



Nada Klaić

"Marginalia uz problem doseljenja Hrvata", Ljubljana, 1966.

"Historia Salonitana Maior Tome Arhiđakona - sadrži i raspravu", Naučno delo, Beograd, 1967.

"Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku", Školska knjiga, Zagreb, 1- 1971., 2- 1975.

"Zagreb u srednjem vijeku (Povijest Zagreba), Knj. 1" SN Liber, Zagreb, 1982.

"Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku", Gradski muzej, Vukovar, 1983.

"Medvedgrad i njegovi gospodari", Globus, Zagreb, 1987., ISBN 86-343-0189-3

"Koprivnica u srednjem vijeku", Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, 1987.

"Srednjovjekovna Bosna", GZH, Zagreb, 1989., ISBN 86-399-0104-X

Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.). Zagreb 1989, 1994 (pretisak)


Dominik Mandić:

Etnička povijest Bosne i Hercegovine

Bogumilska crkva bosanskih krstjana

Crvena Hrvatska

Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH


Vjekoslav Klaić

Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb, 1878.
Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, 1–3, Zagreb, 1880.–1883.
Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.
Slavonija od X-XII vijeka, Zagreb, 1882.
Pripoviesti iz hrvatske poviesti, 1–3, Zagreb, 1886.–1891.
Atlas za hrvatsku povjestnicu, Zagreb 1888.
Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, 1–5, Zagreb, 1899.–1911.
Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u historiji (povijesti) slavenskih naroda, Zagreb, 1890.
Hrvatska pjesmarica: sbirka popjevaka za skupno pjevanje, Zagreb, 1893.
Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347.: sa jednom rodoslovnom tablicom, Zagreb, 1897.
Hrvatska plemena od XII. do do XVI. stoljeća, 1897.
Krčki knezovi Frankapani, 1, Zagreb, 1901.
Statut grada Zagreba: od god. 1609. i reforma njegova god. 1618., Zagreb, 1912.
Život i djela Pavla Rittera Vitezovića: (1652.-1713.), 1914.
Zagreb 1910.–1913., Zagreb, 1918.
Knjižarstvo u Hrvata, Zagreb, 1922.
Crtice iz hrvatske prošlosti, Zagreb, 1928.


Ivan Mužić

Razmatranja o povijesti Hrvata, Naklada Neven Poljak, Split, 1967.
Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, vl. naklada, Split, 1969.
Izrael i Antikrist, Crkva u svijetu, Split, 1975. (2. pot. prer. izd. Isus Krist i Izrael u smislu povijesti, Laus, Split, 2001.)
Katolička crkva, Stepinac i Pavelić
1. izd., Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji, Crkva u svijetu, Split, 1978.
Pavelić i Stepinac, Logos, Split, 1991.
2. izd., Dominović, Zagreb, 1997.
3. izd., Knjigotisak, Split, 2001., Marjan tisak, Split, 2003.
4. izd., Marjan tisak, Split, 2005.
Stjepan Radić
1. izd., vl. naklada, Split, 1980.
2. izd., Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, Ljubljana, 1987.
3. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1988.
4. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1990.
Masonstvo u Hrvata
1. izd., Crkva u svijetu, Split, 1983.
2. izd., Crkva u svijetu, Split, 1983.
3. izd., Crkva u svijetu, Split, 1984.
4. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
5. izd., dopunjeno dokumentacijom: Masoni u Hrvatskoj 1918.-1967., Orbis, Split, 1993., Verbum, Split, 1997.
6. izd., Laus, Split, 2001.
7. izd., Knjigotisak, Split, 2001.
8. izd., Naklada Bošković, Split, 2005.
Smisao masonstva, Crkva u svijetu, Split, 1984.
Hrvati i autohtonost (Podrijetlo i pravjera Hrvata)
1. izd., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
2. izd., NZ Matice hrvatske-Kačić, Zagreb-Split, 1991.
3. izd., Accademia Archeologica Italiana, Rim, 1994.
4. izd., Iberia, Split, 1996.
5. izd., Dominović, Zagreb, 1997.
6. izd., Dominović, Zagreb, 1998.
7. izd., Knjigotisak, Split, 2001.
Hitler i Izrael
1. izd., Iberia, Split, 1995
2. izd., Orbis, Split, 1997.
3. izd., Matica hrvatska u Splitu, Split, 2000.
Hrvatska povijest, Naklada Bošković, Split, 2002. (2. izd. 2002.) (suautori: Antun Dabinović, Rudolf Horvat, Tomislav Jonjić, Lovre Katić, Slavko Pavičić i Franjo Perše)
Mjesec u Hrvata i Zmajeva pećina, Naklada Bošković, Split, 2003. (suautori Nenad Cambi, Heinrich Kusch i Ingrid Kusch)[1]
2. izd., Naklada Bošković, Split,2004.
Zlodusi u Hrvatskoj, Naklada Bošković, Split, 2004.
Hrvatska povijest devetoga stoljeća
1. izd., Naklada Bošković, Split, 2006.
2. dop. izd., Matica hrvatska, Ogranak Split-Naklada Bošković, Split, 2007.
3. dop. izd., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2011.
Vjera Crkve bosanske: krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2008.
O hrvatskoj etnogenezi i masonstvu u Hrvata: obračuni, Matica hrvatska, Ogranak Imotski-Naklada Bošković, Imotski-Split, 2009.
Hrvatska kronika u Ljetopisu popa Dukljanina, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2011.
Hrvatski vladari od sredine VI. do kraja IX. stoljeća
1. izd., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2012.
2. dop. izd., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2013.
3. dop. izd., Naklada Bošković, Split, 2013., Naklada Bošković, Split, 2014.
Alojzije Stepinac, vl. naklada, Split, 2013. (na lat. jeziku)
Sikstinska Madona, Matica hrvatska, Ogranak Split, Split, 2014.
Sudbina i sloboda volje, Matica hrvatska, Ogranak Imotski, Split, 2014.


ITD

[Mirelam]

Nemas ti sta ljudino ni kometirati. Em si nepismen pravopisno, a politicki si ostao u 18 vijeku.

[dr laganini]

..eto zaboravio si efendiju..ljudi pokusavam sagledat povjest na ovim prostrima uvik ima razliciti tumacenj al granice povjesne su manje vise iste u svim povjesnim trenucima..kako se koji narod osijecao u tim granicama druga je tema..ovdje se pokusava nvuc iidea kako je u ovoj modetnoj povjesti hr imala nekakve pretenzije prema bih...i bacanje prasine u oci da se zaboravi koje taj..cak i od ovi jadnika koji sebe bioloski ne osjecaju nego imaju ka hr korijeni..govorimo o ideji povjesnoj povezanosti a sto hi hr sa bosnom..mislite da bi bila jaca ekonomski politicki..stoli..mislim..

[dr laganini]

..realno imali bi samo probleme kako ekonomske a jos vise politicke...vi sebi ka da dajete neku vaznost.

[Mirelam]

Ma nemoj ti misliti ko Bora te molim.

[dr laganini]

Naposljetku, BiH nije ni bilo do komunizma; ona u bivsoj (staroj) Jugoslaviji nije postojala! (...) Hrvatsko je glediste opcenito bilo da citava Bosna treba biti u okviru hrvatske federalne jedinice: Onda je predlozeno da se BiH podijele, ali je Mosa Pijade nacrtao etnicku kartu koja je licila na isprepletena crijeva, pa se od ideje o podjeli Bosne odustalo, a na kraju je odbacen i hrvatski prijedlog da Bosna u Hrvatskoj ima otprilike onakav status kao i Vojvodina u Srbiji. Doslo se do kompromisnog zakljucka o obnavljanju onakve Bosne kakva je bila u turskim i austrijskim vremenima. Slican je kompromis donesen i 1968., kada su Muslimani proglaseni posebnom naciijom.

..evo samo da ponovim..svak je izabra svoj put il kao u ovom slucaju nametnut...jebesr hrvatima ako cete i sa albancima a vas je volja..pokusa sam da pricam o povjesti argumentirano al ne ide...yugo utjecaj je prevelik..iako od hrvata nikad niste imali zla vase suvemocije drugacije..

[dr laganini]

..ko da zivimo u robovlanickom sistemu pa bi u nekom zajednickom dilu neko nekog izrabljiva..eto vam bosne eto vam r srpske pa se grlite...izbacite hrvate pa ce ljubav bit jos veca..jebemti zivot srhi hi na jedan mig hr vas progutali..

[Pasaga]

Pavelic je bio isto nakav Dr. ..
..nikad niko,bar nije mi poznato,da je dao objasnjenje...inf. kakav dr. je bio...i cega...

[Mirelam]

Od Hrvata ne, Vojo , ali od takvi naci spinova uoblicenih u tvom liku i djelu , da.
Ako ces ti predstavljati postene 'rvate , onda ima jedna u Bosni koja jasno i glasno kaze "Sikter fukaro"

[dr laganini]

..vise je muslimana bilo s pavelicem nego s partizanima..i koje ti je to zlo napravio pavelic..vise je meni ko dalmosu..i kad su hrvati uradili zlo muslimanima..za srbe se upitaj..