Koji predmeti treba da se izučavaju u školama?

[laganini]

...ne bi reka ali dobro..ali nije bit koliko je on bolji ili gori povjesničar nego da je po vokaciji..a u datom trenutku je bilo od koristi..

[mrki62]

Eto, čak ste nesvjesno poturili važnost logike
Koliki je Tuđman povjesničar bio, govori moja logika, da je godinama pregovarao u regionu pa i u svijetu al ga niko nije razumio.
Eto koliko je Povijest važna

[Biba]

Ja sam samo obična učiteljica. Nas nitko ionako ne sluša kad kroji planove i programe. Dijete je najbitnije motivirati, dati mu povratnu informaciju čak i o najmanjem njegovom napretku, hvaliti ga samo kad zasluži i uvjeravati ga da može naučiti..razvijati samopouzdanje....naučiti ga razmišljati i odmalena kritički razmišljati i rješavati probleme, biti slobodan u rješavanju nekih zadataka jer svako je dijete drukčije - osposobiti ga za samoučenje...jer danas smo zatrpani informacijama...i naučiti ga kako doći do informacija i ne vjerovati svemu...nisu bitni toliko ni predmeti koliko te kompetencije koje se razviju kod pojedinca...Ovaj građanski odgoj kod nas je dobro zamišljen....samo koliko se to provodi i koliko to ima smisla kad je politika znamo kakva...djecu odgajamo da budu pošteni u svijetu gdje nepošteni profitiraju hbga...et..zbrda zdola

[Konsultant]

Par cinjenica o lektirama

http://www.youtube.com/watch?v=p8Qv6xoZ2kI

[storm]

eh.....da sam (si)



Učenik za Index opisao kako izgleda školovanje u Danskoj: Umjesto štrebanja uče nas razmišljati

Foto: Index

"DA SAM se, umjesto u Hrvatskoj, kojim slučajem rodio u Danskoj danas bih pohađao moderno opremljenu školu, u koju bih dolazio biciklom, po sigurnim biciklističkim stazama, Imao bih dvostruko manji broj predmeta, a u školskoj torbi bi mi, umjesto debelih i teških, bili mnogo tanji udžbenici te prijenosno računalo.

Da sam se rodio u Danskoj,u profesorima bih gledao prijatelje, a ne nametnute autoritete, a oni bi u meni vidjeli mnogo više od „robota“ koji mora memorirati i potom reproducirati gomilu suhoparnih informacija. Tretirali bi me kao mladog čovjeka koji želi, mora i treba, prije svega, razmišljati svojom glavom te ima dovoljno snage i samopouzdanja da svoja neukalupljena razmišljanja javno iznese i argumentira.

Da sam, kojim slučajem, rođen u Danskoj, po izlasku iz srednje škole odmah bi me čekalo radno mjesto, ili pak novčana potpora države, ukoliko bih se odlučio za daljnje školovanje jer za nastavak obrazovanja svi mladi dobivaju novčani poticaj“, priča za Index 16-godišnji učenik iz Zagreba koji se nedavno vratio iz Danske gdje je, u sklopu projekta razmjene učenika, pohađao gimnaziju Silkeborg, jednu od najvećih u toj zemlji.

Danska ulaže u obrazovanje

Ulaganje u obrazovanje u Danskoj je, kako tvrdi, na mnogo višoj razini nego kod nas u Hrvatskoj te je i gimnazija koju je pohađao mnogo bolje opremljena čak i od velike većine onih "poznatijih" gimnazija ili strukovnih škola u Hrvatskoj.

„Svaki učenik na nastavi ima svoje prijenosno računalo, svi su povezani sa stranicom škole gdje se uspoređuju primjeri koje profesori koriste u radu. Na toj su stranici i sve smjernice koje profesori daju učenicima. Budući da je većina nastavnog materijala dostupna na laptopima, učenici nemaju bilježnice. Tamošnji profesori imaju potpuno drugačiji pristup nastavi. Oni nisu tek puki 45-minutni predavači, nego tijekom nastavnog sata aktivno usmjeravaju, pojašnjavaju, organiziraju….

Ukratko, način rada profesora, kao i sam odnos na relaciji profesor-učenik, mnogo je ležerniji. Primjerice, profesor može u prvih 10 minuta sata organizirati nastavu, podijeliti razred u grupe te potom otići i vratiti se na posljednjih 5 minuta sata, koji ne traje 45, nego 75 minuta, Iako im je u školi dana mnogo veća sloboda, danski učenici to ne zloupotrebljavaju te, bez obzira na to što profesor nije stalno u učionici, disciplinirano sjede i rade, što je kod nas nezamislivo“, kaže učenik 3. razreda zagrebačke gimnazije.

Umjesto štrebanja - razmišljanje

Za razliku od hrvatskih, njegovi vršnjaci u Danskoj, nisu, kako tvrdi, opterećeni gomilama gradiva - umjesto na štrebanje, potiče ih se na aktivno razmišljanje.

„I dok smo mi u hrvatskim školama i u 21-om stoljeću i dalje primorani memorirati nevjerojatno mnogo nepotrebnih podataka, od danskih se učenika traži da ih znaju samostalno pronaći na internetu. Težište je na praktičnim znanjima i na istraživačkom radu. Primjerice, na nastavi smo analizirali tekst iz Guardiana o djeci koju su, zbog visokog IQ-a, roditelji iskorištavali. Takav tekst, koji bi u našim školama bio etiketiran kao suviše kontroverzan, poslužilo nam je kao primjer na kom se temelji teorija o pisanju eseja. Na nastavi smo analizirali i govore svjetskih političara čime nas se poticalo na kritičko razmišljanje“, kaže naš sugovornik.

Danske se učenike, ističe, već u školskim klupama intenzivno usmjerava i da samostalno zarađuju za džeparac.

„Moji vršnjaci u Danskoj, svaki ponedjeljak poslije škole te svaku drugu nedjelju, mogu raditi u supermarketu, što je odlično, ali kod nas još uvijek nemoguće i nezamislivo“, kaže učenik zagrebačke gimnazije.

Svidjelo mu se i to što se u Danskoj mnogo ranije počinje i s usmjeravanjem učenika u buduća zanimanja.

„Već pri samom upisu u srednju školu danski učenik bira između 4 smjera - prirodoslovni (Geologija, biologija, kemija, matematika, astronomija, biotehnologija i informatika), klasični i ostali jezici uz filozofiju, društveni (povijest, sociologija, povijest, ekonomija) te umjetnost (drama, glazba, dizajn, ples itd.). Upravo zbog takvog suvremenog koncepta naši vršnjaci u Danskoj imaju dvostruko manji broj predmeta koje, izuzev onih obaveznih, mogu sami kombinirati, prema svojim željama i naklonostima“, kaže 16-godišnjak iz Zagreba koji se nedavno vratio iz Danske gdje je boravio u sklopu projekta razmjene učenika.

[Julia-Klara]

u drugom srednje sam imala 19 predmeta od toga se nije strebalo fizicko, sve ostalo strebacina
Sta sam zapamtila od svega toga?
Samo sociologiju jer me je zanimala, jer je profesorica imala nekonvencionalan nacin predavanja (uzila nas razmisljanju), engleski koji sam ionako vec odlicno poznavala i nas jezik.

Sve one sinuse i kosinuse, akcije i rekacije, hemijske elemente, bla-bla stvari, nikada mi nisu bile potrebne.

Zaostavstina i nacin skolovanja u svim nasim bivsim republikama treba ozbiljnu reformu - ovo sto sada izlazi iz skola nisu ucenici, ono je gomila polupismenih debila (sorry). Pa oni ni osnovne stvari ne znaju, one svakodnevne, pocev od maternjeg jezika, da ne govorim o ostalim temama.

kosa mi se dize na glavi kad od 20-ogodisnjaka sa zavrsenom srednjom skolom cujem "htjeo"
Da ne pricam o tome da je "obrazovanje" za vecinu ljudi zavrseno sa zavrsetkom skolovanja.

[dr laganini]

.hrvatski..povjest..matematiku..zemljopis i jezike ostalo su sporadicne stvari..ili stvar osobnog afiniteta..sicam se suvarovog programa mehanicara uce povjesti umjetnosti..a oko jedva osnovnu zavrsili..

[Julia-Klara]

Pa da
Uce se stvari totalno nepotrebne za obican i svakodnevan zivot. Nikad me vise niko nije pitao o sinusu i kosinusu, tangentama, zakonima fizike, formulama izracunavanja brzine svjetlosti i stajaznam

Osnovne stvari treba znati,ali usmjeravanje u "posao" neka se radi kad se odlucis sta ces raditi Doduse, ubace se neki strucni predmeti,ali glavnina ostaje ista - nepotrebna

[dr laganini]

..dicu nakon petog razreda triba usmjeravat...vidi se vec tada afiniteti..

[Julia-Klara]

Tu s ene slazem. Afiniteti se mijenjaju sa odrastanjem

[dr laganini]

..da al u manjem postotku...

[Julia-Klara]

ja sam u 5om htjela biti istrazivac, arhitekta
u 7om casna sestra
8 hemicar
srednju sam upisala onu gdje se upisala vecina mojih skolskih prijatelja - veterina
u drugom se prebacila u trgovacku iako sam znala da nikad necu biti trgovac
pred zavrsetak srednje skontala da zelim biti novinar i pisac
tek poslije mnogo godina sam skontala da sam rodjena za radio
sad sam u ITu , jos uz to Compliance i Cyber security

nidje veze

i da, ovo nije kraj mojih "radnickih" putesestvija, imam ja jos ideja

[dr laganini]

..ti ai manjina...

[Julia-Klara]

vjeruj da nisam

[gospođa Brams]

nema šanse da netko sa 10 godina u tančine poznaje vlastite afinitete i potencijale
po meni je ok 8 godina pružiti nekakav sukus osnovnog znanja
a dalje u srednjoj školi da se to grana
gimnazije su problematične jer je program za gimnazijalce jako natrpan, jednostavno neki predmeti nisu potrebni ili barem nisu potrebni u tom obimu
trebalo bi nekako smanjiti opterećenje, možda da se gimnazijalcima da više prostora za izborne predmete, umjesto da im se daje toliko obaveznih
gimnazija te treba pripremiti za fakultet, ok
ali opet, suviše je to opširno, zašto ne dozvoliti djeci da se u toj gimnaziji od početka mogu nekako usmjeriti, a ne da moraju slušati BAŠ SVE
neće im ništa faliti

[dr laganini]

..naravno da oni ne mogu prepoznat al mogu profesori i roditelji..

[Julia-Klara]

nema šanse da netko sa 10 godina u tančine poznaje vlastite afinitete i potencijale
po meni je ok 8 godina pružiti nekakav sukus osnovnog znanja
a dalje u srednjoj školi da se to grana
gimnazije su problematične jer je program za gimnazijalce jako natrpan, jednostavno neki predmeti nisu potrebni ili barem nisu potrebni u tom obimu
trebalo bi nekako smanjiti opterećenje, možda da se gimnazijalcima da više prostora za izborne predmete, umjesto da im se daje toliko obaveznih
gimnazija te treba pripremiti za fakultet, ok
ali opet, suviše je to opširno, zašto ne dozvoliti djeci da se u toj gimnaziji od početka mogu nekako usmjeriti, a ne da moraju slušati BAŠ SVE
neće im ništa faliti

[dr laganini]

..demagogija..

[gospođa Brams]

..naravno da oni ne mogu prepoznat al mogu profesori i roditelji..

sa 10-11 godina? ma daj
sa 10 godina nisam imala pojma da studij koji sam završila uopće postoji
nit mi je bilo u primisli da ću se baviti onime čime se bavim

[dr laganini]

..naravno da oni ne mogu prepoznat al mogu profesori i roditelji..

sa 10-11 godina? ma daj
sa 10 godina nisam imala pojma da studij koji sam završila uopće postoji
nit mi je bilo u primisli da ću se baviti onime čime se bavim

..opet ne citas..ponovi..