BOŠNJAČKI NACIONALIZAM

[dr laganini]

..jebiga mislio sam da ai direktan al kurac si ti...

[dobre.vibracije]

http://www.youtube.com/watch?v=sCNrK-n68CM

Drugi prazan citat koji dobijam od tebe. Imas sta da kazes ?



POZDRAV DOMOVINI !

Ma zaboravi, haj. Nemam zivaca.
Mozda ti sutra odgovorim, a mozda nikako ni ne odgovorim

[SPINERKA]

AKADEMIK DR. FERID MUHIĆ:

OVU PRIČU I NJENO OBJAŠNJENJE BI TREBALI PROČITATI OBAVEZNO!

Velika snaga leži u pričama. Zato priče ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme posijano u pričama, niknuće taman kad ljudima najviše zatreba onoga što izgleda kao da im je najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvijek ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba znati da ono što nam izgleda prvo i na šta se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je najbolje, ono što je najvrjednije, ono što čovjeku valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno da se izgubi obraz, onda je obraz preči! Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj predrasudi, ne priča priče samo narod. Mnoge od navodno narodnih priča, nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!

Jedna od takvih “narodnih priča“, puštena davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam čuo kod drugih naroda, iako sam je na moju veliku žalost često slušao upravo kao “narodnu priču“ među Bošnjacima) jeste Priča o hrđavom psu. Zbog očigledno demagoške i defetističke poruke upućene Bošnjacima, ovu priču prenosimo u osnovnim crtama:

Kao biva, u nekog čobana, zajedno sa dobrim i pametnim psima, uz stado bilo i neko pašče koje je po cijeli dan i po svu noć lajalo. U planini bio vuk, ali podalje od ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom na jednu stranu, ali čuje onog lajavog psa. Tako jednom, tako dvaput. Upamti to vuk, te čim ujagmi malo slobodnog vremena, ode da vidi to pašče koje mu svojim lavežom ne da ni da se na miru odmori i odspava. Kad vuk dođe na ono mjesto odakle se čulo lajanje, a kad tamo cijelo stado. I pojede vučina i ovce i čobana, i dobru paščad, a samo se ono lajavo pašče spasi!

Priča je višestruko zanimljiva, ali ćemo se mi zadržati samo na već spomenutoj centralnoj poruci Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti ove kvazinarodne priče koja potvrđuje da je spravljena u retortama ideoloških laboratorija naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe pokornosti.

DOMOVINA SVIH BOŠNJAKA!
Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pažnju vuka koji ih je, nekim slučajem do tada smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana), prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad) među vama koji opominju (laju) da je vuk u planini, a dušman u blizini! Ako šutite, možda vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom, i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka od rasutih ovaca ojanji, i kad novo stado za klanje saberete!
Strašno, da strašnije ne može biti! Što je još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni su prvi koji tjeraju od sebe svoje najbolje ljude. Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i glasno progovori istinu o opasnostima koje Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali ono što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je ova priča neautentična i ideološki fabrikovana, koliko je jasno da nije bila, niti je mogla biti narodna priča. Kao prvo, niko ne vidi da se sakrilo i preskočilo ono što je u priči najbitnije: naime, da blizu stada zaista živi pravi vuk koji jede ovce, i da tog pravog vuka lajavi pas nije ni izmislio, ni stvorio, kao i to da nije ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego upravo taj isti realni vuk na kog je on lajao i opominjao danju i noću!

Kao drugo, ko god zna bilo šta o vukovima, zna da oni bježe od laveža, a ne da ih lavež privlači, tako da pas koji neprekidno laje zapravo indirektno već brani stado od vukova! Istina je u stvarnosti direktno suprotna ovoj priči! Vuk se odluči da napadne stado samo kad zavlada tišina, dok ovce planduju ili pak, u gluho doba noći, kada popusti pažnja čobana, a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo sreće da svako stado ima psa koji neprestano laje, danju i noću, imalo ili nemalo vuka u blizini! Nikada, ali zaista nikada – i to će vam potvrditi svako ko je bio makar jednom sa ovcama u planini u kojoj ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani posebno cijene pse koji laju i opominju, jer su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!
O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki neprihvatljiva osnovna podjela uloga u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac koji ih bez prestanka opominje na opasnost, žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja, pa im preostaje samo da pognu glavu i šute hrabreći se oportunističkim biserima kao što su – krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu, prvi pijevac završi u loncu, najviše junaka je pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe – treba jednom napisati studiju od pet tomova na devet hiljada stranica!

Hoće li ovaj strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog mazohizma!? Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?

Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete istinu reci, ne budite ovce, ne plašite se, ne tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori i koji vas danju i noću na opasnost opominje, već ga slijedite i pomozite mu, isplovite na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno podignite – jer vama priliči da je pognete samo pred Allahom jedinim!

[dr laganini]

..bošnjački nacionalizam se ipak svodi na definiciju žrtve..neštpo ko židovski..

[Podrinjac]

Nacionalizam kao i svaki drugi nacionalizam na balkanu. Jedina razlika je možda u tome što bošnjački nacionalizam ima primjese religijskog šovinizma, više nego kod ostalih.

[SPINERKA]

DANAS HRVATSKI CIRKUS NA BOBOVCU

I ove godine na Bobovcu, prijestolnici bosanskih kraljeva, nastupa veliko hrvatski cirkus.

Ono što ni pape ni rimska kurija uz pomoć mađarskih i europskih križara, njihovih hrvatskih saveznika – bribirskih knezova nisu uspjeli ognjem i mačem u srednjem vijeku, to danas pokušava nadbiskup Vrhbosanski Vinko Puljić krivotvorenjem povijesti tvrdnjom kako je Bobovac „grad hrvatskih kraljeva.“ Jer po hrvatima ako je Bobovac grad hrvatskih kraljeva, logički ispada kako je i Bosna hrvatska zemlja.

Dođu oni tako svake godine sa Vinkom Puljićem na Bobovac, mašu zastavama susjedne Hrvatske, te izigravaju nešto što Vinko Puljić naziva "Molitvom za Domovinu" u čast kraljice Katarine.

Kakva je to "Molitva za Domovinu" Puljiću, kad ti dođeš u srce svoje domovine Bosne i moliš se za Hrvatsku, mašeš zastavama na kojima je šahovnica koju bosanska kraljica Katarina nikad u svom životu nije vidjela. To nije molitva za Bosnu, to je molitva za kroatiziranje bosanske historije.

2015. godine bosanski patrioti okupili su se prvi put i organizovali "Dane Kraljevine Bosne" uz znak sjećanja na Kralja Tvrtka I, i našu bosansku kraljicu Katarinu. Prvi put na Bobovcu od njegovog pada 1463. godine zaviorile su se zastave bosanskog kraljevstva.

[Venera]

In Bosnia and Herzegovina heritage is becoming a political category, and the destruction, reconstruction and contestation over heritage sites is a process involving the antagonistic relations between the three major ethno-religio-national groups in the country. With this in mind I want to consider the relationship existing between Bosnian Croat pilgrimages and the religious, cultural and historical heritage of Bosnia and Herzegovina. It seems that contemporary pilgrimage places of Bosnian Croats are becoming labelled and framed by different forms of heritage. I connect this process with the fact that all three constitutive natio-religious communities of Bosnia and Herzegovina are trying to legitimize their claim over B&H using material and tangible remnants of the medieval Bosnian kingdom - historical, cultural and religious heritage. In this lecture I will focus on three examples: (1) pilgrimage to St John`s church in the village of Podmilačje near Jajce, (2) military pilgrimage to medieval royal city of Bobovac, and (3) pilgrimage to the grave of Diva Grabovčeva near Rama.

Autori: Katić, Mario
Naslov: Pilgrimage and Heritage of Bosnian Croats

[Krokodil Behko]

I mi ćemo uskoro u Split, na svečani marš, da obilježimo 670. godišnjicu bosanske uprave u tom našem primorskom selu.

Bliži se i 770. godišnjica, otkako su dobri Bošnjani, spašavali Splićanima žive glave, od neprijateljske trogirske nacije.

Napomena:
U maršu mogu učestvovati samo pravi heretici, without sljedbenici običnih religija.

[Mirelam]

E j.... ga ko li je branio Bosnjama da dodju na Bobovac ili je u istom terminu bila Ajvatovica pa nisu mogli biti na dva mjesta.

[Pasaga]

E j.... ga ko li je branio Bosnjama da dodju na Bobovac ili je u istom terminu bila Ajvatovica pa nisu mogli biti na dva mjesta.

ono na Bobovcu,ona ikonografja,dernek...
...sasvim antiustavno...djelovanje protiv Drzave...
Dali ce se sa ovim pozabavit koji drzavni tuzioc....

[Mirelam]

Pa Pasaga dragi , danasnji ustav je protivustavan.

[Krokodil Behko]

E j.... ga ko li je branio Bosnjama da dodju na Bobovac ili je u istom terminu bila Ajvatovica pa nisu mogli biti na dva mjesta.

Pa idu, nije baš da ne idu. Možda idu prečesto, da bi to razglašavali preko medija, kao ovi likovi s neobičnim zastavama, jednom godišnje navrate i razglase svima, a preostalih 364 dana u godini, uglavnom provedu u mržnji prema obilježjima, upravo te dinastije koja je sagradila Bobovac.
Hajde ljiljani, manje-više, ali šta sa neobičnim običajem, da se navija za reprezentacije daleke i egzotične Hrvatske, protiv zemlje čiju prijestolnu utvrdu navodno poštuju?

Hudi Bošnjo ima svakodnevne aktivnosti, oko predmetnog i prijestolnog Bobovca/Kraljeve Sutjeske.

http://www.zedoturizam.ba/index.php/bs/ ... vo-bobovac

http://www.faktor.ba/vijest/seoski-turi ... oto-196504

[Mirelam]

Postoji li ikakvo obiljezavananje na nekom drzavnom, istorijskom , nacionalnom nivou u okviru BiH? Nisam naletio do sada, istina nisam ni trazio.

[Pasaga]

Postoji li ikakvo obiljezavananje na nekom drzavnom, istorijskom , nacionalnom nivou u okviru BiH? Nisam naletio do sada, istina nisam ni trazio.

.ne...
oni se brinu prodajom nekretnina...
zbrinjavanjem arapa...
...gradnjom poslovnih prostora...
uglavnom u uzem centru.....

[Mohr]

ARGUMENTI OKO MUSTAFE BUSULADŽIĆA: Zašto ste uvrijedili nevine žrtve i pravednike koji su nam spašavali obraz?

Objavljeno: 27.10.2016. u 13:57h

Haris Imamović napisao je ovaj tekst dan prije nego što je odlučeno da se škola u Dobroševićima nazove po Mustafi Busuladžiću. U njemu objašnjava kakvu su poruku, svima nama, poslali poslanici Skupštine Kantona Sarajevo.


Na sutrašnjoj sjednici Skupštine KS (tačka 6. dnevnog reda) ponovo će se naći prijedlog o imenovanju osnovne škole po Mustafi Busuladžiću. Busuladžić je, kako objašnjavaju zagovornici navedene inicijative, bio istaknuti bošnjački intelektualac, kojeg su komunističke vlasti ubile bez pravičnog suđenja 1945. godine u Sarajevu.

Ako prijedlog bude usvojen – a po svemu sudeći, tako će i biti – poslat će se određena poruka. Koja?

Dvije su argumentacijske linije, koje su predlagači iznosili. Jedna ide u smjeru osude komunističkog režima, koji je ubio nevinog čovjeka, bez pravičnog suđenja. Druga ide u smjeru isticanja ličnosti Mustafe Busuladžića kao intelektualno-moralnog uzora.


MORAL & NEVINOST

Počnimo od prve. Sa stanovišta vrijednosti savremenog demokratskog društva, kakvo i bh. društvo teži da bude, nedopustivo je da vlasti strijeljaju čovjeka. Bez obzira da li je bilo suđenja ili nije, bez obzira da li je strijeljani kriv ili nije.

Zašto ovo ističem? Kada je početkom septembra, vođena rasprava o Busuladžiću, pojedinci i udruženja (npr. „Mladi muslimani“) naglašavali su da je ubijeni bio nevin i da je ubijen bez prethodno održanog pravičnog suđenja. Takva postavka implicira da ne bi bio problem da je bio kriv, odnosno da je sud utvrdio njegovu krivicu. Drugim riječima, ovisno o krivici i uz poštovanje određenih sudskih procedura – dopušteno je strijeljati ljude. Tim (ideološkim lapsusima) su naoko liberalni kritičari komunističkog režima zapravo odavali svoje mračno političko nesvjesno.

Ponavljam, sama činjenica da je komunistički režim strijeljao Busuladžića, neovisno o tome da li mu je sudski utvrđena krivica – dovoljna je za osudu komunističkog totalitarnog režima. Međutim, to što su ga „ubili komunisti“ ništa ne govori o moralnoj prirodi samog Busuladžića, već samo o političkoj orijentaciji tih koji su ga ubili. To što je neka vlast nekog ubila samo po sebi ništa ne govori o moralnoj prirodi ubijenog. Komunisti su ubijali i nedužne, ali i ubice. Ubijali su sa suđenjem, ali i bez njega. I ne samo komunisti.

Ubijen od strane vlasti, bez suđenja. Tako se može opisati Mustafa Busuladžić, ali i Mušan Topalović Caco. Da li će SDA osuditi vlast, koja je (bez suđenja) ubila Cacu? Da li će nekoj školi dati ime po njemu, jer je „ubijen od strane vlasti bez suđenja“? Neće, nadam se, i ne treba, naravno.

Dalje, sam Hitler je poginuo od zločinačke ruke, od ruke vlasti, tj. svoje ruke, pa ga sama ta činjenica ne čini moralno pozitivnim likom: ne bismo u Dobroševićima ili drugdje davali ime školi po njemu, čak i da su ga ubili crvenoarmejci, bez suđenja ili sa suđenjem. Ako bi, recimo, mene ili nekog ko ovo čita sutra strijeljala komunistička ili neka druga vlast, sumnjam da bismo to – bar sada dok možemo – shvatili kao sopstveni moralni uspjeh. U razvijenom smislu, to bi bilo jednako kao smatrati da si pametan, ako ti cigla padne na glavu.


MISLILAC & ŽRTVE

Sada se možemo vratiti drugoj argumentacijskoj liniji predlagača. Mustafa Busuladžić je navodno bio jedan od najvećih bošnjačkih mislilaca. Čak i da jeste – a nije – problem je što je intelektualac Busuladžić za vrijeme Holokausta nastupao kao ideološki sljedbenik ustaškog i nacističkog režima.

Pisac Jorge Semprun, koji je preživio zatočeništvo u koncentracionom logoru Buchenwald, pisao je da u krugu od dva kilometra izvan tog logora nije bilo ptičjeg pjeva, jer su ptice pobjegle od nesnosnog mirisa spaljenih ljudskih tijela.

Za to vrijeme, dok su Jevreji masovno ubijani, Mustafa Busuladžić piše i objavljuje, recimo, sljedeće rečenice:

Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.

Dok Jevreje ubijaju širom Evrope, ali i kod nas („su se ljudi borili protiv Židova“), Busuladžić udružuje pojmove iz Hitlerovog glosarijuma u propagandni poduhvat, kojim se demonizira Jevreje i opravdava genocid činjen tad nad njima („židovski duh špekulacije, podvaljivanja“), ali mnoge Sarajlije, među njima i Bošnjaci, spašavaju svoje komšije Jevreje.

U ljeto 1941. i u Sarajevu Jevreji su bili prinuđeni nositi žutu traku. Ustaške vlasti su im najprije otimale imovinu, a onda su ih počeli deportovati u logore smrti. Svako ko je pomagao Jevrejima i sam je rizikovao svoj život. To su, između ostalih, učinili stari Izet Hardaga i njegov sin Mustafa, koji su spasili porodicu Kabiljo, zbog čega su ih kasnije ustaše otpremile u Jasenovac. I pored toga, Mustafina supruga Zeineba nastavlja pomagati Jevrejima o čemu postoje pisana svjedočanstva, o čemu je govorio sarajevski rabin Eliezer Papo.

Derviš Korkut, rodom iz Travnika, bibliotekar i kustos Zemaljskog muzeja, bio je poznati orijentalista. Studirao je na univerzitetima u Istanbulu i na Sorboni. Njegov brat Besim, preveo je Kur'an na bosanski jezik. Dok je Busuladžić pisao da su se „kod nas ljudi borili protiv Jevreja“, Derviš je spasio jevrejsku djevojčicu Miru Papo, ali i Sarajevsku hagadu, koju je u džamiji na Treskavici sakrio uz pomoć jednog hodže.


PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA

Khassidey umot ha-olam („pravednici među narodima“) – tako se nazivaju ljudi, koji su spašavali Jevreje za vrijeme Holokausta. U svijetu ih je više 23 hiljade, među njima i 53 iz naše zemlje. Odlikovao ih je muzej Yad Vashem. Na njihovim medaljama stoji citat iz Talmuda: „Onaj ko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet.“

Vjerovatno najznačajniji bošnjački književni kritičar, akademik, profesor na Sorboni – Midhat Begić i njegova supruga Francuskinja Mauricette, usvojili su jevrejsku djevojčicu Zlatu Papo i spasili je. I oni su odlikovani od Yad Vashema kao pravednici među narodima. Po Midhatu i Mauricette se u ovom gradu i ovoj zemlji ne zove nijedna osnovna škola. Čak ni ona u Dobroševićima.

Mustafu Busuladžića nije trebalo strijeljati, ali ne treba ni školi davati ime po njemu. Bar iz poštovanja prema ljudima, koji su, spašavajući Jevreje u Drugom svjetskom ratu, spašavali obraz ovog grada i naroda. Bar…

Pedeset i jednu godinu, nakon što su Jevreji u Sarajevu morali nositi žute trake, 1992. u Prijedoru je Bošnjacima naređeno da nose bijele trake. Mnogi od njih su završili u Tomašici, kao što su mnogi Jevreji završili u visokim pećima.

Marko Vešović svjedoči da je Gojko Đogo, koji je nešto ranije hapšen od komunističke vlasti zbog verbalnog delikta (zbirke „Vunena vremena“), pred rat ovako savjetovao svog prijatelja Karadžića: “Gore, severno od Dubrovačke reke, to treba sve pobiti.“ To je ogoljena esencija genocidne ideologije, koju će Gojko i Risto Đogo i slični „intelektualci“ propagirati i tokom rata. U srpskoj javnosti, Gojko Đogo slovi kao veliki pesnik i intelektualac, koji je progonjen od komunističkog režima.

Ako sutra „bošnjački“ zastupnici („naši ljudi“, što bi rekao Busuladžić) usvoje prijedlog o imenovanju škole po Đogi-Busuladžiću, uvrijedit će uspomenu ne samo na Zeinebu Hardagu, Derviša Korkuta, Midhata Begića i druge khassidey umot ha-olam, već i na ljude, koji su za vrijeme rata spašavali Bošnjake od toga da završe u masovnim grobnicama poput Tomašice.

Lazar Manojlović je učitelj, koji je tokom proteklog rata spašavao Bošnjake iz logora Batković. Rat je dočekao u Bijeljini, nakon što ga je Partija ranije protjerala tamo iz Tuzle, gdje se na jednom velikom partijskom skupu pobunio protiv partijskog diktata. „U vremenu mraka i opšteg saginjanja, kad se moral ruši u prašinu a uspravni ostaju samo spomenici, ljudi nesavitljive kičme prava su rijetkost. Oni primaju na svoja ramena sve što drugi ne mogu, i ostaju zapamćeni kao baklje koje gore, i svijetle, da sačuvaju obrise ljudskog lica u tami koja sve obuzima.

Jedan od takvih ljudi bio je Lazar Manojlović“, napisao je Jusuf Trbić, predsjednik bijeljinskog „Preporoda“. Učitelj, dobri čovjek Lazar umro je u martu ove godine. Po njemu se, ni nakon sutrašnjeg dana, nijedna škola u ovoj zemlji neće zvati. Čak ni ona u Dobroševićima.


uz dozvolu autora tekst prenosimo sa sic.ba

(zurnal.info)

[SPINERKA]

http://www.youtube.com/watch?v=bFMDtywAzgo

[dr laganini]

http://www.youtube.com/watch?v=bFMDtywAzgo

..to je zato što je tudjman dijelio bosnu..

[Mutevelija]

Paradoksalno ali većina Bošnjačkih nacionalista su jaki agnostici i ateisti.

[Socrates]

To nije paradoksalno. Religija i nacija nemaju nikakve veze, pogotovo sto se tice islama.

[Mutevelija]

Na osnovu "crkvi" su nastale nacije.