Trajanje žalosti u porodici poslije smrtnog slučaja

[Krokodil Behko]

Imao sam malo neobičnu situaciju danas.
Ko kad je kod mene jezik brži od pameti, a ako govorimo o ćejfu, brži je i od svjetlosti

Sjedim tako, u baru lokalnog hotela, pijem produženu i maksuzija naručio stock, smrzao se dok sam došao od kuće

Naiđe mi neki kolega iz ex firme, a nekako mi bzvz da cugam sam, pa ga zovem i nutkam pićem i to o mom trošku

kaže on neće. Umro mu otac, prije nešto više od mjesec dana, pa kaže neće ni okusiti alkohola, bar pola godine.

Pa zar baš to nešto znači?
Msm, meni je otac umro prije 6.5 godina, pa još nisam prežalio, a eto, popije se, živi se

Jel zna neko na koliko je vremena određena ta žalost i šta se tu podrazumijeva?
Kladim se da niko živi sad, ne bi znao to prevesti iz nečega što je zapisano u 7. vijeku, na ovo novo doba.

Prije je to bilo i strožije, koliko se sjećam. U kući se pokrije TV i ne pali se 40 dana ili je bar tako bilo u mom zavičaju.

[IM_ex]

A mogao si navesti vjersku pripadnost kolege, cisto smjernica radi ... nedostatak tog detalja kako mene, vjerujem da buni i vecinu ostalih forumasa, ako ne i sviju.

Umro mu otac, prije nešto više od mjesec dana, pa kaže neće ni okusiti alkohola, bar pola godine

Po meni, pomenuti period spada pod period dublje zalosti.
Ozalosceni covjek je mozda tek onako, tek da nesto kaze, spomenuo do kad nece okusiti alkohol, ali, njemu kao duboko ozaloscenoj osobi ta doza alkohola ne treba.
Nema potrebu, pa inace i ne misli o tome, kao prvo. Kao drugo ... e, vidis, "za kao drugo" mi nedostaje njegova vjerska pripadnost. I je li vjernik uopce?!


p.s. e, bas si smandrljao uvodni post (mislim cak namjerno ) i time nas zablokirao

[Krokodil Behko]

p.s. e, bas si smandrljao uvodni post (mislim cak namjerno ) i time nas zablokirao

Iskreno, što bih više napisao, više bih se zapetljao.
Svako zna svoje, pa tako i taj čovjek (musliman)

Razmišljao sam poslije toga, šta znači žalost, u današnje vrijeme, onako "pokazno", da tako kažem.
Šta čovjek može uraditi, a da iskaže tu žalost i da li uopšte treba nešto raditi, pošto mislim da se žalost nićim ne može dovoljno jasno iskazati. Pomalo je to sve i teatralno.

[IM_ex]

eh sad mogu ukazati na ono "kao drugo"
Taj duboko ozalosceni covjek gubitkom roditelja je osvijesten (vjerski, vjeru osjeca blize no prije); njegove misli, htio ne htio, uglavnom su vezane za taj gubitak.
Svakodnevno ce poklanjati sevape ucenjem sure "El-Fatiha" dusi umrlog oca (minimalna je vjerovatnoca da to ne zna), i vise puta dnevno, a da bi ucio mora biti cist i valjda svima jasno - ne smije konzumirati alhokol.

Nema se tu sta raditi da bi bilo vidjeno da si ozaloscen. Na ozaloscenoj osobi se to uglavnom vidi (ozbiljno, skruseno, uplakano ili tugaljivo lice). Zene nose maramu izvjestan period i brizljivije su pri odijevanju. Obicno se izbjegavaju "zivlje" boje.

Nadam se da sam uspjela obrazloziti bit teme

[dr laganini]

..jebote neka ddavno u prošlom stoljeću mi bi čuvali mrtvaca zimsko doba u deset svi mrkiozbiljna spika u ponoći već polupijani a onda počnu vicevi..čak je i pisme bilo

[Pasaga]

Potjecem iz sredine gdje su ti obicaji mako...da kazem stroziji,radikalniji.
Sto se tice radia,tv ....min. godina dana...
...nikakva muzika ni veselje u toj kuci....
...malo...previse,ipak..
Covjek mora zivjet...ici dalje .....
Godinu nakon r.oceve smrti....ozenio sam se.
Duboko sam ubjedjen,isti intezitet zalosti osjecam i danas.
Vjerujem da vecina ljudi,zalost nosi u srcima.....

[Fazlija]

Zalovanje je unutrasnji proces, i po meni ga je posve besmisleno javno oglasavati vanjskim obredima.

Postavljaju se 2 kljucna pitanja:

1) Svjedoci li mrtva osoba vise ovaj svijet, i ...
2) Ima li ona ikakve koristi od toga sto mi tu izvodimo.

Prvo, sta god mi radili ovdje, mrtva osoba vise ne svjedoci, nije toga uopce svjesna na bilo koji nacin. Smrt je slicna nesvjesti (samo mnogo dublje stanje "sna"). To je kao kada bi netko bio u dubokoj komi, a mi pred njega izvodili opijela i pomene, ili se odricali alkohola, ili pili alkohol u njenu cast. Ta osoba toga ne bi bila svjesna, niti bi imala od toga ikakve koristi.

Drugo, od takvih besmislenih obreda ne mozes imati koristi niti kada si ziv, a kamo li kad si mrtav. Da u zdravlje zivog covjeka pijes rakiju, mlijeko ili sok, svejedno... mala bi bila stvarna korist za tu osobu. Da u cast zive osobe palis svijece i odrzavas joj pomene i opijela... opet slaba koristi. Korisnije je nekome izraziti ljubav i postovanje rijecima ili djelom.

Dakle, ti su obredi besmisleni sami po sebi. A i ono sto si mogao reci ili uciniti zivom covjeku, sad je besmisleno jer je mrtav.

Dakle, za mrtvu osobu vise ne mozas uciniti nista. Mozes samo proci kroz svoju tugu, i meni to ima smisla. Ali mi nema smisla javno oglasavati svoje zalovanje pred drugim ljudima.

Ako taj covjek inace nije prakticni vjernik, i ne pridrzava se vjerskih pravila, zasto bi sada kada mu je umro otac?! Ako je otac bio vjernik za zivota, bilo bi mu draze da ga je sin pocastio pridrzavanjem vjerskih obicaja dok je bio ziv... sad mu ionako vise nista ne koristi, niti moze na bilo koji nacin znati sta njegov sin ovdje izvodi... Ako otac nije bio vjernik, ne bi mu se ni za zivota svidjelo da se sin zbog njega pridrzava bilo kvih vjerskih pravila...

[IM_ex]

..jebote neka ddavno u prošlom stoljeću mi bi čuvali mrtvaca zimsko doba u deset svi mrkiozbiljna spika u ponoći već polupijani a onda počnu vicevi..čak je i pisme bilo

Vidis, to nije lijepo. Vi bi cuvali, kazes ... znaci li to da nisi ti bio duboko ozaloscen?
Svejedno, nije lijepo.
Ali me sad interesuje kako to da je doslo do preobrazaja? Sta je prevagnulo? Kako je to u danasnje vrijeme?

[srculence7]

Sve je to individualno, zavisi od mnogo faktora, same ličnosti, odnosno njenog emocionalnog kapaciteta, zatim može biti uslovljeno kulturalnim i religijskim faktorima i teško je govoriti o nekoj univerzalnosti. E sada ako si mislio na sam proces tugovanja kako se odvija, kada patimo, postoji manje-više isti sled faza kroz koje prolazimo.

[Fazlija]

I naravno... najbolje sto moze uciniti za prirodu i drustvo je da pokojnika spali... Vrlo je nehigijenski zakopavati tolike tone mesa pod zemlju... to je toliko zagadjenje podzemnih voda da se ne da ni zamisliti. A da ne govorim o tome da smo najbolje dijelove naselja zauzeli jednim posve besmislenim i beskorisnim sadrzajem... ukopavanjem mrtvaca?! Tamo gdje bi mogla biti najljepsa naselja za zive, sada su beskorisna groblja.

Moj otac je jos za zivota izrazio zelju da bude spaljen, sto je vrlo razumna odluka. Ja bih naravno postovao njegovu zelju i da je trazio da ga sahrane. Ali ono sta je katastrofa je da ti ne daju da pepeo rasipas gdje ti hoces. Ja sam ga htio sasuti u Unu pored koje je proveo vecinu svojeg zivota... ali ne daju. Morao sam urnu sahraniti u grob?! Koja besmislica?!

[srculence7]

I ja sam za kremiranje, nadam se da će to da zaživi- "pretvoriti se u prah i pepeo"...

[SPINERKA]

Ali ono sta je katastrofa je da ti ne daju da pepeo rasipas gdje ti hoces.

Nisam znala da treba traziti dozvolu i od koga ??

Pa to je pepeo. Uglavnom to rade u moru , rijeci ili mjestu gdje je voleo /la biti.

[dr laganini]

..jebote neka ddavno u prošlom stoljeću mi bi čuvali mrtvaca zimsko doba u deset svi mrkiozbiljna spika u ponoći već polupijani a onda počnu vicevi..čak je i pisme bilo

Vidis, to nije lijepo. Vi bi cuvali, kazes ... znaci li to da nisi ti bio duboko ozaloscen?
Svejedno, nije lijepo.
Ali me sad interesuje kako to da je doslo do preobrazaja? Sta je prevagnulo? Kako je to u danasnje vrijeme?

..pa dobro obično bi godine pokojnika određivale situaciju..nismo mi čuvali svoje nego susjedove ..danas toga nema i najmanje selo kod nas ima svoju mrtvačnicu..a time se izbjegava dio "folklora"..

[storm]

Kremiranje apsolutno....
kako reče Fazlija, ukopavati meso i kosti je strašno glupo...kubik drveta na kofer, pa onda neki pravi mauzolej na tome sagrade....
spomenike ostavljam za života iza sebe, ne treba mi kasnije ništa.

[Socrates]

Pridruzujem se podrsci kremiranju.

[Nice try]

Žalost je u srcu i duši,a njezino,da kažem,pretvaranje u neke,drugima vidljive stvari,je čisto stvar odluke i poštivanja običaja vjere i sl.
Kod nas se prekrivao TV,ogledala,muzika je bila zabranjena,pjevanje i sl.
Dužina žalosti je zavisila od toga ko je umrli,ako je bliži rod onda se žalovalo bar 40 dana,pola godine i godinu.
Ako je dalji,onda je sedmica bila dovoljna.
Danas je to u nekom blažem obliku.
Tokom rata,kada su se zbog raznoraznih seoba stanovništva,izmiješali razni običaji,viđala sam raznih vrsta žalovanja.
Čak je jedna žena puštala da joj godinama raste kosa,jer je žalila brata koji je poginuo.
Sve je do toga kako neko osjeti u duši da bi trebao da ispoštuje tu žal za voljenom ili poštovanom osobom.

[Zagorka]

Ja nikad ne govorim o svojim emocijama, tako da su mi nejasni ljudi koji sve ispale odmah nakon uvodnog merhaba, odmah tu u kafani.

Ne kazem da sam ja u pravu a oni u krivu. Samo kazem da ih ne razumijem.

Behko uopste nije netaktican i sumnjam da ga je resetao pitanjima.

Ja bih rekla zurim hvala drugi put i otisla.

Sto se tice trajanja, valjda je individualno.

Nekad je bilo duze, kako sam jednom prilikom cula od tate, nana je umrla 83- e godine i tad valjda nisu palili tv godinu i nakon toga kad su ga upalili nije radio.

To je odgovor na pitanje iz naslova.

[Bla]

Ja ne tugujem.

[Vladimir RUS]

Meni je baba sa tatine strane umrla prije mjesec dana. Jedno 30 dana sve kao i prije, čak sam i radio slušao, samo sam preskakao pjesme, što na radiju, što na televiziji. Youtube na internetu isto (spotove), kao i mjesta gdje se nešto slavi uz muziku.

[Mutevelija]

Pa nije mu bila ni četeresnica logično da ne pije, možda planira više to vjerski sad malo da posveti.
Možda ga smrt potresla, pa i on se zamišlja u toj ulozi.

I da valjda vam je jasno da je u Abrahamovim religijama zabranjeno kremiranje, znm da je u Islamu.
Propis je mora makar biti polovina glave da bi se dženaza mogla obaviti.