SRETAN ROĐENDAN

[Tokmak]

Sretan rodjendan Heidi...

[spacebound]

molim vas, dajte sliku jednu sa velikom korpom limuna

[nora]

Heidi da ne pisem karmu na kaladontu kao neki

Sretan ti rodjendan kraljice

[Socrates]

Draga Moja Heidi,

Sretan ti Rodjendan, mio Corazon, meine herzika

Sjedim sinoc i gledam kroz prozor. Padao snijeg, one krupne prebijele i prenjezne pahulje. Nježne, gorde i nepobjedive. I nekako me ta bjelina, taj neki ukupni bijeli
(praznicni) ugodjaj, podsjetio na tebe. A ima li ista lijepo da me ne podsjeća na tebe, pita se analitička strana moje ličnosti. Ma nema, a i tako treba da bude. Zato i mislim da će ljepota, taj wow moment, spasiti svijet, kako onaj plaho pametni Rus reče,a ja ga tako velicanstveno poruzni svojim dodacima.
Sutra kad budem morao cistiti ovaj snijeg necu biti tako nadahnut. Nego pali masinu I cisti sve u okrugu dva kilometra

Anyway, htio sam da kazem barem jednu stvar. Čovjek mora sebe prepustiti tom wow trenutku jer bez tog je mrtav. Bez njega, moze da bude pametan, može da bude dovitljiv, može da bude duhovit, sam sebi dovoljan, sarkastican, ironičan, ciničan, tehnološki usavrsen, prividno savrseni self-help produkt modernog svijeta, i još milion riječi mogu da dodam ovdje.
Ali, bez te neobjasnjive wow zayebancije, covjek ne može da bude živ. I onda mu, covjeku ne preostaje ništa drugo nego da je mrtav. I turbo-folker, dodao bih ovdje. Mrtvi kvazi-cinicni turbo-folkeri su svuda oko nas, jedu, piju,hodaju, deru se - samo se okreni. U Kanadi, Bosni, Zimbabweu i na Kubi. Na drugoj planeti, u drugoj Galaksiji. I to nema nikakve veze sa muzikom. Ovu prethodnu recenicu sam dodao da me ne bi Udruzenje Ljudi Koji Slusaju Turbo-Folk kolektivno napalo na pp.

Da ne duzim, Frau Von Beethoven, ti si moj wow.

Pišem ti ovu cestitku iako si me zamolila, indirektno, da je ne pišem. A sta ću bona nego pisat', malo sam i prepio vina sinoc i preslusao hrpe pjesama iz mog rodnog kraja i okoline? I jednu od Rokera S Moravu. I svaka od tih pjesama sa tvojim originalnim pecatom.
Samo, imam izvjesnih poteškoća pisati ovo, moram priznati. I to je zato jer je nas povezala samo jedna rijec, a definisala druga. Dvije rijeci. Mogao sam samo njih napisati i bilo bi dovoljno. Sta imam dalje da pametujem? Ali, eto, u ime svih onih porodica i djece kojima si zivot uljepsala I olaksala,u ime svih savskih ribica koje hranis izgovarajuci pjesmicu koju si naucila od Dede the Legende, u ime svih ostalih, morao sam nesto da I kazem, Meine Liebe.

Morao sam iako si me toliko si me puta ostavila bez rijeci. Mene usutkaju samo posebne okolnosti, I samo ponekad rijeci. Usutkala me Zvjezdana Noc Van Goghova koja visi u New Yorku. Usutkalo me mjesto Isusovog krstenja, jedna dzamija u Damasku, mjesto gdje je onaj kreten ubio Lenona. Od živih ljudi slabo ko. A valjda sam i sam kriv za to. Mozda sam i ja bio samo turbo-folker.
Al' eto, ti si me ostavila bez rijeci toliko puta. Kad ljudima hoces reci nesto lijepo, da li je vazno da im kazes kakvi su oni ili kakav osjecaj proizvode u tebi? Ili je to sve isprepleteno? Ja nespretno upraznjavam obje ove discipline, svejedno, jer sam ocigledno deficitiran u svom kapacitetu da izrazavam osjecaje.

Evo, zavrsavam ovu cestitku I opet me ovaj jedan davi kako se razvodi I kako bi mu zivot bio ljepsi da se ne razvodi. No kidding, genius!!! Tacno mi dodje da mu lupim samar. Dok nije bio u procesu razvoda, nabacivao se svakoj zeni. A sad kad se razvodi, ququ lele, mila majko, "postacu samo statisticki podatak". Anyway, digresiram. To mi je obicaj.

Ipak je bolje da sutim I osjecam. Jos jednom, Sretan Rodjendan I da dodam;

Madam Heidi from Njemacku, ti si mene bona ostavila bez ijedne jedine rijeci a sve ovo gore I sve sto ti ikad ispricam je moj neuspio pokusaj da prikrijem tu cinjenicu.

https://www.youtube.com/watch?v=lWfcj0R0kfY

Iskreno Tvoj

Satarash

[storm]

e brate soc respect

[Chloe]

Jaoooo, kako fino ...

Svaka ti čast @Soc ...

[spacebound]

Heidi, da sam ja ti rekla bih mu: "Pristajem!" i nek me vodi de hoce

[Mutevelija]

Ne ide to tako

Jedno vrijeme će on nju ganjati, ona će se praviti hladna, pa će onda ona njega ganjati.

Ti sapace kao da nis inikad gledala sapunice.

[spacebound]

Ne ide to tako

Jedno vrijeme će on nju ganjati, ona će se praviti hladna, pa će onda ona njega ganjati.

Ti sapace kao da nis inikad gledala sapunice.

Ma nije to, nego ti još nisi izašao iz puberteta

[rethna]

https://www.youtube.com/watch?v=Qc3rESigUgw
https://www.youtube.com/watch?v=6lQOPSgIFr0

[Mutevelija]

zajeba me sto jest jest.

[Sibila]

....jel joj sike pipnuo ....

[Sibila]

mislim na soca i heidi

[spacebound]

mislim na soca i heidi

Hajd sto Mutevelija, al' sto ti kvaris romantiku :daca

[Mutevelija]

Ja i Tigris smo zajedno je li tako Tigri

[Heidi]

Hvala vam na lijepim rijecima i zeljama, uzvracam istom mjerom ako ne i vise. Budite mi zdravi i sretni.

Nisam skrta na rijecima, neka ovo bude dovoljno za sada, uzvratim drugi put.... posto su me pookle emocije, oprostite, moram prvo da dodjem sebi

[Heidi]

Draga Moja Heidi,

Sretan ti Rodjendan, mio Corazon, meine herzika

Sjedim sinoc i gledam kroz prozor. Padao snijeg, one krupne prebijele i prenjezne pahulje. Nježne, gorde i nepobjedive. I nekako me ta bjelina, taj neki ukupni bijeli
(praznicni) ugodjaj, podsjetio na tebe. A ima li ista lijepo da me ne podsjeća na tebe, pita se analitička strana moje ličnosti. Ma nema, a i tako treba da bude. Zato i mislim da će ljepota, taj wow moment, spasiti svijet, kako onaj plaho pametni Rus reče,a ja ga tako velicanstveno poruzni svojim dodacima.
Sutra kad budem morao cistiti ovaj snijeg necu biti tako nadahnut. Nego pali masinu I cisti sve u okrugu dva kilometra

Anyway, htio sam da kazem barem jednu stvar. Čovjek mora sebe prepustiti tom wow trenutku jer bez tog je mrtav. Bez njega, moze da bude pametan, može da bude dovitljiv, može da bude duhovit, sam sebi dovoljan, sarkastican, ironičan, ciničan, tehnološki usavrsen, prividno savrseni self-help produkt modernog svijeta, i još milion riječi mogu da dodam ovdje.
Ali, bez te neobjasnjive wow zayebancije, covjek ne može da bude živ. I onda mu, covjeku ne preostaje ništa drugo nego da je mrtav. I turbo-folker, dodao bih ovdje. Mrtvi kvazi-cinicni turbo-folkeri su svuda oko nas, jedu, piju,hodaju, deru se - samo se okreni. U Kanadi, Bosni, Zimbabweu i na Kubi. Na drugoj planeti, u drugoj Galaksiji. I to nema nikakve veze sa muzikom. Ovu prethodnu recenicu sam dodao da me ne bi Udruzenje Ljudi Koji Slusaju Turbo-Folk kolektivno napalo na pp.

Da ne duzim, Frau Von Beethoven, ti si moj wow.

Pišem ti ovu cestitku iako si me zamolila, indirektno, da je ne pišem. A sta ću bona nego pisat', malo sam i prepio vina sinoc i preslusao hrpe pjesama iz mog rodnog kraja i okoline? I jednu od Rokera S Moravu. I svaka od tih pjesama sa tvojim originalnim pecatom.
Samo, imam izvjesnih poteškoća pisati ovo, moram priznati. I to je zato jer je nas povezala samo jedna rijec, a definisala druga. Dvije rijeci. Mogao sam samo njih napisati i bilo bi dovoljno. Sta imam dalje da pametujem? Ali, eto, u ime svih onih porodica i djece kojima si zivot uljepsala I olaksala,u ime svih savskih ribica koje hranis izgovarajuci pjesmicu koju si naucila od Dede the Legende, u ime svih ostalih, morao sam nesto da I kazem, Meine Liebe.

Morao sam iako si me toliko si me puta ostavila bez rijeci. Mene usutkaju samo posebne okolnosti, I samo ponekad rijeci. Usutkala me Zvjezdana Noc Van Goghova koja visi u New Yorku. Usutkalo me mjesto Isusovog krstenja, jedna dzamija u Damasku, mjesto gdje je onaj kreten ubio Lenona. Od živih ljudi slabo ko. A valjda sam i sam kriv za to. Mozda sam i ja bio samo turbo-folker.
Al' eto, ti si me ostavila bez rijeci toliko puta. Kad ljudima hoces reci nesto lijepo, da li je vazno da im kazes kakvi su oni ili kakav osjecaj proizvode u tebi? Ili je to sve isprepleteno? Ja nespretno upraznjavam obje ove discipline, svejedno, jer sam ocigledno deficitiran u svom kapacitetu da izrazavam osjecaje.

Evo, zavrsavam ovu cestitku I opet me ovaj jedan davi kako se razvodi I kako bi mu zivot bio ljepsi da se ne razvodi. No kidding, genius!!! Tacno mi dodje da mu lupim samar. Dok nije bio u procesu razvoda, nabacivao se svakoj zeni. A sad kad se razvodi, ququ lele, mila majko, "postacu samo statisticki podatak". Anyway, digresiram. To mi je obicaj.

Ipak je bolje da sutim I osjecam. Jos jednom, Sretan Rodjendan I da dodam;

Madam Heidi from Njemacku, ti si mene bona ostavila bez ijedne jedine rijeci a sve ovo gore I sve sto ti ikad ispricam je moj neuspio pokusaj da prikrijem tu cinjenicu.

https://www.youtube.com/watch?v=lWfcj0R0kfY

Iskreno Tvoj

Satarash

Ma ti si moj Nonplusultra Wow

I da spasim post dok nisi obrisao haha

[Socrates]

Preduhitrila si me za sekundu ili dvije.

Dok se ja svadjam oko tovarisha Staljina, ti iskoristi priliku.

[Heidi]

Gotovo je Sto nije zapisano i ne postoji

Sad cu da te vezUm S lancU

[Vladimir RUS]