Slažem se sa tobom što se tiče Bakira Izetbegovića.
A ja za razliku od tebe osuđujem SS Handžar diviziju, a Četnike zaobilazim, dok najviše vremena u svom izlaganju posvetiću SS Handžar diviziji.
Elem.
Prema raspoloživoj sačuvanoj dokumentaciji, 13. SS „Handžar“ divizija je za period od marta meseca do oktobra 1944. godine izvršila velik broj posebno svirepih zločina u Sremu, te u severoistočnom delu BiH. O tome pred narodnim sudom 1945. godine svedoči Matias Franja, komandant 28. puka te divizije, a kasnije član divizijskog štaba. U svom iskazu (govoreći o jednoj akciji) kaže:
„„U ovom maršu ovi su ljudi klali sve na što su nailazili, a što nije nosilo fes. Bilo je slučajeva da je oficir koji je bio na čelu kolone video kako ljudi rade na njivi. Kad se docnije okrenuo, mogao je videti da ti ljudi koji su maločas radili na njivi više nisu bili živi. Šiptari, čim bi primetili, jednostavno bi izlazili iz kolone i klali ih.“
U periodu od šest meseci na području Brčkog, Bijeljine, Zvornika, Ugljevika, Šekovića, Vlasenice, Gradačca, Bosanskog Šamca, Lopara, Tuzle, Lukavca i Kladnja pobijeno je najmanje 1.803 lica, s tim da je na području Šida, Sremske Rače i Vinkovaca stradalo preko 700 civila. U bestijalnosti, pripadnici ove jedinice posebno su se istakli u masakriranju ranjenih, zarobljenih partizana. Ubijali su starce, žene i decu, te odrasle muškarce. Naročito su svirepi bili prema mladim ženama, koje su silovali do nesvesti, zatim ih masakrirali rezanjem delova tijela (dojki i polnih organa) i na zverski način ubili. Svedočeći o zločinima pripadnika ove jedinice u Loparskom srezu, jedan zarobljenik daje iskaz:
„„Nakon ubistva partizana iz baze trupe 13. SS divizije pohapsile su 218 lica, što ljudi, što žena i izvestan broj dece a svi stanovnici sela Jablanice (oko 70), Mačkovaca (33), Tobuta (4), sela Vukosavci i Lopara (23). Ista lica su pohapšena kao Srbi a uz to i kao meštani partizanskih sela. Tako pohvatana grupa ljudi je dovedena u Lopare, jedan deo je zatvoren u prostorije kafane Milana Žarkića, a jedan deo je držan pred kafanom. Kad je pala noć, a to je bilo tačno na treći dan pravoslavnog Vaskrsa 1944. godine, nekako oko 9 sati uveče, započela je krvava klanica nedužnih ljudi. Kako su svi pohapšeni bili vezani žicom na rukama iza leđa, to su SS-ovci uzimali jednog po jednog i stavljali mu omču oko vrata i podizali na jednu granu, na lipu. Pošto su žrtvu dvojica obesili, nekoliko njih su je mlatili po prsima gvozdenim šipkama i štanglama. Kada je izgledalo da žrtva pokazuje znake života, onda su je skidali, a zatim je neki pripadnik 13. SS divizije s nadimkom 'krvavi' iz Čelića uzimao nož i probadao žrtvi ispod grkljana. Posle toga ostali zločinci pripadnici 13. SS divizije stavljali bi žrtvi zapaljenu cigaretu u usta, a 'krvavi' ostavljao nož zaboden u vrat i pušio cigaretu. Popušivši cigaretu dopola ponovo se laćao posla, a kad se žrtva počela u samrtničkom ropcu koprcati, 'krvavi' ju je konačno priklao“.“
Kao što vidiš, SS Handžar divizija je operisala i u Srbiji.