Prva predsjednica Hrvatske

[KOMESAR]

..ona ne laze nego komunjarski mediji izmisljaju aferu...nije lako zivit u drzavi koju ne volis a pipa se steze a nema afera pa izmialjaju gluparije..sve da je to i rekla a rekla je j kontekstu neceg drugog..crknuce oni ako nista od muke...a k pipica se steze piau se pisma sorosu..

Kraljica laže sve!
Hrvatska, je u ovih dvadeset pet godina razorena, devastirana, a ni u kom slučaju stvorena kako ona veli.

p.s.
Čak je je i premijer poslije govora naružio zbog laži.

[dr laganini]

..hrvataka je fazi prosperiteta i priblizava se standardu srednje razvijeni eu drzava..steta cetrj izgubkjene godine s komjnjarama..

[Socrates]

I HDZ pati od maloumnosti. Oni su zapravo jedan od nasljednika KPJ.

Tako da tu mora doći kraj i toj farsi.

[dr laganini]

..ne nasjedaj provokacijama komunjara...hdz je demokratska stranka ko sto su i demokrati i republikanci...nivo demokracije u hr je na razini najveci avjetaki demokracija..

[Mohr]

BESPRIDRŽAJNA NISKOPROFILNA USPRAVNICA


Ne znamo kako vi nakon svega, ali mi se još uvijek meškoljimo, skrećemo pogled, piljimo u pod, lomimo prste na rukama, nervozno cupkamo nogom, drljamo škrabotine po papiru, pokušavamo se praviti da nismo čuli Sve u nadi da će brzo proći.








http://www.forum.tm/vijesti/bespridrzaj ... vnica-5008

[storm]

Kolindina izjava za Kleine Zeitung nije samo glupa, nego i zastrašujuće zlokobna
Piše: Neven Barković

Foto: HRT/Index

KAKO to izgleda kad Kolinda daje intervju novinarima, a ne zaljubljenim obožavateljima poput Tihomira Dujmovića, imali smo se priliku uvjeriti čitajući predsjedničin intervju za austrijski dnevni list Kleine Zeitung.



Naime, kad je Kolinda prisiljena odgovarati na pitanja koja nisu dogovorena danima unaprijed (kao što je slučaj s njezinim "intervjuima" pomno odabranim hrvatskim PR-ovcima koji glume novinare), ne samo da pokazuje znakove nervoze, nego i nešto puno gore. Konkretno, ponekad joj izleti ono što zaista misli.

Kolinda nije samo lagala u intervjuu za Kleine Zeitung, stvar je puno gora

U intervjuu kojeg je dala Kleine Zeitungu povodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske, Kolinda je izrekla jednu rečenicu koja je na prvu (samo) glupa, ali je, kad se podrobnije o njoj razmisli, zapravo zastrašujuće zlokobna.

Uspoređujući Jugoslaviju i Hrvatsku, Kolinda je tako izjavila kako "u odnosu na prošlu državu ljudi imaju slobodan izbor pa mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro". Ta tvrdnja ne samo da je očito lažna, jer su ljudi 60-ih i 70-ih masovno odlazili iz Jugoslavije raditi u inozemstvo, nego ima i jednu sasvim drugu konotaciju.

Što nam Kolinda, naime, poručuje tom izjavom? Nažalost, točno ono što je i rekla. Nema skrivenog značenja, nema diplomatskih fraza - Kolinda je savršeno jasno poručila svima koji su nesretni zbog nefunkcionalne države, katastrofalnog pravosuđa i vojske uhljeba koji sišu zadnju kap krvi iz umirućeg privatnog sektora - gubite se iz Hrvatske ako vam se ne sviđa ovdje.

Kolindi i njezinoj vojski skupo plaćenih savjetnika na Pantovčaku je, nema sumnje, odlično u Hrvatskoj. Žive kao bubreg u loju na račun poreznih obveznika, a ne rade ništa što ne bi mogla raditi omanja PR agencija s troje zaposlenih i stranicom na Facebooku. Jedina stvar koja smeta Kolindi su - kritičari. Ne može podnijeti nikoga tko uočava da stanje u Hrvatskoj nije ni blizu onakvo kakvim ga Kolinda i njezina garda ulizica želi prikazati.

Da stvar bude još strašnija, Kolinda se uopće ne srami javno izreći što stvarno misli o svojim kritičarima. Nek se gube iz Hrvatske, poručuje predsjednica, potpuno nesvjesna činjenice da su i ona i hrvatska vlada tu da služe javnosti, a ne da javnost služi njima. Kolinda se ponaša kao kraljica koja na prosvjed svjetine ispod svog dvorca lakonski odmahuje rukom uz riječi "Neka jedu kolače - ili nek se gube".

Čemu uopće služe hrvatska sloboda i neovisnost?

Ako se hrvatska sloboda i neovisnost svode na to da svatko onaj tko nije zadovoljan stanjem u neovisnoj Hrvatskoj može iz nje slobodno otići, onda postaje jasno da ovakva država služi isključivo tome da politička elita živi poput kraljeva na račun potpuno osiromašenog naroda.

A što radi narod, barem onaj dio naroda koji je još uvijek ostao u Hrvatskoj? Porezima financira vladajuću žgadiju i maše zastavicama dok s razglasa na glavnom zagrebačkom trgu trešti "Moja domovina" - sve dok ne shvati da se zastavice i domoljublje ne mogu jesti. A kad shvati, bit će prekasno.

[Socrates]

Ova lupa li lupa

Neumorno

[storm]

Ova lupa li lupa

Neumorno

Prestrašno nešto

ali tako je kad kućanica dobije funkciju predsjednice

Jakove izdrži

[Nice try]

Ova lupa li lupa

Neumorno

Prestrašno nešto

ali tako je kad kućanica dobije funkciju predsjednice

Jakove izdrži

Ne vrijeđaj kućanice,nije stvar u tome

[dr laganini]

..nastavlja se bitka yugofašista..crknut će od muke..

[storm]

Ne vrijeđaj kućanice,nije stvar u tome

Nipošto

Isprike kućanicama zapravo

..nastavlja se bitka yugofašista..crknut će od muke..

Crkava ugled Hrvatske....ništa drugo

[dr laganini]

Afera Madison, koja se u javnosti prvi put pojavila u srpnju prošle godine, konačno je uvrštena na dnevni red 165. sjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kojim predsjeda Dalija Orešković.

U ljeto 2016., tada već bivši premijer, no tada još uvijek aktualni predsjednik SDP-a, Zoran Milanović, ispitan je u prostorijama zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva. Iako je prijava podignuta protiv njega tada odbačena, to nije značilo kraj istraživanja afere Madison.

Dalija Orešković je u srpnju izjavila: “U slučaju Madison Povjerenstvo se neće baviti poslovanjem te tvrtke sa SDP-om jer to ne spada u djelokrug rada i nadležnost Povjerenstva. S obzirom na podatke u medijima, provjerit ćemo je li u obnašanju dužnosti došlo do povrede Zakona o sprečavanju sukoba interesa u smislu stupanja u poslovni odnos privatne tvrtke s predsjednikom Vlade i ministarstvima. Ne mogu ništa prejudicirati. Prvo ćemo provjeriti ima li elemenata za pokretanje postupka”, piše Direktno.hr.

“Podaci u medijima” koje je Orešković spomenula tada su išli u smjeru povezivanja vrha SDP-a, sa Zoranom Milanovićem na čelu, s njegovim prijateljem Igorom Kneževićem, vlasnikom tvrtke Intergrafik, i vlasnikom Madisona, Mladenom Hrgarekom. Madison je tvrtka koja je za SDP obavljala PR-usluge još od vremena Ivice Račana, a Milanović je od Hrgareka navodno tražio da kroz fiktivne ugovore isplaćuje Kneževiću 15 000 kuna mjesečno.

“Ne da nisam utjecao na Hrgareka, nego s njim nisam nikada ni razgovarao o Kneževiću. Insinuacije o pogodovanju Kneževiću i tvrdnje da mi je Knežević plaćao skijanja neistinite su konstrukcije”, rekao je Zoran Milanović u tužiteljstvu, pisao je tada Jutarnji list.

U tekstu se, naime, opširno iznosi Hrgarekovo viđenje događaja otprije sedam godina te Milanovićeve i Kneževićeve izjave u tužiteljstvu, kao i podatak da je tužiteljstvo početkom srpnja odbacilo Hrgarekovu kaznenu prijavu jer nije utvrđen “razuman stupanj vjerojatnosti na učin prijavljenog kaznenog djela”.

Hrgarek je na odbačaj kaznene prijave reagirao pritužbom Glavnom državnom odvjetniku.



“Igora Kneževića poznajem dugo, privatno se družimo već 30 godina. Znam da ima obrt Intergrafik i da se bavi poslovima tiska. Ima i manju poslovnu suradnju sa SDP-om”, kazao je tada Milanović, a na posebno pitanje rekao je da nema nikakvih saznanja o tome da su Intergrafik i Madison poslovno surađivali.

U cijelu se priču naknadno uključio i Slavko Linić, koji se telefonski uključio u emisiju Bujica:

“Budimo iskreni, kada sam kao volonter bio zadužen za financije SDP-a, onda sam obaviješten o tome da je ta PR agencija dio novaca usmjeravala na tvrtku za koju je nalog dao Milanović! Imam takva saznanja i znam da se to događalo. S obzirom da to nije išlo preko računa SDP-a, u tom dijelu nemam papire, ali organi koji su za to zaduženi, mogu sve pronaći u PR agenciji i tvrtci koju je Milanović nominirao. Riječ je o iznosu od preko 300.000 kuna! Znam da je nekakva istraga o tome krenula, ali mene nitko o tome ništa nije pitao!”

“Sav novac koji dolazi u stranku pa tako i SDP – jest javni novac. Politika novac dobiva ili od donatora ili iz državnog proračuna i zato uvijek mora postojati interes državnih organa u slučaju zlouporaba. Državni odvjetnik bi trebao objasniti javnosti zašto on smatra da je sve u redu oko tog predmeta! Imao je obvezu i odgovornost utvrditi na koji se način i u ovom slučaju trošio javni novac. Na žalost, ima tu i moje krivice jer sam znao za to, ali nisam ništa bitno poduzimao jer nije lako komentirati što se događa oko takvih stvari. Znam da je dio novca koji je stranka uplaćivala odlazio u posebnu tvrtku koju je Milanović nominirao, a koja je svrha i za što se trošilo – nisam ispitao, to je ipak posao državnih tijela“, kazao je Linić.

Afera Madison: SDP ne želi komentirati ispitivanje Milanovića u Državnom odvjetništvu

Povjerenstvo za sukob interesa provjerit će slučaj Milanović-Madison

Ono što je posebno zanimljivo jest da se ova afera pojavila na dnevnom redu Povjerenstva tek ovih dana, neposredno nakon što je isto Povjerenstvo u rekordnom roku otvorilo istragu o potencijalnom sukobu interesa Kolinde Grabar-Kitarović zbog njezina puta u SAD. Znači li to da će slučajevi u kojima se istražuju predsjednica države i bivši premijer Zoran Milanović služiti kao protuteža jedan drugome, kao privid ideološke nesvrstanosti i objektivnosti, ili je sve pak samo slučajnost?

Malić o aferi Madison: Institucije su uvjerene da će doći do promjene vlasti i sudjeluju u prikrivanju

Afera Madison: Tko je sve prešućivao Milanovićeve grijehe sedam godina i zašto?

Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatske, ističe kako u radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa postoje dva ključna problema:

„Prvo, to što se institut sukoba interesa koristi kao alat obračuna s političkim protivnicima, a ne kao preventivno tijelo u borbi protiv korupcije. Transparency International Hrvatska je reagirao kada je afera tek izbila, u ljeto 2016., i izrazio stajalište da se sve mora istražiti do kraja i da se svi podaci o financiranju stranaka moraju transparentno objavljivati.

Drugi problem je što Povjerenstvo za sukob interesa, kao neovisno, nestranačko tijelo, previše inzistira na opsežnim i običnim ljudima nerazumljivim pravničkim objašnjenjima, a javnost stječe dojam da tu nema pravog sadržaja i da se afere ne rješavaju kada se događaju, nego da se izvlače iz rukava tek kada se netko s nekim želi obračunati – a u međuvremenu padaju u zaborav“, zaključila je Budimir.

[dr laganini]

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je intervju austrijskom dnevnom listu Kleine Zeitung u povodu 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske, prenosi Tportal.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala je intervju austrijskom dnevnom listu Kleine Zeitung u povodu 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske. U intervjuu objavljenom proteklog vikenda govorila je o prvih četvrt stoljeća hrvatske neovisnosti, kao i o aktualnim temama, poput izbjegličke krize i novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, te iznijela niz oštrih ocjena

Intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović za austrijski list Kleine Zeitung vodili su novinari Hubert Patterer i Stefan Winkler, započevši s pomalo provokativnim pitanjem je li Hrvatskoj danas bolje ili lošije u odnosu na period kad je međunarodno priznana.

‘Kakvo pitanje! Početkom devedesetih je prevladavajuće mišljenje u međunarodnoj zajednici bilo da će Jugoslavija zauvijek postojati iako je osnovana tek nakon Prvog svjetskog rata. U to sam vrijeme već radila za hrvatsku Vladu i imali smo pune ruke posla objasniti svijetu da Hrvatska ima pravo na vlastitu državu. O tome su Hrvati sanjali tisuću godina – prvo pod Habsburzima, onda u Kraljevini Jugoslaviji, pa nakon Drugog svjetskog rata pod nametnutom vlašću komunista. S predsjednikom Tuđmanom smo 1992. konačno ostvarili naš san. Sada smo slobodni!’, odgovorila je predsjednica Grabar Kitarović.

Austrijski su novinari skeptični i konstatiraju da Hrvatsku napuštaju mladi jer nema posla te pitaju kakva je korist od spomenutog ostvarenja sna. Grabar Kitarović im odgovara: ‘Hrvatskoj danas ide mnogo bolje! Susrećem stalno ljude koji imaju nostalgiju prema Jugoslaviji. Njima uvijek predložim da na jedan dan vratimo Jugoslaviju pa da vide koje bi se sve slobode ukinule, a u kojima u današnjoj Hrvatskoj mogu uživati.’ Predsjednica je još navela primjere vožnje na par-nepar, nemogućnosti slobodnog napuštanja zemlje i nestašice nekih proizvoda.

Ako je sve bilo loše, zašto su ljudi u Hrvatskoj nostalgični prema Jugoslaviji, zanimalo je novinare Kleine Zeitunga. ‘Jugoslavija je bila utopija. Josip Broz Tito, komunisti i tadašnji mediji uvjeravali su ljude da je život divan kod nas. Svatko je imao plaću, neovisno o tome je li radio ili ne.’ Grabar Kitarović dodaje i kako se u Jugoslaviji novac ‘trošio na megalomanske projekte koji su trebali uvjeriti svijet da je ona industrijska država’. ‘Nacionalizam nije iskopao grob Jugoslaviji. On je bio tek katalizator. Mi Hrvati i Slovenci smo htjeli bolje živjeti jer smo dio zapadnog svijeta i htjeli smo slobodno raspolagati novcem koji stvaramo’, tumači hrvatska predsjednica.



Grabar Kitarović odbija tezu da su Hrvati ‘umorni od Europe’ i kaže da su Hrvati ‘jedna od najviše prijateljski raspoloženih nacija prema ideji Europe’, ali i priznaje da ‘Hrvatska ima velike probleme’: ‘Razlika u odnosu na prošlu državu je u tome što ljudi imaju slobodan izbor. Onaj tko misli da mu kod nas nije dovoljno dobro može otići. Ono što ja želim postići je da i kod nas imamo jednako dobre mogućnosti kao drugdje, naročito kako bismo zadržali mlade.’ To ne uključuje samo radna mjesta, naglašava hrvatska predsjednica, nego i ‘klimu optimizma’ i ‘vjere u vlastitu zemlju’.

Kada je pak riječ o izbjegličkoj krizi, Grabar Kitarović ističe da se ‘treba boriti protiv njenih uzroka’ te dodaje da su u izbjegličkom valu u Europu većinom došli za borbu sposobni muškarci: ‘Ali što je s majkama koje su ostale u Alepu, što je s djecom? Oni doista trebaju našu pomoć!’ Hrvatska predsjednica misli da ‘smo primili pogrešne izbjeglice’ te sve zajedno ocjenjuje kao ‘licemjerno’. Pita se gdje je zajednička europska vanjska i sigurnosna politika te što EU čini da pomogne milijunima izbjeglica koji su ostali izvan Europe. ‘Zašto se natežemo s Rusijom kada bismo s Moskvom trebali razgovarati o tome kako zaustaviti rat u Siriji? Vjerujte mi, svaki se rat može zaustaviti!’, naglašava predsjednica za Kleine Zeitung.

Grabar Kitarović se indirektno izjasnila protiv izbjegličkih kvota za članice Europske unije, konstatiravši da ‘svaka zemlja za sebe treba odlučiti koliko će primiti ljudi’ te da je u kontekstu primanja izbjeglica brine i ugroza ‘ljudskih prava žena u Europi’. ‘Možda to nije politički korektno, ali strašno griješimo ako mislimo da će ljudi koji su u Afganistanu cijeli život učili u školi i slušali od vjerskih autoriteta kako su žene manje vrijedne od muškaraca sada, preko noći, preuzeti naše vrijednosti’, ističe Grabar Kitarović, a ljuti je i to što u Europi ‘postoje geta iz kojih se država povukla’.

Po mišljenju hrvatske predsjednice, Donald Trump ima ‘dobre namjere’, a već je ‘dokazao da je izvrstan biznismen’ koji će slušati svoje savjetnike. ‘Poznajem neke od njih, to su odlični ljudi’, pohvalila se austrijskim novinarima Grabar Kitarović i rekla da vjeruje kako će Trump imati ‘pozitivnu ostavštinu’. ‘Svakog predsjednika promijeni funkcija koju obnaša. No Donald Trump će zasigurno zadržati svoj temperament i to je dobro. Volim državnike koji imaju personality’, rekla je hrvatska predsjednica Grabar Kitarović za Kleine Zeitung u intervjuu objavljenom 14. siječnja u tiskanom izdanju za vikend.

[dr laganini]

Od podjele na desničare i ljevičare (koja je umnogome anakrona, difuzna i neprikladna), znatno je među Hrvatima aktualnija i time opasnija podjela na suvereniste i antisuvereniste; o čemu je vrlo zrelo i samosvjesno govorila početkom ove godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kojom prilikom je poručila svim antisuverenistima da nemaju šanse uspjeti u svojim naumima.

Ovdje valja uvidjeti da suverenisti mogu biti – i poželjno je da budu! – otvoreni prema Europi i svijetu, prema euroatlantskim integracijama. Ispravno shvaćen hrvatski suverenizam nije antieuropski i ksenofoban. S druge pak strane, treba to istaknuti jasno i bez ikakva krzmanja, svako protivljenje hrvatskoj suverenosti, neovisnosti i samobitnosti – jest bez ikakve dvojbe nešto što nam je ocijeniti izrazito protuhrvatskim. Drugim riječima: hrvatski suverenist je autentični Europljanin – „hrvatski“ antisuverenist nije ni pravi Hrvat ni Europljanin.

U današnjoj se Europi bȕde iz drijemeži, a negdje već bujaju, razni nacionalizmi. A to je dobro. Pače i veoma dobro. Te su silnice za Europu centripetalne, a ne centrifugalne. Naime, samo zdravi nacionalizmi mogu održati Europsku uniju na okupu. Ne bi pritom smjelo ostati prešućeno da nacionalizam nije opravdano poistovjećivati sa šovinizmom. Jer ti su pojmovi, osvrnemo li se na njihovu denotaciju, ne samo različiti nego i umnogome suprotstavljeni. Prvi znači ljubav: „nacionalist“, prevedemo li tu riječ latinskoga podrijetla na hrvatski, jest ništa drugo nego ‘narodo-ljub’ ili ‘rodoljub’, kao što je i „patriot“ ustvari ‘domoljub’. Drugi pojam, „šovinist“, dohodi iz francuskoga jezika, od prezimena Napoleonova vojnika Nicolasa Chauvina, i znači mržnju, isključivost, progonjenje i ugnjetavanje drugih naroda.

Tako se naš Antun Gustav Matoš, daleko od svakoga šovinizma, mnogo puta jasno očitovao, u punini identitetske samosvijesti, hrvatskim nacionalistom, primjerice: „Osnovna misao mog novinarenja bijaše hrvatski slobodoumni, zapadnom čistom kulturom potencirani, individualistični, nacionalizam.“ Na jednome drugom mjestu, u osvrtu „Umjetnost i nacionalizam“, iz 1912., Matoš piše: „Naša umjetnost će samo onda biti nacionalna kada bude evropska, tj. kada će biti originalan hrvatski izraz, posebna nacionalna forma duha punog najevropskijeg sadržaja. Samo slabi dusi se boje – kao slabe industrije – strane konkurencije, pa posižu za protekcionističkim metodama ekskluzivnog nacionalizma.“



Matoš nas dakle poučava da nacionalizam može biti ekskluzivan i inkluzivan, može biti zatvoren i otvoren, ksenofoban i kozmopolitski. Kao što se svaka ljubav može izopačiti, prometnuti u ljubomoru pa i mržnju, tako se može i ljubav prema svojemu narodu i svojoj domovini. Ali nemojmo dopustiti da nas, kao što su to činili negdanji komunisti, i danas agitpropovski ozloglašuju etiketom da smo nacionalisti, kao da je to nešto samo po sebi negativno. Jer komunistički internacionalizam puka je ispraznica – nitko ne može biti vjerodostojan internacionalist ako prethodno nije čestit nacionalist: Bez nacionalizma ne može biti internacionalizma, kao što je, primjerice, besmisleno govoriti o nekoj interdisciplinarnosti zaniječemo li i zatomimo discipline u čijoj se međuigri stanovita interdisciplinarnost uspostavlja i događa.

Da se pojam „nacionalist“ može rabiti u različitim značenjima i supozicijama, govori sljedeći primjer. Citiram dr. Dragu Štambuka, diplomata, liječnika i pjesnika, koji početkom 90-ih godina 20. stoljeća bijaše opunomoćeni predstavnik RH u Velikoj Britaniji:

„Sjetio sam se Edwarda Cowana, bivšeg vojnog atašea u Beogradu, koji je iako u tom trenutku poslovni čovjek, gostovao na BBC-u i drugim postajama komentirajući stanje na terenu. Čim sam ga pozvo na njegov mobitel i kazao mu tko ga traži [Margaret Thatcher – op. M.M.L.], doletio je [kao] bez duše. […] Slijedilo je Cowanovo objašnjenje srpskog okruženja i pritisaka na Vukovar i u jednom trenu reče: ‘Nationalists on both sides!’ (‘Nacionalisti s jedne i s druge strane!’). Barunica je bila vrlo osjetljiva i intuitivna, primijetila je moju nelagodu i zamijetila sjenu koja mi je preletjela licem. U trenutku dok jedna strana krvari na smrt i bez prave je obrane – govoriti o nacionalistima s obje strane, za mene je bilo uvrjeđujuće i ponižavajuće. Gospođa Thatcher okrenu se dvaput k meni, dvaput k onomu koji izreče isto, skupi svoju desnicu u pest i udari se njome po prsima nekoliko puta, nagne se nad Cowana i reče: ‘Ja sam britanski nacionalist, ima li išta loše u tome?’ Dotični se posve izgubio, zbunio i počeo mucati… dalje smo raspravljali o smjerovima srpskih napada i njihovoj moći te hrvatskoj slaboj obrani koju mogao je kompenzirati samo nadljudski napor zaljubljenika u svoju grudu i svoj grad“ (Hrvatsko slovo, 12. travnja 2013.).

Četvrt stoljeća potom Velika Britanija, nakon „Brexita“, izlazi iz Europske unije, kojoj je time zadan ozbiljan udarac. Nije mala mogućnost da se slični „exiti“ dogode, u vrlo skoroj budućnosti, unutar Francuske i Nizozemske. Jedini način da Europska unija opstane jest jačanje inkluzivnih, kozmopolitskih nacionalizama. U takovrsnim će nacionalizmima Pariz, Amsterdam, Budimpešta, Prag, Varšava, Zagreb itd. biti važniji od Bruxellesa. Što bude slabiji Bruxelles, to će snažnija biti Europska unija.

Sa žaljenjem je moguće ustanoviti da to stanoviti naši političari, koji su odveć ogrijani briselskim anacionalnim i antisuverenističkim ognjem, još uvijek ne shvaćaju.

[dr laganini]

..oni 9 posto su s indexa i slična bratija..

Agencija 2x1 komunikacije provela je mjesečno istraživanje percepcije predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u odnosu na njezine prethodnike te na njezine vanjskopolitičke aktivnosti.

Na pitanje kojeg predsjednika od 2000. godine doživljavaju najboljim, čak 45,28% odgovorilo je kako je to upravo aktualna Predsjednica. Ivo Josipović najbolji je predsjednik od Tuđmanove smrti za 28,14% ispitanika, a Stjepan Mesić, koji je bio predsjednik u dva mandata, tek za 9,14 posto. Neodlučnih ispitanika bilo je 17,42 posto

Više je ispitanika koji podupiru Predsjedničin odlazak u SAD od onih koji ne podupiru. Točnije, 39,31% ispitanih smatra kako je to bio dobar potez, njih 22,71% kako je bio loš, a nešto manje od 38 posto ispitanih nije znalo dati odgovor.

Odmak od jugoistočne regije, odnosno vanjskopolitičko približavanje zemljama srednjoeuropskog uljudbenog kruga podupire 31,28% ispitanika. Takva se misao ne sviđa 16,85% posto ispitanika, a nešto više od polovice ispitanika nije dovoljno informirano o značaju takvih aktivnosti.

Ispitivanje je provedeno na 700 ispitanika.

[dr laganini]

..evo debilima prilike da se rugaju

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se za radnog posjeta Sjedinjenim Državama sastala, među ostalim, s vodstvom Pentagona, sa senatorima Ronom Johnsonom i Marcom Rubiom, kongresnicima Louom Barlettom i Rickom Santorumom, admiralom Jamesom Stavridisom...

Velik broj navedenih sugovornika imat će veliki značaj u daljnjem umrežavanju između najviših predstavnika RH i ključnih članova buduće administracije SAD-a.

Predsjednica u SAD-u
Otkrivamo zašto je Kolinda Grabar-Kitarović produljila boravak u Washingtonu
Dijelovi su to iz diplomatske bilješke koja je iz veleposlanstva Hrvatske u Washingtonu 17. siječnja poslana u Ministarstvo vanjskih poslova, ali i u Ured premijera, MORH, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost te kabinet ravnatelja SOA-e. Bilješku, koju posjedujemo, sastavio je Nikica Kopačević iz veleposlanstva Hrvatske u SAD-u, a odobrio veleposlanik Josip Paro.
U njoj se detaljno navode imena i funkcije sugovornika i teme razgovora, ali i specificira da je bila riječ o radnom posjetu predsjednice kako bi “iskoristila prigodu koju pruža razdoblje tranzicije između dvije administracije”.
Prema bilješci, predsjednica se sastala s republikanskim senatorom iz Wisconsina Ronom Johnsonom te njegovim stranačkim kolegom s Floride Marcom Rubiom, kaže se. Susret s Rubiom bio je poznat već prije, nakon što je njegov PR tim objavio fotografiju razgovora.
Predsjednica se nadalje sastala s republikanskim kongresnikom Louom Barlettom, koji je među prvima podržao kandidaturu izabranog predsjednika Trumpa, bivšim senatorom i komentatorom na CNN-u Rickom Santorumom, dekanom The Fletcher School jedne od najprestižnijih škola diplomacije i međunarodnih odnosa u svijetu, te s jednim od kandidata za državnog tajnika admiralom Jamesom Stavridisom, nekadašnjim vrhovnim zapovjednikom savezničkih snaga u Europi, piše u bilješci

[dr laganini]

..da nastavimo..
Za sastanak s izvršnim potpredsjednikom Atlantskog vijeća SAD-a Damonom Wilsonom hrvatska je javnost znala iz njegove objave na društvenim mrežama, no bilješka otkriva da se predsjednice sastala i s višim suradnikom u Centru za transatlantske odnose Sveučilišta John Hopkins Edwardom Josephom.

Kolinda Grabar-Kitarović sastala se i sa Zalmayom Khalilzadom, američkim veleposlanikom i čestim komentatorom u medijima koji je blizak budućem predsjedniku, nadalje stoji u diplomatskoj bilješci.

U sastancima je predsjednica raspravila o vanjskoj i sigurnosnoj politici predsjednika Trumpa, kao i očekivanjima od novog odnosa SAD-a s Rusijom,te sugovornicima “nametnula RH kao pouzdanog partnera i Saveznika SAD-a, ključnog za suradnju sa zemljama jugoistočne Europe”.

“O ostalim sastancima, iz razloga nacionalne sigurnosti i sukladno NATO i EU pravilima, predsjednica Republike osobno će izvijestiti najviši državni vrh”, dodaju u bilješci.

Ključne poruke Kolinde Grabar-Kitarović sugovornicima tiču se jugoistočne Europe, pri čemu je iskazala zabrinutost stanjem u BiH i nefunkcioniranjem Daytona te upozorila na sigurnosnu prijetnju koju “predstavlja jačanje islamskog radikalizma i povratak stranih boraca”.

Zabrinutost izaziva i oštra retorika Srbije te etiketiranje Hrvatske “kako bi se izazvala nesigurnost kod srpske manjine, ali i ocrnilo Hrvatsku u međunarodnoj zajednici” te je upozorila na opasnosti koje mogu proizaći u jugoistočnoj Europi ako međunarodna zajednica, a posebno SAD, maknu s nje fokus.

Raspravljala je o inicijativi Tri mora, a u okviru bilateralnih odnosa govorilo se o ukidanju viza i potpisivanje Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

[Mohr]

[dr laganini]

..tko je ilko culic..ako je neko za njega cuo ovdje javno cu se obisit..da posaljem i ja upit kolindi..

[Socrates]

Kao da je vazno ko je neki pojedinac.

Svaki pojedinac, pa cak I ti, bi trebao biti u stanju da trazi pristup informacijama.

Ali, to ce ti doci u glavu tek kad shvatis da je demokracija mnogo komplikovanija od ljubljenja guzice trenutnoj predsjednici.