Razlike između srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika

[STrendzer]

..lupetaš gluposti..u posušju se i u yugi govorilo književno i gramatički čistiji hrvatski nego u zagrebu..

Što je samo još jedan dokaz u kojoj je zemlji nastao jezik kojim govoriš.
Čim sljedeći put navratiš u BIh, klekni i poljubi zemlju

Eto, i sam si priznao. Šta sad, pored našeg jezika kojim smo svi oduvijek govorili, sad neko uvozi neke budibogsnama izraze, pošto je odlučio da bidne što veći Hrvat?
Nije li to debilno?

Za Srbe ionako nisi u pravu, jer su odustali od ekavice.

...opet brkaš stvari to je dokaz da su hrvati autohtoni narod u bih..stožerni..i najstariji..kako ti draže prihvatit..

ni sto godina neJma da nije bilo u Bih srba ni hrvata...razguli sta bolje,to ti je slabo..

[dr laganini]

..tvoja genijalnost nema ganica..jel ino u farbanju..

[STrendzer]

handri te ta poetska izreka i opisnica tadasnje situacije...a znas i da je tacna..

[dr laganini]

..sad smo i umetnici.

[STrendzer]

umjetnost je slika realiteta recena ili opisana na drugaciji nacin ...

[dr laganini]

..vidi ti st..razbacuje se frazama.

[Hannibal]

...floskule....

[Venera]

..lupetaš gluposti..u posušju se i u yugi govorilo književno i gramatički čistiji hrvatski nego u zagrebu..

Što je samo još jedan dokaz u kojoj je zemlji nastao jezik kojim govoriš.
Čim sljedeći put navratiš u BIh, klekni i poljubi zemlju
Eto, i sam si priznao. Šta sad, pored našeg jezika kojim smo svi oduvijek govorili, sad neko uvozi neke budibogsnama izraze, pošto je odlučio da bidne što veći Hrvat?
Nije li to debilno?

Za Srbe ionako nisi u pravu, jer su odustali od ekavice.

Dzisus Krajs, o cemu pises Krokodliko
pa ti nemas pojma gdje se pricao i kako se sirio tadasnji bosanski jezik!

ti trebas poljubiti obraz katolickim misionarima Franjevcima i Isusovcima,koji su ga prvi biljezili,a isti jezik se nije govorio u grancima danasnje BiH vec sarajevo sa okolinom,Olovo i jos par manjih lokacija Bosne Srebrne ,a konsultcije formiranja bosanskog jezika su bile prakticirane iz Duborvnika

Što se tiče franjevaca, nešto se ne sjećam da sam im poricao pravo da budu i Bosanci i Bošnjaci. Citiraj mi to, ako ima negdje da sam rekao, kako na ovoj temi, tako i na svim ostalim temama na forumu? pls?

Što se tiče teritorije nastanka jezika, možda nisi dobro rahzumjela tekst koji si pročitala.

Divkovićev jezik je u osnovi štokavska ijekavština kojom su se služili žitelji srednje Bosne, na prostoru Olova, Sutjeske i Kreševa, uz primjese ikavice,

Tu samo piše, da je Divković živio u tom kraju i ništa više. NIGDJE ne piše da se u ostalim regijama BiH govorio neki drugi jezik. Nigdje. Ili sam možda preskočio taj pasus, a ako jesam, eto tebe da mi kažeš gdje se to nalazi?

E sad malo potopa

Dalje tvrdiš:

Tokom dolaska Turaka u BiH , stanovnistvo se podjelilo,ali je intresantno dodati da se u istom preiodu muslimansko stanovnistvo vise korsitili turksi i arapski jezik,a isitm procesom je smanjena upotreba tadasnjeg bosasnkog jezika ,stoga,mozes zahvaliti i osmanlijskkim turicma koji su upravo uticali na odricanje bosanskeog jezika od tadasnjih Bosnjaka muslimana

Suma sumarum:

- Bosanski jezik se govorio samo u srednjoj Bosni, a izmislili su ga franjevci

- muslimani su više koristili arapski i turski, nego maternji jezik

Idemo jako.

Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.

Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".

Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".


U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. vijeka) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, ilirički/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković: "Bošnjak rođen u selu Jelaskama sjeverno od Vareša koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ambroz Matić, Luka Dropuljić, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Martin Nedić, Anto Knežević itd.


Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.


Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. vijeka, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.


Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 - Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.

Dubrovački dramatičar Đono (Junije) Palmotić opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.


Hrvatski pjesnik Andrija Kačić Miošić (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snažno afirmiše štokavštinu; svoju je "Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, italijanskih i hronika Pavla Vitezovića" u "jezik bosanski".


Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, češkog i poljskog i pisac Matija Antun Reljković (1732-1798).


Antun Kanižić, Francesco Maria Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u čijem predgovoru ističe da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavršeniji, Ivan Popović (kojem je bosanski govor među slavenskim isto što i atički među grčkim), u nastojanju da Južni Slaveni oforme jedinstven književni jezik, zalažu se za usvajanje bosanskog govora još mnogo prije Bečkog dogovora iz 1850.


Alberto Fortis (1741-1803); 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na italijanski - znamenitu bosansku baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlačkim i bosanskim.

Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu spominje Mula Hasana Nikšičanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.


Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grličić (župnik u Đakovu, 1707) i Matija Petar Katančić (1831. u Budimu objavio u šest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").


Prema svjedočenju Matije Mažuranića ("Pogled u Bosnu učinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski paša, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i ističe "da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu".

U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendiše Bošnjački".
Svoj jezik naziva bosanskim i Stočanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).


Hercegovački pravoslavni prvaci, među kojima i Prokopije Čokorilo, traže od Ali-paše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi čovjek vičan bosanskom jeziku.

Bosanski biskup Vujičić još je 1881. ovaj jezik zvao bosanskim.

I hercegovački ustanici su ga tako zvali: Pero Tunguz, jedan od njihovih vođa, znao je reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim !".


Autor prvog štampanog alhamijado teksta, s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab").

Autorstvo tog djela inače je pripisivano Mehmedu Agiću iz Bosanskog Broda.
Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvođenje narodnog jezika u škole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo, 1875; ovo je prva knjiga pisana arebicom a bosanskim jezikom, objavljena u Bosni) kaže: "Ah, da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani ćitab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku": "Brez šubhe (sumnje) je babin jezik najlašnji, svatko njime vama vikom besidi, slatka braćo, Bošnjaci, hak (istinu) vam Omer govori". Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".


"Gramatika bosanskog jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Frane Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo. Zemaljska vlada BiH štampala ju je 1880. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911., s tim što od 1908. g. nosi naziv "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".


Salih Gašović, rodom Nikšićanin, autor je Mevluda ("Časni mevlud na bosanski jezik", Sarajevo, 1878; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Ćelebije) za čiji nastanak kaže: "Moliše me kolasinski prvisi, Mevlud nami daj bosanski napiši".

Ibrahim Edhem Berbić štampao je "Bosansko-turski učitelj" (1893. u Carigradu);

Ibrahim Seljubac (1900) "Novu bosansku elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udžbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).

Sejfudin Proho izdao je 1907. u Sarajevu "Tedžvidi-inas (na najlakši i najkraći način bosanski jezik.)".

Iste godine u Sarajevu izlazi "Tedžvidi edaijjei bosnevi" Ibrahima Saliha Puške.
1908. u Sarajevu se pojavljuje djelo M. Dž. Čauševića "Bergivija", koje je uredništvo "Tarika" prevelo na bosanski jezik, "radi općenite koristi".

Arif Sarajlija također je dao svoju verziju prevoda Mevluda S. Ćelebije, ("Terdžuman mevludski na jezik bosanski", Carigrad, 1909).

Franjevci su 1894. otpisivali M. P. Desančiću da ne govore srpski nego bosanski.
Gradonačelnik Mostara I. Kapetanović ne jednoj sjednici 1895. zabranjuje da gospodin Stagner nešto kaže na njemačkom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Beču niti Gracu već u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo".

U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i službeni, ali ga ta uprava poslije i napušta, prihvatajući ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao čime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1. 1. 1879. upotrebljavan je naziv bosanski jezik - kao službeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23. 1. 1879. na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stanovište da se naziva "bosanskizemaljski jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16. 2. 1879. već je upotrebljena oznaka "srpsko-hrvatski jezik". Naredbom Zemaljske vlade od 4. 10. 1907. određeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.
Prvi štampani kalendar "Tursko-bosanski rječnik" (Bitola, 1912) što ga je sastavio Ahmed Kulender.

Kao što vidiš, bosanskim su jezikom, nekada govorili svi stanovnici BiH, bez obzira na religiju, a ne samo srednjobosanci i samo franjevci, a gluho i ćoravo bilo, jedan jedini čovjek ga izmislio - Divković

Bosanskim su jezikom govorili i svi pismeni ljudi u Hrvatskoj, odabrali baš njega, da pišu na tom jeziku, "nailirskijem i najčistijem od svijeh", kako to kažu.

U zadnjem dijelu teksta ima ono o čemu sam sinoć govorio, a to je zvanična postavka AU uprave, a koja me umnogome podsjeća na sadašnkju zvaničnu politiku EU u BiH, pa tako da za nas nema problema.

Usput, pročita li ti koja je i kolika masa katolika govorila "slavnim bosanskijem jezikom bošnjačkog roda"?

A ovi danas wanabe Hrvati u BiH, šta oni kažu na to?

I šta veliš, neko izdao tradiciju? Da, u pravu si, malo gdje u historiji svijeta neko izdade svoju tradiciju, kao BH katolici, pa postaše nešto što im niko od predaka nikad nije bio.

Ništa pametno, osim zamjene teza "Oni su prešli u drugu vjeru", pri tom zaobilazeći činjenicu da je i stara vjera bila samo bosanska i ničija više, pa smo fino odlučili da u svojoj kući sa svojom vjerom, radimo šta nam se ćejfne i s tim niko ništa nema.
Boli nas šta o vjeri u boga kažu nekakvi daleki i egzotični vjerski prvaci, pošto mi vjerujemo kako mi hoćemo.
Ne zanima nas mnogo kako papa vjeruje, a ni njega ne bi trebalo zanimati kako mi vjerujemo. Isto se to odnosi i na razne patrijarhe i bin Saude, budiste, ćifute itd...

Uostalom, da ne bi u srednjem vijeku "ljubljenja Krista i vjere u njega" od strane rimske crkve, a u vidu križarskih pohoda na Bosnu i spaljivanja naroda na lomači, ne bi sigurno danas bilo ni islama u BiH

Krokodilko,cijela poenta je besmilenost da se ti izjasanjvas da pricas drugacijim jezikom u svom gradu od komsije srbina ili hrvata,a svi pricate istim jezikom

Drugo, danasnji bosanski jezik jeste modfiicirna zahlajujuci bosanjckojim lingivsticarima,zato je nepravilno pisati da je bosanski jezik,jer je to bosanski jezik bosanjaka,tj. bosanjacki jezik. Isto su u radili i hrvati sa svojim jezikom,uveli su nove rijeci da se isti jezik jos vise razlikuje od bosanjackoj ili srpskog. To znaci da svi pravite cirkus od jednog jezika koji govorite uz dodadkt razliitosti u akcentim,dijalektima i regionlanim govorima. Zato je pametnije bilo da pisete pricate i razumijemte istovemeno tri jezika i da na popisu ili u Zakon postoji jedan jezik tri naroda a koji se zove BHS jezik. Vama to ne smeta,ali pravite cirkus od sebe.

Matijevic je pisao o dijalketima,razlicitostima govora ,jer ni tad nije bosanski jezik isto igovaran u tadasnjoj Lici,Dalmaciji kao npr. srednjoj Bosni.

U BiH ,nkaon rata u Zakonu vezanom za entiete,u Federacjii nije postojao sluzbeni srpski jezik,a koji,je kasnije uveden.
Danas entitet RS pravi probleme manjinama da pisu i pricaju svoj jezik,iako su iste manjine geenracijama u toj istoj RS.
Hercegovacki Hrvati su preko noci poceli pricati hrvatski,interesantno.

Boanjci uporno pricaju kako je bosasnki jezik ,jezik svih nardoa,najstarji i sl. , a isti su promjenili nakon rata sa ciljem da se jos vise razlikuju od ostale dvije grupe. To znaci da je bosasnki jezik istovremeno pobosnjacen,kroatiziran i srbiziran.

Ja ovako objasnjavam stranicma kako pravite gluposti oko jezika,ali doslovno svi pravite iste greske.

Bosnjacki jezik je jezik Bosanjaka eto,sad vidjeh da se spominje u u gore tvom postavljenom tekstu

Danas nema Bosanaca na pospisu,zato nema potrebe imenovati jezik bosasnkim,a narod je izabrao da jezik govori u skladu sa etnicko-religijskom pripadnosti,

[Krokodil Behko]

Krokodilko,cijela poenta je besmilenost da se ti izjasanjvas da pricas drugacijim jezikom u svom gradu od komsije srbina ili hrvata,a svi pricate istim jezikom

Zovemo ga onako kako se uvijek i zvao, šta je tu sporno?
I tad su postojali Bošnjaci, makar kao teritorijalna odrednica, ali jezik se ipak nazivao bosanskim i to ne dijalektom nego jezikom, budimo iskreni?

Boanjci uporno pricaju kako je bosasnki jezik ,jezik svih nardoa,najstarji i sl. , a isti su promjenili nakon rata sa ciljem da se jos vise razlikuju od ostale dvije grupe. To znaci da je bosasnki jezik istovremeno pobosnjacen,kroatiziran i srbiziran.

De, navedi mi te neke primjere izmjena našeg današnjeg jezika. Ja ih ne znam.

[Mirelam]

Dzes Vojo.U Bosni i Hrvatskoj se kuha ali jebaji ga, nije krv voda k'o što ja davno primjetih

..u tebe je voda inace nebi bio prilivoda..

Srecom, hoce me sutra jos neko s tobom poistovjetiti.

[Krokodil Behko]

Apsurdi bh. obrazovanja: Nisu dobili posao, jer škola ne traži profesora sporta, već tjelesnog odgoja?!

Skoro svakodnevno se susrećemo s apsurdnim i bizarnim situacijama s područja cijele Bosne i Hercegovine. Na vijesti o problemima u školstvu i generalno obrazovanju itekako smo poodavno navikli. Fenomen "dvije škole pod jednim krovom", nepriznavanje bosanskog jezika u nekim osnovnim školama na teritoriji manjeg bh. entiteta, samo su neki od brojnih problema s kojima se suočavaju školarci, ali i nastavno osoblje.

Najnoviji primjer segregacije u obrazovanju dolazi nam iz Srednjobosanskog kantona (SBK).



Naime, našem portalu požalio se čitalac, koji je ujedno i profesor sporta i zdravlja u jednoj osnovnoj školi u Gornjem Vakufu. On je, kaže, u septembru prošle godine bio jedan od pet kandidata koji su aplicirali na konkurs u Srednjoj strukovnoj školi u Jajcu. Troje je dobilo odbijenicu, uz krajnje apsurdno obrazloženje da im nije validna diploma sa mostarskog Univerziteta "Džemal Bijedić".

- Nas troje diplomirali smo nastavnički smjer na "Džemalu Bijediću". Tamo smo, dakle, stekli zvanje profesora sporta. Međutim, u odbijenici je navedeno da škola ne traži profesora sporta, već tjelesnog odgoja ili fizičke kulture - ističe naš sagovornik koji je želio ostati anoniman.

Samim tim, ističe, ispostavlja se da na području SBK škole imaju dijametralno suprotne kriterije kada su u pitanju diplome sa pojedinih bh. univerziteta.



S obzirom na to da su on i njegov kolega, koji je također dobio odbijenicu, već bili zaposleni kao nastavnici sporta u osnovnoj školi u Gornjem, odnosno Donjem Vakufu, na konkursu su aplicirali za nadopunu norme.



- Prema kolektivnom ugovoru i tim nekim regulativama, mi smo imali prednost u odnosu na druga dva kandidata koji nisu bili u stalnom radnom odnosu. Jedino smo ja i ovaj kolega imali pravo na tu nadopunu norme, jer ostali kandidati nisu nigdje radili. U biti, nije se morao provoditi ni intervju, već smo samo trebali biti bodovani moj kolega i ja. Nama troma došla je odbijenica, čak štaviše uopće nismo ni bodovani, jer nam nije priznata diploma. Nisu nas uopće ni uzeli u razmatranje - rekao nam je sagovornik.

Treba istaći činjenicu da je Srednja strukovna škola u Jajcu "zatvorila oči" pred dopisom Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK, koje je utvrdilo da su diplome u potpunosti validne. Također, u obzir nije uzela ni stav prodekana za nastavu na mostarskom univerzitetu "Džemal Bijedić" Ekrema Čolakhodžića, koji je istakao da su njihove diplome važeće kako u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, tako i u nekim zemljama Evrope.



Naš sagovornik navodi da je do sada u proteklih desetak godina radio u četiri različite škole na području SBK, i da nigdje nije imao ovakvih problema.



Na kraju zaposlenje je dobio Sanjin Serdar, dok je peti kandidat odustao jer nije došao na intervju za posao.

[dr laganini]

..bas cudan naziv profesor sporta... jeli to bosanski izraz il je faks sumnjivog autoriteta..

[dr laganini]

..onda je ova doc sportolelo doktorira

[Socrates]

Yebote, laganini, kad ti nabi toliko postova?

[dr laganini]

..ja sam stroj a mozak radi trista na sto...

[Socrates]

Ma ti si, realno govoreci, penzioner na izdisaju, ali necemo sad u detalje.

[dr laganini]

..tijesi se ti..a i zabrinuo se za tebe u zadnje vrime..jedes drogu..

[Socrates]

Nije, brate po jeziku, "tijesi", nego "tjesi".

Kad vec branis hrvatski jezik, bilo bi u redu i da ga znas, a ne da te ja iz Kanade ucim.

[dr laganini]

..bas da pazim na gramatiku na b forumu...nego nisi odgovorio..

[Socrates]

Nije to nedostatak paznje na jednom neobaveznom forumu, nego nepismenost

I to bas na temi o jeziku.