Stiglo proljeće

[Mika]

Bas je lijepa slika Komesare!

[KOMESAR]

Bas je lijepa slika Komesare!

Iz moje bašte.

[Čupava]

Bas je lijepa slika Komesare!

Iz moje bašte.

Super..

[Maja]

Lanjska

[Bla]

lani je bila lanjska

[Mika]

Lanjska

Ma nije valjda

[KOMESAR]

Lanjska

Ma nije valjda

Trajna!

[Mika]

Ma lijepa kako god!

[Melek]

I ovdje kod mene je siglo.. Snijega ima jedno 10 cm a pticice cvrkucu li cvrkucu

[Username]

Mozda zimsko proljece, jedva iznad 0

[Zagorka]

Iznijela sam u potkosulji smece

[Konsultant]

Iznijela sam u potkosulji smece

[Bla]

Ponestalo kesa?

[Username]

Iznijela sam u potkosulji smece

A komentari okolo, vidi one sto je pukla?

[Krokodil Behko]

Iznijela sam u potkosulji smece

Što se nisi uslikala, kladim se da bi potukla sve rekorde na forumu

[Sibila]

u meni jeeeesen je
mada kazu svi da sad je proljece

[Zagorka]

Iznijela sam u potkosulji smece

Što se nisi uslikala, kladim se da bi potukla sve rekorde na forumu

Iz obzira prema tvom zdravlju. Da se ne zaljubis fatalno sad u ozbiljnim godinama

[Čupava]

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.

I.A.

[Vladimir RUS]

Ništa bolje od proljeća u februaru.

[Mala_Mu]

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.

I.A.

Načisto obožavam Andrića, ali otkačim kad neko, kao genijalnu, citira njegovu misao iz Ex ponta. Znaš onu općepoznatu – „Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo vratiti, niti može vječno patiti dok se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.“ Zar je takav genije mogao napisati ovakvu tvrdnju? Mislim da se i njemu samom, u nekim zrelijim godinama, činila netačnom. Mnoga su moja proljeća prošla, Ajna, ali mi nijedno nije vratilo ništa što sam definitivno izgubila, ni moju majku, ni moju nevinost, ni moju prvu i jedinu ljubav, ni tatu; nijedno mi nije dušu izliječilo... Tačno je da se zemlja obnavlja proljećem, ali apsolutno nije tačno da se duša liječi zaboravom. Ja ne mogu povući baš nikakvu paralelu između prirode i duše. Priroda je snaga, priroda je moćna stihija, priroda je čudo nad čudima- poplave, požari, suše, sve moguće nepogode naiđu i opustoše je- a ona iznova bukne, prolista, probehara. Duša je tanana, prozračna, krhka, tako lako ranjiva, a tako nedostupna, ne može se regenerirati. To nije livada na kojoj će poslije košenja izrasti novo cvijeće, jednako lijepo i mirisno kao ono koje su pokosili i odnijeli da stoku nahrane. U duši će ostati strnjika i ono pokošeno, uvelo, osušeno cvijeće koje nije imao ko skupiti. Sve što smo doživjeli i proživjeli ostaje trajno zapisano na matrici naše duše, mozga, ko zna gdje, nama se može učiniti da smo zaboravili, ali samo učiniti. Dovoljan je tek impuls da se sve vrati jednako živo, jednako krvavo, jednako bolno

Nura Bazdulj Hubijar