Islam

[carobnjak N]

Ovo su ta božija imena
[media]H1TPVmUk63M[/media]

[Sibila]

ja Rabbe.........moj Gospodaru ....snage, hrabosti i volje podari u svemu onome sto covjek naumi da dobro ucini.......

snaga i istrajnost tako ti Tvoje snage.............Snazni !

[gejsha]

Pijem lozu pomiješanu sa medom u ljekovite svrhe.Da li mi je nakon toga zabranjeno klanjati?

[blento59]

jeste

[carobnjak N]

Pijem lozu pomiješanu sa medom u ljekovite svrhe.Da li mi je nakon toga zabranjeno klanjati?

jel baš moraš to piti ? vjerovatn ima neki alternativni lijek od tih čašica rakije ujutro i slično

[blento59]

Upotreba alkoholnih pića u svrhu liječenja

Musliman je dužan, shodno kur'anskoj naredbi "klonite ga se", izbjegavati svaki doticaj i upotrebu alkoholnih pića. To uključuje i zabranu korištenja alkoholnih pića u svrhu liječenja. Kada je upitan Allahov Poslanik, a.s., o upotrebi opojnih pića radi liječenja, on je odgovorio: "To nije lijek, već bolest"[8] Poslanik, a.s., također, je rekao: «Allah je dao i bolest i lijek, pa se liječite, ah ne zabranjenim stvarima.”[9]

Čuveni islamski učenjak Ibnu-l-Qajjim, govoreći o ovom pitanju, lucidno zaključuje: “Ako bi bilo dopušten alkohol koristiti kao lijek, kada su mu ljudi već skloni, to bi im pružilo dobar povod da ga piju radi užitka i zabave, osobito kada imaju dojam da to godi njihovu zdravlju, ublažava im bolove i liječi bolesti. Osim toga, to bi doprinosilo propagiranju zabranjenih sredstava zbog njihovog navodno efikasnog djelovanja." (Zadu-l-me'ad, 3/115-116)

Pa ipak u slučaju nužde, kada je ljudski život u opasnosti, ili neki tjelesni organ, a nema drugog lijeka osim onog spravljenog na bazi alkohola, na preporuku ljekara specijaliste, koji je uz to i dobar musliman, dopušteno je u takvoj situaciji, iz razloga nužde, upotrijebiti takav lijek.[10] Poznato je fikhsko pravilo da "nužda zakon mijenja". Isti je slučaj i sa upotrebom alkohola kao dezinfekcionog sredstva, ili u slične medicinske svrhe.

[euphoria]

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (3:14)

O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (4:19)

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! - Allah je, zaista, uzvišen i velik! (4:34)

10 BOZIJIH ZAPOVJEDI


- RELIGIJE SVIJETA -



01. NEMOJ IMATI DRUGOG BOGA OSIM MENE

02. NE GRADI SEBI BOZIJEG LIKA REZANA NITI KAKVE SLIKE

03. NE UZIMAJ UZALUD IMENA GOSPODARA SVOJEGA

04. SEST DANA RADI, A SEDMI JE DAN ODMOR GOSPODARU TVOM

05. POSTUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU

06. NE UBIJ

07. NE CINI PRELJUBE

08. NE KRADI

09. NE SVJEDOCI LAZNO

10. NE POZELI KUCE, ZENE, NITI ISTA BLIZNJEGA TVOJEGA

[euphoria]

STA KAZE W. GOETHE O ISLAMU

[Nepoznata strana jednog velikog pjesnika]

Borba za pravednost u vezi s islamom u Njemackoj otpocela je mnogo, mnogo ranije.
Prvi koji se istinski zauzimao za islam u ovoj zemlji bio je Johann Wolfgang von Goethe. Naravno vec i prije njega su: Leibnitz, Lessing i Herder - od zadnjeg je Goethe mnogo crpio - tezili ka jednom humanom gledanju, jednoj svrsishodnoj, naucno-objektivnoj obradi teme. Ali direktno i angazirano za islam stupio je kao prvi Goethe na arenu literature, i mac, koji je udario za islam, nije niko poslije njega sa tako mnogo hrabrosti uzeo u ruku. Poznata istraziteljica Goethea, prof. Katharina Mommsen, kojoj zahvaljujemo za mnostvo novih saznanja na podrucju odnosa Goethea prema islamu, primjecuje vrlo poucno: ,,Sto se tice samog Goethea, odredjen je njegov stav prema islamu - i to je odlucujuce - od pocetka ne samo, ne iskljucivo iz drzanja jednog naprednog prosvjetiteljstva sa njegovim tolerantnim nastojanjima i naporima da iznese nepravde proslosti. Goethe je stovise pristupio Muhammedu i njegovoj religiji na jedan mnogo osobniji odnos.

Zato i njegove izjave o islamu u njihovoj provokativnoj smionosti prelaze daleko iznad svega dosada postojeceg u Njemackoj." Herder za svoje vrijeme cijeni visoko Kur'an sa sljedecim rijecima: ,,Kad bi germanski suvladari Evrope imali jednu klasicnu knjigu svog jezika kao Arapi Kur'an, nikad ne bi postao talijanski vladarica njihovog jezika, i ne bi se mnoga njihova koljena izgubila potpuno u lutanju." Ali Goethe ne zauzima stav s cudjenjem, nego prihvaca odlucno i ne dozvoljavajuci protivljenje. U svojim razgovorima sa Eckermannom rekao je: ,,Vidite da ovoj nauci ne fali nista i da mi sa svim svojim sistemima nismo dosegli dalje, i da uopce niko ne moze dalje doseci!" Izjave Goethea o islamu ne mogu se cijeniti samo kao stav jednog simpatizera, nego kao opredjeljenje za islam. Po prvi put u 23. godini zivota ce se konfrontirati sa islamom u obliku jednog upravo novog izdanja prijevoda Kur'ana (prvi prijevod Kur'ana na latinskom izasao je u Baselu godine 1422. od Theodora Bibliandera s predgovorom Martina Luthera).

Mada Goethe odmah nije imao direktni pristup arapskom originalnom tekstu Kur'ana, bio je, unatoc svim nedostacima i krivotvorenjima kur'anskog iskaza u tadasnjim dokucivim prijevodima zadivljen Bozijom rijecju, tako da je pisao Herderu: ,,Zelio bih moliti kao Musa u Kur'anu! Boze, napravi mi prostora u mojim prsima!" Musa rece: ,,Boze, ucini prostranim prsa moja, i olaksaj zadatak moj i odrijesi uzao sa jezika mog, da bi ljudi razumjeli govor moj. (Kur'an, 20., 25.-28.) Perzijski mistik Hafiz bio je uzor Goetheu. Goethe je s odusevljenjem citao njegove pjesme i na taj nacin je bolje upoznao Kur'an i islam. Najvise su ga interesirali Baskirci, koji su sa ruskim trupama za vrijeme Napoleonovih ratnih pohoda prebaceni u Njemacku i u Weimaru obavljali islamsko bogosluzje. Goethe veli: ,,Da li je Kur'an od vjecnosti? Za to ne pitam! Da je on knjiga nad knjigama, vjerujem iz muslimanske duznosti.”

Na tako mnogo mjesta razjasnjava on nedvosmisleno, da su njegovi odnosi prema islamu i Kur'anu vise nego stav nekog simpatizera, da je to jasno opredjeljenje. Goethe pokusava uvijek ponovo jasno uciniti svojim citaocima i slusaocima, da su islam i priro|eno svojstvo ljudi bezuvjetno isto: ,,Ludo, da svako u svom slucaju svoje posebno misljenje hvali! Ako islam predanost Bogu znaci, u islamu zivimo i umiremo svi!" Islam je urodjena religija Bozija, u cijoj sjeni zivi covjecanstvo od svih pocetaka - ne samo tek od Muhammedove objave. Niko se ne moze kloniti Bozijih zakona i zakonitosti prareligije. Islam je religija, koju su poslanici, takodjer, propovijedali ljudima prije Muhammeda kao, naposlijetku, prije Muhammeda poslanik Isa.

Goethe veli:,,Ibrahim, Gospodaru zvijezda, odabrao se pretkom; (za pretka) Musa je u pustoj daljini preko Jednog bio velik. I Davud kroz mnoge slabosti. Da, prolazio preko zlocinstva, znao se ipak osloboditi (grijeha): Jednom sam pravedno postupao. Isa je osjecao cisto i mislio, samo na Jednog Boga u mirnoci. Ko ga je osobno ucinio bogom, vrijedja njegovu svetu volju. I tako mora pravda sjati, sto je i Muhammedu uspjelo. Samo kroz pojam Jednog, savladao je citav svijet."U vremenima dekadence i degeneracije, od vremena do vremena izmedju poslanika skrivalo se Sunce Bozanstva iza oblaka idolopoklonstva. Fanzaziji sklono covjecanstvo gubilo je Jedinstvo u mnogobostvu ili Jedinstvo u trojstvu, kao u krscanstvu. Islam je pobjedjivao kroz jasnocu svoje poruke i Goethe je, bez suvisnih napora logike objelodanio Boziju rijec kako slijedi:,,Bog je samo Jedan, Jedan jedino isti, nije rodio, i Njega nije niko rodio."I taj Bog je jedino dostojan, da Mu se covjek preda, da se potpuno na Njega osloni:,,Zbunjuje me lutanje, ali Ti me znas razmrsiti, daj mome putu ravan smjer."Goethe kaze: ,,Vjerovanje u Jednog Jedinog Boga djeluje uvijek uzviseno, buduci da ono upucuje ljude na Jedinstvo njegove vlastite unutrasnjosti."

Godine 1820. pise Goethe u jadu jednom svom prijatelju o oboljenju svoje snahe: ,,Dalje ne mogu nista reci, nego da se i ovdje nastojim pridrzavati u islamu." ,,Ovdje ne moze niko drugoga savjetovati, neka odluci svako za sebe, sta da se radi. U islamu zivimo svi, pod kojom formom sebi uzimamo hrabrost." Katharina Mommsen pise uz to: ,,Ovdje prepoznajemo, da je Goethe doista svjesno zivio po jednoj vaznoj tacci islamske vjere, i da je svoje prijatelje izricito upucivao na tu nauku." Goethe je uvijek upucivao na taj za njega, doista i najvazniji aspekt islamaske nauke: bezuvjetno predanje u nedokucivu volju Boziju. Mi smo svi Boziji i svi se Njemu vracamo. (Kur'an) Godinu dana prije svoje smrti veli Eckermannu: ,,Drago dijete, sta znamo o ideji Bozanstva i sta zele kazati nasa ogranicena shvacanja o najuzvisenijem Bicu! Ako bih Ga zelio nalik jednome Turcinu nazvati sa 100 imena, ipak bih i tada jos bio preslab u uporedbi s tako bezgranicnim svojstvima, a nisam nista rekao." U dramskom fragmentu ,,Mohamet" odgovara Muhammed na pitanje: ,,Nema li tvoj Bog druga? s nijecnim protupitanjem: ,,Kad bi imao, bi li mogao biti Bog?" Nakon mnogo godina intenzivnog studiranja islama, objavljuje Goethe licno svoj Zapadno-istocni divan sa svojim cudnovatim i hrabrim stavovima koji nisu dovoljni za islam. Zelio je pisati u jednom ,,buducem Divanu" pjesme o ,,divnim upravljanjima i slaganjima, koje nastaju iz neistrazenih, neshvatljivih odluka Bozijih." One trebaju ,,naucavati i potvrdjivati stvarni islam, bezuvjetnu predanost Bozijoj volji."

I u pismu pjevaca hvali Goethe Boziju pravednost: ,,On, jedino Pravedni, zeli za svakog pravo. Neka bude od Njegovih stotinu imena ovo visoko hvaljeno!" On je Gospodar dva istoka i dva zapada, pa koju blagodat svoga Gospodara poricete? (Kur'an, 55., 17.-18.) Goethe pjeva: ,,Boziji je Istok, Boziji je Zapad Sjeverno i juzno podrucje pociva u miru njegovih ruku. On vam je postavio zvijezde kao vodica na zemlji i moru; s tim da uzivate u tom, uvijek gledajuci u visinu. Gospodar svega je sve promislio, tvoja sudbina je dosla, slijedi nacin, put je dosao, zavrsi putovanje. Goethe hvali sehide prve odlucujuce bitke Poslanika i muslimana protiv neprijatelja islama pa veli: ,,Svoje mrtvace moze neprijatelj oplakivati; jer oni leze bez povratka. Nasu bracu ne trebate zaliti, jer oni putuju iznad one sfere, svih sedam planeta, otvorile su im metalna vrata siroko, i vec kucaju preobrazeni ljubimci, smjelo na rajska vrata. I tako je bilo malo da se javi, kako se sretni musliman junaci. Raj muskaraca junaka vjere je ovdje potpuno naoruzan."

I o cetiri odabrane zene pise Goethe: ,,Zene ne trebaju nista izgubiti, cistoj vjernosti dolikuje da se nadaju; ipak mi znamo samo za cetiri, koje su tamo vec prispjele. Prvo Sulejka, zemaljsko sunce, prema Jusufu potpuno pozudna, samo, raja slast, svijetli je odricanje ukrasa. Br.9-10 Goethe - musliman? Str.997.Potom sveblazena, koja je paganima spas rodila i prevareno u gorkim bolovima vidje sina na krizu izgubljena. Muhammedova zena takodjer! Gradila mu je blagostanje i slave i predade se dozivotno Jednom Bogu a jedna mila. Potom slijedi Fatima, mila, kcerka, zena bez mahane. Melekska najcistija dusa u tijelu od zlata medenog."Leo Kettler je u emisiji Rias Berlin 22. marta 1984. rekao, da slovo ,,W" upucuje na Goetheovo ime ,,Wolfgang". Medjutim, poznato je, da je Goethe bio u stanju, napisati na arapskom rijec ,,Allah". Zato se pretpostavlja, da je Goethe umjesto kriza, kojeg vecina krscana povodom smrti crtaju na prsima, napisao Bozije ime. 22. marta 1832. zavrsio je Goethe svoje zivotno putovanje. Lezao je u samrtnom krevetu i u smrtnim satima crtao neprestano slovo ,,W" na svom krilu.

[gejsha]

Pijem lozu pomiješanu sa medom u ljekovite svrhe.Da li mi je nakon toga zabranjeno klanjati?

jel baš moraš to piti ? vjerovatn ima neki alternativni lijek od tih čašica rakije ujutro i slično

To pijem za želudac i zaista mi pomaže za apetit..inače mi ništa ne pomaže.

[blento59]

probaj pelinkovac
ne salim se

[carobnjak N]

Čečenski doček i poštovanje spram Muhameda a.s.
riječ je o posudi kojom se služio Muhamed a.s. a oni su je uspjeli otkupiti iz muzeja u Londonu gdje se čuvala
[media]yjRDoMW8QaY&feature=player_embedded[/media]

[Krokodil Behko]

Izvini Carobnjak,mozes li nam pojasniti,znacaj relikvija u Islamu?
Jel to samo znak postovanja ili ima neko utemeljenje u Kuranu?Upravo postavih neku vijest u vezi toga,i bas razmisljam o relikvijama,kad ti postavi ovo ovdje.

[carobnjak N]

Izvini Carobnjak,mozes li nam pojasniti,znacaj relikvija u Islamu?
Jel to samo znak postovanja ili ima neko utemeljenje u Kuranu?Upravo postavih neku vijest u vezi toga,i bas razmisljam o relikvijama,kad ti postavi ovo ovdje.

Nema se tu šta objašnjavati previše ,to je predmet kao i svaki drugi predmet samo što ima svoju emotivnu vrijednost time što podsjeća na Muhameda a.s. jer se on njime služio,doticao ga itd Nema nikakve "moći" niti se njemu ili bilo kakvom drugom predmetu mogu upućivati dove
Dakle uspomena na našeg dragog Muhamed a.s. koja ima samo emocionalnu vrijednost

[carobnjak N]

sufi zikr Makedonija
[media]Hbo7SaM0v9s&feature=related[/media]

[carobnjak N]

sufi zikr Bosna Blagaj
[media]mAA4J5_zYiQ&feature=player_embedded#at=132[/media]

[carobnjak N]

kraljica Elizabeta sluša Kur'an
[media]wsrv_9-svf0[/media]

[carobnjak N]

Muršid - duhovni vodič
Autor Imam Gazali

Uvjet za muršida je da bude učen. Međutim, nije svaki onaj ko je učen podesan za vođenje (el-iršâd). Nego je nužno da onaj koji je učen bude i osposobljen za vještinu vođenja. Ovakav muršid posjeduje jasne znakove, a mi ćemo ti spomenuti općenito ono što neizostavno mora posjedovati, kako ne bi iršad prisvajao svaki smetenjak.
Muršid je onaj iz čije je nutrine izašla ljubav prema imetku i ugledu. Zgrada njegovog odgoja je utemeljena na ruci onoga koji je također muršid, i tako je redom taj duhovni lanac (es-silsile) vezan za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Muršid je iskusio određene duhovne vježbe poput neznatnog jedenja, govora i spavanja, a mnoštva namaza, sadake i posta. On je primio svjetlo od svjetala našeg prvaka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Poznat je po lijepom životu i pohvalnim osobinama, kao što su strpljivost, zahvalnost, oslanjanje na Allaha (et-tevekkul), čvrsto srčano ubjeđenje (el-jekîn), smirenost srca (et-tume’nîne), darežljivost, skromnost, povjerenje, blagost, poniznost, spoznaja, istinoljubivost, dostojanstvo, stid, vanjska mirnoća, promišljenost i tako dalje, a očišćen je od pogrdnih osobina, kao što su oholost, škrtost, zavist, pakost, pohlepa, duga nada, nerazboritost i tako dalje.

Muršid je sačuvan od fanatizma i pristranosti. Neovisan je od znanja vjerskih obveznika znanjem dobivenim od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Slijediti ovakvog muršida je suština ispravnosti. Prava je rijetkost naići na njega, pogotovo u ovom našem vremenu u kojem ima mnogo onih koji svojataju iršad, a oni u suštini zovu ljude u igru i zabavu. Čak, ima mnogo i otpadnika od vjere koji, kršeći šerijat, sebi pripisuju iršad. Zbog mnoštva onih koji sebi svojataju iršad istinski muršidi su skriveni u svojim tekijama.

Opisima koje sam evo spomenuo postala su znana neka obilježja istinskog muršida (el-muršid el-hakîkî). Ko nađe nekoga sa ovakvim osobinama može znati da je ta osoba muršid, a ako nije ukrašena ovakvim osobinama, neka zna da ta osoba samo svojata i simulira iršad.
Ako neko dođe do ovako opisanog muršida, i muršid ga primi, dužnost mu je da ga poštuje vanjštinom i nutrinom.

Vanjsko poštivanje: Da se s njim ne raspravlja, da ga ne osporava i da ne navodi dokaz protiv njega u bilo kojem pitanju koje spomene. Da ne ističe svoga nefsa pred muršidom stavljajući svoju sedžadu ispred njega, osim ako je imam u namazu. Pa kada se završi namaz treba da skloni svoju sedžadu iz edeba prema muršidu. Da se mnogo ne premješta u muršidovom društvu. Da radi sve ono što mu muršid naredi, u okviru svojih mogućnosti. Da mu ne čini sedždu, a niti nekom mimo muršida, jer je to kufr. Da nastoji obaviti njegovo naređenje na najbolji bolji mogući način, pa makar ono formalno izgledalo kao greška.

Nutarnje poštivanje: Da sve ono čemu se pokorava vanjštinom ne niječe nutrinom, jer je u tom slučaju dvoličnjak (el-munâfik). Pa ako to ne bude u stanju neka napusti druženje s njim, sve dok njegova nutrina ne bude u saglasnosti sa njegovom vanjštinom, jer nema koristi u druženju uz nutarnje nijekanje. Čak mu to može biti uzrokom propasti.

Također si pitao: Šta je to tesavvuf? Znaj da se tesavvuf sastoji iz dva dijela. Iz iskrenosti sa Allahom i lijepim ophođenjem s ljudima. Pa svako onaj ko je iskren sa Allahom i lijepo se ophodi s ljudima je sufija. Iskrenost sa Uzvišenim Allahom je poništavanje nefsanskih poriva radi Allahove zapovjedi, a lijepo ophođenje s ljudima je da ne daješ prednost svojoj želji nad njihovim željama sve dok su njihove želje u saglasnosti sa šerijatom. Jer, svako onaj ko je zadovoljan suprotstavljanju šerijata ili ga krši nije sufija, a ako kršeći šerijat smatra da je to tesavvuf on je lažac.

Pitao si: Šta je robovanje (el-ubûdijje)?
Znaj da je robovanje izraz za stalnu srčanu prisutnost (el-hudûr) roba sa Hakkom Uzvišenim. Rob tu srčanu prisutnost ne osjeća ni prema kome drugom osim prema Njemu. Čak zaboravlja sve osim Njega. To se ne može ispuniti osim sa slijedeće tri osobine:
- Budnost spram šerijatske naredbe (el-intibâh li emri’š-šer’i)
- Zadovoljstvo Njegovom odredbom i određenjem (er-ridâ bi’l-kadâi ve’l-kaderi), kao i Allahovom podijelom nafake
- Ostavljanje ličnog izbora, a radost sa izborom Uzvišenog Allaha.

Pitao si: Šta je oslanjanje (et-tevekkul)?
Znaj da je tvoje oslanjanje čvrsto ubjeđenje u ono što je Allah obećao, na način da tvoju ubjeđenost ne mogu oslabiti nikakva dešavanja ma koliko ona učestala i velika bila. Znači, da posjeduješ potpuno ubjeđenje (el-jekîn) da će ti neizostavno doći ono što je tebi suđeno i dodijeljeno, pa makar se svi stanovnici Zemlje napregli da ti to otklone. I da si potpuno ubjeđen da ti neće doći ono što ti nije dodjeljeno i suđeno pa makar ti u pribavljanju toga pomagali svi ljudi.

[carobnjak N]

Mektubat Imam Rabbani, I tom, 92. pismo

(Ovo pismo je napisano Hādže Kasimu, a govori o tome da se smirenost srca jedino može postići zikrom-spominjanjem Allaha, a ne navođenjem dokaza i promišljanjem)

Uzvišeni Allah neka i nas i Vas učvrsti na Mustafinom šerijatu, neka su na njega salat, selam i tehijjet! „A srca se doista, spominjanjem Allaha smiruju!“ (er-Ra'd, 28) Put srčane smirenosti je jedino spominjanjem Uzvišenog Allaha (zikrullah), a ne promišljanjem (nezar) niti traženjem i navođenjem dokaza (istidlal).

Stih:


Koraci onih koji barataju dokazima su po porcelanu
A šta im daje postojanost?! – o žalosti



Zikrom se priskrbljuje svojevrsna veza sa Uzvišenim Allahom, mada u osnovi tu veza ne postoji. Šta to prašina ima s Gospodarem svega?! Međutim, između zakira (onoga koji zikr čini) i Mezkura (Onoga koji se spominje, Allaha) nastaje jedna vrsta veze i povezanosti koja rezultira ljubavlju. Kada ljubav zavlada zakirom, pa tada nema ničega drugog osim srčane potpune smirenosti (el-itmi'nan). A kada dođe do smirenosti srca tada cijena vremena postaje vječno carstvo.

Stih:


Ustrajno spominjite Hakka
jer to je glačalo srca i hrana duša

Neka je selam na početku i kraju!

[paparaci]

ne kontam ovo zadnje "neka je selam na pocetku i kraju". da li se odnosi na cinjenje zikra(znaci prije i poslije) ili uopsteno?

[carobnjak N]

ne kontam ovo zadnje "neka je selam na pocetku i kraju". da li se odnosi na cinjenje zikra(znaci prije i poslije) ili uopsteno?

To je pismo imama Rabbanija tom hadži Kasimu ,pa on onda njemu na kraju kao i na početku kaže "esselamu alejkum" neka ja mir na tebe jer se selam naziva i kad se odlazi iz društva.
Evo jedan odličan text o zikru ,pošto vidim da te to zanima. Inače to je sufijski nakšibendi način praktikovnja zikra i tesawwufa ,znači to nije obaveza nego disciplina odgoja duše vjernika.

Cilj tesavufa je probuditi srce iz nemara (gafleta), vezati ga za Uzvišenog Allaha i postići vječiti mir. Prvi i najlakši put za to je učiniti srce stalno zauzetim zikrom. Zikr je najkraći i najlakši put vezivanja srca za Uzvišenog Allaha. Najveća vrijednost (fadilet) zikra je u tome što Uzvišeni Allah, na jedan poseban način, spominje roba koji Njega spominje (zikr čini). Gospodar svjetova, Allah, dž.š. kaže: „Zikrite vi Mene, da bih i Ja vas zikrio!“ (Bekare, 152)

Ova radosna vijest je dovoljno, čak i više rekla o dragocjenosti zikra. Posebnu radosnu vijest činiteljima zikra donosi i hadis-i kudsijja: „Kad Me Moj rob spominje (zikr čini) Ja Sam zajedno s njim. Ako me rob spominje u sebi (skriveno) Ja ću njega posebno Sobom spominjati. Ako Me spominje u jednoj skupini, Ja ću njega spominjati u još hairnijoj skupini (među melecima).“ (Buhari, Tevhid, 15; Muslim, Zikr, 21; Tirmizi, De’avat, 131, Ibnu Madže, Edeb, 58.)

Slijedeći ajet nas upoznaje sa onima koji imaju pravu pamet: „Koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.“ (Al-Imran, 191.)

Veliki mufessir, Fahruddin Razi, k.s., rekao je: „Srce oživljava jedino sa ljubavlju prema Uzvišenom Allahu, nalazi život s Njegovom ljubavlju i postiže sreću Njegovim spominjanjem i dodaje: Ako jedan rob jezikom spominje (zikr) Allaha, dž.š., organima Mu zahvaljuje (šukr), srcem utone u razmišljanju (fikr) i stalno, cijelim svojim bićem, robuje Allahu, dž.š., može postati pravi čovjek.“ (Razi, Mefatihu'l-Gajb, IX, 110)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah, dž.š., ovako opisuje stanje onih koji su stalno sa Njim: „Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Alaha spominju i koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.“ (Nur, 37)

U komentaru (tefsiru) ovog ajeta, Allame Alusi, k.s., kaže: „U islamskom ummetu mnogi ehli-tarik, a posebno velikani Nakšibendijskog tarikata, postigli su stanje stalnog (daim) zikra, spomenuto u ovom ajetu, a njegovo postizanje sebi su postavili kao najveći cilj. Ovaj zikr se tako čvrsto smjestio u njihova srca da ni u jednom stanju nisu nemarni (gafili) od zikra Uzvišenog Allaha.“ (Alusi, Ruhu'l-Meani, Ix tom, XVIII poglavlje, 378.)

Dakle, Allahovi prijatelji nam preporučuju ovu vrstu zikra kako bi nas doveli do ovih radosnih vijesti.

Resulullah, s.a.v.s., kaže: „Najhairniji zikr je hafi (skriveni) zikr.“ (Ahmed, Musned, I, 172; Ebu Ja’la, Musned, II, 82; Ibnu Hibban, Sahih, No: 809)

Arifi su zikr definisali kao diplomu evlijaluka. Bez zikra, srce se ne budi i ne postaje se Allahovim prijateljem.

Gavs-i Sani, Sejjid Abdulbaki k.s., na jednom sohbetu o zikru je rekao: „Zikr je hrana srca; srce koje ne uzima svoju hranu, slabi, i na kraju, umire. Srce se hrani, jača, oplemenjuje i postiže duhovni život jedino zikrom. Harami i grijesi su hrana za šejtana. Grijesi slabe ljudsko srce, a ojačavaju neprijatelje srca – nefsa i šejtana. Zbog toga se, u čovjeku, srce, nefs i šejtan nalaze u stanju neprekidne borbe. Uzvišeni Gospodar svjetova kaže: 'Srca se doista, samo kada se Allah spominje, smiruju.' (Ra'd, 28)“

Vird je zadatak ili zikr koji se svaki dan redovno obavlja. U Nakšibendijskom tarikatu ovaj zadatak i zikrovi se obavljaju na skriveni (hafi) način. Na ovom putu se kao vird, primjenjuju tri vrste zikra: prvi je zikr srca, drugi lataif zikr, a treći nefj-i isbat zikr. Objasnićemo ih ukratko.


Zikr srca

Da bi se dobio zadatak srčanog zikra postoji nekoliko uslova:

1. Potrebno je vezati se za muršida i obaviti adabe na način kako je prethodno objašnjeno;

2. Naučiti napamet imena Sadati Kiram;

3. Da su šaka i kažiprst desne ruke (prst šehadeta) ispravni.

Ovaj vird se preporučuje svakome; izbor i odluka prepušteni su na volju svakome, bez prisile. Murid koji želi vird, prvo dobija vird srčanog zikra. Stavljanjem tespiha na srce, uči se zikr Lafza-i Dželala (Allah, Allah...).

Najmanji broj ovog zikra je 5.000 puta, i ne može se učiti manje od ovog broja. Način na koji se čini ovaj zikr objašnjava lično muršid ili njegov opunomoćenik (vekil) kojeg on zaduži. Obavlja se na slijedeći način:

Murid sa abdestom sjedne okrenut prema Kibli i u skladu s edebom (na desno stegno). Ispred sebe stavi dva tespiha. Jednim tespihom će činiti zikr, a drugim će utvrđivati broj učinjenog zikra. Onaj ko obavlja zikr od 5.000, uzet će tespih od 100 kuglica i čineći zikr okrenuti ga 50 puta. Da bi tačno odredio taj broj, u lijevu ruku će uzeti tespih na kojem će odvojiti 50 kuglica. Komadom tkanine prekrit će lice do koljena - preporučuje se da ona bude bijela – a nakon toga će zatvoriti oči.

Zikr počinje tako što će, razmišljaći o tome kako su grijesi obavili njegovo srce, kako se u takvom stanju ne može istinski činiti zikr i kako je ovisan o Božijoj pomoći, izgovoriti 25 puta „Estagfirullah!”

Zatim će proučiti 8 Fatiha, po prethodno navedenom redoslijedu, ali od ruhanijeta spomenutih Sadata neće tražiti zauzeće (istimdad). Za budnost, koncentraciju i pripremu srca za zikr malo se obavi rabita sa muršidom (5 minuta ili kraće) i očekuje njegova duhovna podrška i fejz. Zatim se tespih iz desne ruke spajanjem palca i srednjeg prsta stavi na srce, četiri prsta ispod bradavice lijeve sise. Zalijepivši jezik za nepce, kažiprstom se brzo okreće tespih i srcem čini zikr: „Allah, Allah...” Kad okrene sto kuglica tespiha, murid poluglasno, toliko da sam sebe čuje, kaže: „Ilahi ente maksudi ve ridake matlubi”, što znači: „Allahu, Ti si moj cilj i ja tražim Tvoje zadovoljstvo”. Izgovarajući ove riječi, istovremeno razmišlja kako nije iskren u onome što govori i kako je njegov nefs lažov. Zatim požrtvovano nastavlja sa zikrom.

Ovu dovu izgovara poslije svake stotine i tako će okrećući tespih 50 puta upotpuniti vird od 5000.

Na kraju virda tužno razmišlja kako ovaj posao nije obavio dobro, pouzdaje se u Allahovu milost, za propuste u toku zikra prouči „Estagfirullah” 25 puta i otvori oči.

Rabita se ne čini u toku virda, jer je to opasno. U virdu, srce se vezuje samo za zikr; murid razmišlja o tome kako zikr čini Uzvišenog Gospodara svijetova i cjelokupnu pažnju koncentriše na zikr svog srca.

Zikr kalba (srca) vekili mogu povećavati do 21.000. Da bi se ovaj zikr smjestio u tijelo, i da bi se tijelo naviklo na njega, jedan vird je lijepo obavljati najmanje 4 mjeseca, bez povećavanja. Poslije toga, ako neko želi, može se povećati. Međutim, ako se pojave posebna stanja i napredak prije isteka ovog vremena, o tome se treba posavjetovati sa muršidom ili njegovim vekilom. Poslije 21.000 zikra, pristupa se Letaif virdu čije vrijeme određuje muršid.


Letaif zikr

Prije svega, da nešto kažemo o letaifima.

Letaifom se nazivaju duhovni (ma’nevi), svjetlosni (nurani) dragulji (dževheri) koji su smješteni u ljudsko tijelo. To su dževheri koji su skriveni, tajanstveni i raspoređeni unutar prsa. Ljudskim (fizičkim) okom su nevidljivi, ali njihovo postojanje potvrđuju funkcije koje obavljaju. Oni su bit čovjeka. Ove dragulje posjeduju mu’mini, kjafiri i svi ljudi. Kjamili muršidi su ove dževhere spoznali ilmom, iskustvom i osvjedočenjem, i ustanovili njihovo mjesto i funkcije. Sažeto objašnjenje ove teme može se iskazati na slijedeći način:

Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka od deset osnovnih stvari - elemenata. Pet su iz ovog tjelesnog, vidljivog svijeta. To su: zemlja, vatra, voda, vazduh i nefs. Njihov vođa (reis) i vladar je nefs.

Svijet koji se sastoji od tijela i stvari koje se mogu vidjeti, istraživati, mjeriti, računati, naziva se „alemi halk” (svijet stvorenja).

Drugih pet elemenata su iz „alemi emra”, a to su: kalb, ruh, sir, hafa i ahfa. Njihov vođa (reis) i vladar (hakim; koji dominira) je ruh.

Stvari koje se ne mogu obuhavatiti osjetilima, maštom, smjerom i mjestom, koje nemaju rastojanja i materijalnosti, a koje su nastale Allahovom, dž.š., naredbom: „Budi!”, nazivaju se „alemi emr”.

Uzvišeni Allah je, Svojim Kudretom i suptilnim Hikmetom, spojio i sjedinio latife ova dva svijeta posredstvom ljubavi, tako da oni ne žele da se rastave jedni od drugih. Radi ove ljubavi, latife iz alemi emra su ušle pod dominaciju alemi halka.

Mjesta letaifa u ljudskom tijelu:

Kalb (srce) se nalazi četiri prsta ispod bradavice lijeve sise. To je mjesto Ilahi hudura i tedželijata.

Ruh se nalazi četiri prsta ispod bradavice desne sise, i to je mjesto Ilahi aška i muhabbeta.

Sir (tajna) se nalazi dva prsta iznad bradavice lijeve sise. To je mjesto Ilahi marifeta (spoznaje).

Hafa se nalazi dva prsta iznad bradavice desne sise. To je mjesto utonuća u Ilahi nureve i manifestacije (tedžellijate), što se naziva istigrak (utonuće).

Ahfa se nalazi na gornjem dijelu grudnog koša, dva prsta ispod vrha grudne kosti. To je mjesto Ilahi tajni i centar skrivenog ilma i tedželijata. Hāl koji se ovdje postigne naziva se idmihlal.

Nefs se nalazi u sredini između dvije obrve.

Centar svih lataifa je kalb (srce). Kalb je kao dvorac ruha. Kada neodgojen nefs, koji neprekidno naređuje zlo, ovim svojim svojstvom ovlada kalbom, iz tog kalba se više ne pojavljuje ni jedno djelo s kojim bi Allah, dž.š., bio zadovoljan. U takvoj situaciji, i ruh počinje slijediti želje nefsa. Tada se kalb i ruh udaljavaju od svojih istinskih zadaća i smrtno padaju u gaflet. U ovom stanju srce je zastrto i obavijeno crnilom grijeha.

Čovjeku je potrebno ozbiljno liječenje kako bi se spasio iz ovog stanja. Najljepši i najlakši oblik tog liječenja je: učiniti tevbu na ruci muršida, vezati se za njega i prepustiti se njegovom manevi odgoju.

Muridu koji se vezao za njega, muršidi kjamil prvo naredi da se lijepo pokaje (tevba), a onda ga pouči zikru (telkin), čiji se nur razlije najprije na kalb (srce), a zatim i na druge letaife. Trajnim obavljanjem zikra iz kalba se brišu i nestaju misli koje Allah, dž.š, ne voli i s kojima nije zadovoljan. Kada se zikr čvrsto nastani u kalbu, on prelazi u stanje stalnog zikra i tako nemarnost (gaflet) nestane. Posredstvom zikra se čovjekove osobine mijenjaju, njime se postižu lijepe osobine i moral kojim je Allah, dž.š., zadovoljan.

Na primjer, dvoličnost (munafikluk) je jedna od loših osobina (sifata) nefsa. Ona je u tijelu povezana sa elementom vode. A voda ima osobinu da se prilagođava i mijenja prema obliku i boji posude u kojoj se nalazi. Ovo svojstvo (sifat) reflektuje se na čovjeka i pojavljuje se kao dvoličnost. Međutim, ovo svojstvo se, himmetom, tasarrufom i odgojem kjamil muršida, može promjeniti u skromnost. Iz srca odlaze laž i dvoličnost, a njihovo mjesto zauzimaju iskrenost i ljudskost.

Nasilje i srdžba, čiji je izvor elemenat vatre, mijenjaju se u osobinu požrtvovanosti u obavljanju islamskih dužnosti i propisa, i u osobine blagosti i samilosti.

Nadmjenost i samoljublje, koji proističu od zraka, mjenjaju se u ponos (izzet), staloženost (vekar) i dostojanstvo (hejbet).

Lijenost, bezvoljnost i slična stanja, koja proističu od elementa zemlje, mjenjaju se u osobine strpljivosti i uljudnosti.

Da bi se letaifi povratili na obavljanje svojih stvarnih zadataka i da bi se otklonila njihova opuštenost i mlitavost, trebaju se prosvijetliti, očistiti i hraniti nurovima zikra!


Obavljanje letaif zikra

Onima koji uspješno završe vird kalba, nakšibendijski velikani daju letaif zikr. I ovaj zikr se obavlja izgovaranjem časnog imena „Allah”. Počinje sa 23.000 i traje do 101.000. Početak ovog zikra određuje lično muršid i njegov tok lično on prati.

Letaif vird se obavlja na svih šest letaifa (mjesta) i to redom: kalb, ruh, sir, hafa, ahfa i nefs. Lokacije ovih centara smo ranije opisali.

Murid obavlja zikr letaifa na isti način kao što je obavljao i zikr srca. Svaki letaif je poput srca; zikr se obavlja nad svakim od njih. Cilj je da se svaki lataif pojedinačno probudi zikrom, da sazrije i da čitavo tijelo počne sa zikriti, što se naziva zati zikr ili sultani zikr.

Kao što je objašnjeno kod zikra srca, iznad svakog od letaifa stavi se tespih i brzo se okreću kuglice izgovarajući (u mislima): Allah, Allah... Pri tome se vodi računa o edebima i pravilima zikra. Poslije svake stotine (jedan krug tespiha) izgovara se poluglasno, koliko sam sebe može čuti: „Ilahi ente maksudi ve ridake matlubi.” Ukupan broj zikra podjednako se rasporedi na šest latifa. Počevši od srca (kalba), zikr se čini na svakoj latifi po hiljadu puta. Ovaj krug se završava sa latifom nefsa, što ukupno iznosi 6 hiljada. Poslije toga, ponovo se počinje od srca i obavlja drugi krug zikra. Unaprijed se izračuna koliko treba krugova po hiljadu. Zatim, ako ima dovoljno, nad svakom latifom se obavi po pet stotina. Ukoliko po petsto ne odgovara, treba ga podijeliti po sto. Ako i poslije toga ima ostatka i nije dovoljno po sto, podijeli se po 33. Kada se obavi zikr po 33 puta, posljednji, stoti zikr treba izgovoriti iznad latife koja je na redu i reći „Ilahi, ente maksudi ve ridake matlubi.”

Ukratko, zikr se dijeli i obavlja po 1.000, 500, 100 i 33. Ukoliko se zikr mora prekinuti prije završetka, lijepo je, ako je moguće, završiti jedan krug i stati na neparnom broju, npr. 7.000, 9.000, 15.000. Jedino u izuzetno teškim situacijama može se napraviti pauza nad nekom od letaifa, a potom, odatle nastaviti.


Nefj-i isbat zikr

Muridu koji uspješno završi letaif zikr objasni se način obavljanja Nefj-i isbat zikra. Ovo je najdragocijeniji zikr od svih zikrova i obavlja se izgovaranjem „La ilahe ilallah”. Ovaj zikr se naziva i kelime-i tevhid. Vrijeme njegovog početka takođe određuje muršid. Način njegovog obavljanja objašnjava muršid ili neko drugi koga on zaduži.

Krajnji rezultat cjelokupnog odgoja i svih zikrova je zati zikr. Zati zikr je zikr koji se rasprostire po čitavom ljudskom tijelu, obuzima ga u cijelosti i u potpunosti zaokuplja njegovo srce ljubavlju prema Allahu, dž.š. Oni koji dospiju u stanje ovoga zikra neprestano spominju Allaha Uzvišenog i kada se kreću i kada sjede i kada leže. Pored toga, nur zikra odražava se i na njihovom tijelu, mesu i kostima. Ovim nurom oni dospiju na takav stepen (mekam), na kojem čuju i osjećaju zikr svih stvari. Tada ih svaka stvar podsjeća na Allaha, dž.š., svako stvorenje postane uzrokom nekog znanja, poučava ih mudrosti i povećava im ljubav prema Allahu, dž.š. Na kraju ovih zikrova je mušaheda i lijep ahlak. Mušaheda je mekam ihsana, na kojem se robuje Allahu Uzvišenom kao da se vidi.

Kalb vird ili Vird kalba se ne daje onima koji ne mogu naučiti napamet imena Sadata. Njima se , kao dnevni vird, daje da uče Ihlas-i šerife, salavate i tesbih: subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe ilallahu vallahu ekber. Od njih se traži da ovo dnevno uče po 50 ili 100 puta. Ovaj broj se vremenom povećava i može dostići jednu do dvije hiljade. Važno je da se zna koja će se ukupna količina dati i koliko će se svakog dana učiti. Pri obavljanju ovoga zikra treba imati abdest, sjesti licem okrenutim prema Kibli i početi sa 25 puta „Estagfirullah”. Kad se završi, ponovo se prouči „Estagfirullah” i ustane. Ako neko zbog bolesti, ili nekog drugog razloga, ne može sjesti licem okrenutim prema Kibli, može sjesti kako mu je najlakše.

Ovi zikrovi se mogu obavljati u svako doba dana. Za obavljanje zikra nema pokuđenog (mekruh) vremena. Međutim, najvrijednije i najkorisnije vrijeme za obavljanje zikra je vrijeme sabaha i akšama, kada je tijelo najsvježije i najopuštenije. Na taj način, dan počinje i završava zikrom. Pored toga, svako može uskladiti obavljanje zikra sa radnim vremenom.

Onaj ko želi, može svakodnevno, pored posebnog virda, uzeti i učiti gore navedeni tesbih - zikr.