U Iranu, doslovno, takva zabrana nikad nije ni postojala.
Blasfemija nije !
ne postoji univerzlani dogovor medju muslimanima



ne, zasto pitasMaja wrote:Jesi li to citala temu Psiho istrazivanje.


meni je oduvijek interesantna tema, no ne znam da li postoji slicna na doticnom pdfMaja wrote:Zato sto smo sad ovo spomenuli.
Prevelika slucajnost.




Alah se ne moze nacrtatiMutevelija wrote:Moze zamisliti crtati ne smije kao sto se ne crta ni Allah Musa Isa Jahja Nuh a.s
Crtanje zive prirode po Islamu je zabranjeno. A pogotov poslanike.
Po predajama svako ce morati da ozivi ono sto je nacrtao, ono stvorenje her to po nekima spada u imitaciju Boga u stvaranju.
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)

da, ista zabrana je postojala u vezi crtanja/slikanja Isusa, upravo sa ciljem da se ne klanja portretu , evo enciplopedisjkog obrazlozenja:Heidi wrote:Nije, ali je ideja vjerovatno bila da mu se ne klanja kao Isusu.
Vjerovali su da postojanje boga kroz to gubi znacenje.
ali, paradoks postoji:1. U crkvenoj povijesti, struja koja se (730–843) radikalno protivila likovnome prikazivanju Trojstva, Krista, Bogorodice, anđela i svetaca te javnomu (crkva, liturgija) i privatnomu štovanju svetih slika (ikonâ). Naziva se i ikonoklastija, ikonoborstvo i kipoborstvo; umjerenija struja naziva se ikonomahija. Teološki mu je temelj neizrecivost Božje transcendencije; poticaji su došli iz Staroga zavjeta, židovstva i islama, a osobito iz kršćanskih ogranaka koji zapostavljaju ljudsku narav u Kristu (doketizam, nestorijanizam i monofizitizam). Ikonoklazam su oštro provodili neki bizantski carevi (Lav III., Konstantin V. i Lav V. Armenac) uništavajući svete slike i kipove te progoneći ikonodule, osobito monahe. Ponašanje ikonoklastâ osudio je papa Grgur III. na sinodi u Rimu (731). Podupro ih je Karlo Veliki na sinodi u Frankfurtu (794). Uz potporu carice Irene ikonoklazam je osuđen na Drugome nicejskome koncilu (778), koji je nastojao riješiti spor oko štovanja slika uvodeći razliku između štovanja (dulija) i klanjanja (latrija). Štovanje se iskazivalo stvorovima, a klanjanje samo Bogu. Osim toga, nije se štovala sama slika već onaj kojega je slika prikazivala (Krist, Bogorodica, sveci). Tako je odobrena ikonodulija, a otklonjena ikonolatrija. Koncil je odobrio samo prikazivanje Kristova lika u crkvama. Uz potporu carice Teodore sinod u Carigradu (843) odobrio je također štovanje svetačkih slika u crkvama (isključeni su kipovi).
2. U širem značenju, svako radikalno osporavanje likovnoga prikazivanja Boga, anđelâ, prorokâ i svetaca i zabrana uporabe sakralnih antropomorfnih likova u bogoslužju (židovstvo, islam, monofizitizam, kalvinizam).
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)

Da li se danas u Iranu mole i klanjaju Muhamedu a.s. , a crtaju ga oduvijek, cak i danas? intresatno bi bilo oktoriti da li se tako nesto desiloHeidi wrote:U ono vrijeme bi se molili.
A sad mozes otvoriti temu o reformi islama.

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest