silence wrote:Ne znam kakvo ti je porodično stanje, ali zamisli ženu sa bračnim stažom i djecom u tom braku.
Zamisli grešku, prevaru muža.
Zamisli na primjer dvoje djece koji bi bili uskračeni za jednog roritelja, zbog prevare,a mogučnosti ženinog oprosta, a ne želi da oprosti.
Da li bi možda u tom slučaju oprostila i radi cjelovite porodice krenula dalje?
Uslov bi bio da voliš.
Ako postoji ljubav, ne može se odjednom prestati voljeti i staviti tačka na sve.
Da li bi stavila na vagu i odvagala šta gubiš, ne samo ti, nego i djeca?
Posmatrati samo sebe u cijelom tom slučaju je jako sebično.
Ja tako razmišljam.
Mislim da postoji mnogo prevarenih žena, a da i ne znaju da su prevarene.
Znam sebe-ne bih zaboravila i to bi bilo dozivotno obostrano mucenje.
U takvim brakovima djeca nikad nisu sretna.
Nije bitno samo volim li ja,postujem li,nego jesam li zauzvrat voljena i cijenjena.
Mislim da ulazem sebe maksimalno,i ocekujem isto,ne smatram sebicnim imati dostojanstavo i samopostovanje.
Ako covjek izgubi dostojanstvo,sta mu ostaje?
Tacno preko puta mene zivi par sa dvoje djece u kojima je muz imao aferica,ona navodno zarad djece ostaje,a djeca duhovi.
Ko ih vidi,odmah shvati da ce imati dozivotne traume.
Ponavljam,ja imam sanse varati kad god pozelim,ali to ne radim.Sto znaci da sam cvrsto odlucila da budem vjerna.Njemu ce se pruziti prva prilika i on ce je iskoristiti i kako cu ja nakon toga cijeniti tog covjeka?
Naravno ima osoba koje su prevarene,a i ne znaju,ali te osobe inace mislim da kraj njih stosta promice nezamijeceno u zivotu,a valjda sto ne znaju-ne boli.
To je samo moje misljenje,ko zeli prastati sretno mu.
(samo da dodam da imam tetku koja je 30 godina trpila nevjerstva,sad se rastala,rekla sam joj da nije trebala ni sada)

Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.