Historija bluza

[Krokodil Behko]

Dakle,jasan naziv teme

Pisite o blues-u,postavljajte klipove,slike,diskutujte i sve ostalo.

Prvi opisi bluza mogu se pronaći tek u tekstovima putopisaca, koji su na putovanjima američkim jugom opisivali pesme Afroamerikanaca, koji su uz tu ritmičku muziku sebi olakšavali rad na plantažama.
Među prvim objavljenim bluz kompozicijama s fiksiranim tekstom i potpisom autora smatra se delo Memfis bluz (енгл. Memphis Blues), od Vilijama Hendija (енгл. William Christopher Handy), kojeg su nazivali i "ocem bluza" iz 1912. godine. Sledeće godine je ponovno objavljena, u novoj verziji, i s novim tekstom bliža tradicionalnom obliku bluza u formi od 12 taktova. Prava na tu pesmu je prodao za 100 dolara, a iste godine objavljuje Sent Luis Bluz (енгл. St. Louis Blues), i zatim (енгл. Hesitation Blues ).

[media]9CAotXJByTg[/media]

Nakon što je objavio (енгл. Beale Street Blues), (1916.) g. seli se u Njujork gde se nadao da će imati bolje uslove za rad i u kojem je otvorio sopstvenu izdavačku kuću Hendi rikord kompani (енгл. Handy Record Company). Godine 1926. objavio je bluz antologiju (енгл. Blues: An Anthology: Complete Words and Music of 53 Great Songs), verovatno prvi pokušaj ukupnog dokumentovanja bluza.
Bluz je preko Handijevih dela stigao i do Evrope i to zahvaljujući američkim vojnim orkestrima, koji su pratili američke vojnike za vreme prvih meseci Prvog svjetskog rata. Tako je u Evropi počeo da se razvija stilizovani bluz, a među prvima su ga prihvatili francuski kompozitori Darijus Milhad (фр. Darius Milhaud) i Moris Ravel (фр. Maurice Ravel

[media]6jCNXASjzMY[/media]

[Rum]

John Lee Hooker rođen je 1917. godine u okrugu Coahuma, blizu Clarksdalea, Mississippi. Bio je najmlađe od jedanaestero djece Williama Hookera, nadničara i baptističkog propovjednika, i Minnie Ramsey. Potjecao je iz glazbene obitelji, a ujak mu je bio Earl Hooker. Zajedno s braćom i sestrama, bio je školovan kod kuće. U 4. godini roditelji su mu se rastali, a majka se brzo preudala.Očuh je bio dobar čovjek, koji je pridonio Johnovom prvom susretu s gitarom i drugom vrstom bluesa. Kasnije je John očuhu pripisao zasluge za svoj jedinstveni stil sviranja. Naime, on je smio slušati samo duhovnu glazbu, pa je glazbu prvo iskusio u crkvi. U 6. godini umire mu biološki otac. U 15. godini bježi od kuće, nikad više ne vidjevši majku i očuha.


Lutao je diljem SAD-a radeći u tvornicama. Konačno je došao u Detroit gdje se zaposlio u Fordovoj kompaniji. Svidio mu se život tamo, i ulice prepune svirača. Ipak, gitaristi su bili rijetki, jer su prevladavali klaviristi. Svirao je i na privatnim kućnim zabavama.Njegova glazbena karijera traje od 1948. godine pa sve do smrti 2001. Za to vrijeme izdao je preko 100 albuma i surađivao sa nizom sjajnih glazbenika, a mnogi su i obradili njegove pjesme.


Iako je bio gotovo nepismen, stvarao je sjajne stihove. Bob Dylan bio je jedan od njegovih otkrića. Posljednje godine života proveo je u San Franciscu gdje je bio vlasnik noćnog kluba. Umro je u 83. godini, a nadživjelo ga je 8-ero djece, devetnaestero unučadi, niz praunučadi i nećak.



[media]BIvka3SSv9Y[/media] Sta da pricam za njega kralj .....

[Krokodil Behko]

John Lee Hooker rođen je 1917. godine u okrugu Coahuma, blizu Clarksdalea, Mississippi. Bio je najmlađe od jedanaestero djece Williama Hookera, nadničara i baptističkog propovjednika, i Minnie Ramsey. Potjecao je iz glazbene obitelji, a ujak mu je bio Earl Hooker. Zajedno s braćom i sestrama, bio je školovan kod kuće. U 4. godini roditelji su mu se rastali, a majka se brzo preudala.Očuh je bio dobar čovjek, koji je pridonio Johnovom prvom susretu s gitarom i drugom vrstom bluesa. Kasnije je John očuhu pripisao zasluge za svoj jedinstveni stil sviranja. Naime, on je smio slušati samo duhovnu glazbu, pa je glazbu prvo iskusio u crkvi. U 6. godini umire mu biološki otac. U 15. godini bježi od kuće, nikad više ne vidjevši majku i očuha.


Lutao je diljem SAD-a radeći u tvornicama. Konačno je došao u Detroit gdje se zaposlio u Fordovoj kompaniji. Svidio mu se život tamo, i ulice prepune svirača. Ipak, gitaristi su bili rijetki, jer su prevladavali klaviristi. Svirao je i na privatnim kućnim zabavama.Njegova glazbena karijera traje od 1948. godine pa sve do smrti 2001. Za to vrijeme izdao je preko 100 albuma i surađivao sa nizom sjajnih glazbenika, a mnogi su i obradili njegove pjesme.


Iako je bio gotovo nepismen, stvarao je sjajne stihove. Bob Dylan bio je jedan od njegovih otkrića. Posljednje godine života proveo je u San Franciscu gdje je bio vlasnik noćnog kluba. Umro je u 83. godini, a nadživjelo ga je 8-ero djece, devetnaestero unučadi, niz praunučadi i nećak.



[media]BIvka3SSv9Y[/media] Sta da pricam za njega kralj .....

Jos malo prvobitnog bluza
Fantasticna muzika,uz koju se moze raditi i opustiti istovremeno

[media]95YlwLT5ZT4[/media]

[Krokodil Behko]

Jedan lagani i slavujski,uz jutarnju ..

[media]lznyydsAvTA[/media]

[Krokodil Behko]

Obozavam ovaj instrument!


[media]jBeuco0PgJs[/media]

[Krokodil Behko]

[media]P5gADTQsM_Y[/media]

[Krokodil Behko]

[media]3HX75CrJHxI[/media]

[Krokodil Behko]

[media]q1TJl3RJSPo[/media]

[Krokodil Behko]

[media]8a_pICrbUKw[/media]

[Krokodil Behko]

Za one,koji bi slusali a ne znaju bitnija imana,evo spisak nekih
poznatijih bluzera, po pravcima i periodima:


Rani kantri bluz

Barbecue Bob (1902.-1931.)
Blind Blake (1893.-1933.)
Big Bill Broonzy (1893./1898.-1958.)
Ida Cox (1896.-1967.)
Gary Davis (1896.-1972.)
Sleepy John Estes (1904.-1977.)
Blind Boy Fuller (1908.-1941.)
Jesse Fuller (1896.-1976.)
Son House (1886./1902.-1988.)
Alberta Hunter (1895.-1984.)
Mississippi John Hurt (1893.-1966.)
Skip James (1902.-1969.)
Blind Lemon Jefferson (1893.-1929.)
Blind Willie Johnson (1902.-1945.)
Lonnie Johnson (1894.-1970.)
Robert Johnson (1909./1912.-1938)
Tommy Johnson (1896.-1956.)
Louis Jordan (1908.-1975)
Leadbelly (1885.-1949.)
Furry Lewis (1899.-1981.)
Mance Lipscomb (1895.-1976.)
Cripple Clarence Lofton
Fred McDowell (1904.-1972.)
Brownie McGhee (1915.-1996.)
Blind Willie McTell (1901.-1959.)
Memphis Blues Band
The Memphis Jug Band
Big Maceo Merriweather
Memphis Minnie (1897.-1973.)
Charlie Patton (1893.-1934.)
Ma Rainey (1886.-1939)
Tampa Red (1904.-1981.)
Bessie Smith (1894.-1937.)
Mamie Smith (1883.-1946)
Victoria Spivey
Frank Stokes (1888.-1955.)
Sonny Terry (1911-1986.)
Bessie Tucker
Sippie Wallace (1898-1986)
Washboard Sam
Peetie Wheatstraw (1902.-1941)
Bukka White (1909.-1977.)
Josh White (1914. ili 1915.-1969.)
Sonny Boy Williamson I (1914.-1948.)

Rani urbani bluz

Gladys Bentley (1907.-1960.)
Lucille Bogan (1897.-1948.)
Thomas A. Dorsey (1899.-2099.)
Lil Green (1919.-1954.)
Lucille Hegamin (1894.-1970.)
Alberta Hunter (1895.-1984.)
Ma Rainey (1886.-1939.)
Clara Smith (1894.-1935.)
Mamie Smith (1883.-1946)
Bessie Smith (1894.-1937.)
Ethel Waters (1896-1977.)

Džez - bluz pre Drugog svetskog rata

Albert Ammons (1907.-1949.)
Louis Armstrong (1901.-1971.)
Sidney Bechet (1897.-1959.)
Leroy Carr (1905.-1935.)
Floyd Dixon
Johnny Dodds (1892.-1940.)
Champion Jack Dupree (1909.-1992.)
Ivory Joe Hunter
St. Louis Jimmy Oden (1903.-1977)
Little Brother Montgomery (1906.-1985.)
Joe McCoy (1905.-1950.)
Papa Charlie McCoy (1909.-1950.)
Jay McShann
Jelly Roll Morton (1890.-1941.)
Jimmy Rushing (1902.-1972.)
Roosevelt Sykes (1906.-1983.)
Big Joe Turner (1911.-1985.)
Sam Taylor
T-bone Walker (1910.-1975.)
David Honeyboy Edvards (1915.)

Moderni bluz posle 1950-e godine


Lonnie Brooks
Clarence Gatemouth Brown (1924.-2005.)
Eric Clapton (rođen 1945.)
Albert Collins (1932.-1993.)
Robert Cray (rođen 1953.)
Fabulous Thunderbirds
Ted Hawkins
John Lee Hooker (1917.-2001.)
Colin James (rođen 1964.)
Etta James (rođena 1938.)
B. B. King (rođen 1925.)
Freddie King (1934.-1976.)
John Mayall (rođen 1933.)
Keb' Mo' (rođen 1951.)
Rufus Thomas (1917.-2001.)
Stevie Ray Vaughan (1954.-1990.)
Kazumi Watanabe (rođen 1953.)
Johnny Winter (rođen 1944.)

Bluz u rok-u kasnih 1960-ih

Allman Brothers Band
The Animals
Captain Beefheart
Canned Heat
Cream
Creedence Clearwater Revival
Fleetwood Mac
Free
Hot Tuna
Jimi Hendrix
Johnny Winter
Raj Kuder
Humble Pie
Janis Joplin (1943.-1970.)
Alexis Korner
Led zepelin
John Mayall & the Bluesbreakers
The Rolling Stones
The Fabulous Thunderbirds
Santana
Taste i Rory Gallagher
Ten Years After
Van Morrison
The Yardbirds
ZZ Top

Bluz od 1990-e

Ana Popovic (rođena 1976.)
Tab Benoit (rođen 1967.)
Deanna Bogart (rođena 1960.)
Kenny Brown
R. L. Burnside (1926.-2005.)
Tommy Castro (rođen 1959.)
Joanna Connor (rođena 1962.)
Chris Duarte (rođen 1964.)
Ronnie Earl (rođen 1953.)
Tinsley Ellis (rođen 1957.)
Sue Foley (rođena 1968.)
Anson Funderburgh (rođen 1954.)
Anthony Gomes (rođen 1975.)
Alvin Youngblood Hart (rođen 1965.)
Jeff Healey (rođen 1966.)
Colin James
Gene Kelton
Junior Kimbrough (1930.-1998.)
Chris Thomas King (rođen 1964.)
Jonny Lang (rođen 1981.)
Harry Manx
Keb Mo' (rođen 1951.)
Coco Montoya
Kenny Neal (rođen 1957.)
North Mississippi All Stars
Asie Payton (1937.-1997.)
Kelly Joe Phelps
Kenny Wayne Shepherd (rođen 1976.)
Susan Tedeschi (rođena 1970.)
Jimmy Thackery (rođen 1953.)
Joe Louis Walker (rođen 1949.)
William Elliott Whitmore


[media]VSOYOFQgVMs[/media]

[Krokodil Behko]

Jedan od najstarijih snimljenih izvodjaca bluesa.
legenda koja traje vec cijelo stoljece

Barbecue Bob

[media]Xem111DGaUo[/media]

[Krokodil Behko]

Big Bill Broonzy (1893 - 1958)

Više nego ijedan drugi umjetnik, Big Bill Broonzy (William Lee Conley Broonzy) je pomogao da bluz zavlada Chicagom. Rođen je bukvalno na obali rijeke Mississippi, ali se u ranom djetinjstvu sa porodicom seli u Chicago. Već sa deset godina počinje njegov interes za svijet muzike. Od kutije cigara pravi prvu frulu na kojoj je svirao tradicionale. U ovom periodu svog života (oko 17 godina) Broonzy je pokazao interesovanje da postane božji čovjek, ali ga je jedna simpatična epizoda odvela na potpuno drugi put. Vlasnik jednog kluba mu je ponudio 50$ i novu violinu, ako bi ovaj zauzvrat pjevao u njegovom klubu četiri noći. Iako je Broonzy odbio ovu ponudu, morao se prihvatiti posla, jer je njegova žena krijući uzela novac i ugovorila svirku. Život ga je opet odveo na čudan put - na front. Pošto je dvije godine proveo boreći se pod američkom zastavom po poljima Evrope, vraća se u Chicago, gdje po prvi put uzima u ruke gitaru i započinje svoju muzičku karijeru. Broonzy počinje da snima sredinom 20tih, da bi već početkom sledeće dekade bio glavna figura čikaške bluz scene na kojoj je nastupao zajedno sa Tampa Redom i John Lee „Sonny Boy" Williamsom. Njegovi prvi snimci su bili "Big Bill's Blues" i "House Rent Stomp" usnimljeni i izdati 1927. godine. Neki od njegovih prvih snimaka su objavljeni i pod imenima Big Bill Bromsley (usled štamparske greške), ali i Big Bill Johnson. Tokom gotovo cijelog svog života morao je da radi kao kuvar, pomoćni radnik, nosač, kako bi uspio da izdržava svoju porodicu. Bio je svestran, pa je mogao da svira i starijim - vodvilj stilom i onim čikaškim, koji se u to vrijeme još uvijek razvijao. Kada je povratak bluzu poslije II svjetskog rata označio Broonyzev starinski stil kao stvar prošlosti, on se okrenuo vodama folk bluza, pa je tako postao jedan od prvih koji su radili turneje većinom po Evropi, ali i Africi, Južnoj Americi i Pacifičkoj regiji stvarajući tako nove sledbenike. Njegova najbolja rana djela mogu se naći na The Young Big Bill Broonzy koji je snimio za Shanachie Records, a uz pomoć belgijskog pisca Yannick Bruynoghea je napisao autobiografiju pod nazivom „Big Bill Blues". Iza njega je ostalo oko 350 kompozicija.

[media]MPsdEI5GiiM[/media]

[media]tvsbFc8uzOY[/media]

[Krokodil Behko]

[media]ieEN44N0PZ0[/media]

[Krokodil Behko]

Son House (1902 - 1988)

Eddie James „Son" House Jr. je bio pravi inovator na šest žica, nezaboravni vokalista i moćni izvođač koji je zapalio Deltu 1920ih i 1930ih svojim vatrenim nastupima i bezvremenim snimcima. Njegov zaštitni znak su bili snažni, repetitivni ritmovi, nerijetko praćeni slajdom (grlićem boce) i njegovim moćnim bluz vokalom sa nabojem gospela. Bio je prijatelj i kolega Charley Pattona i često su zajedno putovali, pa je upravo preko njega House upoznao svoje kontakte u Paramount Recordsu za koji će jedno vrijeme i snimati. Son House je vezan i za još dva velika imena svijeta bluza, bio je glavni uzor Muddy Watersu, ali i legendarnom Robert Johnsonu. Sa 15 godina započinje karijeru baptističkog propovjednika, pa nije ni čudo što je svo vrijeme bio u stalnom konfliktu, jednom nogom u gospelu, drugom u profanom svijetu bluz muzike.

Iako odgajan i učen u baptističkom okruženju Son House će voditi jedan znatno drugačiji život. Osim što će putovati „đavoljim" putevima bluza, u svojim ranim danima dospjeće i u zatvor Parchman Farm zbog ubistva. Robije ga nije spasila činjenica da je ubistvo bilo u samoodbrani. Brojna razočarenja će ga odvoditi često i u svijet alkohola, što je i zabilježeno na jednom od rijetkih video zapisa na kojima se pojavljuje Son House. Naime, na jednom od nastupa Howlin Wolfa (sa kojim se u tom periodu intenzivno družio) je bio toliko pijan i bučan da je njegovo ponašanje razljutilo Wolfa, pa mu je ovaj odbrusio da mu nije on kriv što je šansu da uradi nešto od svog života bacio u vjetar.



Njegove rane ploče su se jedva prodavale, pa se na dug period oprostio od studija i snimanja svojih kompozicija. Snimci koje je u ovom periodu napravio su upravo oni najrjeđi i naravno najskuplji, oko kojih se otimaju kolekcinari širom svijeta. Iako slabo prodavani, ovi zapisi su uspjeli da zainteresuju muzikologa Alan Lomaxa, koji je doputovao u Mississippi 1941. godine, kako bi snimio Housea. Son House je bukvalno nestao iz interesovanja javnosti i svijeta muzike 1943. godine. Tako je ostalo sve dok ga ponovo nijesu otkrili bluzeri Nick Perls, Dick Waterman i Phil Spiro 1964. godine. House je tada radio u Rochesteru u New Yorku kao radnik željeznice, potpuno nesvjestan probuđenog internacionalnog interesovanja za njegove rane snimke. Od tog vremena njegova muzika je inspirisala generaciju koja će svoja najbolja djela iznjedriti na isteku šezdesetih, a jedan od najprivrženijih liku i djelu Son Housea je bio Al Wilson, osnivač grupe Canned Heat. U tom periodu će producent John Hammond Sr. zamoliti mladog Wilsona da ponovo nauči Housea da svira „kao Son House", što će ovaj i uraditi. Iz tog zajedničkog rada nastaće i album "The Father of Delta Blues - The Complete 1965 Sessions". Ovakav razvoj događaja će probuditi Housea ranih sedamdesetih, pa se osim sviranju, vraća i snimanju. Iako je veći dio njegovih zapisa nepovratno izgubljen ili užasno teško nabavljiv, kolekcija Heroes of the Blues: The Very Best of Son House (Shout! Factory) bilježi neke od najvažnijh pjesama ovog autora iz 30ih, 40ih i 60ih godina prošlog vijeka. Neki od današnjih autora na koje je House ostavio jak utisak su slajd gitarista John Mooney i White Stripes.

[media]8jN5vqEyV7g[/media]

[media]QA8-ZOuKetU[/media]

[Krokodil Behko]

Blind Lemon Jefferson .... 1897 - 1929


Bez sumnje on je osnivač Texas bluza, jedan od najkomercijalnijih bluzera ranih 20tih i jedna od najvećih inspiracija mlađim bluzerima poput Lightnin Hopkinsa i T-Bone Walkera. Iako je rođen slijep, Jefferson je uspio da nauči da svira gitaru toliko dobro da je od toga uspijevao da izdržava ženu i sina. Često je svirao sa Ledbellyem i sa njim ili sam nastupao je po delti Mississippia, u Memphisu i Chicagu. Tokom jednog od svojih gostovanja u Dallasu, gdje je bio omiljena bluz atrakcija, Blind Lemon Jefferson je upoznao Aaron Thibeaux Walkera, kasnije poznatijeg po imenu T-Bone Walker, kome će davati prve časove gitare koje mu je ovaj nadoknađivao tako što mu je nerijetko bio vodič. Iako je njegova studijska karijera bila veoma kratka (trajala svega tri godine, od 1926 - 29.) on je uspio da snimi preko 100 pjesama, uključujući klasike poput "Matchbox Blues," "Black Snake Moan" i "See That My Grave Is Kept Clean". Kao kuriozitet je ostalo to da su prve snimljene pjesme Blind Lemon Jeffersona bile gospel, a ne bluz "I Want to be like Jesus in my Heart" i "All I Want is that Pure Religion", a izdao ih je pod pseudonimom Deacon L. J. Bates. Prvi snimci koji nose njegovo vlastito ime su "Booster Blues" i "Dry Southern Blues" snimljeni 1926. godine. Blind Lemon Jefferson je umro 1929. godine u Chicagu. Detalji njegove smrti još uvijek su obavijeni misterijom. Jedna priča kaže da ga je ljubomorni muž otrovao, dok je verovatnija verzija da je umro od srčanog udara, dok je dezorjentisan lutao okolinom Chicaga tokom snježne oluje. Treća verzija kaže da je Jefferson u toj oluji promrzao do smrti. Po knjizi "Tolbert's Texas", Jefferson je opljačkan i ubijen. Povratak njegovog tijela u Texas je platio Paramount Records, a njegov grob je bio zadugo neobežen. Do danas je ostao popularan zbog svojih jednostavnih kantri bluz numera, a među onima koji su ga obrađivali su i Bob Dylan, Peter Case i John Hammond Jr. Njegovi najbolji rani radovi su skupljeni na cd-u "King of the Country Blues"....

[media]5S8Rjwwo2g4[/media]

[media]h3yd-c91ww8[/media]

[media]i3GEDqkJeVs[/media]

[Krokodil Behko]

Charley Patton .... 1887 - 1934




Najveća zvijezda Deltinog neba 1920ih svakako je bio Charley Patton. Mnogi ga nazivaju ocem Delta bluza. Muzikolog Robert Palmer smatra ga jednim od najznačajnijih muzičara SAD-a XX veka. Rođen je i većinu svog života proveo upravo u delti Mississippia. O datumu njegovog rođenja se tokom godina dosta raspravljalo, jer dostupni izvori pominju 1887, 1891, pa čak i 1894. godinu. Još jedna stvar koja budi interesovanje niza istraživača je njegovo porijeklo. Neki smatraju da u sebi ima meksičke krvi, drugi spekulišu o njegovom Čiroki porijeklu, ali izgleda da je najistinitija teorija ona koja kaže da u sebi ima bijelih, afro-američkih i Čiroki gena. 1900. godine njegova porodica se seli stotinjak kilometara sjeverno, na Dockery plantažu koja se danas smatra mjestom rođenja Delta bluza - mjestom na kojem su prve korake napravili Robert Johnson i John Lee Hooker. Upravo ovdje je Charley Patton počeo druženje sa Henry Sloanom - afro američkim muzičarem od koga će naučiti dosta i o muzici i o životu. Kao dokazan i priznat muzičar, harizmatični Charley Patton je svojim bombastičnim stilom i nastupom inspirisao armiju bluzera i rokera. Od Son Housea i Robert Johnsona do Jimi Hendrixa i Stevie Ray Vaughana. Istorija ga biljleži kao prvog pravog šoumena, koji je nerijetko svirao gitaru držeći je ispod koljena, iza glave i leđa, što će kasnije postati zaštitni znak upravo mladog Jimi Hendrixa. Patton je živeo životom na visokoj nozi, prepunim alkohola i žena, a njegovi nastupi po zabavama, džointima i skupovima po plantažama su vrlo brzo postali dio legende. Za razliku od drugih bluzera njegove ere, koji su lutali Amerikom u potrazi za "tezgom", Patton je imao unapred zakazane svirke. Njegov prodoran glas i ritmična, gotovo perkusionistička gitarska pratnja su bili inovativni i stvoreni da zabave raznoliku publiku. Patton je počeo da snima veoma kasno, ali je izgubljeno vrijeme nadoknadio snimajući nekih 60tak pesama za manje od pet godina. Njegova najprodavanija pjesma je bila "Pony Blues". Iako je većina njegovih snimaka lošeg kvaliteta, kompilacija Founder of the Delta Blues koju je na CD-u objavio Shanachie Records je uspjela da sastavi najbolje od tih snimaka i pruži dobar pregled Pattonove karijere. 1990. godine na mjestu gde je sahranjen, muzičar John Fogherty je finansirao izradu memorijalnog spomenika legendarnom bluzeru. Memorijal druge vrste će napraviti i stripadžija Robert Crumb. On je napravio stripovanu biografiju Charley Pattona ....

[media]zoKKJjf-oQA[/media]

[Krokodil Behko]

Tommy Johnson .... 1896 - 1956



Mnogi izvori kazzu da je u stvari, potcijenjeni bluzer Tommy Johnson bio taj koji je jedne olujne noci na raskrshcu prodao dushu djavolu. Nebitno da li je to bio on ili njegov prezimenjak Robert, istina je da je Tommy Johnson ostao rijetka fusnota u vecini bluz pricha. Iako obozzavan od tvrodokornih bluz fanova, njegovo ime se iako nepravedno, jedva sachuvalo od zaborava. Josh jednom ce ga pokriti sjenka znatno slavnijeg i poznatijeg kolege, kada ce lik crnog bluzera u filmu brace Cohen, „O Brother Wehere Art Thou?" umjesto sa Tommyem (na chijem je liku i baziran i chije ime nosi filmski bluzer) poistovjecivati sa Robertom Johnsonom. Iako je rodjen u mjestu Terry u Mississippiu, vecinu svog zzivota ce provesti u Crystal Springsu gdje ce vec od 1914. godine zaradjivati za zzivot muzicirajuci sa bracom Magerom i LeDellom. Svoj karakteristichan stil je bazirao na snazznom vokalu koji se tokom pesama uzdizao od dubokog zavijanja do predivnih falset dionica. Njegova napredna tehnika sviranja na gitari ce uticati na cijelu plejadu Mississippi bluzera, ukljuchujuci Howlin' Wolfa i Robert Nighthawka, a jedan je od prvih koji je izvodio trikove sa svojim instrumentom, svirajuci izmedju nogu, iza ledja i glave i bacajuci i prevrcuci tokom svirke. Snimao je tokom veoma kratkog perioda, od 1928. do 1930. godine, pa ne chudi shto njegova kompletna diskografija staje na kompilaciju Complete Recorded Works (Document Records). Jedna od najpoznatijih numera je „Canned Heat Blues" u kojoj opisuje stvaran dogadjaj kada je u nedostatku alkohola pio metanol iz konzerve Canned Heat Stermoa (vrsta goriva za roshtilje). Upravo po ovoj pjesmi ce Al Wilson imenovati svoj bend - Canned Heat. Johnson je bio hronichni alkoholichar, pa se vjeruje, iako za to nema dovoljno dokaza, da je alkohol prouzrokovao srchani udar koji ce ga usmrtiti 1956. godine. Njegov nadgrobni spomenik ce platiti bluzerka Bonnie Raitt. Svake godine, treceg vikenda oktobra se u Crystal Springsu odrzzava Tommy Johnson Blues Festival ....

[media]ayucqk6UkQI[/media]

[media]-MezmaVBNV8[/media]

[Krokodil Behko]

Alonzo Lonnie Johnson (1899 - 1970)
Među mnogim inovativnim gitaristima rane bluz ere, Lonnie Johnson je bio bez premca. Sa osjećajem za melodiju koji se teško mogao naći u eri prije II svjetskog rata, Johnson je bio u stanju da kombinuje prljave bluz i tečne džez fraze, a prvi je počeo da svira naizmjenično ritmove i solo dionice u istoj pjesmi. Odrastajući u New Orleansu dosta je crpio iz nasleđa samog grada, ali i iz sopstvene porodice. Sa ocem i bratom je kao veoma mali svirao po raznim veseljima i lokalima. 1917. godine Johnson će se naći i na turneji sa druge strane Atlantika što ga čini jednim od prvih američkih umjetnika koji je Engleskoj prezentovao svoju muziku. Po povratku saznaće da je epidemija gripa od cijele njegove porodice poštedila jedino mlađeg brata Jamesa. Njih dvojica se sele u St. Louis. 1925. godine Lonnie Johnson će pobijediti na bluz takmičenju koje će mu kao nagradu pružiti snimanje za kuću Okeh Records.



Počevši od saradnje sa Okeh recordsom, on će u sledećih sedam godina snimiti oko 130 pjesama, uključujući nekoliko dueta sa Blind Willie Dunnom (tačnije bijelim džez gitaristom Salvatore Massarom, poznatijim kao Eddie Lang, ocem džez gitare i jednom od inspiracija Django Reinhardta) koji će imati poseban značaj za kasnije generacije. Tokom ovog perioda on će snimati i sa orkestrom Duke Ellingtona i Louis Armstrongovim Hot Five. Poslije Velike depresije, Johnson će se skrasiti u Chicagu i tamo snimati prvo za Bluebird Records, a kasnije i za King Records. Poslije II svjetskog rata njegov stil će mutirati u ritam i bluz. Johnson će se ponovo otisnuti na turneju po Engleskoj (1952.), iako njegova tadašnja karijera obiluje usponima i padovima što će ga pratiti do kraja života, pa su nerijetki periodi u kojima će se potpuno udaljavati od svijeta muzike. Koliko je njegov stil bio šarolik i inspirativan dovoljno govori podatak da će on uticati na legendarnog bluzera Robert Johnsona, ali i velikog džez majstora Charlie Christiana, a njegove pjesme će snimati i autori poput Elvis Presleya i Jerry Lee Lewisa. Steppin' on the Blues (Columbia/Legacy) je album na kome se mogu naći neke od njegovih najboljih pjesama iz 20ih godina prošlog vijeka.

[media]KFHI4K-JlKc[/media]

[media]W82pd8ulrKM[/media]

[Krokodil Behko]

Leadbelly (1888 - 1949)

Rođen je kao Huddie William Ledbetter u Louisiani. O nadimku Leadbelly (olovni stomak prim. Aut.) još uvijek postoji više varijanti. Po jednima zaslužio ga je zbog mogućnosti konzumacije ogromne količine alkohola, po drugima zbog otpornosti na udarce, dok treći tvrde da ga je zaslužio prilikom ranjavanja sačmarom u predjelu stomaka. Njegova muzika i buran život će imati mnogo uticaja na kasnije bluz i folk generacije. Kao i kod većine bluz izvođača njegovog vremena i njegov repertoar se širio van granica bluza i uključivao regtajm, kantri, folk, popularne standarde, pa čak i gospel muziku. Jedno vrijeme je nastupao po Texasu u duetu sa Blind Lemon Jeffersonom, a jedan je od prvih umjetnika koji je svoje umijeće pokazivao na dvanaesto žičanoj gitari. Iako mu je ona bila omiljeni instrument, znao je da svira i nerijetko koristio harmoniku, klavir, mandolinu, violinu i naravno usnu harmoniku. Tekstovi njegovih pjesama su raznovrsni i pokrivaju sve od socijalnih i ljubavnih tema, rasizma, kaubojskog života, svijeta alkohola, pa do saga o značajnim ličnostima toga vremena poput: Franklin Roosevelta, Adolf Hitlera, Jean Harlow i Howard Hughesa. Njegov nagao temperament često ga je uplitao u rasprave i tuče. Prvu zatvorsku kaznu zaslužio je zbog nošenja vatrenog oružja 1915. godine. Iz zatvora će vrlo brzo pobjeći i jedno vrijeme živjeti kao James Boyd. Tokom par godina na slobodi neće uspjeti da se kloni nevolja, pa će poslije ubistva svog rođaka u zavadi oko djevojke završiti u Texasu u zloglasnom zatvoru Huntsville. Tu je napisao jednu od svojih boljih pjesama. Ona u stvari predstavlja molbu za pomilovanje koje je tražio od guvernera Pat Morris Neffa. Svojom poezijom i njenim religijskim referencama će uticati na bogobojažljivog guvernera da mu smanji kaznu, što će rezultirati i ranijim puštanjem na slobodu. Na slobodi se ni ovog puta neće dugo zadržati. 1930. godine zbog novog napada osuđen je na odsluženje kazne u Angola Penitentiary u Louisiani. Upravo ovdje će snimiti nekoliko pjesama za arhiv biblioteke Kongresa.



Muzika će ga opet spasiti služenja pune kazne. Na urgiranje muzikologa Johna i Allana Lomaxa, guverner Louisianne će odobriti ranije puštanje Leadbellya kako bi ovaj mogao nastaviti da snima za Lomaxove i biblioteku Kongresa za koju su oni radili. Poslije odsluženja još jedne kazne nastaviće da svira i snima, pa će ga muzika odvesti u New York gdje će na njega dosta uticati tamošnja folk scena predvođena Woody Guthriem i Pete Seegerom. Nakon njegove smrti 1949. godine pjesme poput "Midnight Special," "Goodnight, Irene" i "The Rock Island Line" postale su hitovi na repertoarima različitih izvođača kao što su Weavers, Frank Sinatra, Johnny Cash, i Ernest Tubb. Možda najbolji album sakupljenih pjesama je Midnight Special (Rounder Records). Jedan je od rijetkih bluz umjetnika koji je doživio da svoju sliku vidi u novinama. 1937. godine Life magazin će objaviti poduži članak o njemu pod naslovom "Lead Belly - Bad Nigger Makes Good Minstrel". Uz članak je išla njegova kolorna fotografija, što je u to doba predstavljalo rijetkost.

[media]y5tOpyipNJs[/media]

[media]46h56pidCiE[/media]

[Krokodil Behko]

Memphis Minnie: Muzika koja je otkrila da i žene uživaju u seksu

Memphis Minnie je sva od žudnje, gotovo besramna dok muškarca zove da bude njezin šofer i mogu samo zamisliti kakav je bio učinak njezine pjesme na klince onog vremena, kakvo su radosno oslobođenje ovi stihovi potakli u Engleskoj, gdje je blues bio omiljen među prosvjećenijim učenicima iz umjetničkih škola.



Silan udar te putene muzike otpuhao ih na bolje, nasmijanije mjesto, daleko od uskih polumračnih kuća u nizu, mlakog čaja, ustajalih keksa i okrutnih internata gdje se dječaci ujutro zborno zaklinju Kraljici majci. Šesnaestogodišnji Mick Jagger i Keith Richards, očarani čudnim američkim pločama, na užas svojih očeva, popodneva provode šćućureni oko gramofona i urotnički se kikoću samo njima razumljivim šalama Roberta Johnsona i Big Billa Broonzyja.



A onda im pod ruku jednoga dana dođe singlica Memphis Minnie i totalno ih zbuni. Previše je čak i za njih. Čovječe, nije istina! I žene uživaju u seksu!?

[media]Yhis33IOXN0[/media]

[media]FH8_WH5aRqo[/media]

[media]W5VmVvsjyKw[/media]