Liberalni kapitalizam

[posmatrac]

Američki san - Koncept koji je uspavao srednju klasu, stvorio 'ovce' i 'legalizirao' neoliberalni kapitalizam


'Toliko željeni Američki san, ideja da će život biti veći, da je napredak neizbježan ako slijedimo pravila i teško radimo, onda je materijalno obilje sigurno - sve je zamijenila kruta i gorka istina. Američki san, kojeg smo poznavali, je zapravo laž. Svi ćemo biti žrtvovani. Virus korporativne zlouporabe - perverzno vjerovanje da jedino korporativni profit vrijedi - proširio se do mjere da nadilazi naše poslove, ruši škole, zatvara slobode i uništava društva hipotekama i nezaposlenošću'



Jedan od brendova SAD-a, koncept nazvan 'Američki san', po mnogim kritički nastrojenim autorima označava paukovu mrežu neoliberalnog kapitalizma. Ta fantomska prilika za uspjeh i napredak kroz težak i odgovoran rad zapravo je kočnica za bilo kakve promjene u sustavu gdje 99.9% stanovništva radi za 0.1% bogatih, gdje pravo i pravda, zdravstvo i zdravlje, kao i sam Ustav u početku nisu pravedni. Kako je došlo do ovakve situacije pokušat ćemo vidjeti u ovom članku.



Bogatstvo i obilje sinonim za dobar život?

Pojam 'Američki san' skovan je još davno prije kapitalizma, ususret osobnom napretku Amerikanca i globalnom rastu SAD-a. 'Amerikanci su uvijek zamišljali zemlje mnogo dalje i bolje od onih trenutno otkrivenih - čak i kada bi došli u Raj, nastavili bi u potrazi za nekim boljim mjestom zapadnije', poruka je guvernera Virginije iz 1774.

Današnje značenje termina skovao je James Truslow Adams 1931. godine. 'Život bi trebao biti bolji, bogatiji i puniji za svakoga, s prilikom za svakoga sukladno sposobnosti i uspjehu, bez obzira na društvenu klasu ili okolnosti pri rođenju'. Sama ideja potiče iz Deklaracije o neovisnosti gdje piše da su svi 'ljudi stvoreni jednaki i od Stvoritelja nagrađeni pravima poput života, slobode i potrage za srećom'.



'Zlatna groznica' probudila ludilo

Koncept je kroz stoljeća napredovao, a bio je najbolji mamac za sve nezadovoljnike iz brojnih totalitarističkih i nepravednih režima diljem svijeta. Kada pojedinac dođe iz države s ogromnim porezima, monopolima, pogodovanjima, despotizmima i otvorenim progonima u državu gdje je sloboda potpuna, kao i prilika - onda je jasno kako je naišao na novu paradigmu.

Prvi veći izboj dogodio se 1849. kada se u Kaliforniji otkrilo zlato, te je u 'Zlatnoj groznici' na stotine tisuća ljudi pohrlilo tražiti svoj udio u visokoj klasi. 'Stari Američki san bio je san Puritanaca - muškaraca i žena sigurnih u prikupljanje skromnih dobara iz godine u godinu. Novi san je san o brzom bogaćenju, utanačenom na sreći i drskosti', tumači je povjesničar H.W. Brands.



Od prohibicije do psihodelije - prilika od alata postala cilj

'Američki san koji je namamio milijune iz svih nacija na naše obale u prošlom stoljeću nije bio samo materijalni san, iako u velikoj mjeri je. Bio je i daleko više od toga - san mogućnosti rasta do najviših razina za muškarca i ženu, neopterećen granicama starih civilizacija, nepotlačen društvenim klasnim porecima i prilagođen za svako ljudsko biće', formulira povjesničar James Truslow Adams.

Nakon velike krize 1929. i paralelne prohibicije, 'Američki san' opet postaje životni poziv, no postoji dojam da se u potpunosti u svom realnom obliku izgubio nakon generacije 'Djece cvijeća' i ere psihodelije. Tada je započeo surovi kapitalizam koji više nije dopuštao sanjarenje već bi jednostavno pregazio nesposobne, a sretnima i podobnima bi ostavio manevarski prostor za daljnje bogaćenje. Prilika više nije bila obični alat, nego cilj sam po sebi.



Srednja klasa postala nedostižni san

U prvom dijelu dvadesetog stoljeća živjeti 'Američki san' bilo je živjeti životom Howarda Hughesa ili građanina Canea, sanjati kao u 'Čarobnjaku iz Oza' ili 'Velikom Gatsbyju', te balansirati između jazza i bluesa. Kasnije je koncept perfidno prebačen i implementiran u želju za životom jedne Marilyn Monroe, Alije Sirotanovića i postati 'Working Class Hero' - što je jasno označilo kako se javnost želi senzibilizirati sama sa sobom i sa svim svojim težnjama, daleko od bogatstva tajkunske kaste, koja je skrivećki dobila vjetar u leđa.

Osamdesetih godina koncept dobiva spiritualnu dimenziju čime se povećava broj praktikanata pa se sve premješta u domenu srednje klase. Život s kreditom za kuću i terenac s troje djece postaje 'Američkim snom' naspram europskog života s kreditom za stan, manji auto i dvoje djece. Filmovi putem propagande šire ideju, optimizam raste, no neoliberalni kapitalizam donosi moment naglih promjena raspoloženja, dok konzumerizam stvara ovisnost o samoj ideji 'Američkog sna'.



Konzumerizam spušta 'Američki san' prema narodu, a ne podiže narod prema 'Američkom snu'

Četiri stupa konzumerizma SAD pretvaraju u kapitalističku 'zvijer'. Prvi stup 'San izobilja' stvara psihološku pohlepu da Amerika mora imati sva materijalna dobra i biti najbogatija nacija na planeti. 'San demokracije dobara' otvorio je mentalni sklop gdje svi imaju pristup svemu i gdje 'mali čovjek' može pribaviti veliki luksuz i kupiti najnoviju modu. 'San slobode izbora' dopušta osobni stil života, a 'San novine' korisniku omogućava prilagodbu novim modama i proizvodima neovisno o tradicionalnim vrijednostima. Konzumerizam je tako postao 'Američki san' srednje i niže klase.

Kao snažan pogon 'Američkog sna' javio se i obrazovni sustav koji je kroz snažna i skupa Sveučilišta, te studentske kredite svakome omogućio istu priliku za visoko obrazovanje. Ljudi su počeli grabiti dobra iznad vlastitih mogućnosti, sportaši su preko noći postajali zvijezde, a koncept se polako napuhao kao veliki balon, spreman da pukne. Sve je doživjelo slom krajem prošlog desetljeća pod novim okovima krize, no teoretičari tvrde da je ovo samo početak novog trenda s nekim posve novim idejama, težnjama i iluzijama.



'Možete vjerovati u 'Američki san' jedino ako spavate'

Legendarni stand up komičar George Carlin svojedobno je rekao: 'Zove se Američki san jer zbilja morate spavati da biste u njega vjerovali'. 'Toliko željeni Američki san, ideja da će život biti veći, da je napredak neizbježan ako slijedimo pravila i teško radimo, onda je materijalno obilje sigurno - sve je zamijenila kruta i gorka istina. Američki san, kojeg smo poznavali, je zapravo laž. Svi ćemo biti žrtvovani. Virus korporativne zlouporabe - perverzno vjerovanje da jedino korporativni profit vrijedi - proširio se do mjere da nadilazi naše poslove, ruši škole, zatvara slobode i uništava društva hipotekama i nezaposlenošću', smatra Chris Hedges, dobitnik Pulitzera u knjizi 'Dani uništenja - Dani revolta'.

Baza 'Američkog sna' bila je tako ukidanje restrikcija putem klasa, kasta, religija, rasa ili etničkog podrijetla. No, ono što se izrodilo iz svega je potlačenost pojedinca sustavu koji je utemeljen na bespoštednoj borbi, rivalstvu, krutoj hijerarhiji i lažnim vrijednostima. Pitanje je jedino je li idejni tvorac znao za mogućnost ovakvih nuspojava koje čovjeka prikuju za sustav, ili je to pak izravna mutacija iz dobre zamisli. 'Američki san' je pred vratima velikog povratka, no danas će imati svoje kritičare - lažni luksuz, malograđanstvo i gizdavost dobit će opet svoj 'forte', ali će biti pod budnim okom realista, upravo onih koji sanjarenje smatraju isključivo misaonom, odnosno, manipulativnom formom.

Kao zaključak može se reći da kapitalizam i korporatizam gaze ljudsku narav i ponos više nego ijedan sustav u povijesti, ali ljudi ipak vole mazohizam, naročito pod opaskom da jednog dana i oni mogu biti 'na vrhu' pa tako čovjek skupljajući otpad sanjari o nedostižnom bogatstvu, luksuzu i 'high-lifeu' - jer snovi ipak prodaju.

[posmatrac]

SAnja Kovacevic

Vječni fašizam između (neo)konzervativizma, neoliberalnog kapitalizma i povijesnog revizionizma

Prijetnja reproduktivnim i svim ostalim pravima žena, ignorirani ustaški derneci, ZDS ploče, zastave i povici, licemjerje i šutnja vladajućih, ljudi koji bježe od rata i guše se nagurani u kombijima na hrvatskim cestama, fašističke izjave ministara i tajnika, institucionalno nasilje na Sveučilištu i fakultetu gdje radim, javna televizija u službi indoktrinacije i klerikalizacije, neumitnost kapitalizma i puzećeg fašizma, jebeni šoping centri i zvončići koji zvone cijelu noć... To su samo neke recentne "pojave" u društvu u kojemu dočekujemo kraj ove godine - i to samo one koje se odnose na lokalne prilike... O globalnom raspadu svega ljudskog ne mogu ni razmišljati.
Gledajući snimke s nedavnog TradFesta obratila sam pažnju i na publiku – posebno na "cijenjene uzvanike/ce". Među njima se našlo nekoliko ministara sa suprugama, predsjednik i tajnik uprave Hrvatskih pošta, Nino Raspudić, ali i Marko Alerić (jedan od prodekana u spornoj od Borasa postavljenoj upravi Filozofskog fakulteta), te nekolicina renomiranih poduzetnika... Uz govornike, ovo je bila vrlo reprezentativna hrvatska elitna skupina – konzervativni političari, katolički/nihilistički intelektualci, akademski pobornici povratka "tradicionalnim kršćanskim vrijednostima", predstavnici privatiziranog i privatnog poslovnog sektora, visoki i niži kler, povjesničari-revizionisti... TradFest je u svom zadnjem danu, cjelokupnom posvećenom Alojziju Stepincu, spojio katoličku crkvu, kapital, neokonzervativnu mizoginiju, fašizam/ustaštvo i povijesni revizionizam kao "krunu" festivala koji staje u obranu neprolaznih, trajnih vrijednosti okarakteriziranih kao "prokušane" te stoga neupitne. Čitajući potom Stepinčeve okružnice, propovijedi, poruke, govore i nagovore - marljivo arhivirane na mrežnoj stranici "Stepinac nam govori" - od Okružnog pisma nadbiskupa protiv pobačaja (bijele kuge) upravljenog liječnicima (10. siječnja 1940.) do Okružnice kleru Nadbiskupije zagrebačke prigodom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske (28. travnja 1941.), bilo mi je jasno kako je taj zadnji dan baš "prikladno" zaokružio ovo domaće neokon-klerofašističke okupljanje.
Uzela sam opet u ruke knjigu/esej Roba Riemena "Vječiti povratak fašizma" (TIM press, 2011.). Ta nevelika knjiga nizozemskog filozofa i esejiste bavi se analizom europskog društva u kojemu evidentno jača desni populizam i fašizam. Esej započinje ulomkom iz Camusove "Kuge" u kojemu liječnik pronalazi crknutog štakora i potom svakoga dana sve više, te je "svatko s imalo zdravog razuma i pozna­vanja situacije znao da je opet izbila kuga, ali se svejedno ta očita činjenica kolektivno poricala". Metafora je očita, a i sâm Camus je izjavio da je "Kuga" roman o fašizmu koji nije nestao okončanjem rata i koji sada možemo okarakterizirati kao politizaciju duhovnog sklopa zlobno­ga čovjeka mase".
Morala sam se sjetiti ove knjige, nakon što sam ne znam koliko puta ovih dana čula predsjednicu i premijera kako "precizno i jasno" govore "kako u Hrvatskoj ne postoji ustažizacija". Riemen govori upravo o nastojanju vladajućih elita da poreknu istinu i upozorava na političke i medijske spinove koje vlasti upotrebljavaju kako problemima ne bi morale dati pravo ime. Naime ako problem ima ime – više se ne može zanijekati njegovo postojanje.
"Danas se ta 'bolest' pokušava nazvati mnogim imenima: desni ekstremizam, radikalna desnica, populizam, desničarski populizam... no koliko god joj mijenjali ime, ona je u svojoj srži ipak obični stari fašizam", piše. Riemen današnje zapadno društvo opisuje kao nihilističko masovno društvo u kojemu propadaju univerzalne vrijednosti, dapače vrijednosti ne smiju postojati ukoliko čovjek u njih mora uložiti napor. "Iako kaže da želi slobodu, masovni se čovjek boji slobode jer je naučen biti potpuno prilagođen masi... U takvom nihilističkom društvu politika postaje stvar demagoga koji jedino žele održati i proširiti svoju moć i vlast". Najutjecajniju ulogu u kapitalističkoj demokraciji sada igraju nihilistički i konzervativni "intelektualci" te poslovna elita. Na cjedilu čovjeka ostavlja i politička elita - i lijeva i desna. Zbog takvih elita ljudi postaju ljudi mase, a identitet pronalaze u ulozi klijenta, birača, gledatelja ili osobe koja služi novcu. Tako se ne može postati slobodan i odgovoran čovjek. Kada se u tu kulturu potrošnje i kiča umiješa populizam s velikom dozom nacionalizma, osjećaja srdžbe i mržnje, lice fašizma izlazi na vidjelo.
Na ovu temu me ponukalo i nedavno pitanje koje je mladi čitatelj iz Australije (zbunjen porukama koje je slao australski premijer iz Liberalne stranke Tony Abbot), postavio na www.quora.com: "Odnose li se pojmovi neoliberalizam, neokonzervativizam i neofašizam na istu pojavu? Ako ne, u čemu je razlika?"
Doista, u čemu je razlika?

Kako bih pokušala posložiti povezanost neokonzervativizma, neoliberalizma i fašizma u domaćoj verziji, poslužit ću se tekstom 'Neoliberalism is a species of fascism' ("Neoliberalizam je vrsta fašizma"), koji je u srpnju ove godine bio objavljen za Defend Democracy (prenio OffGuardian) u kojemu Manuela Cadelli, predsjednica belgijske podružnice International Magistrates' Union, razlaže tvrdnju da je neoliberalizam oblik fašizma. Poput Riemera, i ona se zalaže za jasno imenovanje:

"Vrijeme retoričke rezerviranosti je gotovo. Stvari treba nazvati pravim imenom kako bismo učinili mogućom koordiniranu demokratsku reakciju, prije svega u javnim servisima", kaže Cadelli. "Tvrdim da je neoliberalizam vrsta fašizma jer je ekonomija potčinila ne samo vlade demokratskih zemalja već i svaki aspekt naše misli".

Društvo je na raspolaganju financijskom gospodaru koji ga tretira kao svog potčinjenog potpuno zanemarujući svako javno dobro. Mjere štednje kojima dirigira financijski sektor zamijenile su politiku/e i imaju prednost ispred bilo kojeg javnog cilja. Financijska ortodoksija se uključuje u državne dokumente i ustave, a pojam javnog sektora izložen je izrugivanju. Vjerujem da i u drugim društvima postoje ekvivalenti za naš specifičan izraz "uhljebi". Cadelli vidi fašizam onako kako ga definiraju mnogi suvremeni filozofi i teoretičari – kao "ur-fašizam", "puzajući fašizam" – onako kako to u svojoj knjizi objašnjava Rieman. Ukratko, fašizam je rezultat odricanja od vizija i stvarnih politika političkih stranaka, intelektualaca koji njeguju nihilizam, poslovnog svijeta koji generira pohlepu za novcem i masovnih medija kojima također upravlja novac u čiju "slavu" proizvode niske strasti.
"Fašizam može biti definiran kao potčinjenost svakog elementa društva/države totalitarnoj i nihilističkoj ideologiji... To omogućava napuštanje univerzalizma i najočitijih humanističkih vrijednosti: solidarnosti, integracije i poštovanja svih ljudi i svih razlika".
Cadelli navodi neke od značajki ove "vrste fašizma", a u nastavku teksta pokušat ću ih ilustrirati primjerima istupa nekih od aktera hrvatske neokonzervativne scene.
1. Kult evaluacije i socijaldarvinizma: Car je gol – i fašist je!
Margaret Thatcher je još 1985. rekla da neoliberalni kapitalizam "nema alternative". Sve drugo je utopija, neracionalnost i regresija, a poviješću upravlja "nužnost". Luka Popov, jedan od naših najprepoznatljivijih predvodnika neokonzervativizma zaziva upravo "hrvatsku Margaret Thatcher". Ovaj katolički intelektualac, znanstvenik i teolog-apologet veliki je pobornik "tržišnog gospodarstva" (kapitalizma, dakle) kao (pazi sad!) "najučinkovitijeg sredstva u borbi protiv siromaštva i socijalne obespravljenosti". U svojim istupima Popov ističe povezanost kapitalizma i kršćanstva, a njegova agenda se vrti oko promicanja judeo-kršćanskih vrijednosti kao "stupova zapadne civilizacije". U njegovom diskursu možemo najbolje pratiti manipulaciju idejama i pojmovima - samodopadno se poziva na kršćansku apologetiku kao doktrinu "zdravog razuma", dok zapravo potpuno neargumentirano brani kršćanstvo i kršćansku praksu s jedne strane, a kapitalizam i socijalni darvinizam s druge strane – kao dane nužnosti. Kršćanska apologetika ima i agendu koja se često izostavlja u definicijama, a koja se prakticira od kad je vjere i klera – to je demonstracija navodne superiornosti kršćanstva spram dugih religija, što je opet povezano sa "socijaldarvinizmom" koji je u osnovi opravdavao društvene nejednakosti, prije svega među rasama i spolovima – (prepoznajemo značajke fašističke ideologije).

Socijaldarvinizam je i ideologija kapitalističke "neumoljive borbe" koja nema milosti za one slabe. Svaka humanistička premisa tako je diskvalificirana i obezvrijeđena jer, potpuno paradoksalno, neoliberalizam uzima monopol nad "razumom" i "realnošću" pozivajući se na biološku i povijesnu neumitnost. Cijeli taj diskurs je nasilan, ako ni zbog čega drugog, onda zbog bujice dvostrukih poruka koje neprestano odašilje. Jedno od polja u kojemu možemo pratit ovaj nestanak humanističke premise povjerenja, kreativnosti i kritičkog razmišljanja, i njezinu zamjenu evaluacijom, birokracijom, indikatorima i menadžmentom – je ono što se događa s obrazovanjem u Hrvatskoj na svim razinama.

Svaki fašizam, pa tako i neoliberalni kapitalizam imaju svoj Novogovor i komunikacijske strategije koje omogućuju deformiranje stvarnosti. Nejasnoće, floskule, kontradikcije (doublespeak) s kojima smo svakodnevno bombardirani/e imaju za cilj, kao što je to davno rekao George Orwell, suziti raspon misli.
"Je li ti ikad palo napamet, Winstone, da najkasnije do 2050. niti jedno ljudsko biće neće moći razumjeti ovakav razgovor kakav mi sada vodimo?" (Orwell: 1984.)

[posmatrac]

Sta god napisem, Storm to ocito dozivljava osobno, moracu od sad paziti sta pisem da ga ne bi sekirao

[storm]

Sta god napisem, Storm to ocito dozivljava osobno, moracu od sad paziti sta pisem da ga ne bi sekirao

Ma jok....ovo je za smijeha jedino
tu ne pišeš o meni a još manje me sekiraš

[posmatrac]

Sta god napisem, Storm to ocito dozivljava osobno, moracu od sad paziti sta pisem da ga ne bi sekirao

Ma jok....ovo je za smijeha jedino
tu ne pišeš o meni a još manje me sekiraš

PA cini mi se da sam te uspio na osobnoj razini natjerati da se bar malo nasmijes, pa makar i na silu

Jbg, za smijeha je nekome i Ajnstajnova teorija relativiteta

A ne pisem naravno o tebi, zato mi nisu jasne nelogicne reakcije na text koji je vrlo ozbiljan i koji objasnjava tu neprekidnu vezu izmedju neoliberalizma i fasizma

[storm]

Sta god napisem, Storm to ocito dozivljava osobno, moracu od sad paziti sta pisem da ga ne bi sekirao

Ma jok....ovo je za smijeha jedino
tu ne pišeš o meni a još manje me sekiraš

PA cini mi se da sam te uspio na osobnoj razini natjerati da se bar malo nasmijes, pa makar i na silu

Jbg, za smijeha je nekome i Ajnstajnova teorija relativiteta

A ne pisem naravno o tebi, zato mi nisu jasne nelogicne reakcije na text koji je vrlo ozbiljan i koji objasnjava tu neprekidnu vezu izmedju neoliberalizma i fasizma

Smiješno mi jer ne barataš dobro pojmovima....liberalizam se gnuša svake natruhe i fašizma i komunizma.
Izjednačavaš neoliberalni kapitalizam i liberalizam....u biti sve sa one strane socijalizma, strpaš u isti koš.....ne ti samo....svi oni koji dreče s lijeve strane.
Sad da ponovo sve pišem ili kopiram zbilja nemam volje....ima na temama dosta o tome.

[posmatrac]

Sta god napisem, Storm to ocito dozivljava osobno, moracu od sad paziti sta pisem da ga ne bi sekirao

Ma jok....ovo je za smijeha jedino
tu ne pišeš o meni a još manje me sekiraš

PA cini mi se da sam te uspio na osobnoj razini natjerati da se bar malo nasmijes, pa makar i na silu

Jbg, za smijeha je nekome i Ajnstajnova teorija relativiteta

A ne pisem naravno o tebi, zato mi nisu jasne nelogicne reakcije na text koji je vrlo ozbiljan i koji objasnjava tu neprekidnu vezu izmedju neoliberalizma i fasizma

Smiješno mi jer ne barataš dobro pojmovima....liberalizam se gnuša svake natruhe i fašizma i komunizma.
Izjednačavaš neoliberalni kapitalizam i liberalizam....u biti sve sa one strane socijalizma, strpaš u isti koš.....ne ti samo....svi oni koji dreče s lijeve strane.
Sad da ponovo sve pišem ili kopiram zbilja nemam volje....ima na temama dosta o tome.

PA neoliberalizam je nus produkt liberalizma. Evo jos jedan text

Krenimo onda od dualiteta liberalizma – politički aspekt liberalizma u prvom planu ima slobodarske ideje jednakosti, pravde, solidarnosti, vladavine prava i potiče iz ideja Prosvetiteljstva i individualističko-građanskog koncepta Dž. S. Mila. Ekonomski aspekt liberalizma, počev od Smita, Rikarda i Maršala utemeljen je na apsolutnoj veri u privatnu svojinu i moć nevidljive ruke tržišta koja suprotstavljene pojedinačne interese učesnika pretvara u opšte dobro, uz uslov da se država sa svojom regulativom ne meša u to.

Upravo je taj dualitet i osnovni paradoks liberalizma. Ideje jednakosti i pravde ostvarene su za mali procenat populacije, a države i unije (kao nad-državne forme) propisima štite takvo stanje. Solidarnost prema sve većoj masi siromašnih liberalizam jednostavno ne može da generiše, iako se deklarativno za to opredeljivao.

Period ekonomskog prosperiteta posle Drugog svetskog rata, značajno pomognut baš mešanjem države u raspored resursa, završio se sedamdesetih godina velikom stagflacijom (stagniranjem privrede u uslovima visoke inflacije) u privredi SAD. Novi neoliberalni teoretičari čikaške škole, pre svih Milton Fridman, iskoristili su nastalu ekonomsku situaciju da optuže državu da je svojim uticajem na privredne tokove izazvala pad proizvodnje i inflaciju. Svesno su zaobišli prave uzroke krize – finansiranje rata u Vijetnamu, odustajanje SAD od konvertibilnosti dolara u zlato i višestruki skok cene nafte na svetskom tržištu. Agresivno su krenuli u promociju svojih ideja, pomognuti krupnim kapitalom, koji je brzo prepoznao svoj interes, i državnom administracijom, pod upravom Ronalda Regana u SAD i nešto kasnije Margaret Tačer u Velikoj Britaniji.

Način na koji su nametane neoliberalne ideje, veoma dobro je prikazala u svojoj knjizi „Doktrina šoka“ Naomi Klajn, kanadska istraživačka novinarka. Možda se suština tog prikaza može shvatiti i putem video interpretacije sadržaja ove knjige.

Primena ideja neoliberalne škole proizvela je ekonomske i društvene posledice. Teško je ovoga časa reći koje su teže i dugoročnije. Strukturna ekonomska kriza nastala neobuzdanom trkom za enormnim profitima, sada već potpuno odvojenim od materijalne proizvodnje i robe kao realne podloge, ili savremeni, svetski raširen aparthejd prema siromašnima? Verovatno su društvene posledice teže – ne samo potpuni izostanak solidarnosti sa tako osiromašenim ljudima, lišenim i minimalnih uslova za egzistenciju, nego i potpuna zamena uzroka i posledica, pa se tako siromašni prikazuju kao lenji i neodgovorni, dakle kao krivci za stanje u kome su se našli.

Aparthejd, ili rasizam u širem smislu, bio je imanentan i liberalnom kapitalizmu. Koncentracioni logori nisu nastali pod nacistima. Oni su samo nastavak nemačkog iskustva iz 1904-1909. godine iz Namibije, kada su Herero i Nama narodi skoro potpuno istrebljeni u koncentracionim logorima.

Da se vratimo još jednom na početak. Liberalni kapitalizam je nastao na slobodarskim idejama Prosvetiteljstva, na uzletu nauke oslobođene stega religije i Crkve. Ideje demokratije savremenog doba vezuju se za pobedu buržoazije i liberalnog kapitalizma. Ekonomskom licu liberalnog kapitalizma nisu bile svojstvene ideje jednakosti, pravde i solidarnosti, koje je proklamovalo društveno lice liberalnog kapitalizma. Radnička klasa, žene i manjinske grupe su se za svoja prava izborili, često plaćajući stečena prava i životima.

Manja ekonomska efikasnost je bila samo jedan od razloga za nestajanje socijalizma sa istorijske scene. Njegovim nestankom, neoliberalni kapitalizam je sebe promovisao u jedini mogući i neupitan društveno-ekonomski sistem današnjice i budućnosti. Takvim stavom i činjenicom da danas najveće stope ekonomskog rasta imaju države u kojima nije bilo demokratije, niti se ona u njima razvija (primer Kine je najizrazitiji) – kapitalizam se odvojio od ideja na kojima je nastao.

Do čega će to dovesti – pitanje je kojim se danas bave svetski priznati naučnici. Možda će to biti tema nekog od nastavaka ovog serijala.

[storm]

A de ajd guglaj malo o liberalima svega ti
Kad ga jednom prokontaš vidjeti ćeš da je bliži u mnogim smjernicama lijevoj ideji nego desnoj.
S tim da nije ni izbliza ideološki koncipiran kao ostale ideologije.
I rekao sam ti davno....nigdje ne vlada trenutno, nigdje...svugdje su prejake države, koje ograničavaju svu tu ideju.

ja samo čekam da tekme završe, da kladionicu složim, zbilja nemam volje

[posmatrac]

A de ajd guglaj malo o liberalima svega ti
Kad ga jednom prokontaš vidjeti ćeš da je bliži u mnogim smjernicama lijevoj ideji nego desnoj.
S tim da nije ni izbliza ideološki koncipiran kao ostale ideologije.
I rekao sam ti davno....nigdje ne vlada trenutno, nigdje...svugdje su prejake države, koje ograničavaju svu tu ideju.

ja samo čekam da tekme završe, da kladionicu složim, zbilja nemam volje

Nije mi tesko da guglam, posto je vrlo lako naci textove koji objasnjavaju ono sto i sam tvrdim

Lijeva ideologija u kapitalistickom drustvu ne moze da bude efikasna, njen krajnji domet je da se samo uklapa u pravila koje postavljaju krupni kapitalisti, banke itd.

Nastavicemo drugi put, i ja sam umoran

[posmatrac]

Wendy Brown: Neoliberalizam i kraj liberalne demokracije

U svakodnevnom govoru neoliberalizam označava odbacivanje Keynesove ideje socijalne države te uspon čikaške škole političke ekonomije – von Hayek, Friedman i ostali. Neoliberalizam se obično izjednačava s radikalno slobodnim tržištem – neograničenom tržišnom kompeticijom te slobodnom trgovinom ostvarenom deregulacijama, eliminacijom carina te različitim monetarnim i socijalnim postupcima neosjetljivim na siromaštvo, društvenu dislokaciju, uništenje kulture, dugoročno iscrpljivanje prirodnih resursa i uništenje okoliša. O neoliberalizmu se najčešće govori u kontekstu zemalja Trećega svijeta pri opisivanju aranžmana poput NAFTA-e koji povećavaju ranjivost siromašnih nacija na promjene uzrokovane globalizacijom ili politikom Svjetske banke ili MMF-a koje kroz financijske pakete namijenjene “restrukturiranjima” manipuliraju svim aspektima života u zemljama Trećega svijeta, u koje se ubrajaju političke institucije i društvene formacije. Za progresiviste je, dakle, neoliberalizam pogrdni termin koji ne samo da priziva ekonomske politike koje održavaju ili produbljuju siromaštvo i podređenost perifernih nad dominantnih nacijama, već je i kompatibilan s autoritarnim, despotskim, paravojnim i korumpiranim državnim formama i elementima civilnog društva.

Dok ove činjenice pokazuju neke važne učinke neoliberalizma, one također svode neoliberalizam na skup ekonomskih politika sa slučajnim društvenim i političkim posljedicama: one ne uspijevaju objasniti političku racionalnost koja organizira te ekonomske politike te koja djeluje i izvan tržišta. Nadalje, to ne objašnjava što je novo u neoliberalizmu zbog tendencije da se moderni fenomen tretira kao puko oživljavanje klasične liberalne političke ekonomije. Naposljetku, one ne govore o specifično političkim aspektima neoliberalizma u razvijenim zemljama: o snažnoj eroziji liberalno-demokratskih institucija i praksa u zemljama poput SAD-a. U ovom eseju želim se baviti prvenstveno navedenim zanemarenim aspektima neoliberalizma.

http://slobodnifilozofski.com/2014/07/w ... -kraj.html

[storm]

Neolib jest zlo...ali.kraj nije blizu...ni izbliza

[Krokodil Behko]

Ja bih rekao, da ti "učeni likovi" još uvijek nisu upoznati sa definicijama liberalizma i neoliberalizma, jer nije nužno nestajanje socijalne države, da bi se uspostavio liberalni poredak. Primjera je dovoljno, a ne moramo ići dalje od EU i njene varijante liberalnijeg kapitalizma.

Neoliberali su nešto poput masona, svašta im se pripisuje, od strane protivnika i što im više pripisuju, oni ih upravo čine jačima.

[storm]

Ja bih rekao, da ti "učeni likovi" još uvijek nisu upoznati sa definicijama liberalizma i neoliberalizma, jer nije nužno nestajanje socijalne države, da bi se uspostavio liberalni poredak. Primjera je dovoljno, a ne moramo ići dalje od EU i njene varijante liberalnijeg kapitalizma.

Neoliberali su nešto poput masona, svašta im se pripisuje, od strane protivnika i što im više pripisuju, oni ih upravo čine jačima.

E to
Ja ovo cijelo vrijeme marksistima ovdje objasnjavam al jok...ne ide
Cim procitaju lib...... ili kap...... mrak na ocima

[posmatrac]

Ja bih rekao, da ti "učeni likovi" još uvijek nisu upoznati sa definicijama liberalizma i neoliberalizma, jer nije nužno nestajanje socijalne države, da bi se uspostavio liberalni poredak. Primjera je dovoljno, a ne moramo ići dalje od EU i njene varijante liberalnijeg kapitalizma.

Neoliberali su nešto poput masona, svašta im se pripisuje, od strane protivnika i što im više pripisuju, oni ih upravo čine jačima.

Izgleda da bi ti "uceni" likovi trebali da se konsujtuju sa neucenim likovoma da bi njihova razmisljanja dobila precizan i tacan smisao.

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave ( skoro nikakvim) sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam da bi opstao mora da siri svoje trziste i da ostvarije profit na sto sirem planetarnom prostoru( sto sira exploatacija radnicke klase, i otimanje tudjih prirodnih bogatstava), za sta mu je potrebna intervencija drzave, sto je vremenom rezultoralo stvaranjem mocnih drzavnicko politocko privrednih lobija koji danas neoliberalizmom( unistavanje ekonimija zemalja 3 svijeta , na razne nacine, te totalna podredjenost sebi) u stvari prave tu planetarno drustveno nejednakost , od cega koristi imaju zapadne banke i njihovi zapadni neoliberalni politicki vojnici.

[posmatrac]

KARL MARKS JE BIO U PRAVU: KAPITALIZAM ĆE SE SAM URUŠITI

Dr. Nouriel Rubini doktorirao je na Harvard univerzitetu, bio akademik na Jejlu, a duži niz godina takođe i jedan od glavnih ekonomskih analitičara za najveće finansijske organizacije: MMF, Svetsku banku, itd.

Takođe je bio jedan od glavnih ekonomskih savetnika u doba američkog predsednika Bila Klintona. Danas je ključna osoba za ekonomsku analizu pri ministarstvu finansija SAD-a (United States Treasury Department).

Ugledni list „Foreign Policy“ proglasio ga je 4. najuticajnijom osobom na listi „top 100 svetskih mislilaca“.

U razgovoru za „The Wall Street Journal“ potvrdio je tezu koja sa produbljenjem krize postaje sve glasnija – Karl Marks bio je u pravu.

U svom izlaganju naveo je kako ja aktuelna kriza zapravo „druga runda“ velike depresije s prve polovine prošlog veka. Citirajući Karl Marxa naveo je kako postoji izuzetan rizik da se kapitalizam zaista uruši sam od sebe.

Kako ističe Rubini, kompanije ne rade ništa, one zapravo ništa ne pomažu. Sav ovaj rizik ih čini više nervoznim. Postoji dobit u čekanju. Oni tvrde da rade uštede jer postoji višak kapaciteta, a ne angažuju radnike, jer nema dovoljno finalne tražnje.

Ali postoji paradoks ’’kvaka-22’’. Ako ne zapošljavaju radnike, nema dovoljno prihoda rada, nema dovoljno potrošnje, nema poverenja, nema dovoljno finalne tražnje.

U poslednje tri ili četiri godine, mi smo u stvari imali pogoršanje, jer smo imali ogromnu preraspodelu dohotka sa rada na kapital, od plata do profita, a nejednakost prihoda je porastao. Dakle, preraspodela prihoda i bogatstva čini problem neadekvatne agregatne tražnje još gorim.

Naglašava da je Karl Marks imao pravo. U nekom trenutku, kapitalizam može da se uruši. On ne može opstati na prebacivanju prihoda od rada na prestonicu bez dobijanja viška kapaciteta i nedostatka agregatne tražnje. To je ono što se desilo.


Mislili smo da tržište funkcioniše, ali nije tako.Pojedinac može biti racionalan. Firme, da prežive i napreduju, moraju gurati troškove rada sve niže i niže, ali troškovi radne snage su tuđi prihod i potrošnja. Zato je to samodestruktivni proces.

Iz predstavljanja Dr. Nouriela Rubinija i brojnih drugih autora postaje jasno kako monumentalno delo nemačkog filozofa Karl Marksa „Kapital“ ponovo postaje jedna od najvažnijih analiza aktuelnog političko-ekonomskog sistema.

Nakon podužeg perioda neoliberalne indoktrinacije sve veći broj ekonomskih stručnjaka ponovno „otkriva“ Marksa i pridaje važnost njegovim teorijama.
Karl Marks je bez sumnje stvorio temelj za nastanak revolucionarne socijalističke misle, ipak prečesto se fokus stavlja na politički segment njegovog rada, zaboravljajući pri tome njegovu opširnu ekonomsku analizu kapitalističkog sistema. Prema Marksu, kapitalizam egzistira od jedne do druge krize.

Iz današnje perspektive sa sigurnošću možemo potvrditi kako je njegova teorija o oscilaciji ekonomskih kriza bila itekako tačna. Samo u periodu od velike ekonomske depresije prve polovine 20. veka do danas, imali smo niz „manjih“ kriza koje su sve uredno zabeležene od strane međunarodnih finansijskih institucija.

Ipak, nakon svake krize kapitalizam se nekim „čudom“ oporavio i ponovo je stasalo vreme prividnog prosperiteta. U stvarnosti nije se radilo o nikakvom „čudu“ već o jako jednostavnom rešenju – da bi se kapitalizam oporavio od krize pred njim je bio imperativ pokoravanja novih tržišta, večita surova ekspanzija koja se u brojnim slučajevima provodila „ognjem i mačem“.

Taj „čudesan oporavak“ uvek je bio stvoren na sirovom ugnjetavanju sve većeg broja ljudi, u novije vreme ponajviše u zemljama trećeg sveta. Marks je još pre 150 godina zapisao da kapitalizam, ako se želi održati, mora ući u svaki kutak planete i podrediti je svojem načinu delovanja.

Kada u završnici kapitalizam zavlada svim tržištima (tj. postane globalan), ponestaće mu prostora za ekspanziju i tada sledi njegov konačan kolaps.

[Krokodil Behko]

Ja bih rekao, da ti "učeni likovi" još uvijek nisu upoznati sa definicijama liberalizma i neoliberalizma, jer nije nužno nestajanje socijalne države, da bi se uspostavio liberalni poredak. Primjera je dovoljno, a ne moramo ići dalje od EU i njene varijante liberalnijeg kapitalizma.

Neoliberali su nešto poput masona, svašta im se pripisuje, od strane protivnika i što im više pripisuju, oni ih upravo čine jačima.

Izgleda da bi ti "uceni" likovi trebali da se konsujtuju sa neucenim likovoma da bi njihova razmisljanja dobila precizan i tacan smisao.

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave ( skoro nikakvim) sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam da bi opstao mora da siri svoje trziste i da ostvarije profit na sto sirem planetarnom prostoru( sto sira exploatacija radnicke klase, i otimanje tudjih prirodnih bogatstava), za sta mu je potrebna intervencija drzave, sto je vremenom rezultoralo stvaranjem mocnih drzavnicko politocko privrednih lobija koji danas neoliberalizmom( unistavanje ekonimija zemalja 3 svijeta , na razne nacine, te totalna podredjenost sebi) u stvari prave tu planetarno drustveno nejednakost , od cega koristi imaju zapadne banke i njihovi zapadni neoliberalni politicki vojnici.

Jesil ti inače lud, ili se samo praviš da jesi?

Krenimo redom:

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave

Liberalizam nije nužno ekonomske prirode i nema nužno veze sa tržištem. Kužiš?
Liberalizam je mnogo širi pojam, od onih granica koje ti tu očito namjerno postavljaš, tradicionalno potcjenjujući sagovornike (svi smo mi za tebe glupi, zar ne? ) i ne pretpostavljajući da neko može napraviti razliku između socijalnog i ekonomskog liberalizma.

Ti si u tom tekstu NAMJERNO izostavio riječ "ekonomski", misleći da to niko neće primjetiti

Postoji i socijalni neoliberalizam, kao i ekonomski neoliberalizam, ali njihova je suština udaljena svjetlosnim godinama, od tih tvojih komentara.

sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam

A kapitalizam bi po tvom mišljenju bio nešto drugo?
Po kom osnovu?

Rekao bih da je (neo)liberalizam samo dio kapitalizma i nadam se da ćeš razumjeti širinu tog pojma.

And fajnali:

Samog sebe pobijaš, jer si prethodno razdvojio pojmove liberalizma i kapitalizma:

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave ( skoro nikakvim) sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam da bi opstao mora da siri svoje trziste[/quote]


A potom ih sastavljaš u cjelinu:

sto je vremenom rezultoralo stvaranjem mocnih drzavnicko politocko privrednih lobija koji danas neoliberalizmom( unistavanje ekonimija zemalja 3 svijeta , na razne nacine, te totalna podredjenost sebi) u stvari prave tu planetarno drustveno nejednakost , od cega koristi imaju zapadne banke i njihovi zapadni neoliberalni politicki vojnici.

Uopšte nije tačno da se taj čak i ekonomski neoliberalizam bori za lobije i monopol, jer sama je njegova suština protiv toga. Neoliberali se bore da tržištem izraze sve, ali i očekuju od države da postavi dobar okvir (vojska, policija, sud) koji bi omogućio ravnopravnu utakmicu i koji bi se baš borio protiv monopolizma.

Neoliberalna shvatanja tržišta su pluralizam robe i novca, ideja i samim tim rast svjetskog tržišta, a to samo po sebi smanjuje siromaštvo u svim dijelovima planete.

Morali bi biti slijepi, pa da ne primjetimo veliko jačanje afričkog kontinetna, a ono se ne bi desilo bez liberalnog tržišta, ne bi se desilo ni bez novih tehnologija i tu vidimo da su klasične socijalističke, pa i socijaldemokratske opcije off i da ne hvataju korak sa današnjicom. Upravo iz tih razloga, te partije nestaju, jer su liberali svih vrsta razmahali ekonomiju do te mjere, da nema smisla boriti se protiv liberalnog tržišta i globalizacije svega.

Iz istih tih razloga, nestaje i klasična desnica, pa će tako za koju godinu, od nje ostati samo populisti, a to znači dio planete koji i dalje misli da je zemlja ravna, ili šuplja.

Sve je globalizirano i sve je gotovo, ostalo je samo prilagoditi se kako-tako ili kmečati za "sretnim i berićetnim" socijalističkim vremenima.

[posmatrac]

Ja bih rekao, da ti "učeni likovi" još uvijek nisu upoznati sa definicijama liberalizma i neoliberalizma, jer nije nužno nestajanje socijalne države, da bi se uspostavio liberalni poredak. Primjera je dovoljno, a ne moramo ići dalje od EU i njene varijante liberalnijeg kapitalizma.

Neoliberali su nešto poput masona, svašta im se pripisuje, od strane protivnika i što im više pripisuju, oni ih upravo čine jačima.

Izgleda da bi ti "uceni" likovi trebali da se konsujtuju sa neucenim likovoma da bi njihova razmisljanja dobila precizan i tacan smisao.

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave ( skoro nikakvim) sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam da bi opstao mora da siri svoje trziste i da ostvarije profit na sto sirem planetarnom prostoru( sto sira exploatacija radnicke klase, i otimanje tudjih prirodnih bogatstava), za sta mu je potrebna intervencija drzave, sto je vremenom rezultoralo stvaranjem mocnih drzavnicko politocko privrednih lobija koji danas neoliberalizmom( unistavanje ekonimija zemalja 3 svijeta , na razne nacine, te totalna podredjenost sebi) u stvari prave tu planetarno drustveno nejednakost , od cega koristi imaju zapadne banke i njihovi zapadni neoliberalni politicki vojnici.

Jesil ti inače lud, ili se samo praviš da jesi?

Krenimo redom:

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave

Liberalizam nije nužno ekonomske prirode i nema nužno veze sa tržištem. Kužiš?
Liberalizam je mnogo širi pojam, od onih granica koje ti tu očito namjerno postavljaš, tradicionalno potcjenjujući sagovornike (svi smo mi za tebe glupi, zar ne? ) i ne pretpostavljajući da neko može napraviti razliku između socijalnog i ekonomskog liberalizma.

Ti si u tom tekstu NAMJERNO izostavio riječ "ekonomski", misleći da to niko neće primjetiti

Postoji i socijalni neoliberalizam, kao i ekonomski neoliberalizam, ali njihova je suština udaljena svjetlosnim godinama, od tih tvojih komentara.

sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam

A kapitalizam bi po tvom mišljenju bio nešto drugo?
Po kom osnovu?

Rekao bih da je (neo)liberalizam samo dio kapitalizma i nadam se da ćeš razumjeti širinu tog pojma.

And fajnali:

Samog sebe pobijaš, jer si prethodno razdvojio pojmove liberalizma i kapitalizma:

Liberalizam govori o potrebi za slobodnim trzistem, sa jako slabim uticajem drzave ( skoro nikakvim) sto u Kapitalizmu nije nikako moguce jer sam KApitalizam da bi opstao mora da siri svoje trziste[/quote]


A potom ih sastavljaš u cjelinu:

sto je vremenom rezultoralo stvaranjem mocnih drzavnicko politocko privrednih lobija koji danas neoliberalizmom( unistavanje ekonimija zemalja 3 svijeta , na razne nacine, te totalna podredjenost sebi) u stvari prave tu planetarno drustveno nejednakost , od cega koristi imaju zapadne banke i njihovi zapadni neoliberalni politicki vojnici.

Uopšte nije tačno da se taj čak i ekonomski neoliberalizam bori za lobije i monopol, jer sama je njegova suština protiv toga. Neoliberali se bore da tržištem izraze sve, ali i očekuju od države da postavi dobar okvir (vojska, policija, sud) koji bi omogućio ravnopravnu utakmicu i koji bi se baš borio protiv monopolizma.

Neoliberalna shvatanja tržišta su pluralizam robe i novca, ideja i samim tim rast svjetskog tržišta, a to samo po sebi smanjuje siromaštvo u svim dijelovima planete.

Morali bi biti slijepi, pa da ne primjetimo veliko jačanje afričkog kontinetna, a ono se ne bi desilo bez liberalnog tržišta, ne bi se desilo ni bez novih tehnologija i tu vidimo da su klasične socijalističke, pa i socijaldemokratske opcije off i da ne hvataju korak sa današnjicom. Upravo iz tih razloga, te partije nestaju, jer su liberali svih vrsta razmahali ekonomiju do te mjere, da nema smisla boriti se protiv liberalnog tržišta i globalizacije svega.

Iz istih tih razloga, nestaje i klasična desnica, pa će tako za koju godinu, od nje ostati samo populisti, a to znači dio planete koji i dalje misli da je zemlja ravna, ili šuplja.

Sve je globalizirano i sve je gotovo, ostalo je samo prilagoditi se kako-tako ili kmečati za "sretnim i berićetnim" socijalističkim vremenima.

DA si procitao iznad ramisljanje jednog od najvecih ekonomskih mislilaca 20 vijeka(Rubinija), mozda bi za promjenu nesto i shvatio.
Ah da, ti si nacitaniji i pametniji od njega, hajde ok.
O kakvom socijalistickom liberalizmu pricas, kada liberalizam kao ekonomski pravac prije svega ( ne predstavlja liberalizam drustveno uredjenje kao Kapitalizam) koji trazi slobodu trzista i totalnu slobodu i neovisnost privatnika( otkud privatnici u Socijalizmu) u odnosu na drzavu moze da egistira samo u Kapitalizmu, za koji je usko i vezan.

Liberalizam na taj nacin zapravo daje svojevrstan vjetar u ledja Kapitalizmu, gdje privatnicima,tj valsnicima kompanija nudi prividnu totalnu slobodu, sto je presedan, jer upravo ti vlasnici kompanija ne bi mogli da egzistiraju bez drzavnog intervencionizma, tj bez „akcija“ krupnoga Kapitala( saradnja sa drzavnim organima) u zemljama 3 svijeta, od cega Kapitalizam i ovisi, pa ce upravo globalizacija o kojoj pricas( kada se vise ne budu mogla osvajati nova trzista, jer ih nece biti) dovesti do povecanja troskova rada pa sto bi Rubini rekao desice se ovo „Firme, da prežive i napreduju, moraju gurati troškove rada sve niže i niže, ali troškovi radne snage su tuđi prihod i potrošnja. Zato je to samodestruktivni proces.“, pa ce biti primorani da povecavaju troskove rada, zbog cega privatna svojina nece vise imati nikakvog smisla, nego ce se jednostavno morati ravnomjernije dijeliti, i eto ti Socijalizma koji ce vladati planetom za nekih 50, 60 godina.

Do tad cu da napravim neku kolibicu na nekoj planini( selu), na nabavim kakvih zivotinja, da okopavam zemlju i da me boli neka stvar sto ce Bih da bude i dalje u Evropi najjadnija drzava.
Definicija liberalizma
„Liberalizam (lat. liberalis ← liber = slobodan, slobodarstvo, slobodoumlje) svjetonazor je koji zagovara smanjenje nadzora države i drugih političkih institucija nad individualnom slobodom pojedinca; politička doktrina koja zagovara demokratske oblike vlasti, političku toleranciju i postupne reforme političkih i društvenih institucija. U ekonomiji zagovara, tradicionalno, načelo laissez faire, tj. nesputano djelovanje slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti te smanjenje prerogativa socijalističke države. Liberalizam je borba građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta.

Kazes napredak Afrike
Od 23 najsiromasnije drzave svijeta, 19 ih je iz Afrike

Ovo su najsiromašnije zemlje sveta:

1. Demokratska Republika Kongo

2. Zimbabve

3. Burundi

4. Liberija

5. Eritreja

6. Centralna Afrička Republika

7. Niger

8. Malavi

9. Madagaskar

10. Avganistan

11. Mali

Pročitajte: Sin Afrike i otac njene demokratije

12. Togo

13. Gvineja

14. Etiopija

15. Mozambik

16. Gvineja Bisao

17. Komoros

18. Južni Sudan

19. Nepal

20. Haiti

21. Uganda

22. Burkina Faso

23. Mjanmar

[Socrates]

Rubini je i ostao u 20-tom vijeku.

Nema više ni kapitalizma kako ga on zamišlja. Ko je iskoristio šansu, iskoristio je.

[Hannibal]

aa jesam se umastio msm da mi je body fat sad bar 15 posto

[posmatrac]

Kapitalizam će uništiti čovjeka i svijet do 2050.'

Mnoge od tih činjenica poznate su odavno, neke od njih nisu tabu niti za mainstream medije već godinama, ali je znak doista novog doba da je ovakve članke počeo objavljivati čak i jedan Forbes. Riječ je o kolumni/ analizi Drewa Hansena o tome zašto će kapitalizam u ovakvom obliku uništiti čovječanstvo do 2050. Prvo što životinjske i biljne vrste danas izumiru 1000 puta brže nego ikad ranije u posljednjih 65 milijuna godina. Samo od 2000. duljem svijeta svake godine iskrčeno je 6 milijuna hektara šuma.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/ekonomix/kapital ... 2050-10276 - www.express.hr

Laž koju živimo

Pise Martina JApanec

https://www.express.hr/life/laz-koju-zi ... nstvu-7548