Uposlenici javnih ustanova

[Mutevelija]

Vanzemaljci su bas saburli.

[Socrates]

Ako radis za drzavu, sve sto govoris na radnom mjestu drzava govori.

Zakljucak je da drzavu boli kurac.

[Krokodil Behko]

Da će joj sistem i država u papirima promijeniti spol, proglasiti je više puta muškarcem, Begzada Dada Avdić iz Zenice nikad nije mogla ni pomisliti. Iako se na prvi mah sve čini poput onog skeča iz „Nadrealista“ kada su opisivali beskonačno duge španske sapunice u kojima izvjesni Horhe u 956. epizodi shvata da je sam sebi majka, ovo je surova realnost i primjer nesposobnih i podobnih ljudi na određenim pozicijama.

Dešava se

Tvrdi to i Begzada, kojoj je, kako nam priča, ovakvih situacija preko glave, zbog čega je o novom primjeru apsurdistana u BiH odlučila sve ispričati javno.

- Iznervirala me funkcionalnost sistema i njihovo nonšalantno ponašanje. Da je greška do nas, snosili bismo posljedice. No, kada oni zakažu, pravdaju se sa „dešava se“ i opet ispaštaju nedužni ljudi, a ne dobiju ni kurtoazno „izvinite“ – počinje svoju priču ogorčena Zeničanka.

Ističe da je duže vrijeme šutjela i trpjela. Ali, kada je po treći put za godinu dana bila žrtva sistema i nemara onih koji za svoj posao primaju plaću, odlučila je reagirati.

Sve je počelo u martu prošle godine, kada je otpuštena s Ginekologije, gdje je bila hospitalizirana, a potom se i porodila, i to - kao muškarac.

- Porodila sam se u zeničkoj bolnici. Kada sam ugledala otpusno pismo, imala sam šta i vidjeti. Registrirali su me kao muškarca. Doživjela sam ogromni šok i nevjericu s obzirom na to da se radi o specifičnom odjelu, porođaju koji je, nažalost, prošao s mrtvorođenom bebom, da bi na kraju cijele priče, u teškim životnim trenucima, još vidjela da sam i muško – ogorčena je ona.

Samo što se nekako oporavila od te neugodnosti, u septembru kontaktira Matični ured u Zavidovićima da podigne potvrdu o bračnom statusu.

Ružne situacije

- Tada je uslijedio novi šok. Kazali su mi da sam već udata, odnosno oženjena za vlastitog brata, i to već šest godina - priča ona, dodajući da ubjeđivanje s radnikom telefonom nije pilo vode, zbog čega je odlučila otići u Zavidoviće, gdje su grešku u sistemu pravdali starijom uposlenicom koja je slučajno pogriješila, uz opasku „dešava se“.

No, apsurdi za Begzadu nisu prestajali. Iako je sve realnost, za nju i njenu porodicu cijela priča sugerira na dobro smišljenu špansku sapunicu.

- Nedavno sam dobila poziv iz Policijske uprave Novi Grad Sarajevo. Kažu da sam izvjesni Selver koji nosi oružje i za kojim traga policija - govori ona.

Ističe da je ovu situaciju, kao i prethodne, uspjela nekako riješiti suočavajući se s neugodnostima i duševnom boli.

- Sada moram nositi sve dokumente, da bih ljudima dokazala da sam to ja – kaže nam Begzada.

Zbog tuđeg nemara naplaćala se taksi

Zbog svega što joj se dogodilo za nepunih godinu dana, razmišlja da počne nositi majicu s natpisom „Ja sam žensko“.

- Ružne su situacije, itekako. Više ne znam šta raditi. Preostaje mi jedino napraviti sebi majicu s natpisom „Ja sam žensko“ i tako se boriti protiv sistema – govori ona, dodajući da je zbog tuđeg nemara morala plaćati brojne takse da ispravi propuste administracije.


(avaz)

[Čupava]

Sta li ce biti sljedece...

[Nice try]

K'o da je nagazila na neke sihire

[spacebound]

Izvini, Begzada, ja sam se ismijala

[Mutevelija]

I eto kazu prava transgender ugrozena u BIH.

[Julia-Klara]

Nadam se da si procitao tekst i da je ovo samo sarkazam

[SPINERKA]

Ističe da je duže vrijeme šutjela i trpjela. Ali, kada je po treći put za godinu dana bila žrtva sistema i nemara onih koji za svoj posao primaju plaću, odlučila je reagirati.

Hrabar , kad je usudio izaci u javnost i optuziti sistem.

[Hannibal]

[Mutevelija]

Nadam se da si procitao tekst i da je ovo samo sarkazam

:P jašta je

[Femea]

Prosto za ne povjerovati

[Mutevelija]

Zeničanka je to

[storm]

O svašta

Dugo je i šutjela....

[Vjetar]

Ma laže. Na slici se ne vidi je li žensko stvarno.

[Krokodil Behko]

Jedan od najuspješnijih i najcitiranijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, Igor Rudan, prvi koji je nakon Ruđera Boškovića postao redovni član Royal Societyja (Kraljevskog društva), jedne od najuglednijih znanstvenih institucija svijeta, autor preko 400 znanstvenih radova od kojih su mnogi objavljeni u prestižnim časopisima, objavio je vrlo zanimljiv status na Facebooku.

Rudan tako piše o dvije vrste ljudi - jedni su oni koji desecima godina neprestano rješavaju razne probleme i pritom se strašno troše, te su pod stalnim stresom. Drugi su oni, piše Rudan, koji su znatno racionalniji a u Hrvatskoj se za njih u zadnje vrijeme uvriježio naziv "uhljeb".

Uhljebi su racionalniji

U poduljem statusu Rudan pojašnjava da su uhljebi racionalniji jer u konačnici žive dulje i zdravije, s puno manje stresa.

Status našeg vrhunskog znanstvenika prenosimo u cijelosti:

"BOLESTI PODUZETNIKA I BOLESTI UHLJEBA

Svatko tko je ikada pokušao riješiti bilo kakav osobni ili opći problem kako bi se izdigao na bilo kakvu višu ili očekivano kvalitetniju razinu postojanja, morao je primijetiti da ga je na toj novoj, višoj razini samo dočekao neki novi, još veći i teži problem. Baš kao u video-igrici.

I ima luđaka koji desecima godina neprestano rješavaju razne probleme i penju se sve više i više, i pritom se strašno puno troše. Neizvjesnost ishoda njihovih poduhvata izaziva stres, a taj pak tzv. managersku bolest. A pritom imaju samo jedan organizam na raspolaganju, a s rezervnim dijelovima za sada još uvijek slabo stojimo.

Za naš narod živci ne spadaju pod zdravlje

No, ima i znatno racionalnijih. U Hrvatskoj se za njih u zadnje vrijeme uvriježio naziv "uhljeb". Takvi često žive s roditeljima, i čekaju da im oni nađu posao. Zatim na tom poslu ništa ne rade, jer možda dobro znaju da, ako bilo što dobro odrade i bilo kakav problem riješe, bit će nagrađeni sa sve težim problemima i s još više posla. A poslu i problemima kraja nema, pa ne treba zato na taj put niti kretati. U životu ne valja žuriti, jer ionako se nema gdje stići, osim na groblje. A što se više čovjek žuri, šanse su da će prije tamo i završiti. Bolje je pričekati da roditelji, opet preko veze, završe u nekom staračkom domu, pa od njih nasljediti stan i auto, i čuvati, kako narod kaže, "i živce i zdravlje" (jer, za naš narod, živci, kako se čini, ne spadaju pod zdravlje).

Manageri i poduzetnici su kao životinje u divljini, u džungli, a uhljebi su kao te iste životinje u zoološkom vrtu. Ovima u divljini je život možda zanimljiviji, ali je i puno stresniji. Nemaš prava na pogrešku, inače si gotov. Ovima drugima, u zoološkom vrtu, nije, pak, uopće moguće pogriješiti. Treba se samo probuditi ujutro, za sve ostalo pobrine se država.

Netko će upozoriti kako su životinje u zoološkom vrtu nesamostalne, kako su znatno deblje od onih u divljini, kako imaju više artritisa i svih mogućih bolesti nekretanja, kamence, masnu jetru, salo.

Međutim - a to je poanta - životinje u zoološkom vrtu žive oko 30-50% dulje od onih u divljini.

A kad si čovjek, i imaš kojih 80-ak godina, nitko te više ne pita što si nekad bio, s koliko si ljudi rukovodio, koliko si novca namlatio. Jedino što ostaje važno u toj dobi jest koliko se svatko od nas dobro čuvao i štedio, jer čovjek može oboljeti od oko 16,500 poznatih bolesti, pa kako je lijepo rekla Margaret Atwood, "starenje nije za kukavice". I zbilja nije. Gadno je, i jadno. Baš kao što pjeva Marijan Ban u lijepoj pjesmi "Ruzinavi brod".

Uhljebe je možda lako prezirati, ali...

Uhljebe je možda lako prezirati, ali njihov pristup životu, sa strane brige o vlastitom zdravlju, potpuno je racionalan. A tko se zadnji smije, najslađe se smije. Ako se oni jednom budu smijati vama u nekom staračkom domu jer vas sve boli, a oni plešu tango, i još imaju vezu u mirovinskom, jer tamo su radili u istoj sobi 40 godina, i u zdravstvenom, jer tamo im rade svi rođaci, mogli biste se o koječemu zapitati. Pogotovo kad vam stalno budu govorili "k'o te tjer'o da tol'ko radiš?". Ili "nije pos'o zec, neće uteć".

Jer sve je u životu multidimenzionalno, pa ništa nije baš toliko loše, da u nekoj drugoj dimenziji ne bi, na neki bizaran način, bilo dobro. Zato nikoga ne treba nikada previše grubo suditi. I uhljebi su ljudi, a njihov je životni plan možda i racionalniji od onog poduzetničkog. Uhljebi su, u neku ruku, pravi gurui za risk management. Uostalom, do danas nemamo nikakvih čvrstih dokaza da je bilo kakav način života "bolji" ili "gori" od bilo kakvog drugog. Svi smo mi naš vlastiti, jedinstveni eksperiment u prostoru i vremenu.

(index)

[Nice try]

Ova zadnja rečenica je valjda za utjehu neuhljebima.

[Mutevelija]

Znači najslađe se smiju

[storm]

Jedne zivotinje vole kavez, druge ne...
I ljudi su životinje.
Tako neki biraju da drugi misle za njih i jedu sta im drugi bace u posudu...
Sto bi rekli u alan fordu...bolje sto godina...

[Chloe]

Ovo je BiH, uhljebi su i masa poduzetnika ...