Tuga i lijepa sjećanja u Durakovićevom rodnom gradu: Stolac bez profesora Nijaza više neće biti isti
Grad na Bregavi jučer je osvanuo okupan suncem, ali su klupe na Benatu, gdje se rado odmarao Nijaz Duraković, bile prazne. U bašti kafane "Nota", u mahali Kukavac, u kojoj se Duraković rodio, na svakom ćošku pričalo se o njemu.
Kao da su se brojni Stočani, njegovi prijatelji i sugrađani, teško mirili sa činjenicom da njihov Nijo nikad više "u krto smokava" neće zaigrati svoju omiljenu igru. Neće više taj grad biti isti, smatraju.
Kuća u kojoj se rodio Nijaz Duraković
Strastveni šahista
Ispred kuće u kojoj se rodio, a prekoputa "Note", zatekli smo Nedžada Pezu. Vijest o smrti profesora Durakovića za njega je bila šok.
- Djetinjstvo sam proveo s njim. I mi ga skoro nikada nismo zvali Nijo. On je za nas bio Bomba. Jer, to mu je bio nadimak. Ljeta smo provodili zajedno, a posebno su u Stocu bila čuvena "Studentska ljeta". On je u svemu tome učestvovao, a bio je strastveni šahista. S rahmetli Bajrom Isakovićem, svojim školskim drugom i prijateljem, i Bajrom Čerkezom organizovao je turnire - kaže nam Pezo.
Posebno bi se posljednjih godina, dodaje on, kada bi Nijaz dolazio u Stolac, ljudi sjatili oko njega. Bio je, kaže Pezo, čovjek koji je privlačio kao magnet.
I Izet Ajanić teško je podnio vijest o smrti profesora Durakovića, jer, kaže, iako je od njega stariji deset godina, dobro ga je poznavao i volio.
Kurbansko meso
- Idejno smo se slagali sve vrijeme. Pratio sam njegov rad, sve što je napisao, ja sam pratio. Nikada neću zaboraviti kako se slatko nasmijao kada me posjetio nakon što sam se vratio u Stolac. Stanovao sam u šupi, jer kuća mi nije bila urađena. Pitao me kakvo je stanje u Stocu, a ja sam mu odgovorio: Kakvo će biti kad nemaš kome materu opsovati, jer nije bilo djeteta u mahali - priča nam Ajanić.
U Stocu se priča da je profesor Duraković za prvi Bajram nakon rata osigurao 30 kurbana. To mu je, kažu, bila želja kako bi povratnici imali kurbansko meso.
U Blagaju zanijemjeli
U Malom Polju kod Blagaja jučer je širom otvorena kapija na ulazu u vikendicu u kojoj je Duraković često provodio slobodno vrijeme posljednjih godina. U bašti uredno zasađene smokve, šipci, breskve, gusti grmovi ruzmarina.
U komšiluku je osam porodica Duraković. Među njima Nijazov amdižić Kemal, kojeg smo zatekli u njegovom dvorištu sa suprugom. Kako nam kažu, u nedjelju su svi zanijemjeli.
- Cijeli naš rod veoma je teško pogodila njegova smrt. Jer, svi smo ga, zaista, voljeli i cijenili uprkos njegovim mahanama, koje, naravno, svaki čovjek ima. A on je bio baš otresit. Mati mu je bila takva, dok je otac bio umjereni diplomata. Bio sam s Nijazom izvanredno blizak, evo posljednjih godina smo bili i komšije ovdje - priča nam Kemal.