Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...
Re: Poezija raspoloženja
Jedino još rade telepatske veze
Jedino još stižu pisma bez adrese
Jedino je nisam učio da pati
Jedino joj moje mane nedostaju
Njeno lice je snimak njenog srca
Njen ukus sam zauvek otrovao
Njeno srce drži sveću dok ja pišem
U mene uviru stene kao vode
....................
Ona me sada crta po sećanju
Ona čeka pismo koje su ukrali
Ona nema pojma od čega se živi
Kad odem pod zemlju sve ću joj priznati
Kad ona reč uzme biće i kraj sveta
Namesto snega padaće pepeo
Rasejan ću ući u istoriju
Zaboravljajući i dobar dan da kažem.
Beckovic
Jedino još stižu pisma bez adrese
Jedino je nisam učio da pati
Jedino joj moje mane nedostaju
Njeno lice je snimak njenog srca
Njen ukus sam zauvek otrovao
Njeno srce drži sveću dok ja pišem
U mene uviru stene kao vode
....................
Ona me sada crta po sećanju
Ona čeka pismo koje su ukrali
Ona nema pojma od čega se živi
Kad odem pod zemlju sve ću joj priznati
Kad ona reč uzme biće i kraj sveta
Namesto snega padaće pepeo
Rasejan ću ući u istoriju
Zaboravljajući i dobar dan da kažem.
Beckovic
Re: Poezija raspoloženja
"Zena je izasla iz rebra muskarca,
a ne iz nogu da bude gazena;
niti iz glave da bude nadmocna
nego sa boka da bude jednaka
ispod ruke , da bude zasticena
i blizu srca da bude voljena"
a ne iz nogu da bude gazena;
niti iz glave da bude nadmocna
nego sa boka da bude jednaka
ispod ruke , da bude zasticena
i blizu srca da bude voljena"
Re: Poezija raspoloženja
BALERINA
Rekla je:
"Kad porastem,
biću balerina,
kao sto je bila moja mama.
Postaću dama
i udaću se za svog baletana."
"A, jel mogu ja
da budem tvoj baletan?"
"A, jel umeš da se
ljubiš?"
"Umem!", rekoh
i poljubih je u obraz.
"Ne tako!"
"Nego kako?!"
"Onako filmski!"
"A, to ono kao bajagi..."
"Me ne, izistinski"
"Izistinski!?"
"Da, izistinski."
"Hajde, pokaži."
"Važi.
Zažmuri prvi
i otvori malo usta."
"A ti?"
"I ja ću svoja,
pa kad ih prislonim na tvoja,
a ti se onda isplazi."
"Ma, neću da se plazim!
Na šta to liči?!"
"Pssst, ne viči!
To se tako radi samo.
Hajde, dodji da probamo."
"Hajde."
"Hej, stani, ne tako jako!"
"Pa kako?"
"Polako.
Evo ovako!"
I onda se ona meni
prva isplazila.
Pa ja njoj.
Pa opet ona meni,
ja njoj,
a onda istovremeno
jedno drugom
sve dok nam se jezici
nisu dotakli.
U pocetku malo stidljivo,
kao da se ispituju, a onda sve
hrabrije
i smelije
počeli su da se dodiruju,
da se gurkaju
i da se igraju.
I mogli smo tako
da se plazimo
ko zna do kada,
samo da smo imali
dovoljno vazduha.
Prestajali bi tek tada
kad počnemo da duvamo
jedno drugom u usta.
Tada bismo se razdvojili
i raspravljali
ko je prvi počeo da diše.
Hvatali bismo
jedno drugo za nos
i takmičili se
ko može bez vazduha
da izdrži više.
"Pazi, ne sme da se vara
i da se diše."
"Znam"
"Ti dišeš!"
"Ne dišem!"
"Lažeš!"
"Ne lažem, majke mi!"
Malo je falilo
pa da se onesvestim.
Pred očima mi se pojavilo
nekakvo plavilo,
al' nisam hteo
prvi da popustim.
Posle me je sve do uveče
jako boleo nos.
I tad, a jos kao dečak,
shvatio sam
da kad se voli
mora i da boli.
I tako smo se mi plazili,
duvali jedno drugom u usta
i vukli za noseve
čitavih nedelju dana,
sve dok nas
slučajno nije zatekla
jedna starija dama,
a koja se i inače brinula o njoj
i razdvojila nas.
Da je zauvek, to tada nismo znali.
Nismo se čak ni pozdravili.
Sutradan,
zajedno sa drugom decom,
jurio sam za kolonom
cirkuskih kola
koja je napuštala nas grad.
Mahali smo onako trčeći
i gurajući se i spotičući
jedno o drugo,
vikali smo u glas:
"Dodjite i opet kod nas!"
Mahala je i ona
i brisala suze s lica.
Meni je podrhtavala vilica,
ali sam morao da pazim
da me ne primeti neko.
Hteo sam jos jednom
da joj se isplazim,
ali ona je vec bila daleko.
Ne znam zasto,
al toga dana
kod nas je padala kisa.
Al nije ni bilo
baš nesto puno sunca.
Bila je
samo neka čudna tišina
i praznina.
Kao da je sve ono
što je lepo
otišlo zajedno sa njom
i cirkusom.
Ostala je samo
jedna livada,
ugažena trava
u obliku kruga
i tuga.
Ponekad,
kada se zateknete tamo,
negde izvan grada,
ako li malo slušnete,
čućete dva razdvojena
dečija srca
kako se jure,
dovikuju i traže
da se ponovo spoje,
duvaju jedno drugom u usta
i da se plaze.
Jos uvek obilazim
cirkuske šatre
tražeći svoju balerinu
i ako je ikada
budem sreo,
pitaću je samo jedno tada:
"Koliko dugo može da izdrži bez vazduha?"
Ja, evo,
sve do sada...
Rekla je:
"Kad porastem,
biću balerina,
kao sto je bila moja mama.
Postaću dama
i udaću se za svog baletana."
"A, jel mogu ja
da budem tvoj baletan?"
"A, jel umeš da se
ljubiš?"
"Umem!", rekoh
i poljubih je u obraz.
"Ne tako!"
"Nego kako?!"
"Onako filmski!"
"A, to ono kao bajagi..."
"Me ne, izistinski"
"Izistinski!?"
"Da, izistinski."
"Hajde, pokaži."
"Važi.
Zažmuri prvi
i otvori malo usta."
"A ti?"
"I ja ću svoja,
pa kad ih prislonim na tvoja,
a ti se onda isplazi."
"Ma, neću da se plazim!
Na šta to liči?!"
"Pssst, ne viči!
To se tako radi samo.
Hajde, dodji da probamo."
"Hajde."
"Hej, stani, ne tako jako!"
"Pa kako?"
"Polako.
Evo ovako!"
I onda se ona meni
prva isplazila.
Pa ja njoj.
Pa opet ona meni,
ja njoj,
a onda istovremeno
jedno drugom
sve dok nam se jezici
nisu dotakli.
U pocetku malo stidljivo,
kao da se ispituju, a onda sve
hrabrije
i smelije
počeli su da se dodiruju,
da se gurkaju
i da se igraju.
I mogli smo tako
da se plazimo
ko zna do kada,
samo da smo imali
dovoljno vazduha.
Prestajali bi tek tada
kad počnemo da duvamo
jedno drugom u usta.
Tada bismo se razdvojili
i raspravljali
ko je prvi počeo da diše.
Hvatali bismo
jedno drugo za nos
i takmičili se
ko može bez vazduha
da izdrži više.
"Pazi, ne sme da se vara
i da se diše."
"Znam"
"Ti dišeš!"
"Ne dišem!"
"Lažeš!"
"Ne lažem, majke mi!"
Malo je falilo
pa da se onesvestim.
Pred očima mi se pojavilo
nekakvo plavilo,
al' nisam hteo
prvi da popustim.
Posle me je sve do uveče
jako boleo nos.
I tad, a jos kao dečak,
shvatio sam
da kad se voli
mora i da boli.
I tako smo se mi plazili,
duvali jedno drugom u usta
i vukli za noseve
čitavih nedelju dana,
sve dok nas
slučajno nije zatekla
jedna starija dama,
a koja se i inače brinula o njoj
i razdvojila nas.
Da je zauvek, to tada nismo znali.
Nismo se čak ni pozdravili.
Sutradan,
zajedno sa drugom decom,
jurio sam za kolonom
cirkuskih kola
koja je napuštala nas grad.
Mahali smo onako trčeći
i gurajući se i spotičući
jedno o drugo,
vikali smo u glas:
"Dodjite i opet kod nas!"
Mahala je i ona
i brisala suze s lica.
Meni je podrhtavala vilica,
ali sam morao da pazim
da me ne primeti neko.
Hteo sam jos jednom
da joj se isplazim,
ali ona je vec bila daleko.
Ne znam zasto,
al toga dana
kod nas je padala kisa.
Al nije ni bilo
baš nesto puno sunca.
Bila je
samo neka čudna tišina
i praznina.
Kao da je sve ono
što je lepo
otišlo zajedno sa njom
i cirkusom.
Ostala je samo
jedna livada,
ugažena trava
u obliku kruga
i tuga.
Ponekad,
kada se zateknete tamo,
negde izvan grada,
ako li malo slušnete,
čućete dva razdvojena
dečija srca
kako se jure,
dovikuju i traže
da se ponovo spoje,
duvaju jedno drugom u usta
i da se plaze.
Jos uvek obilazim
cirkuske šatre
tražeći svoju balerinu
i ako je ikada
budem sreo,
pitaću je samo jedno tada:
"Koliko dugo može da izdrži bez vazduha?"
Ja, evo,
sve do sada...
Re: Poezija raspoloženja
SLUCAJNO
Slucajno sam te video veceri neke,
slucajno te zavoleo sledeceg dana,
i slucajno si otisla iz mog zivota,
mada razlog za to nisi znala.
Sve je proteklo tako brzo,
slucajno si me ljubila devojko lazna,
zasto sam morao da te zavolim,
kad slucajno si mi bila toliko vazna.
I mrzim,i volim,i tebe nemam,
slucajno mrznja i ljubav se bore,
slucajno ne mogu vise da zivim,
dok gledam druge kako se vole.
I niceg nema,i zvona zvone,
novo je jutro,novi je dan,
hteo bih da sam sve sanjao samo,
al' suvise boli da bio bi san.
Slucajno sam te video veceri neke,
slucajno te zavoleo sledeceg dana,
i slucajno si otisla iz mog zivota,
mada razlog za to nisi znala.
Sve je proteklo tako brzo,
slucajno si me ljubila devojko lazna,
zasto sam morao da te zavolim,
kad slucajno si mi bila toliko vazna.
I mrzim,i volim,i tebe nemam,
slucajno mrznja i ljubav se bore,
slucajno ne mogu vise da zivim,
dok gledam druge kako se vole.
I niceg nema,i zvona zvone,
novo je jutro,novi je dan,
hteo bih da sam sve sanjao samo,
al' suvise boli da bio bi san.
Re: Poezija raspoloženja
nekad je sutra bilo lepše
nisam ni znao šta je to sada
prazne su glave zvrjale mekše
budimo pametni sad razum vlada
... oblaci su često plakali od sreće
dok su budale igrale u zoru
uklonili smo pesnike…to ljudsko smeće
udavili novo u staračkom moru
... budite ipak mirni
ja vam nikuda neću pobeći
želim još samo malo da lutam
svoje neke tajne zvezde da pratim
na nekom drugom moru da plutam
a zatim spokojan da vam se vratim
... budite spremni, doći će čas
kada ću u ustima punim zemlje gajiti cveće samo za vas...
nisam ni znao šta je to sada
prazne su glave zvrjale mekše
budimo pametni sad razum vlada
... oblaci su često plakali od sreće
dok su budale igrale u zoru
uklonili smo pesnike…to ljudsko smeće
udavili novo u staračkom moru
... budite ipak mirni
ja vam nikuda neću pobeći
želim još samo malo da lutam
svoje neke tajne zvezde da pratim
na nekom drugom moru da plutam
a zatim spokojan da vam se vratim
... budite spremni, doći će čas
kada ću u ustima punim zemlje gajiti cveće samo za vas...
Re: Poezija raspoloženja
Zasto ljubavi kratko nam traju,
A onda ,u ocaju i trenu,
Za nas prebrzo nestaju ?
Zasto ti onda davno,morala si ici,
Negda gde dani pusti i samotni,
Tebi zauvek ce biti ?
Zasto tada ,ti ostala uz mene nisi,
Da vidis Sunce
Sto na istoku u plamenu se poradja,
I govori da ljubav к’о nasa,
Тек ponekad i retko se radja.
A onda ,u ocaju i trenu,
Za nas prebrzo nestaju ?
Zasto ti onda davno,morala si ici,
Negda gde dani pusti i samotni,
Tebi zauvek ce biti ?
Zasto tada ,ti ostala uz mene nisi,
Da vidis Sunce
Sto na istoku u plamenu se poradja,
I govori da ljubav к’о nasa,
Тек ponekad i retko se radja.
Re: Poezija raspoloženja
NOVI DAN SKLIZNU!!
Volim te,muzika,treptaj,kolena.....
Muzika svira ne da mi mira
"Dodirni mi kolena to bih baš volela"
pesma svima znana, bez hira..
Zanosne reči srce nam leči...
Treptaj, novi dan proleteo
kao suza kad sklizne.
Ruka u ruci, prekrasni zvuci,
u srcima ljubav svetluca...
Titraj u rosi, veseli, bosi,
život kao muzika...
Reči klize sa usana,
pesma nikome strana.
Volim te! Milo moje, voli i ti mene.
Drhtave ruke se pletu,
sreća najveća na svetu.
Onda, odjednom, skrivene sene,
više te nema za mene.
Kolena ostaše pusta,
reči zamrle, seta u duši,
ceo svet se ruši.
Hladnoća u kostima krši.
Volim te!
Ali nema smisla,
krah je donela zima,
u mrazu i beličastim maglama.
Volim te,muzika,treptaj,kolena.....
Muzika svira ne da mi mira
"Dodirni mi kolena to bih baš volela"
pesma svima znana, bez hira..
Zanosne reči srce nam leči...
Treptaj, novi dan proleteo
kao suza kad sklizne.
Ruka u ruci, prekrasni zvuci,
u srcima ljubav svetluca...
Titraj u rosi, veseli, bosi,
život kao muzika...
Reči klize sa usana,
pesma nikome strana.
Volim te! Milo moje, voli i ti mene.
Drhtave ruke se pletu,
sreća najveća na svetu.
Onda, odjednom, skrivene sene,
više te nema za mene.
Kolena ostaše pusta,
reči zamrle, seta u duši,
ceo svet se ruši.
Hladnoća u kostima krši.
Volim te!
Ali nema smisla,
krah je donela zima,
u mrazu i beličastim maglama.
Re: Poezija raspoloženja
Ušunjam se u tvoj jastuk
kao tišina perja,
kao tršave šiške večeri
mirisave od lišća,
od mesečine na peščanim obalama,
od uvele svežine oktobra,
- baš tako se ušunjam
i slušam,
slušam šta sanjaš.
Nikome neću kazati.
Ali hoću da znaš:
čula sam,
čula sam sve što sanjaš,
jer drugo ništa i ne znam
samo se u snove razumem,
kao što se kauboji razumeju u laso,
kao što se tvoj tata razume u politiku,
kao što se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produžujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produžujemo se kroz oči i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive šare ptičjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez čizama od sedam milja,
ošamućeni od bajke koja se zove detinjstvo.
Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no što se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma
velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sam ćeš se setiti....
kao tišina perja,
kao tršave šiške večeri
mirisave od lišća,
od mesečine na peščanim obalama,
od uvele svežine oktobra,
- baš tako se ušunjam
i slušam,
slušam šta sanjaš.
Nikome neću kazati.
Ali hoću da znaš:
čula sam,
čula sam sve što sanjaš,
jer drugo ništa i ne znam
samo se u snove razumem,
kao što se kauboji razumeju u laso,
kao što se tvoj tata razume u politiku,
kao što se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produžujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produžujemo se kroz oči i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive šare ptičjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez čizama od sedam milja,
ošamućeni od bajke koja se zove detinjstvo.
Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no što se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma
velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sam ćeš se setiti....
Re: Poezija raspoloženja
Jos uvek sanjam sanjam sanjam te oci zelene
I srce plamti i telo pamti kako su me ljubile
I sada tiho tiho tiho u noci nestajes
Al' jednim delom duse svoje u meni ostajes
I sada kao da si tu kraj mene ponovo ja secam se
I slutis li kako ruke zele da te zagrle
Vrati se, ne mogu bez tebe
Vrati se, neka ti oproste
Besane noci, neverne oci, samo
Vrati se...
Jos uvek sanjam sanjam sanjam te oci zelene
I srce plamti i telo pamti kako su me ljubile
I sada tiho tiho tiho u noci nestajes
Al' jednim delom duse svoje u meni ostajes
I sada kao da si tu kraj mene ponovo ja secam se
I slutis li kako ruke zele da te zagrle
I srce plamti i telo pamti kako su me ljubile
I sada tiho tiho tiho u noci nestajes
Al' jednim delom duse svoje u meni ostajes
I sada kao da si tu kraj mene ponovo ja secam se
I slutis li kako ruke zele da te zagrle
Vrati se, ne mogu bez tebe
Vrati se, neka ti oproste
Besane noci, neverne oci, samo
Vrati se...
Jos uvek sanjam sanjam sanjam te oci zelene
I srce plamti i telo pamti kako su me ljubile
I sada tiho tiho tiho u noci nestajes
Al' jednim delom duse svoje u meni ostajes
I sada kao da si tu kraj mene ponovo ja secam se
I slutis li kako ruke zele da te zagrle
Re: Poezija raspoloženja
Брана Петровић
Јесте дођу мени
Јесте дођу мени моје луде бубице
јесте салете ме неке црне улице
ал
зато ћеш ти као стара кучка
скапати једном после добра ручка
Јесте пошашаве каткад моји дамари
јесте спопадну ме ужаси и дармари
ал
ти си за мене прочитана књига
и ко те чита баш је мене брига
Јесте многи памте моје пјане зоре
јесте о мени се прича све најгоре
ал
тебе више до јутра не чека
песник који те за ноћ волео два века
Јесте мене ће анђели од праксе
по налогу звезда заувек да ухапсе
ал
твоје срце бива све лихтије
и живот ти се мења у пихтије
Јесте јесам ширио лажи као губy
јесу мене мртвог видели у клубу
ал
као и увек кад год сам то хтео
чим је свануло ја сам оживео
Сад у шумској кући збратимљен са шумом
поручујем триста чајева са румом
ал то само случајно (онако)
јесте
то је зато да не бих заплако
И морам ти рећи већ шенулим умом
добра ствар ти чајеви са румом
још
да си ти ту
звери
моја
давна
била би то чајанка непојмљива
slavna
Јесте дођу мени
Јесте дођу мени моје луде бубице
јесте салете ме неке црне улице
ал
зато ћеш ти као стара кучка
скапати једном после добра ручка
Јесте пошашаве каткад моји дамари
јесте спопадну ме ужаси и дармари
ал
ти си за мене прочитана књига
и ко те чита баш је мене брига
Јесте многи памте моје пјане зоре
јесте о мени се прича све најгоре
ал
тебе више до јутра не чека
песник који те за ноћ волео два века
Јесте мене ће анђели од праксе
по налогу звезда заувек да ухапсе
ал
твоје срце бива све лихтије
и живот ти се мења у пихтије
Јесте јесам ширио лажи као губy
јесу мене мртвог видели у клубу
ал
као и увек кад год сам то хтео
чим је свануло ја сам оживео
Сад у шумској кући збратимљен са шумом
поручујем триста чајева са румом
ал то само случајно (онако)
јесте
то је зато да не бих заплако
И морам ти рећи већ шенулим умом
добра ствар ти чајеви са румом
још
да си ти ту
звери
моја
давна
била би то чајанка непојмљива
slavna
Re: Poezija raspoloženja
Čežnja
Sanjam da ćeš doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cvece svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi,
i proletnjim nebom sto od sreće blista;
jer pune topole, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;
jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.
Desanka Maksimovic
Sanjam da ćeš doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cvece svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi,
i proletnjim nebom sto od sreće blista;
jer pune topole, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;
jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.
Desanka Maksimovic
Re: Poezija raspoloženja
Na tren zavoleh te.
Na barikadama svesti pokusavam
da iz svojih misli istrgnem ono cega se bojim.
Kako da ti kazem da si mi sve,
i da svi moji dani,prazni su
Bez tebe.
Daljina u kovitlacu bola,
tisina slutnje.
U mirisu tame,spokojstvu noci
tuga gleda, ljubav boli.
Pronadji me u moru vremena
mojih nemira
i sacuvaj koji sekund za nas...
Na barikadama svesti pokusavam
da iz svojih misli istrgnem ono cega se bojim.
Kako da ti kazem da si mi sve,
i da svi moji dani,prazni su
Bez tebe.
Daljina u kovitlacu bola,
tisina slutnje.
U mirisu tame,spokojstvu noci
tuga gleda, ljubav boli.
Pronadji me u moru vremena
mojih nemira
i sacuvaj koji sekund za nas...
Re: Poezija raspoloženja
Nemoj nikada nikome reći da postojala je jedna mala,
da je bila tvoja,i sve ti dopuštala,sve ti dala.
Nemoj nikome nikada reći da si otišao iz njenog života kao tama,
nemoj im priznati nikad da je mala ostala sama.
Nemoj nikome nikada reći da je plakala i patila,
da si maloj značio,al nije te vratila.
Nemoj nikada nikome reći da je ponos uništio sve,
tko zna hoće li opet biti sretna,
nemoj nikome reći molim te.
Nemoj nikome nikada reći da je mala trebala te i
da je mala bojala se svega čega bojiš se.
I kad gledaš malu,ona gleda te.
I kad druge te žele,ona neda te.
Nemoj nikada nikome reći da govorili su ti da
za tu malu nisi.I nemoj im nikada reći da su je pitali:
Zaljubljena ti si?
Nemoj nikada nikome reći da im je morala reći.
Nemoj nikada nikome reći da bio si joj sve.
I nemoj im reći kako bile su teške noći
te kad si maloj ulazio u sne.
Kada je bila sigurna da trebaš je,a ti si bio sretan,
nisi znao za puteve tuge.
Nemoj nikada nikome reći da njene noći bile su duge.
Nemoj im reći da je mala sve zbog tebe izgubila,
jer bila je sretna kad te je poljubila.
I nemoj nikada nikome reći da si malu bar malo volio,
i da si je za oprost molio.
Samo im reci žaliti neću,al nemoj nikada nikome
reći da nakon svega,mala ti želi sreću.
I želi te bar kao prijatelja,želi da joj kažes sve.
Nemoj nikada nikome reći da mala nije mogla tebi reći ne.
I nemoj im reći da mala još uvijek zbog tebe diše,
da mala zbog tebe umire,i stihove piše.
Nemoj nikada nikome reći da mala zbog tebe sja.
I nemoj im reći da ta mala sam ja.
da je bila tvoja,i sve ti dopuštala,sve ti dala.
Nemoj nikome nikada reći da si otišao iz njenog života kao tama,
nemoj im priznati nikad da je mala ostala sama.
Nemoj nikome nikada reći da je plakala i patila,
da si maloj značio,al nije te vratila.
Nemoj nikada nikome reći da je ponos uništio sve,
tko zna hoće li opet biti sretna,
nemoj nikome reći molim te.
Nemoj nikome nikada reći da je mala trebala te i
da je mala bojala se svega čega bojiš se.
I kad gledaš malu,ona gleda te.
I kad druge te žele,ona neda te.
Nemoj nikada nikome reći da govorili su ti da
za tu malu nisi.I nemoj im nikada reći da su je pitali:
Zaljubljena ti si?
Nemoj nikada nikome reći da im je morala reći.
Nemoj nikada nikome reći da bio si joj sve.
I nemoj im reći kako bile su teške noći
te kad si maloj ulazio u sne.
Kada je bila sigurna da trebaš je,a ti si bio sretan,
nisi znao za puteve tuge.
Nemoj nikada nikome reći da njene noći bile su duge.
Nemoj im reći da je mala sve zbog tebe izgubila,
jer bila je sretna kad te je poljubila.
I nemoj nikada nikome reći da si malu bar malo volio,
i da si je za oprost molio.
Samo im reci žaliti neću,al nemoj nikada nikome
reći da nakon svega,mala ti želi sreću.
I želi te bar kao prijatelja,želi da joj kažes sve.
Nemoj nikada nikome reći da mala nije mogla tebi reći ne.
I nemoj im reći da mala još uvijek zbog tebe diše,
da mala zbog tebe umire,i stihove piše.
Nemoj nikada nikome reći da mala zbog tebe sja.
I nemoj im reći da ta mala sam ja.
Re: Poezija raspoloženja
Ne okreci se za onim sto je proslo,
neces ga stici.
Iz vremena koje si volela
nece se vratiti ono sto si zelela,
a nisi imala.
Zato hrabro koracaj napred,
nikad nemoj u onome sto ce doci
traziti ono sto si imala
Ti koji imas najljepse oci.
Neka vjetar ti nosi sve moje rijeci.
Neka mjesec te ljubi umjesto mene.
Ti sanjaj o toploj zvjezdanoj noci,
a ja cu sanjati tvoje oci.
Kada ti vidim u ocima sjaj,
kada se nasmijes oko sebe osjetim raj,
a kada ugledam lice kao sto je tvoje
shvatim da andjeli ipak postoje!!
Ruza ima trn, da se brani...
Ptica ima kljun, da se hrani...
Voda ima, zabe i amebe,
A ja, sunce, imamala samo tebe
Zbog tebe placem i venem,
neznam kojim putem da krenem.
Kud god krenem put me tebi
vodi, samo s tobom meni godi.
Kada umjesto nagla tjela
u rukama budes drzala pepeo,
zaplakat ces a ja cu mrtav
osjetiti bol sto nisam zivio
minut duze da ti obrisem suze.
neces ga stici.
Iz vremena koje si volela
nece se vratiti ono sto si zelela,
a nisi imala.
Zato hrabro koracaj napred,
nikad nemoj u onome sto ce doci
traziti ono sto si imala
Ti koji imas najljepse oci.
Neka vjetar ti nosi sve moje rijeci.
Neka mjesec te ljubi umjesto mene.
Ti sanjaj o toploj zvjezdanoj noci,
a ja cu sanjati tvoje oci.
Kada ti vidim u ocima sjaj,
kada se nasmijes oko sebe osjetim raj,
a kada ugledam lice kao sto je tvoje
shvatim da andjeli ipak postoje!!
Ruza ima trn, da se brani...
Ptica ima kljun, da se hrani...
Voda ima, zabe i amebe,
A ja, sunce, imamala samo tebe
Zbog tebe placem i venem,
neznam kojim putem da krenem.
Kud god krenem put me tebi
vodi, samo s tobom meni godi.
Kada umjesto nagla tjela
u rukama budes drzala pepeo,
zaplakat ces a ja cu mrtav
osjetiti bol sto nisam zivio
minut duze da ti obrisem suze.
Re: Poezija raspoloženja
'Pratim te
Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi
Baci osmeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu ... ''
Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi
Baci osmeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu ... ''
Re: Poezija raspoloženja
Ako hoćeš da uđeš,
polako odškrini vrata,
ne zvoni,
ne kucaj,
da mi ne probudiš
...Oblake,
Slobodno uđi,
i ovako je otvoreno,
Ali jedno
da te zamolim...
Ne kradi mi SNOVE,
To je sve što mi
Ostalo...
nepoznati autor
polako odškrini vrata,
ne zvoni,
ne kucaj,
da mi ne probudiš
...Oblake,
Slobodno uđi,
i ovako je otvoreno,
Ali jedno
da te zamolim...
Ne kradi mi SNOVE,
To je sve što mi
Ostalo...
nepoznati autor
Re: Poezija raspoloženja
Moja ljubavi...
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!
Re: Poezija raspoloženja
ta zena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
-Branko Miljkovic-
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
-Branko Miljkovic-
Re: Poezija raspoloženja
Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci,
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?
Re: Poezija raspoloženja
Ti si meni Jedina, U zivotu ostala
Srce bi da sakrije... ali ne zna, ne smije
Volio bi da si tu, Samo noc da ostanes...
Volio bi da si tu... I da vise ne ides...
Kako mi nedostajes, samo ruku da mi das...
Kako mi nedostajes.. dali znas?
~ Prije tebe nisam nikog volio
I nikome se nisam na vjernost zakleo
Sve sto je lijepo me veze za tebe
Kad si pored mene ja ne znam za sebe
Znam da nasa ljubav je sveta
Nikad nisam dozivio to
Da te volim bezkrajno ludo to je predivno
~TI si moje nebo ti si moj zrak
TI si sve sto zelim sve sto volim ja
Tvoje oci tuzne sve mi govore
Da ljubavi nema bez tebe... ~
~*~jedna je ljubav bila al se tiho ugasila
gorke suze smo lili al se nismo pomirili
voljecu ga do kraja zivota
jer me ocarala njegova ljepota
ostala sam sama i gorke suze lijem
voljela sam ga voljet cu ga to nemogu da krijem
svake moje suze njega se samo sjeca
u drugim rukama nikada necu moci da poznam
ono sto je sreca~*~
~*~al daljina nije dala
da se spoje srca dva
zalis sada i zalices
ko sto sam zalila i ja~*~
~*~Voljet cu ga dok sam ziva
zbog rastanka ja sam kriva
Svako ko voli zna kako boli
i koliko je tesko ljubav naci
samo ko pati moze da shvati
sta u zivotu ljubav znaci~*~
Srce bi da sakrije... ali ne zna, ne smije
Volio bi da si tu, Samo noc da ostanes...
Volio bi da si tu... I da vise ne ides...
Kako mi nedostajes, samo ruku da mi das...
Kako mi nedostajes.. dali znas?
~ Prije tebe nisam nikog volio
I nikome se nisam na vjernost zakleo
Sve sto je lijepo me veze za tebe
Kad si pored mene ja ne znam za sebe
Znam da nasa ljubav je sveta
Nikad nisam dozivio to
Da te volim bezkrajno ludo to je predivno
~TI si moje nebo ti si moj zrak
TI si sve sto zelim sve sto volim ja
Tvoje oci tuzne sve mi govore
Da ljubavi nema bez tebe... ~
~*~jedna je ljubav bila al se tiho ugasila
gorke suze smo lili al se nismo pomirili
voljecu ga do kraja zivota
jer me ocarala njegova ljepota
ostala sam sama i gorke suze lijem
voljela sam ga voljet cu ga to nemogu da krijem
svake moje suze njega se samo sjeca
u drugim rukama nikada necu moci da poznam
ono sto je sreca~*~
~*~al daljina nije dala
da se spoje srca dva
zalis sada i zalices
ko sto sam zalila i ja~*~
~*~Voljet cu ga dok sam ziva
zbog rastanka ja sam kriva
Svako ko voli zna kako boli
i koliko je tesko ljubav naci
samo ko pati moze da shvati
sta u zivotu ljubav znaci~*~
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 5 guests