Evropa i imigranti. Problem budućnosti ili ne

[Nice try]

Samo ovaj primjer je dosta pozitivan,znači da nisu svi tako netrpeljivi,ali ipak sam skeptična...inače,ne samo Zadrani,vidim kako ljudi reaguju i ovdje kod nas na izbjeglice sa istoka,turiste,nevažno...daleko je to i od njihovog ulaska u naš način života i ostalog što bi oni željeli.

[Vjetar]

Protumacite ovo kako god zelite, ti ljudi imaju ocajne radne navike i sve ce učiniti da cijeli svoj život provedu na teretu države, bez da ista rade.

Ja koliko znam bošnje su takve

[Socrates]

Slažem se sa Stormom. Zadar je sve samo ne gostoljubiva sredina.

Plan je da im se pronađe posao kako bi se sami mogli brinuti o svojim obiteljima, a nakon toga i dugotrajniji smještaj čije će financiranje prvih dvije godine, dok ne stanu na svoje noge, pomagati hrvatska država.

(SB)

Protumacite ovo kako god zelite, ti ljudi imaju ocajne radne navike i sve ce učiniti da cijeli svoj život provedu na teretu države, bez da ista rade.

Ne znam koliko se čitavoj jednoj grupi kolektivno mogu pripisati očajne radne navike.

Radne navike su formirali u skladu sa okolinom u kojoj su živjeli. Ne znamo ništa o njima, jesu li živjeli u velikom gradu ili u manjem mjestu, koliko su obrazovani, jesu li u Siriji bili privatnici, itd.

Sve u svemu, gest dostojan svakog poštovanja sto se tiče čovjeka i žene koji su ih doveli, a kako i da li će se uklopiti u Zadru je druga tema. Ovisi i od njih i od okoline.

Da bi se neko uklopio u sasvim novu sredinu, potrebno je mnogo stvari da se poklope. Kanada ima državni program za izbjeglice, gdje se pokušava individualizirati proces uklapanja u novu sredinu, uključujući nalaženje posla, pa opet ima propusta i neuspjeha. Ali ima i mnogo uspješnih primjera.

[storm]

Čini mi se da je ovo nastavak priče...



Sirijac iz Alepa našao posao u Zadru: "Ne želim biti na teret državi"
Piše: R.I.


Screenshot: HRT

SIRIJAC iz Alepa, grada koji je pretrpio strašna razaranja u ratu, našao je posao u Zadru.

Abdulkader Alsawari boravi u Zadru više od tjedan dana u sklopu programa integracije 150 tražitelja azila u hrvatsko društvo. U tom kratkom periodu Alsawari, inače 30-godišnji pekar, uspio je naći posao u Zadru.

Alsawari, kojeg od milja zovu Abi, zajedno je sa svojom obitelji stigao u Zadar iz Turske, u kojoj je boravio zadnje tri godine. Abi ima suprugu i djecu, a kako bi se mogao brinuti za njih, bio mu je potreban posao.




"Ne biste vjerovali, nismo mi toliko ni različiti"

"Veoma sam sretan, uspjelo mi je iz prve. Najbolji je to način da pomognem sebi i obitelji, a svakako ne želim biti na teret državi. Jako mi je to važno", kaže Alsawari u razgovoru za HRT.

Kaže da mu kao pekaru nije problem biti na nogama od tri ujutro.

"Ovo je moj novi život, a ne biste vjerovali, nismo mi toliko ni različiti. Jedini mi je problem jezik, koji prilično razumijem, ali se trudim i progovoriti", govori simpatični Abi.

Podsjetimo, Hrvatska se obvezala primiti 150 osoba iz ratnih zona. Te izbjeglice su dobile međunarodnu zaštitu i sada u Hrvatskoj uživaju ista prava kao i hrvatski građani.

[Chloe]

Kod nas ne nešto izbjeglica smješteno pa će za Sarajevo,
ne znam zašto građani nisu upoznati s tom informacijom
nemaju kad portali pisati i buditi humanost u ljudima jer je preče pisati gluposti ...
.... planiram abd danas poslije podne ili sutra prije podne posjetiti ih, dok se informišem gdje su,
koliko ostaju, šta je neophodno ....
Kolegica mi reče da se srela sa jednima u trgovini, dva muškarca kupuju jednu glavicu bijelog luka
opet jedan naš ugostitelj, znam da mu ne ide najbolje posao, imao je puno belaja,
jedva kraj s krajem veže, obezbjedio im je kuhane obroke za dva dana ... kad je čovjek čovjek.

[Krokodil Behko]

Šok i nevjerica.
Patrioti na aparatima, a udesio ih je jedan jedini imigrant koji je uz sve to, još i tamnoput, musliman, azijat, a samim tim je zaostala rasa

[storm]

Šok i nevjerica.
Patrioti na aparatima, a udesio ih je jedan jedini imigrant koji je uz sve to, još i tamnoput, musliman, azijat, a samim tim je zaostala rasa

Da bude uzas veci...nasao je posao

[Krokodil Behko]

POTRESNA ISPOVIJEST AFRIČKOG MIGRANTA: „Poniženja koja sam doživio nisu za ljude, ne bih to ponovio ni za šta na svijetu..."

Mnogim migrantima koji stignu u Europu teško je govoriti o traumama putovanja. Ali Ibrahhim Soumahoro neobično je iskren: četiri godine koje su mu trebale od Obale Bjelokosti do Francuske smatra "izgubljenim godinama".

"Ne bih to više ponovio ni za što na svijetu", kaže 20-godišnji Bjelokoščanin jedva susprežući emocije.

"Poniženja koja sam doživio nisu za ljude".

Nakon što je prošao pakao u Libiji i izgubio najboljeg prijatelja u Sredozemlju, Soumahoro je napokon završio u Brianconu, gradu visoko u francuskim Alpama.

U trapericama i s 'hudicom', Soumahoro izgleda kao i svaki drugi mladić, ali već se nagledao užasa za cijeli život.

"Ne znam ni sam koliko sam puta bio blizu smrti. Iskreno, izgubio sam četiri godine života".

Soumahoro je jedan od stotina mladih Afrikanaca koji su se iz Italije vukli preko Alpa u Francusku, koristeći se jednom od manje poznatih migrantskih ruta.

Rođen u siromašnoj obitelji u udaljenom selu u Obali Bjelokosti, odrastao je s ujakom u ekonomskoj prijestolnici zemlje Abidjanu.

Ujak je, međutim, izgubio život u nasilju nakon spornih izbora 2011. i Ibrahim je u 13-oj godini ostao prepušten sam sebi. Završio je u uličnoj bandi.

"Imao sam prijatelja koji mi je bio kao stariji brat i shvatili smo da to nije život", kaže Ibrahim.

Zato su spakirali stvari i otisnuli se u međunarodnu pustolovinu kada je Soumahorou bilo samo petnaest.

Prvo su stigli u susjednu Burkinu Faso, ali i ondje je uskoro izbila politička kriza i prateće nasilje.

Zato su dvojica mladića krenula dalje, prvo u Niger, jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta, a zatim u Libiju, gdje su čuli da ima posla na obnovi zemlje nakon svrgnuća diktatora Moamera Gadafija.

Nisu niti naslutiti mogli kakve ih grozote tamo čekaju.

Završili su u pustinjskom gradu Sabhi, gdje su afričke migrante držali kao roblje i prisiljavali ih na rad.

Od tamo su nekako uspjeli pobjeći i krenuli za Tripolij, glavni grad Libije. Ondje je Soumahoro radio kao nadničar, ali su ga poslodavci često zlostavljali i uperili mu pištolj u glavu kada se drznuo zatražiti povišicu.

"Pola sata do Italije"

Godine 2016. proveo je nekoliko tjedana u libijskom zatvoru ni kriv niti dužan. Svaki je dan bio izložen neljudskim poniženjima, spavao je u prljavštini i hranio se mrvicama kruha.

"Bilo nas je više od stotinu u tamnici, a čuvar bi nam bacio 70 komadića kruha. Ljudi se se tukli za okrajke, a oni su nas snimali. Bilo im je to zabavno", prisjeća se.

Krijumčari ljudima, u međuvremenu, nudili su im "lako" putovanje u Europu.

"Govorili su nam da smo za pola sata preko u Italiji. Vaši prijatelji su već ondje, pa zašto i vi ne biste pokušali?", prepričava mladić.

U onakvim uvjetima lako je povjerovati u to i odlučiti domoći se Europe pod svaku cijenu.

Pred kraj 2016. Soumahoro i njegov prijetelj otisnuli su se za Italiju u dva prekrcana gumenjaka.

Prijatelj mu se utopio kada se njegov gumenjak probušio i potonuo. Potreseni Soumahoro morao je dalje nastaviti sam.

Potucao se po Italiji, među ostalim spavajući u šatoru zimi. Naposljetku je čuo da neki migranti iz zapadne Afrike idu u Francusku preko prijevoja Echelle u Alpama, gdje na 1.762 metra nadmorske visine nema granične kontrole.

Dva su mu dana trebala da prođe planinu i u Francusku je ušao u siječnju 2017.

Ondje su ga prihvatili volonteri i pomogli mu da završi tečaj za njegovatelja. Njegov zahtjev za azilom, međutim, još je u proceduri.

Osjeća se usamljeno i nespokojno.

"Nemam fiksno mjesto za život, sele me iz obitelji u obitelj", kaže.

"Pitam se što radim ovdje. Od mene nema nikakve koristi. Život ne bi trebao izgledati tako da sjedim u kući i ne radim ništa. Želim biti koristan", objašnjava i zaključuje "Želim nečim pozitivnim pridonositi društvu".

(SB)

[Rum]

Novi incident koji je uključio migrante zapalio je društvene mreže u Švedskoj. Naime u gradskom prevozu migrant je iz čista mira odlučio da upotrebi nasilje prema starijoj ženi, kako bi ustala sa sedišta da on može da sedne.

Na snimku koji je zgrozio Evropu, mladić koji je migrant u Švedskoj ničim izazavan počinje sa nasilnim ponašanjem kako bi zastrašio putnicu koja je mirno sedela u autobusu.

Nasilnik je počeo da udara pesnicom u staklo iza sedište starije žene kako bi je naterao da napusti svoje mesto, da bi on mogao da sedne. Nakon što je prestravljena starica jedva ustala sa svog mesta, nasilnik je arogantno seo i zauzeo dva sedišta.



Snimak je na Fejsbuku za samo 20 sati od postavljanja dostigao skoro pola miliona pregleda, dok mnogi korisnici ove mreže komentarišu da takvi napadi nisu izuzetak nego pravilo u zonama u kojima žive ilegalni migranti.

Idalje se ne zna da li je nasilniči potez motivisan rasnom i verskom mržnjom.

[Bla]

nasilnik je nasilnik je nasilnik
a ne migrant

[Hannibal]

aa kako bi ga slomio ocm

[Hannibal]

dje je sokrates??
sheval ustvari haha

[Pasaga]

..nista bolji nisu ni njihovi domaci...
na drugo sjediste podignu noge,.... to je obicno neuredna obuca....
tako da niko nemoze sjesti....
nikad ih niko za takvo ponasenje ne opominje....
...pa ni starci,koji uporno stoje i trpe ...sute


nije da ga branim,zaista je idiot.....

[Femea]

Ne mora biti migrant uopšte, ali to je sada popularno ne bi li domicilnim stvorili još veću mržnju. Uglavnom se rijetko pišu pozitivne priče.

[Pasaga]

Ne mora biti migrant uopšte, ali to je sada popularno ne bi li domicilnim stvorili još veću mržnju. Uglavnom se rijetko pišu pozitivne priče.

mnogo je ovakvih koji su adaptirani,usvojeni,jos dok su bili bebe...
Kasnije,dok odrastu,vrlo mali procenat budu fina djeca,omladina ...

[Femea]

Ne mora biti migrant uopšte, ali to je sada popularno ne bi li domicilnim stvorili još veću mržnju. Uglavnom se rijetko pišu pozitivne priče.

mnogo je ovakvih koji su adaptirani,usvojeni,jos dok su bili bebe...
Kasnije,dok odrastu,vrlo mali procenat budu fina djeca,omladina ...

Ne znam to ali se stavlja akcenat na migrant, što je vjerujem namjenski

[Pasaga]

Ne mora biti migrant uopšte, ali to je sada popularno ne bi li domicilnim stvorili još veću mržnju. Uglavnom se rijetko pišu pozitivne priče.

mnogo je ovakvih koji su adaptirani,usvojeni,jos dok su bili bebe...
Kasnije,dok odrastu,vrlo mali procenat budu fina djeca,omladina ...

Ne znam to ali se stavlja akcenat na migrant, što je vjerujem namjenski

...napisah u gornjem postu .....

[Mala_Mu]

Pa da nije migrant bilo bi jedno par hiljadaa pregleda, a ne milion.

[Mala_Mu]

Pardon pola miliona

[storm]

Debil, koji pali iste debile samo iz razloga jer je migrant.....nisu oni ništa bolji ni lošiji od prosjeka kod nas....
a bome smo i mi bogati tim izričajem ...