Oh c'mon!

Preslatko. Dobra si ti tasta.
Sad si me podsjetila na jednu situaciju.
Bi ljeto I ja Aju pustila van da malo proseta,
nece dalje od kuce. Vrata ostala otvorena I ja
da zatvorim kad vidim Aju uleti ona I trk po
stepenicama u podrum. Meni malo cudno,
kao da je nekako drugacija bila al hajd, rekoh
mozda joj pase hladno pa nije ni registrovala
da sam dosla po nju da odemo setati. (inace jedva doceka)
Odem da zatvorim vrata kad pred kucom
neka mlada obitelj ceka da me pita nesto,
rekoh sigurno za put na Goru Oljku.
Ja pridjem ogradi I vidim da je gospodji
malo neprijatno, po malo stid.. ja pitam
kako mogu pomoc, veli.. izvinjavam se, zaista
ali nas pas je otisao s vasim u vasu kucu.
Rekoh, molim?!
Ja se vratim u kucu kad tu cekaju mene,
Aja I njen momak.

Dovela ga kuci odma.
Iste pasmine, samo
sto je ovaj malo tamniji. Gledaju oni mene,
gledam ja njih I odma skapiram zasto mi
bi cudna situacija ranije.. jer sam vidjela
njega, a ne Aju..

„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“