Nedostatak straha u društvu

[storm]

Nema co'jeka koji se nicega ne boji, ali ti ostavljaš utisak da se bojiš da će tvoj odraz u ogledalu da iskoči i scepa te za vrat.

To je ujedno i rješenje za tvoju fobiju. Nosi sa sobom ogledalo. S ogledalom nikad nisi sam.

E zmija se panično bojim

tu ni mrak nije potreban da se smrznem od straha

[Socrates]

Ja se recimo bojim žena koji obriju obrve 100% i onda ih nacrtaju da izgledaju k'o mongolski pješadinac.

U tom slučaju, potegnem Magnum, dobro ispitam stratesku situaciju u Starbucksu, onda se lagano povlačim iz istog. U drugoj ruci, kafa.

A razmislj'o sam da više i ne idem u Starbucks. Mongolska pješadija se navadila na to zlo, izgleda.

Koji su vaši strahovi?

[Hannibal]

ja se bojim jedne tete sto radi u posti na ilidzi. uvijek je mrzovoljna i imam osjecaj da bi svake sekunde mogla da napravi hara kiri

[KOMESAR]

Ja se recimo bojim žena koji obriju obrve 100% i onda ih nacrtaju da izgledaju k'o mongolski pješadinac.

U tom slučaju, potegnem Magnum, dobro ispitam stratesku situaciju u Starbucksu, onda se lagano povlačim iz istog. U drugoj ruci, kafa.

A razmislj'o sam da više i ne idem u Starbucks. Mongolska pješadija se navadila na to zlo, izgleda.

Koji su vaši strahovi?

Meni je nekako sigurnija " Duga devetka"?

[KOMESAR]

ja se bojim jedne tete sto radi u posti na ilidzi. uvijek je mrzovoljna i imam osjecaj da bi svake sekunde mogla da napravi hara kiri

Mislis na onu sa dugim noktima?

[Hannibal]

ja se bojim jedne tete sto radi u posti na ilidzi. uvijek je mrzovoljna i imam osjecaj da bi svake sekunde mogla da napravi hara kiri

Mislis na onu sa dugim noktima?

[Max]

ne boji se otvoriti ovu temu eto

to neki instikt mozda
moze se svakom desiti u nekoj situaciji

mislim na sutacije kad se iz cista mira najezis, al neznas zasto
mozda se to moze definirati i drugacije nego 'strah'

[KOMESAR]

Eh sad ozbiljno vezani za temu...

Obično nemam straha proći nekom ulicom sama, u Bosni postoji jedno mjesto, jedan most kažu da se prikazuje noću .. koliko puta sam prošla, nikad mi se ništa nije prikazalo... a prolazila sam i sama a i u društvu bez problema...

Ponekad mi ne bude prijatno noću u kasne sate, na semaforu kad se zaustavim pa ako pored se također zaustavi neki tip, malo neobičnog izgleda, na sekundu me zabrine, ali uvijek budem zaključana u autu tako da strah brzo nestane...

Problem imam sa curicom... ona neće zaspati dok ne prekontrolira vrata, balkone, prozore .. sva balkonska vrata moraju biti zatvorena, prozori ljeti također .. kao i vrata.. bezuspješno je hrabrim, da nema potrebe za strah.. nadam se da će je to brzo proći ...

Smije li se na mamu?

Ne smije !!!

Onda se,iz aviona, na njoj vidi svih osam znakova.

[Krokodil Behko]

Ne znam, vala, ni šta bi' vam reko, o ovome.
Sad ako napišem, da se ne plašim ni mraka u džehenemu, hoćete li mi povjerovati?

[rethna]

Dobro je tu si. Kako je krenulo mislio sam da ce ti Komesar prodati ciglu

[rethna]

A jesu te krenule filozofske teme

[Mutevelija]

Ne znam, vala, ni šta bi' vam reko, o ovome.
Sad ako napišem, da se ne plašim ni mraka u džehenemu, hoćete li mi povjerovati?

Sto bi bio mrak kad ima vatra

[Heidi]

Ne znam, vala, ni šta bi' vam reko, o ovome.
Sad ako napišem, da se ne plašim ni mraka u džehenemu, hoćete li mi povjerovati?

Ja ti vjerujem.

[rethna]

Treba odvojiti hrabrost od gluposti/ludosti, a opet uzeti u obzir potrebu i zelju za adrenalinom.

Eto proslo ljeto, vikendice, malo prirode, dernecenje, mene vec smorilo, odem prosetam se stazom i kroz sumu, a uvijek zamisljen tamburam tako, kad odjednom vidim zmiju nekih 5-6 m ispred, bas velika i pocnem se kao sunjam i u trenutku shvatim da sam budala. Sta se imam sunjati kad znam i da me davno uocila a i kako me vidi i osjeti. A opet nastavim polagano se priblizavati, znam da ne vole nagle pokrete A odluka je pala u trenutku dal' da se vratim ili da pokusam.
Uspio sam joj se pribliziti na manje od metar i po, onako odokativno. Cijelo vrijeme je gledala cas u mene, cas naprijed u grmlje, dok nisam ubrzo shvatio da se u blizini nalazi zaba koju je lovila. Ostao sam tu jedno vrijeme tako cuceci u buljeci i ja u nju i ona u mene, dok nije odjednom munjevito se obrusila u grmlje, pa sam i ja nastavio.
Ne znam, trebalo mi Kad sam se vracao nije mi uopste bila na umu

Primjera radi:

uhvati vas jeza kada sami prolazite noću nekom lokacijom,
ali kada niste sami onda nemate straha,
pa čak i kada je ta druga osoba neko malo dijete ili starac koji vas ne može zaštititi.

A cega tocno bi se trebao plasiti
Da je malo dijete pored mene, plasio bi se za njega malo...ako dodje do situacije, da li bi ga mogao obraniti, pa bi bio oprezniji.
Sam...jako teško

Uvijek su te situacije gore, kad imas neku nejac pored sebe u bilo kojoj opasnijoj situaciji do koje moze doci i iznenada. Pazi na sebe, pazi na njih, a snosis odgovornost.

[srculence7]

Ne volim po noći sama nigde da idem, ranije me nije bilo strah, ali neka dešavanja su me obeshrabrila ...
Što se društva tiče, sa porastom nasilja, naročito kod omladine, ovde kod nas, može se primetiti da ta deca nemaju nikakav strah od posledica koje bi njihovo ponašanje moglo prouzrokovati, bilo da se radi o drugima ili o njima samima. Potežu noževe, pištolje, bez previše razmišljanja o tome kako bi deo svog života mogli provesti u popravnom domu ili zatvoru i kako bi mogli unesrećiti nekoga, nositi na savesti nečiji život i živote, odnosno biti odgovoran za bol i patnju sa kojima se suočavaju njegovi najbliži.

[Heidi]

Kad sam sama negdje na visokom, bojim ce.

[Nice try]

Primjera radi:

uhvati vas jeza kada sami prolazite noću nekom lokacijom,
ali kada niste sami onda nemate straha,
pa čak i kada je ta druga osoba neko malo dijete ili starac koji vas ne može zaštititi.

U mom rodnom gradu postoji jedno mjesto,zvali smo tu dionicu "između harema".Mada,istini za volju nije između harema nego između harema i pravoslavnog groblja.Dijeli ih samo uzak put kojim se dva auta ne mogu mimoići.Stari put u još starijem naselju,Zabrdalje se zove.Tu imamo bliže familije,mislim imali smo,ostale su samo puste kuće i sjećanja po ćoškovima,ali prije rata smo često išli svojima i morali smo proći gorespomenutim putem.Tuda je i po danu bilo strašno proći.Sve u borovima,tišina kakva se opisati ne može,nigdje sunca ni za lijeka tek u daljini poneki udaljeni glas.Kada tu dođeš kao da si na nekom vanzemaljskom mjestu.Pa,spustiš pogled i koračaš,ali onda ti kao neka jeza podilazi,ako malo podigneš pogled krajem oka hvataš one natpise na nišanima i grobovima,godine,imena,...žuri,žuri.
Dok sam bila mala tu sam najveći strah osjećala,ali ako je neko bio sa mnom nimalo se nisam bojala,mada negdje od sredine putića noge same brže krenu
Sada nemam takvih strahovaod mjesta,puta,harema,tišine,....
Bojim se nekih stvari koje su možda i nerealne,ali me muče.Tu također,ako je neko uz mene strah nestane,ali ako sam sama sa svojim ludim mislima bude jako teško.

[Krokodil Behko]

Treba odvojiti hrabrost od gluposti/ludosti, a opet uzeti u obzir potrebu i zelju za adrenalinom.

Meni se čini, da su upravo takvi, branili ovu zemlju od fašista, u zadnjem ratu.
Upravo takvi, vodili su bitku za ranjenike u ww2, upravo takvi digli su parišku komunu, jurišali na Bastilju, otplovili preko atlantika, itd.. Ludost ili ne, društvo takvi (pred)vode.
Problem su oni isti takvi, a koji vuku nazad.

[Socrates]

Ja sam jučer gledao snimak kako nekoliko momaka brani zgradu Predsjedništva protiv JNA specijalaca na početku rata, i to je ono o čemu Behko govori.

[spacebound]

Valjda nam brojnost daje neku prividnu sigurnost .
Ja se inace nisam bojala sama hodati mracnim ulicama do prije par godina, valjda vrijedi ona starija - pametnija.Ne bih se sad usudila bauljati k'o prije