Nije to za mene.Znala sam,jednom probala,i potvrdila.Radila sam u jednoj radnji kojoj je pod bio od pločica.Jako hladno zimi.
Grijali se na neku pec.Ja bila druga smjena,zimi se rano smrkava.Ja se smrzavam,gazde ne mogu dobiti na tel.
Prvi komsija,imao supu punu drva,svega par koraka od mog ulaza.
Supa nije imala vrata.Dva sata sam kroz staklo gledala u drva i neckala se da li da uzmem par ili ne
Najzad,kad sam vec dobrano ozebla,uzmem ja kantu i zaputim se kroz mrak.Uzmem dva tri drveta,a osjecaj imam kao da me cijeli svijet gleda.
Sekunde prolaze,ja sve ubjedjenija da me neko gleda.Na kraju me uhvati panika,bacim sve i potrcim.Bjezeci kao pred puskom ispadne mi i kanta.
Stignem zadihana u radnju,sva oznojena,tresuci se.Malo se smirim.Prodje sat-dva,kad ide taj komsija.
Ja preparirana od straha jedva uzvratim:"veče".U glavi mi se roji milion scenarija.Ubijedjena sam 100% da me vidio kod supe.
Zamisljam recenice njegove,zamisljam sta bih mu odgovorila.
Prolaze sekunde,a meni k'o vjecnost.Bar da kaze nesto.Mislim ja,nece sad,ali ce 100% kad bude izlazio reci:"samo da znas da sam te vidio"!
Razgleda on,razgleda,ja umirem,najzad stavi nesto na pult,plati,zahvali se i ode.
Ja zinuta.Planina spala sa mene.
To je moje jedno i jedino iskustvo.Nikad vise.

Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.