MORENA wrote:zar nije Muhamed rodjen 700 i neke? Nemam pojma.
On je rođen 570. godine u Meki, u plemenu Kurejš. Otac mu je već ranije umro, pa je Muhammed s. a. w. s. ostao samo s majkom i djedom. Kao dijete živio je izvan grada u pustinji, jer je lokalni običaj bio da se djeca odgajaju na selima među beduinima. Kada mu je bilo 6 godina, umrla mu je i majka, a samo 2 godine kasnije umro mu je i djed. Tad ga je prihvatio njegov amidža Ebu-Talib i Muhammed s. a. w. s. počeo je živjeti s njim. U tradicionalnim predajama (hadis) prenosi se da je kao dječak bio poznat po mudrosti i moralnosti. Tako se prenosi (u Buharijinom Sahihu) da su se zidovi Kabe radi poplave srušili i da su mekanska plemena odlučila da je renoviraju. Međutim, nastao je spor oko počasnog čina vraćanja Crnog kamena u zidove Kabe. S obzirom da su Muhammeda s. a. w. s. znali u gradu kao najmoralnijeg i najnepristrasnijeg, pozvali su njega da presudi oko tog spora. On je presudio na sljedeći način: rekao im je da Crni kamen stave na jedno platno i da glavešine svih plemena uzmu za krajeve platna i tako ga polože u zid Kabe.
Kad je imao 25 godina, oženio je Hatidžu bint Huvejlid i uspješno se bavio trgovinom.
U tradicionalnim predajama (Buharija, Muslim i ostali) prenosi se da je Muhammed s. a. w. s. u 40-im godinama sve više bio razočaran izopačavanjem vjerskih običaja i udaljavanja njegovih sugrađana od monoteizma i prakticiranjem primitivnog oblika politeizma. I uobičavao je osamljivanje na lokalnom brdu u pećini Hira.
U jednom takvom osamljivanju, godine 610. u mjesecu ramazanu, Muhammeda s. a. w. s. , prema islamskoj predaji, posjetio je melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) koji mu je tada prenio prve Božije riječi, imperativ "Iqre!" ("Uči!").
To su bile prve kur'anske riječi i tim događajem zvanično je počela objava Kur'ana. Muhammed s. a. w. s. brzo je počeo širiti islamsku vjeru u Meki s novim pogledom na ekonomske, vjerske i socijalne odnose. Međutim, trgovci i tadašnji vladari Meke bojali su se da bi nova vjera, sa sve više novih pristalica i s novim pristupom hodočašću u Meku (koji je tada bio jedini izvor gradskih prihoda) mogla štetiti njihovim ličnim koristima. Naime, upravo na mjestu drevnog hrama Kabe bili su izloženi mnogobrojni paganski idoli koje su jednom godišnje posjećivali obožavaoci iz svih krajeva tadašnje Arabije, što je ostavljalo velike prihode tadašnjim vlastima u Meki. Tako je Muhammedov novi reformatorski pokret odmah u startu stekao velike oponente i neprijatelje. Zbog niza opstruiranja, pritisaka i napada koje je doživljavala tadašnja malobrojna islamska zajednica, bili su prisiljeni da napokon 622. godine izbjegnu prvo u tadašnju Abesiniju, a zatim u Medinu. Navodi se da je bilo i nekoliko pokušaja atentata u Meki na samog Muhammeda s. a. w. s., što se završilo neuspješno. U mekanskom periodu Muhammed s. a. w. s. bio je konstantno štićen od svoga amidže Ebu-Taliba, koji je, također, bio mekanski uglednik.
619. godine umire Ebu-Talib i Muhammed s. a. w. s. gubi jaku podršku. Nakon toga umire njegova supruga Hatidža, koja je od samog početka također bila velika podrška Poslaniku s. a. w. s. Zbog tuge i konstantnog pritiska sugrađana, koji su sve više neprijateljski nastupali prema njemu, sam Muhammed s. a. w. s. nazvao je tu godinu "godinom tuge".
Pod prijetnjom smrću i nekoliko pokušaja atentata i sve većim pritiscima na njegove sljedbenike (koji su već prije pobjegli u Abesiniju), Muhammed s. a. w. s. 622. godine bježi iz Meke u Medinu sa svojim najboljim prijateljem Ebu-Bekrom.
Dolazak u Medinu postaje historijski događaj za muslimane uopće iz više razloga. Jedan od njih je taj što su u mirnim uvjetima tadašnje Medine, koja im je ponudila gostoprimstvo, mogli propovijedati i širiti svoju vjeru i izučavati je. I za sam grad Muhammed s. a. w. s. imao je veliki značaj: pomirio je dotad zavađena arapska plemena koja su imala dugu historiju međusobnog ratovanja. Napisan je i prvi Medinski ustav, koji uređuje međusobne odnose Arapa i Jevreja, kojih je u gradu bilo dosta.
Mir ipak nije dugo trajao. Nakon što su muslimani napustili Meku, njihovi neprijatelji su devastirali njihove domove i pripremali napad na Medinu, prvenstveno zbog straha od ugrožavanja karavana i glavnih puteva prema Meki od strane medinskih muslimana.
Tako je 624. godine oko 800 dobro opremljenih mekanskih vojnika na čelu s mekanskim vladarima, među kojima je bio i Ebu-Džehl, krenulo u pravcu Medine. Islamska vojska, koja je brojala oko 300 vojnika, na čelu s Poslanikom s. a. w. s., susreće ih kod bunara u okolini Medine (Bedr) i poražava. Ubijena su 44 mekanska vojnika, među kojima i Ebu-Džehl, te zarobljeno njih 70, koji su poslije u razmjeni pušteni. Ubijeno je i 14 muslimanskih vojnika.
Ta je bitka odjeknula širom Arapskog poluotoka, što je doprinijelo da se i šire čuje za novu vjeru u srcu Arabije.
i tako dalje.......
