Četnici - Draža Mihailović

[Pasaga]

Drug,ja sam tim putem cesto isao do Niksica.
Trebao si vidjet taj kraj kasnih 70-tih i ranih 80-tih.
Tek bi se tad zaibretio.
Kad bi napustio Stolac,posao uz onu stranu,jel no zegulja....?
..koda bih napustio civilizaciju....

[dr laganini]

..nekako ste me natjerali da napravim izlet..spiza nije akupa usput..

[dr laganini]

..hr tablice nemaju frke..

[dr laganini]

..ok ipak ce frens onda vozit ..

[Krokodil Behko]

Odluka Višeg suda u Valjevu da rehabilituje nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini Nikolu Kalabića otvorila je polemiku o tome da li je to novo prekrajanje historije.

Porodica i dio javnosti tvrde da je takva odluka suda bila jedina moguća, dok brojni historičari i političari upozoravaju na njene loše posljedice.

Sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača i rješenje Sreskog suda u Mionici kojim je Nikoli Kalabiću konfiskovana imovina sedamdeset godina kasnije kao da nisu ni donijeti. Nekadašnji komandant Gorske garde smatra se neosuđivanim.

Unuka Nikole Kalabića, Vesna Kalabić, koja je prije pet godina i podnijela zahtev za rehabilitaciju, očekivano je zadovoljna.

"Posle 70 godina je dokazano da protiv mog dede nemaju ništa, da stvarno nije takav kakvim ga oni predstavljaju svih ovih godina.

I kako smo živeli i ja, i moja majka, i moja baba - to je bila katastrofa. Šta je sve za njega pisano, pričano, ali sad je pravda izašla na videlo”, kaže Vesna Kalabić.

Sve što se o Kalabiću pričalo i pisalo bazirano je na historijskim činjenicama, kaže historičar Predrag Marković, a četnički komandant rehabilitovan je samo zato što nije i pravosnažno osuđen.

"Pošto nije osuđen onda nije ni kriv, ali to je kada su u pitanju ratni zločini naopaka logika.

Zamislite sada šta bi se desilo za ljude koji su pogubljeni kao ratni zločinci kada bi svi bili rehabilitovani”, ukazuje on.

Marković smatra da bi rehabilitacija Kalabića sada mogla da olakša proglašenje Alojzija Stepinca za sveca i da doprinese slavljenju mrtvih ustaša u Bleiburgu. Na moguće posljedice odluke suda u Valjevu upozorava i LDP.

“Ovakva odluka samo podstiče ekstremizam u regionu, jer se rehabilitaciji Kalabića danas najviše raduju oni koji planiraju da svoje zločince sutra promovišu u heroje, a građane ostave u večitim rovovima i podelama”, ocjenjuje stranka Čedomira Jovanovića.

Sramnom i uvredljivom rehabilitaciju Kalabića smatraju i lideri SPS-a i Pokreta socijalista. Ivica Dačić kaže da ta odluka šteti ugledu Srbije, a Aleksandar Vulin objašnjava i kako.

"Neshvatljivo je da država Srbija, da srpski narod, sada, 70 godina nakon Drugog svetskog rata, treba da pređu na stranu poraženih.

Mi smo narod pobednika, ovakvim presudama i ovakvim pokušajima rehabilitacije vi gurate čitav jedan narod tamo gde nikad nije bio, na stranu poraženih”, ocijenio je srbijanski ministar Vulin.

Ova odluka ipak nije konačna, pošto je na nju moguća žalba Apelacionom sudu u Beogradu, koju je viši tužilac u Valjevu i najavio.

Nikola Kalabić je tokom rata bio jedan od najistaknutijih četničkih komandanata, kome se na teret stavlja odgovornost za više zločina koje je počinio Korpus gorske garde.

Odlukom osnovnog suda u Valjevu 2011. proglašen je mrtvim, čime je prihvaćen i argument da su ga 1946, dva mjeseca prije hapšenja Draže Mihajlovića, u pećini kod Valjeva ubili pripadnici OZNE.

Međutim, prema prihvaćenoj verziji, Kalabića je OZNA poslije rata zarobila jer je prihvatio da sarađuje u odavanju Mihailovića, a umro je znatno kasnije.

(N1/SB)

[spacebound]

Zacudjujuce

[Tokmak]

nije ni Adolf Hitler nikad pravosnazno osudjen,znaci ni Hitler nije ratni zlocinac...

[Julia-Klara]

Ne cudi me nista u ovom vaktu Zasto bi?
Idiotizam na djelu, izjedacavaju se stvari koje nema teorije da budu izjednacene

[Melek]

Pa sta, i treba ga rehabilitovati. On je izd'o cica Drazu partizanima

[Krokodil Behko]

OVAKO JE GOVORIO REHABILITOVANI ČETNIČKI KOMANDANT KALABIĆ: "U Kopljarima smo poklali 24 komunista, 20 Cigana, sve sam ih poklao"

Nikola Kalabić je bio komandant Gorske kraljeve garde Jugoslovenske vojske u Otadžbini i saradnik njemačkog okupatora tokom Drugog svjetskog rata.

U dogovoru sa Njemcima, vršio je brutalnu kampanju terora nad partizanskim simpatizerima na području okupirane Srbije. Njegova sudbina neposredno poslije rata, odnosno uloga u hvatanju Draže Mihailovića je decenijama bila predmet kontroverzi i urbanih legendi.

Rođen je 1906. u Podnovlju kod Dervente, na sjeveru Bosne, od oca Milana i majke Joke. Nikolin otac se razveo od Joke poslije Prvog svetskog rata, i zatim se ženio još tri puta. Nikolu je u početku vodio sa sobom, tako da se on školovao u mjestima očevog službovanja, a nakratko i u Novom Pazaru. Završio je šest razreda gimnazije, a zatim je upisao geodeziju u Beogradu.

Na početku Drugog svjetskog rata, pristupio je četničkoj organizaciji Koste Pećanca, koji ga je postavio za vojvodu cerskog i valjevskog. Nakon kraćeg vremena Kalabić je Pećancu poslao uniformu i objavu, s porukom da ga napušta zato što je krenuo sa Nedićem.

Kalabić je saznao za pukovnika Dražu Mihailovića, pa je ljeta 1941. godine otišao na Ravnu Goru. Njegova prva dužnost bila je komandir prateće čete pukovnika Mihailovića. Od novembra 1941., Kalabić je komandir čete Gorske kraljeve garde. Značajnu ulogu odigrao prilikom bjekstva Draže Mihailovića sa Ravne tokom njemačke operacije Mihailović (početkom decembra 1941.), kada je preko svog oca Milana (žand. majora, komandanta 11. odreda K. Pećanca) omogućio Draži i njegovom štabu prebacivanje u Sandžak i povratak kasnije u zapadnu Srbiju.

Kalabić je 23. februara 1943. godine naredio formiranje Rudničkog letećeg odreda za borbu protiv pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta na širem području planine Rudnik. Kalabićevo "čišćenje komunista" u Srbiji ubrzo se otrglo kontroli. Lazar Trklja, bliski saradnik Draže Mihailovića, izvještava ga o Kalabićevom teroru sredinom 1943. godine, a sredinom 1943. godine, Kalabić je pokušao da se približi Njemcima, ali je odbijen.

U borbama protiv partizanskog pokreta otpora, Kalabićevi četnici činili su surove zločine, pa je 3. novembra 1943. jedan član Kalabićevog Štaba pisao Draži Mihailoviću o zločinima Kalabićevih četnika na području Rudnika:

1. Varošicu Stragare upalili su zato što su od prvog do posljednjeg bili svi pijani. To je bilo prvo djelo Kalabića, čim je stupio na tlo svoje teritorije...

2. Od cjelokupnog br. stanja koje su poklali 50% su nevine žrtve. Znam da podnose izveštaj da su poklani kao krivci.


3. Narod kada čuje da četnici dolaze u selo, više se plaše nego kada dolaze Njemci, Bugari, Arnauti i svaka druga vjera. Jer oni svi kada dolaze ako treba neko da se tjera ili ubije oni otjeraju ili ubiju, ali ovi prebiju da poslije tri dana mora dotična osoba da umre. Navešću Vam samo jedan slučaj, a takvih slučajeva ima dosta. Kalabić lično prebio je u s. Ljubičevac tri čovjeka i jednu devojku koji su poslije četiri dana pomrli. Nisu bili u stvari krivi ništa. Znam da će Vam podnijeti izvještaj da su - ustvari krivi. Dakle to istorija čovječanstva nije zapamtila. Narod se čudi čija je to vojska i za koga Kalabić radi, kad su ti ljudi od pamtivijeka nacionalisti.

4. Kalabić, lično nijedan obrok ne jede bez pečenja.

5. Vode borbu sa partizanima oni im se uvijek izvuku, oni poslije zađu po selima i pokolju onaj nevini narod, i podnose izveštaj kako su u borbi nanijeli gubitke partizanima...

- Mogu samo vam reći to da narod psuje majku kralju, vama — Draži i svima redom, kažu kad je ovakva garda kakva je ta druga vojska. I podvlačim vam da je narod jako ogorčen, i ne znam kako da se izrazim koliko narod vapi za pomoći. Jer ovakav rad Kalabića, veća je propaganda za partizane, nego što je i oni sami imaju, treba da me razumete - stoji u pismu.

Pokolj u Vraniću, Boleču, Kopljarima

Nakon dogovorene saradnje sa Njemcima, u drugoj polovini decembra 1943. južno od Beograda sprovedena je akcija "čišćenja komunista". Koordinatori akcije bili su pukovnik Jevrem Simić, generalni inspektor četničkih odreda i Nikola Kalabić, komandant Korpusa gorske garde, koji su izvršili koncentraciju jedinica i otpočeli takozvano "čišćenje terena". Na ovu akciju odnosi se slijedeće Mihailovićevo naređenje komandantima.

Tokom ove akcije izvršeni su svirepi četnički zločini: Pokolj u Vraniću, pokolj u Boleču i drugim mjestima. Decembra 1943. godine četnici Nikole Kalabića zaklali su u selu Kopljarima kod Aranđelovca 21 seljaka.

Proljeća 1944. godine Mihailović je odlučio da formira krupne mobilne operativne formacije - jurišne korpuse, i od njih grupe jurišnih korpusa kao formacije u rangu armije. Jedina potpuno formirana bila je četvrta grupa jurišnih korpusa u zapadnoj i srednjoj Srbiji.

Nikola Kalabić u pismu od 29. decembra 1943. godine obavijestio je Dražu Mihailovića o pokolju koji su počinili četnici pod njegovom komandom u selu Kopljare pokraj Aranđelovca u noći 25. i 26. decembra 1943. Najveći broj stradalih bili su pripadnici romskih porodica koje su živjele u selu.

"U Kopljarima uhvaćeno na spavanju i poklato 24 aktivna komunista od kojih su 20 cigani, koji su priznali da su bili takozvani "jarugaši", danju rade svoje poslove kući, a noću u akciji. Sve sam poklao. Ras Rasa"

Ovaj pokolj potvrđuju i nedićevski izvori ("Izveštaj odeljenja za državnu zaštitu Nedićevog Ministarstva unutrašnjih poslova od 30. decembra 1943. o događajima u Srbiji od 24. do 30. decembra"):

- Noću 25. i 26. četnici DM zaklali su u selu Kopljaru, sreza orašačkog, Gavrilović Milutina, opštinskog delovođu, Milanovića Radojicu i Savkovića Tihomira, zemljoradnike i 15 cigana i 4 ciganke i spalili sve ciganske kuće u selu, kao i kuće dvojice seljaka čiji se članovi porodica nalaze u partizanskim redovima. Delo je izvršeno zbog saradnje ubijenih sa partizanima.

Nikola Kalabić je bio komandant Drugog jurišnog korpusa, snage oko 1.800 ljudi. U narednom periodu, Kalabić je saradnji sa Njemcima učestvovao u svim većim borbama protiv partizana u Srbiji: u Župi, na Jastrepcu, u Toplici, na Kopaoniku, ponovo u Župi, na Jelovoj Gori i na prilazima Ravnoj gori.

Brutalan teror u oblasti Kosmaja, Venčaca, Bukulje, Drugovca

Mihailović je u proljeće 1944. godine ponovo naredio komandantu Gorske garde, Nikoli Kalabiću, "da po svaku cenu uništi komunističke delove u oblasti Kosmaja, Venčaca, Bukulje i sve do Beograda", što se pretvorilo u brutalan teror nad stanovništvom.

Tako je 29. aprila 1944. godine Nikola Kalabić vodio Korpus gorske garde u napadu na selo Drugovac kod Smedereva, kada je počinjen zloglasni pokolj u Drugovcu, prilikom kojeg su četnici poubijali veliki broj mještana.


Pred kraj rata Nikola Kalabić kao i mnogi drugi četnici pokušavali su da se sakriju u zabačenim dijelovima Srbije, čekajući pokušaj pobune protiv komunističke vlasti.

OZNA je krenula sa širokim planom hvatanja bivših pripadnika JVUO i ostalih saradnika okupatora. Tako su uspjeli da ga u tajnoj operaciji 5. decembra 1945. uhapse.

Prema kasnije objavljenim službenim tvrdnjama vlasti, Kalabić je izrazio želju da sarađuje u hapšenju đenerala Draže Mihajlovića u zamjenu za imunitet od krivičnog gonjenja. OZNA je na to pristala, te je Kalabić učestvovao u operaciji tako što je preko svojih veza namamio Mihailovića u klopku u kojoj je uhapšen u martu 1946.

Tačan datum Kalabićeve smrti niti mjesto njegove sahrane nisu poznat. U zvaničnim arhivama nema nekakvih podataka o njegovoj sudbini; na temelju svjedočanstava iz druge ruke se špekuliše kako je bio "diskretno" likvidiran mjesec - dva poslije Draže Mihailovića. 1980-ih, pogotovo nakon emitovanja TV - serije "Poslednji čin", pojavile su se glasine o tome da mu je ipak pošteđen život te da je živeo još dvadeset godina pod novim identitom, bilo u inostranstvu, bilo u samoj Jugoslaviji. Navodilo se da je 1960 - ih poginuo u saobraćajnoj nesreći, odnosno da je ubijen u kafanskoj tuči kada se napio i otkrio svoj identitet, odnosno da ga je prepoznala jedna od preživjelih žrtava četničkih pokolja.

Kalabić je zvanično proglašen mrtvim tek početkom 2011. godine u sudskom vanparničnom postupku koji je pokrenula njegova unuka Vesna Dragojević. Prema tom riješenju, kao datum smrti je naveden 13. januar 1946. Riješenje se temelji na iskazu penzionisanog pravoslavnog sveštenika Mijajla Danilovića koji je prenio svjedočanstvo dvoje Kalabićevih saboraca prema kome je na taj dan ubijen u zasjedi OZNA-e. Sud je prihvatio to svjedočanstvo, jer ga niko nije zvanično osporio, tako da je zvanična verzija Kalabićeve smrti drugačija od one koje su decenijama navodile jugoslovenske vlasti.

Godine 2009. rodbina Nikole Kalabića pokrenula je njegovu sudsku rehabilitaciju. Na najavu podnošenja zahtjeva za rehabilitaciju Nikole Kalabića, istoričar Venceslav Glišić, relevantan poznavalac istorije Drugog svjetskog rata na tlu Srbije, izjavio je:

- Nikola Kalabić najmanje od svih četnika zaslužuje da bude rehabilitovan. Ovaj osvedočeni izdajnik svog naroda i blizak saradnik okupatora ostao je upamćen po zverstvima nad srpskim civilima. I meni su, dok sam istraživao ovaj period srpske istorije, nuđene kontradiktorne informacije o njegovom životu i smrti. Ali jedina istina je ona koju mi je svojevremeno poverio Aleksandar Ranković - Nikola Kalabić je izdao Dražu Mihailovića.

Podsjetimo, Nikolu Kalabića je prošle nedjelje rehabilitovao Viši sud u Valjevu i utvrdio da se od trenutka donošenja ništavim smatra sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svjetskog rata, donijetih od marta do septembra 1945. Sud je oglasio ništavim i četiri odluke Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svjetskog rata donijete od aprila do oktobra 1945. koje se odnose na Nikolu Kalabića.

(SB)

[Julia-Klara]

Citala.

Meni samo nije jasan taj iskrivljeni odnos prema istoriji, ali bas nikako.
Imamo ljude (ovdje mislim na Srbe, ne samo na ostale narode) koji su svjedoci cetnickih zlocina, kojima su ti cetnici koji su bili na strani okupatora pobili cijele porodice, i onda se opet ima obraza rehabilitovati jedan ovakav lik, ili Draza.
Ja samo ne znam da li ja zivim u nekom irealnom svijetu ili oni. Nekad se zapitam gdje je greska.

Ali, mene ovakve stvari jako bole, iako bas ne volim pisati po ovakvim temama i raspredati (iz supljeg u prazno)

[fruit]

Nakon svega ostaje da se partizanski pokret proglasi zločinačkim.Mora neko biti negativac u priči.

[Julia-Klara]

Pa proglasili su ih
sad samo ove treba progasiti sve dobrim i pravednim, na kraju i blazenim jel, i cicamica i gotova prica

[Krokodil Behko]

BIO JE NAJVEĆI ČETNIK I ZLOČINAC, HTIO JE BOSNU OČISTITI OD MUSLIMANA I HRVATA, A U SRBIJI GA I DANAS SLAVE: No, djeca su mu se borila na suprotnim stranama

Bio je zapovjednik četnika, kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugog svjetskog rata, a osuđen i strijeljan zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima.

Već u rujnu 1941. Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

"omeđiti ‘de facto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj."

"u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi..."

"izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice."

"posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom."

Nakon toga, 20. prosinca 1941. Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao "Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana.

U Instrukcijama nalaže:

“... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke...”

“... Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...”

“... Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa...”

Četnici pod Mihailovićevim zapovjedništvom bivaju proglašeni Jugoslavenskom vojskom u otadžbini. Zapadni Saveznici smatraju ih, pogrešno, snagama koje se bore protiv okupatora. U medijima u SAD-u i Velikoj Britaniji snažno se promovira junaštvo četnika i osobito lik njihovog vođe, Draže Mihailovića.

Dana 19. kolovoza Mihailović naređuje napad svojih jedinica na Foču koju je tada držala vojska NDH. Nakon zauzimanja grada četnici su počinili neviđen pokolj nad muslimanskim stanovništvom. Pobijeno je između dvije i tri tisuće muslimana.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Mihailović se skrivao u istočnoj Bosni, i za razliku od drugih četničkih vođa nije prebjegao na zapad. Uz pomoć Mihailovićevog nekadašnjeg odanog suradnika Nikole Kalabića, agenti Ozne, hvataju Dražu Mihailovića 12. ožujka 1946., munjevitom akcijom na planininama u okolici Višegrada. Akciju uhićenja je operativno koordinirao Jovo Kapičić, general UDBA-e.

Optužen je Mihailović za izdaju i ratne zločine. Suđenje je održano 10. lipnja–15. srpnja 1946. Nakon što je odbijena žalba, Mihailović je zajedno s još osam časnika pogubljen na današnji dan 1946.

Dana 14. svibnja 2015. Viši sud u Beogradu rehabilitirao je Dražu Mihailovića te su mu vraćena građanska prava oduzeta 1946. godine. Time se smatra neosuđivanim. No, nisu sva djeca slijedila oca.

Jedan sin i kćerka Draže Mihailovića pridružili su se partizanima. Drugi sin poginuo je kao četnik na Sutjesci 22. svibnja 1945. u posljednjoj velikoj bitci protiv partizana.

(SB)

[Fazlija]

Htio bih nesto pitati. To da je bio izdajnik i ratni zlocinac, to sve stoji. Skrpo' ga je Jova, a Tile ga kasnije okacio na kanapce... svaka im cast.

Nema boljeg lijeka za fasite od boljsevika

Ali negdje sam citao da je imao samo jednu kceku. Da li je tacan podatak to o sinovima?

[Krokodil Behko]

Htio bih nesto pitati. To da je bio izdajnik i ratni zlocinac, to sve stoji. Skrpo' ga je Jova, a Tile ga kasnije okacio na kanapce... svaka im cast.

Nema boljeg lijeka za fasite od boljsevika

Ali negdje sam citao da je imao samo jednu kceku. Da li je tacan podatak to o sinovima?

General Mihailović, koji godinama "čeka u redu za rehabilitaciju", imao je od direktnih potomaka sina Branka i ćerku Gordanu iz braka sa suprugom Jelicom, kao i unuka Vojislava i četvoro praunučadi, od kojih je jedino Vojislav poznat javnosti kroz svoje političko delovanje u SPO-u, a kasnije i u SDPO-u. Ostaće upisano da je obavljao funkciju gradonačelnika Beograda za vreme vladavine Srpskog pokreta obnove.

Dražin sin Branko Mihailović, koji nije više živ, kao informbiroovac bio je na Golom otoku, a u braku sa suprugom Darinkom dobio je Vojislava Mihailovića.


Unuk đenerala Draže ime je dobio po stricu koji je poginuo kao četnik kod Foče 1943. Oženjen je i ima dvoje dece, a za svog oca jednom je izjavio: "Branko je u logoru proveo dve i po godine i otac me je prvi put video dve godine posle mog rođenja".

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1980. Još kao student radio je kao komercijalista u izdavačkoj kući "Slovo ljubve", potom je bio advokat, pa je prešao u privatnike. Sad se bavi privatnim biznisom i suvlasnik je firme koja prodaje pelene.

Od kraja 1993. počeo je da se bavi politikom kada je određen za nosioca izborne liste Deposa u Kragujevcu. Izabran je za poslanika, a potom (11. februara 1994.) i za potpredsednika Skupštine Srbije (biran ponovo i u sazivu skupštine posle izbora 1997).

Član Predsedništva SPO-a je od 1994, a pred izlazak iz SPO bio je potpredsednik stranke. Na izborima 1997. bio je nosilac liste SPO-a na Čukarici, a 22. januara 1999. izabran je za gradonačelnika Beograda. Zajedno s Veroljubom Stevanovićem osniva Srpski demokratski pokret obnove, stranku koja je nastala odvajanjem od SPO zbog neslaganja s Vukom Draškovićem.

Ćerka Draže Mihailovića Gordana (87) živi u Beogradu i nema dece, a poznato je da ne daje izjave za medije. Kad je počeo Drugi svetski rat pohađala je šesti razred gimnazije.

Posle zatočeništva u nemačkom logoru na Banjici, s bratom Brankom otišla je na Ravnu goru, da bi se kasnije oboje predali partizanima. Ćerka generala Mihailovića ranjena je na Sremskom frontu kao partizanka.

Nakon rata, Gordana je završila Medicinski fakultet i radni vek je provela na dečjem odeljenju KBC Zvezdara, kao radiolog. Udala se, ali brak nije potrajao.

[Krokodil Behko]

KAD VEĆ VUČIĆ PRIČA O POGROMU: Ovako su srpski zlikovci brutalno pobili i etnički očistili Hrvate iz 20-ak sela kod Bosanskog Petrovca, ali to nije najgore…

Pogrom u selu Krnjeuša zbio se na današnji dan 1941. godine, a bio je organizirani napad na područje rimokatoličke župe, s ciljem fizičkog istrebljenja svih stanovnika u toj župi, koju su činili Hrvati katolici

Čitava župa koja je imala oko 2.500 žitelja u dvadesetak sela i zaselaka je spaljena, znatan broj stanovnika - do danas je poimenično identificirano njih 240 - je pobijen.

Počinitelji su bili bili ustanici uključeni u veliki ustanak etničkih Srba koji je zahvatio područje Like, sjevera Dalmacije i jug Bosanske krajine; ispočetka ustanici nisu imali glavnog zapovjedništva, a poslije je dio njih pristupio četnicima. Glavni predvodnik ustanika koji su izvršili pokolj u Krnjeuši je bio četnik Mane Rokvić,

Ustanici su, nakon što su ubili župljane, bacali tijela u krške jame ili u rijeku Unu.

Od svećenićkog osoblja, koje je bilo prvo na udaru, stradao je župnik Krešimir Barišić, kojega su zvjerski mučili i osakatili, te naposljetku još živoga bacili da izgori u zapaljenoj crkvi, kao i tri svećenička pripravnika (od kojih je namjlađi imao svega 12 godina).

Struktura do danas identificiranih 240 ubijenih je bila:

35 djece do 7 godina

14 djece od 8 do 12 godina

72 žene (znatan broj trudnica u visokom stadiju trudnoće)

119 ostalih

Zločin je u ovom slučaju veći, jer za ovo nedjelo nitko nikad nije odgovarao.


(SB)

[KOMESAR]

Četnici su pobili,pa ih Tito i partija amnestirali i održali u Lici ,Kordunu,Kninu, Slavoniji,...I malo im bilo.Sad im se ni trag ne zna,a oni misle da su najspretniji u zločinu.

[Julia-Klara]

sta znaci rijec "pogrom"?

[Hurija]

U Ruskom jeziku prevod bi znacio nesto kao masovno nasilje kad jedna etnicka skupina unistava drugu , svojata se i antisemizmu , kažu da ispočetka četnici nisu bili zapušteni i bradati iskreno.mene prvo asociraju na isto sa flašom rakije u rukama