Mali lav.
Onaj sto ga onaj covjek donio I ostavio samog kod svoje zapustene kuce . Juce idemo s Ajom do deda oko 8 I cujemo nesto mjauce, place kad ono macak. 100m od dedove kuce, bog zna sta ga prepalo pa je otisao od one kuce ipak je tu bar 300m izmedju il je trazio put kuci ne znam.
Preplasen, trese se od zime, kise.. prehladio se. Aman ga ovaj mamlaz ostavio tek tako, bez hrane. I nista pokupim ga jer ga kuci ne mogu uzet I kod dede. Bio I ujak, sto bi inace iz topa rekao, nosi vani.. no, ovog puta nije.
Macak pije I jede brikete, deda mu dao I malo malo skoci na kauc pa dedi u krilo.

On ga gura od sebe, u sali naravno, on opet k njemu. :D.Ja razmisljam sta cu, znam da nocu ne daju mackama u kucu, a po danu citav kauc moze bit njegov, ako kucni macak dozvoli. I tako dogovorimo se da ga zatvorim u prostor do garaze jer je toplo tamo I nista mu se nece desit. I pitam ujku sta ako ga ovaj bude trazio, kaze "ma daj, da mu je stalo ne bih ga ostavio namjerno tako".
Ustala sam u pola sedam I odnjela mu mlijeka I briketa. Kako me sw obradovao.

Jedino me brine sto kise toliko, nadam se da ce ozdravit. I kako su se deda I ujko slozili sa odusevljenjem (a kriju kao

) da moze ostat kod njih, samo tatina sestra moze pokvarit iako ne zivi tu, a misli da zivi I misli da je sef.
Daj boze da ostane kod deda, tu mu nista ne bi falilo.

Drzite palceve da sve bude kako mora bit.
„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“