Krokodil Behko wrote:Mudri Lukman je upitan: „Kako si postigao mudrost?“
Odgovorio je: „Nisam pitao o onome što znam, niti sam pricao o onome što me se ne tice.“
Mislim da je onaj boldirani dio te "mudre" izreke, bas bezveze.
Sta ako sam sticajem okolnosti, svjedok nekog gnusnog cina.
Dodje murija i pita me, da li sam sta vidio, a ja kazem da nisam,
jer eto, po toj izreci ispada, da me se takve stvari, ne ticu.
Silence ti je dala dobar odgovor, ja ću malo da ga dopunim i proširim.
Po mom mišljenju, ako bi bio svjedok nekog zlocina, to ne znaci da si ti upleten u njeg. To bi znacilo da ti možeš pomoci oko sudenja zlocincu. Ako kažeš istinu pomoceš kadiji(sudiji) da pravedno osudi.
Ostavljanje onoga što nas se ne tiče:
- čuvanje jezika od pokvarena i lažna govora
- otkrivanje privatnih stvari drugih ljudi postavljanjem nepristojnih pitanja
- zanimanje za sramotu drugih i prenošenje istoga
- ogovaranje
- besposlica, koje su u osnovi dozvoljene, ali za kojima čovjek nema potrebe
Da ti malo pojasnim zašto nas se besposlica ne tiče.
U historiji islama zabillježen je jedan dogadaj iz perioda Haruna er-Rešida.
Naime, ovom vladaru su doveli jednog mladića, koji je mogao izvesti neobićne stvari, kao naprimjer: zabo bi iglu u drvo, a onda bi izdaleka gađao drugom iglom koja bi prošla kroz uši one koja je već bila zabodena u drvo. Harun reče da ovom mladiću dadu dvadeset zlatnika, a potom da mu udare dvadeset batina. Kada su ga upitali zašto da mu udare dvadeset batina, on odgovori: ”Dvadeset zlatnika za ovo što je izveo, a dvadeset batina što svoju inteligenciju i vrijeme troši na ovako beskorisne stvari.”
Krokodil Behko wrote:E pa onda, po svemu sudeci, pojam "mudrost" trebao bi biti redefinisan.
Takvi ljudi, danas ne postoje. Mislim da i ako ima tu i tamo poneki,
tretiraju ga kao nekog neobicnog lika.
Postoje, ali ih neceš naći na TV-u, jer većini medija nije stalo do korisnih stvari. Danas pažnju dobijaju oni koji je nisu zaslužili, kao npr. gologuze poznate ličnosti.
silence wrote:A sada Kauboj, sve si fino pisao i pitao, išcitala sam.
Kroz naše živote mi se nismo mogli sacuvati prica, muzike, filmova, slika, pjesama... Od malih nogu, pa kroz naše školovanje i dalje sve nas to prati. Mi se ne možemo izolovati i ne možemo mnogo toga izbjeci.
Pitati se da li je grijeh ako sam za neku pjesmu ili sliku rekla da je lijepa, ja mislim da predstavlja veliko opterecenje za covjeka. Moj moto je živjeti pošteno, ne lagati, ne praviti smicalice, ne izmišljati price, uz to biti blaga i imati razumjevanje za sve. Ne ciniti zlo nikome. Mislim da je to osnov. A sve ostalo je sporedno i nevažno.[/i]
Razumijem na šta misliš. Možda je danas teže se sačuvati pjesama i dr. stvari koje su po nekima haram, a po nekima ne. Ipak to ne znači da je nemoguće. Bilo bi mnogo lakše toga se kloniti da se učenjaci ne razilaze oko tih stvari, kao što su pjesme sa muz. instrumentima i dr..
Neki učenjaci zabranjuju pjesme, tačnije muz. instrumente, a neki ne zabranjuju u potpunosti. Neki zabranjuju slikanje fotoaparatom ili crtanje ljudskih i životinjskih bića, dok drugi ne zabranjuju.
Najbolje se kloniti sumnjivih stvari.
