Moje je misljenje... a pri tome sam vrlo otvoren i za razuvjeravanje.. da je to cisto praznovjerje. Covjek za zivota skuplja zasluge svojim dobrim djelima. U trenutku kada umre, badava mu je pjevanje na sahrani. Nista mu to nece pomoci, a niti odmoci.
Od svega pomalo, od svega pomalo, dragi sugovornice... Prvo sam sam razmisljao i zakljucio da sudbinu covjeka na ovom i na drugom svijetu, ako ga ima, odredjuju njegova djela i namjere, a ne obredi. Ne mos' krasti i lagati, a placati mise i bajanja pa ocekivati da ce ti se losa djela ponistiti ili da ces steci neke zasluge time.Laser wrote: 29 Dec 2018, 19:30 Jesi li tu kulturu usvojio na seminarima ili si sam spoznao ispravnost takvog postupanja tokom brojnih meditacija?
Dakle, obredi su beskorisni. Treba prionuti na djela.
Onda sam u meditacijama shvatio da smo mi sami odgovorni za svoje djela. Da sve sto mislis, lose ili dobro, donosi vrlo brzo plod tu i sada u nasem zivotu.
Shvatio sam da mi u smrti vise ne mozemo svjedociti ovaj svijet. Kao sto ne mozemo znati sto se oko nas radi kada spavamo ili kada padnemo u nesvijest (samo sto je smrt jos mnogo dublja nesvijest). Opcenito je malo koristi od obreda koje drugi vrse za nas, cak i kada smo ih svjesni. Malo je toga sto drugi doista mogu napraviti za nas nekim obredima. A pogotovo jednom kada mi vise nismo niti svjesni tih bajanja koje drugi mantijaju u nase ime. Od toga mi se cini da bas nikakve koristi.
Tako i taj prijatelj pokojni. Sta su ljudi za njega mogli uciniti za zivota, ucinili su. A nakon smrti je posve svjedno je l' mu na sahrani pjevao pop ili hodza, ili niko... Tako nekako ja na to gledam.

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)




