Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Čupava wrote: 14 Jan 2019, 08:06
Neki dan sam posudila nešto novca jednoj ženi, uzalud sto me jedna upozorila da joj ne posuđujem, jer je dužna svima koje poznaje.... ako ne vrati nema veze neće me to osiromašiti... a ona neće imati hrabrosti ponovo da zatraži ...
Neka si, možda je u neprilikama, ko zna. Meni je preteško nekoga odbiti. Radije ću prežaliti ako ne vrati nego da žalim jer sam odbila.
Uvijek se vodim mišlju, šta znam kakva je nevolja čovjeku.
Ma i meni... slažem se i sama sam ti takva... neugodno mo reci “ nemam” ili ne mogu”... neću da se osjecam loše zbog stvari koje nekima možda znače puno ...
Nice try wrote: 08 Jun 2018, 07:57
Kad mi neko vraća tanjir, pa stavi neku sitnicu, kao ne valja vraćati prazno, sjetim se filma " Kod amidže Idriza". Kad ona kona vraća tanjirić Idrizovoj ženi i na njemu jedna bombona
Pita Idrizova žena, je li ovo kod vas u Visokom ovako običaj da se bombone stavljaju
jest
Jesi li gledao i film
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Posuđujem novac.
Kao što rekoste gore, posudim onoliko koliko mogu halaliti i ne razmišljam više o tom novcu. Možda ne razmišljam zato jer su to, obično, meni bliski ljudi
U turskom jeziku postoji jedna predivna riječ, sensizlik, koje nema ni u jednom drugom jeziku. Označava nedostajanje jedne konkretne osobe, odsutnost jednog čovjeka ili jedne žene. Stanje bez tebe. Ne samoća. Ne usamljenost. Nego jednostavno beztobost...
Ne posudjujem vise nikom nista.
Ako mogu dati, onda dam. A i to je samo roditeljima i sestri. OK, uglavnom sestri.
Sto njima dam ne ocekujem nazad, dovoljno su davali za mene.
Ostalo - jok vise. Dovoljno dugo bila budala, naucila svoju lekciju, i sad samo kazem NEMAM. Pa=pa
Vanilla wrote: 14 Jan 2019, 13:43
Posuđujem novac.
Kao što rekoste gore, posudim onoliko koliko mogu halaliti i ne razmišljam više o tom novcu. Možda ne razmišljam zato jer su to, obično, meni bliski ljudi
Isto.. I uglavnom dam...
A veće svote niti imam u cashu, niti je opcija da posudim.
A dam toliko, da necu propasti
Oke neki su i vratili, ali sa tim ljudima je tako... Vjecito su u nekom vrtlogu i bezze je računati na to.
Treba voditi računa kome, šta i koliko se posuđuje.
Postoji poravilo da posudiš samo onoliko koliko možeš pokloniti.
Posudio bih bližoj porodici i najbližim prijateljima. Kada ih sve saberem stanu na prste jedne ruke, možda zauzmu i koji prst na drugoj ruci. Za ostale bih razmislio, ali u slučaju da se radi o stvarima i količini koju bih im mogao i pokloniti.
Vrlo je ružno kada od nekoga moraš tražiti stvar koja ti pripada.
Ako ti ljudi kažu da se promijeniš, promijeni njih.
Mi smo poceli zivjeti skupa poslije rata, i bio je to tezak period, dva-tri puta smo morali pozajmiti novac. Tada, za vrijeme dugovanja, mene je bilo stid da rucam u carsiji, da me ne bi vidio onaj kome dugujem pa ponislio - vidi, duzni, a jedu.
Tada bi kupovala najosnovnije, a pristala taman i djubre da kidam, samo da svoj dug sto prije ocistim.
Uglavnom su svi ljudi isto mislili.
Nesto se je promijenilo od tada. Danas su ljudi duzni a idu na more. Objavljuju slike na fb - sta su dobro jeli, kakvu su sve sebi zabavu priustili. Duzni a idu u Bosni. Tebi, kojem duguju pricaju i pokazuju skupe poklone koje nose.
Sretnes ih u prodavnici, puna kolica gardarobe. Vidio ih svijet na koncertu...
Krvni srodnici... Treba im dodatnog novca, za kucu, za auto, za kamion. Za godinu te kao pitaju - eto, mogli bi mi vratiti, ali ako vama sad ne trebaju, nama bi jos trebale. Za godinu opet ista prica...
Cuj ako vama ne trebaju. Ma gdje ce mi trebati, moje pare. Hoces jos koju hiljadu? Da ti nije malo sto ides u salon svaki mjesec? Ljepsa ces biti ako budes isla svaki petnaest dana. I da ti nisu bile jeftine cizme od 150 KM, imaju i ljepse od 250 KM. Da ti nije i malo jedna nova torba mjesecno? Gotova baklava za bajram? Normalno da ti trebaju pare.
Nemoj mi jos vracati. Nemoj mi uopste vracati. Ja sam navikla svakako ici u salon 2 puta godisnje. Cizme kupujem kad prodje sezona, kad su 85% na snizenju Torbu jednu u godini, na snizenju i plus s kuponom. A baklavu cu praviti kod kuce, pa kad ostala do ponoci i sutra cu opet ustat prije zore.
Mislim stvarno, kome jos trebaju njegove pare. Samo vi uzivajte, a kad vam se bude stucale...istina je, neko vas spominje, i ne prica nimalo lijepo o vama.
Hahik wrote: 14 Jan 2019, 14:41
Treba voditi računa kome, šta i koliko se posuđuje.
Postoji poravilo da posudiš samo onoliko koliko možeš pokloniti.
Posudio bih bližoj porodici i najbližim prijateljima. Kada ih sve saberem stanu na prste jedne ruke, možda zauzmu i koji prst na drugoj ruci. Za ostale bih razmislio, ali u slučaju da se radi o stvarima i količini koju bih im mogao i pokloniti.
Vrlo je ružno kada od nekoga moraš tražiti stvar koja ti pripada.
Postoji nesto sto se zove "Ne znam kad cu ti moci vratiti", i ja tu izjavu jako postujem, i tu se vec igram mislju da te svoje pare vise nikad necu vidjeti, sto j eok.
Ali, kada mi neko kaze:"De molim te, hitno mi je, samo do za mjesec, da mi legne plata", pa ja ocekujem taj mjesec da se vrati, pa cekam i sljedecu godinu cijelu, i drugu, a kad spomenes , A SPOMENE IZ PRINCIPA, ne zato sto mi te pare trebaju, pocinju pravdanja tipa sto si takva, znas da te ne bih prevario, ne mogu nikad zaboraviti tvoju dobrotu i da si mi pomogla kada je trebalo...HALLLOOOO? Pa ti mene pravis budalom, ne mjesec i ne dva, nego GODINAMA. MA MARSH!
Nema vise nikom
Vodim se onom da je jako teško i neugodno, uopšte, doći u situaciju da zatražiš posudbu novca. Makar bi meni bilo baš neugodno pa taman da od sestre ili majke zamolim Tako i mislim da kad me neko i pita za posudbu da mu je baš dogorilo A vjerujem da ima i ljudi kojima je lako tražiti.
Ja ću radije u minus i u banci se zadužiti nego posuditi
U turskom jeziku postoji jedna predivna riječ, sensizlik, koje nema ni u jednom drugom jeziku. Označava nedostajanje jedne konkretne osobe, odsutnost jednog čovjeka ili jedne žene. Stanje bez tebe. Ne samoća. Ne usamljenost. Nego jednostavno beztobost...
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
jok vise. Dovoljno dugo bila budala, naucila svoju lekciju, i sad samo kazem NEMAM. Pa=pa 
Tako i mislim da kad me neko i pita za posudbu da mu je baš dogorilo 
