Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Razmisljam za 20 30godina kad budem bio ziv ako budem sjedem i sjetim se gfje sam mladost provodio i osvrnem se da vidim taj forum, jest jeziva misao.
Sta kad ovog nestane, i shvatis da nisi nista osim slova nabaljezganih ostavio iza sebe po svom cejfu, niceg korisnog, plod tvoje dokonosti koji se mogao bolhe upotrijebiti u druge svrhe. Ta kako bi je nazvao posast vremenska koja sad izgleda nemocno i, bezazleno kad napadne na covjeka iznenada, mogao bi se pitati odakle je dosla, a cijelo vrijeme je taj monstrum zvani viskom vremena, ili opustanja, ili cega vec u zivotu da li nekog sna i bijega od stvarnosti.
Zabrinjavajuce je to ako odstupis od prijatelja nazovimo ih tako sa virtuale, jer ne moze ti biti pravi prijatelj neko koga jedna vremenska neprilika, prekid struje, ili pak prekid komunikacije izauvan nekom vremenskom nepogodom odvoji od tebe na nekolik period pa makar to bio dan ili dva.
Opet neki ce reci mozes se cuti postom putem pisma, la da mozete i sa golubom pismonosom ali nemate izravan kontakt sa osobom, glas mislite mobitel, hm nije ni to odgovor, treba kontakt osobe sa osobom uzivo vit da bi dobio emocije onakve kakve ljudski kontakt zasluzuje.
Nikad nisam mogao ljude sa nickom nekom ozbiljno shvatiti niti nekako imati potpunu empatiju kao sto bi imao za ljudsko bice, ne znam zasto nekako mi je to nezivo i robotski nema duse pa tako moje replike komunikacija sale, nisu odvagane kako bi trebale biti, da sam u komunikaciji faca u facu.
Neko ce reci strah, stid i sram van virtuelnog svijeta bi me sprijecio da neke stvari ne izjavim javno u lice nekone , mozda ali ima tu i empatije ili manjka nje, kojih elemenata nedostaje u ovom nacinu komunikacije, mozda kao osoba sam i.ovakav kakvim se predstavljam na forumu, a u reali introvertan povucen jer ovde nemam potrebu da se pretvaram da sam to jer me nihe briga da ce ko otkriti najdublji i najmracniji dio mog bica, kojeg krijem zbog kojih razloga ne znam, mozda je ovo samo eksperimentisanje moje sa svojim stavovima, i tu nema nikakvog rizika po reputaciju, a ako nema rizika nema ni odgovonosti, pa u neku ruku i stida, pa radi sta hoces onda?
A sta kad se to sve isćejfi i prođe neki duzi vremenski period i sgvatis da je sve bilo nekakva iluzija, a jest, cak imas neku griznju savjesti, ako te nema duzi period na forumu ili facebooku, kao da se na nekog ljutis, a zasto bi bilo nemoralno imati viska vremena za sebe?
To mi nekako u kontekstu da se ne nadje ko uvrijeđen (vjerojatno nece bit ni.procitan ovoliki tekst) ako se patim ja i provodim ivako vrijeme, to radi i ti i podrzi me, jer ako tebe nema a ja sam sam u, virtuali, ti si izdajica i nemas pravo na svoj zivot, jer si napustio i prekinuo prijateljsku vezu sa.mnom.
Prijatelj se u nevolji poznaje.
A nevolja je sjediti sam u sobi i pisati sam dok ti se ko ne pridruzi, ali cim napusti komunikaciju sa tobom, da lisam ti je vise prijatelj?
Posmatraču mog posta.
Jednaki smo mi skoro oba.
Ja sam juče bio takav
Ti ćeš sutra biti ovakav.
spacebound wrote: 07 Feb 2019, 07:41
Sto ne znam dobro jezik da mogu psihologu na par razgovora
Imaš online psihologe. Bar kod nas. Ako želiš ubacim ti link ovog našeg ovdje, mlad momak, saradnik nașeg udruženja za pomoć oboljelima od karcinoma, ima svoju stranicu...
Hajde moze, mada mi to online djeluje nekalo hladno.Ljepse je kad se razgovara licem u lice.
Svađanje s budalom je poput hrvanja u blatu sa svinjom. Nakon sat vremena skužiš da svinja uživa.
ako nije nešto opako, to ti je sa psiholzima bezze , a i košta , a i reći će ti nešto tipa
"suoči se sa svojim strahovima", a to opet ne može on umjesto tebe