Ponekad se Gospodin Kogito, ne bez uzbuđenja, priseća svoga mladenačkog marša ka savršenstvu, onog mladićkog per aspera ad astra.
Spočetka je to izgledalo bezopasno, obična smetnja i ništa više, no posle nekog vremena u polju svesti pojavila mu se peta, i to u trenutku kad je mladi Kogito hvatao misao profesora koji je razvijao temu pojma ideje kod Platona. Peta je rasla, oticala, pulsirala, od bledorumene postajala purpurna poput sunčeva zalaska, isterivala iz glave ne samo Platonovu ideju, nego i sve ideje.
Uveče, pred odlazak na spavanje, izbacio je iz čarape strano telo. Bilo je to malo, hladno, žuto peščano zrnce. Peta je, naprotiv, bila velika, vrela i crna od bola.
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)