Pohvalne kritike iz "New York Timesa": Hamo Medunjanin je američki kralj bureka
Burek je možda najpoznatija vrsta brze hrane na Balkanu. U ostatku svijeta, osim u Turskoj, nije previše poznat. Promijeniti to stanje životni je san Hame Medunjanina, koji je u osvajanje svijeta burekom krenuo iz Njujorka.
[24 sata info]
"Pred burekom je budućnost", kaže Medunjanin, rodom iz Plava u Crnoj Gori, dok u malom vrtu svog restorana "Djerdan" u srcu multietničke četvrti Kvins uživa u toplim njujorškim danima i, naravno, svom bureku. Sa druge strane Ist Rivera polako se pale svjetla na neboderima Menhetna koja označavaju početak onog drugog, uzbudljivijeg dijela dana u gradu, koji nikad ne spava.
Medunjanin uživa u smiraju dana, djeluje opušteno i zadovoljno rezimira još jedan uspješan poslovni dan. Ali, kada tema padne na burek glas mu se uozbilji. Jer, za njega burek nije samo, u međuvremenu izvrsno uhodan, porodični projekt nego i vizija.
"Mislim da burek ima budućnost u Americi i ne samo u Americi", kaže on.
Iako diplomirani pravnik, još do prije dvadesetak godina kao radnik jedne višegradske firme nije ni sanjao da će uploviti u buregdžijske vode. Rat na Balkanu je Medunjaninu, kao i milionima drugih u tom dijelu Evrope, zauvijek promijenio život.
Burek u njegovu porodicu nije "pao s neba". Hamin otac Muhamed je nakon izučenog zanata i godina provedenih u Turskoj 1936. u Peći na Kosovu otvorio prvu buregdžinicu.
"Sve ovo ima svoje korijene, a taj korijen je iz davne 1936. godine. Moj otac je započeo poslastičarski i pekarski zanat u Peći na Kosovu da bi ga završio u Izmiru u Turskoj. Vratio se 1936. u Peć, otvorio restoran i dao mu ime 'Djerdan'", pojašnjava on.
Medunjanima je takoreći burek u krvi, trebalo je samo da ga nova životna situacija izvuče u prvi plan. A nova životna situacija se dogodila u devedesetim godinama prošlog vijeka, kada je sa suprugom Esmom i kćerkom Selmom napustio BiH.
Medunjanin je u Njujorku prvo vodio jednu malu trgovinu te vozio taksi. Međutim, 1997. se rodila sudbonosna ideja, koja je od pravnika načinila privatnika i to ni manje ni više nego njujorškog kralja bureka.
Ideja da prvi restoran otvori upravo u Kvinsu, radničkoj četvrti koja se diči činjenicom da u njoj žive pripadnici više od 150 nacija, nije pala slučajno. Među tih 150 nacija ima i dosta ljudi iz bivših jugoslovenskih republika, koji su patili za ukusima rodnog kraja.
"Moja ideja je bila da to ipak stacioniram tamo gdje ima našeg naroda, da imam mušterija koje znaju šta je burek. Sve je postalo veće nakon što sam otvorio prvi restoran u srcu Menhetna", zaključuje Medunjanin.
Filozofija "Djerdana" je pomalo slična filozofiji svih lanaca brze hrane, a to je da mušterija u svakom restoranu očekuje isti poznati okus i kvaliteta. "McDonalds" je na toj filozofiji osvojio svijet, a slična sudbina možda se smiješi "Djerdanu".
Posao u restoranu u središtu poslovnog centra svijeta je ispočetka uglavnom bio poznat gurmanskim "insajderima", koji su priču o restoranu u središtu Menhetna, gdje se dobro jede za malo novca, htjeli zadržati za sebe. Tada se u priču umiješao ugledni "New York Times".
"Prvi komentar iz 'New York Timesa' bio je od poznatog kritičara Kuzmanova. Ja ga nisam poznavao, on je dolazio nekoliko dana i probao je sve - od sarme do bureka i na kraju napisao jako lijepu kritiku. I nakon toga je nastao pravi bum. Ja sam se sljedećeg dana zatekao i nisam vjerovao kad sam vidio koliko je ljudi odjednom došlo u restoran", prisjeća se Medunjanin.
