Ajme, kako je lijepa.

Zaista posebna. Uvijek to kazem.
Mene danas zaustavila nova susjeda, veli, ignorires ti mene, a? Rekoh izvini, da me nisi s nekim zamjenila.
Kaze zvala me na insta, na kavu. Nisam neki korisnik pa i ne pratim to puno, objasnim. Rekoh, da si viknula s balkona, cula bi te, ovako.. bavis se instagramom pa ne uspijes.
Sljedeci vikend nisu kuci pa hoce da mi da kljuceve da popodne macka pustim u kucu. Ima ga mjesec dana, spasila ga, nasla negdje valjda.. ujutro ce roditelji ga hranit i pustit van, a kasnije ja. Rekoh, a odakle si dosla na ideju da meni kazes? Tu su nepuna dva mjeseca, ne pijemo kafu zajedno, znam je u prolazu.. Kaze, pa vidim kako tretiras svoje ljubimce, to je meni dovoljno. A i par puta njezin macak se zadesio kod nas (pisala sam

) pa ga ja vratila kuci. I tako, bicu kittysitterka.

„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“