Najveći blam u životu

[silence]

Kakav sam ja blam doživjela u jednom tržnom centru?! Nikada neću zaboraviti ovaj događaj.
Navratila sam u jedan tržni centar sa namjerom da nešto kupim. Nisam to "nešto" pronašla, pa sam malo razgledala ne kupivši ništa i uputila se prema izlazu. Kad odjednom ...sirene počeše da se oglašavaju i jauču...baš mi je to tako i izgledalo.. . Ispred mene se odjednom stvorio čuvar i ljubazno mi pokazao put do pulta i zamolio me da otvorim svoju torbicu. Prvo sam se šokirala, a onda sam se počela smijati, znajući da u mojoj torbici nema ništa nezakonito. Otvorila sam, ali sam se i okrenula da pogledam okolinu... Jao...kakvi su pogledi na meni bili... . Ja lopov... Kao što rekoh otvorila sam svoju torbicu i zaštitar je pogledao. Vidio je da nema u njoj ništa osim moje stvari. Upitao me da nisam slučajno torbicu kupila u "Fis" Vitez. Kažem da jesam. Onda mi je rekao da otvorim najmanji džepić u torbici. Uradila sam i to, a onda je on iz tog džepića izvadio čip. Kaže da se na taj čip oglasio alarm i da im se to nije dogodilo prvi put. Dužnost blagajnice u "Fis-u" je bila da taj čip izvadi, ali nije... . Čuvar mi se izvinuo i rekao mi je da nije ni posumnjao po mom izgledu da bih mogla da budem kradljivica, ali pošto se alarm oglasio, morao je da mi pregleda torbicu... Hahahaaa....meni je sve ovo bilo jako smiješno...ali u svemu su mi zasmetali pogledi znatiželjnika i mogu da zamislim šta su o meni mislili... . Ja lopov u njihovim očima... . Takav je naš svijet, uvjek sposoban da iz ničega napravi u svojoj glavi sliku, a da i ne zna o čemu se radi...

[bubica]

sto se ja ismijaa..hahhahaha

Prije nekih 15-ak god, ja mlada i neukusna, tek ucila njemacki. Bila je kod nas u kuci neka festa, ne sjecam se tacno sta smo slavili bili sve njemaci gosti i ja sva vazna uzela casu , ustala blabla i posla sam da kazem da nazdravimo ali sta boze uradise tri slova od moje zdravice.

Anstossen ----- nazdraviti

AUFstossen ---- podrignuti

Ja izabrala Aufstossen Jaooooo kada se narod poceo smijati..a i ja sa njima.

[Maja]

sto se ja ismijaa..hahhahaha

Pročitah temu od početka

[bubica]

Pa i ja sam sve od pocetka smijala..hahahhahahah

[Bahra]

Bubice ista si Her Zikina Elza

[bubica]

Bubice ista si Her Zikina Elza

mene Zika uucila drkati pojmove hahahhaha

[niska grana]

Ima ovdje super provala

Pada mi na pamet jedan stariji out....vozim se tramvajem....vrućina baš kao danas, otvoreni svi prozori. Dok tramvaj stoji na semaforu čujem neki glas koji me doziva po nadimku i ugledam auto isti kao kod mog prijatelja, parkiran na autobuskom stajalištu prekoputa naredne tramvajske stanice.
"Baš super", pomislim, "stići ću do odredišta bez da se preznojavam u tramvaju a kako ne žurim možda popijem i kafu s jaranom".
Izlazim na stanicu i idem prema automobilu....prednja vrata suvozača otvorena, normala, čeka se samo da ja uđem pa da odemo u grad. Sjedam u auto i zatvaram vrata, glasno pozdravljajući prijatelja uz uobičajen popratni primitivan komentar. Zatim se okrećem i vidim potpuno nepoznatog lika za volanom. Šuti on, totalno se ukočio i raširio oči, šutim i ja i gledamo se tako, zabezeknuli se obojica....izlazim bez riječi, sjedam na klupu i palim cigaru pitajući se jesam li normalan.

[Blackhawk]

Kakav sam ja blam doživjela u jednom tržnom centru?! Nikada neću zaboraviti ovaj događaj.
Navratila sam u jedan tržni centar sa namjerom da nešto kupim. Nisam to "nešto" pronašla, pa sam malo razgledala ne kupivši ništa i uputila se prema izlazu. Kad odjednom ...sirene počeše da se oglašavaju i jauču...baš mi je to tako i izgledalo.. . Ispred mene se odjednom stvorio čuvar i ljubazno mi pokazao put do pulta i zamolio me da otvorim svoju torbicu. Prvo sam se šokirala, a onda sam se počela smijati, znajući da u mojoj torbici nema ništa nezakonito. Otvorila sam, ali sam se i okrenula da pogledam okolinu... Jao...kakvi su pogledi na meni bili... . Ja lopov... Kao što rekoh otvorila sam svoju torbicu i zaštitar je pogledao. Vidio je da nema u njoj ništa osim moje stvari. Upitao me da nisam slučajno torbicu kupila u "Fis" Vitez. Kažem da jesam. Onda mi je rekao da otvorim najmanji džepić u torbici. Uradila sam i to, a onda je on iz tog džepića izvadio čip. Kaže da se na taj čip oglasio alarm i da im se to nije dogodilo prvi put. Dužnost blagajnice u "Fis-u" je bila da taj čip izvadi, ali nije... . Čuvar mi se izvinuo i rekao mi je da nije ni posumnjao po mom izgledu da bih mogla da budem kradljivica, ali pošto se alarm oglasio, morao je da mi pregleda torbicu... Hahahaaa....meni je sve ovo bilo jako smiješno...ali u svemu su mi zasmetali pogledi znatiželjnika i mogu da zamislim šta su o meni mislili... . Ja lopov u njihovim očima... . Takav je naš svijet, uvjek sposoban da iz ničega napravi u svojoj glavi sliku, a da i ne zna o čemu se radi...

Ista stvar se dogodila i mojoj sestri.. Isto kupila hlace u fisu u cazinu, i otisli u Vitez, kad poce pistati, al pistalo je cim je ulazila, tako da su odmah znali sta je...

[niska grana]

Najveći ne, ali jedan od glupljih i svakako frišak da.
Probudivši se jučer u varljivo ponedjeljkovsko podne, učinilo mi se da na jednom oku slabije uočavam kontrast boja nego na drugom (iako je stvar zapravo bila u tome da je položaj u kome sam bio okrenut bio takav da je jedno oko bilo bliže sunčanoj strani sobe)....požalio sam se jaranu na kafi i hinja je skontala da mi priredi glupost na koju sam vjerovatno samo ja mogao nasjesti
Trebalo je da iste večeri kod jednog od drugova igramo turnir u fudbalu na pc-u. Došao sam više-manje u zakazano vrijeme i ušao u zamračenu prostoriju. Svi su već bili tu i sve je izgledalo potpuno normalno: jedan od njih me je pozdravio, drugi je rezao sudžuku i spremao mezu, iz druge prostorije čulo se otvaranje frižidera i nečije veselo pjevušenje, dok su dvojica već igrali utakmicu....samo je problem bio u tome što je slika na ekranu bila crno-bijela.
Ali pomenuti dvojac igrao je svoju tekmu potpuno mirno i hladno, kao da je crno-bijela slika nešto sasvim normalno. Pomislih da se sigurno tv pokvario ili nešto slično tome, kad je najednom jedan od njih rekao nešto kao “Glupane, zašto si ti odabrao crvene dresove, sad nam se ekipe teško raspoznaju“, na što je drugi odgovorio “Ti si kriv, ti igraš u gostima, trebao si ti uzeti plave“.
Obuzeo me je osjećaj zloslutne nelagode, pa sam ih upitao šta se dešava i zašto je slika crno-bijela, na šta su me pogledali sa izrazom čuđenja, kao ono šta ti je, kakva bolan crno-bijela slika....uhvatio me osjećaj užasa i panike, te sam pomislio sam da mi je odzvonilo i da sam postao daltonist....i dok me je u očaju i uvjerenju da sam se halalio sa technicolor svijetom oblijevao hladan znoj, ovi su i dalje mirno igrali, sve dok se nakon nekih 5-6 minuta koji su meni izgledali kao godine nije zaorio gromoglasan smijeh....

[Ideja]

imaš legendarne prijatelje

[Heidi]

cool

[gejsha]

Legende

[Rum]

Najveći ne, ali jedan od glupljih i svakako frišak da.
Probudivši se jučer u varljivo ponedjeljkovsko podne, učinilo mi se da na jednom oku slabije uočavam kontrast boja nego na drugom (iako je stvar zapravo bila u tome da je položaj u kome sam bio okrenut bio takav da je jedno oko bilo bliže sunčanoj strani sobe)....požalio sam se jaranu na kafi i hinja je skontala da mi priredi glupost na koju sam vjerovatno samo ja mogao nasjesti
Trebalo je da iste večeri kod jednog od drugova igramo turnir u fudbalu na pc-u. Došao sam više-manje u zakazano vrijeme i ušao u zamračenu prostoriju. Svi su već bili tu i sve je izgledalo potpuno normalno: jedan od njih me je pozdravio, drugi je rezao sudžuku i spremao mezu, iz druge prostorije čulo se otvaranje frižidera i nečije veselo pjevušenje, dok su dvojica već igrali utakmicu....samo je problem bio u tome što je slika na ekranu bila crno-bijela.
Ali pomenuti dvojac igrao je svoju tekmu potpuno mirno i hladno, kao da je crno-bijela slika nešto sasvim normalno. Pomislih da se sigurno tv pokvario ili nešto slično tome, kad je najednom jedan od njih rekao nešto kao “Glupane, zašto si ti odabrao crvene dresove, sad nam se ekipe teško raspoznaju“, na što je drugi odgovorio “Ti si kriv, ti igraš u gostima, trebao si ti uzeti plave“.
Obuzeo me je osjećaj zloslutne nelagode, pa sam ih upitao šta se dešava i zašto je slika crno-bijela, na šta su me pogledali sa izrazom čuđenja, kao ono šta ti je, kakva bolan crno-bijela slika....uhvatio me osjećaj užasa i panike, te sam pomislio sam da mi je odzvonilo i da sam postao daltonist....i dok me je u očaju i uvjerenju da sam se halalio sa technicolor svijetom oblijevao hladan znoj, ovi su i dalje mirno igrali, sve dok se nakon nekih 5-6 minuta koji su meni izgledali kao godine nije zaorio gromoglasan smijeh....

[paparaci]

grano, legendo!

prijatelji su ti "boli glava"!

a i prethodni blam nije za baciti

[niska grana]

Mogu misliti

[Mister No]

Ima ovdje super provala

Pada mi na pamet jedan stariji out....vozim se tramvajem....vrućina baš kao danas, otvoreni svi prozori. Dok tramvaj stoji na semaforu čujem neki glas koji me doziva po nadimku i ugledam auto isti kao kod mog prijatelja, parkiran na autobuskom stajalištu prekoputa naredne tramvajske stanice.
"Baš super", pomislim, "stići ću do odredišta bez da se preznojavam u tramvaju a kako ne žurim možda popijem i kafu s jaranom".
Izlazim na stanicu i idem prema automobilu....prednja vrata suvozača otvorena, normala, čeka se samo da ja uđem pa da odemo u grad. Sjedam u auto i zatvaram vrata, glasno pozdravljajući prijatelja uz uobičajen popratni primitivan komentar. Zatim se okrećem i vidim potpuno nepoznatog lika za volanom. Šuti on, totalno se ukočio i raširio oči, šutim i ja i gledamo se tako, zabezeknuli se obojica....izlazim bez riječi, sjedam na klupu i palim cigaru pitajući se jesam li normalan.

[media]BJ6mKz1tZpo[/media]

[niska grana]

Nedim....

Samo da prijavim laganu blamažu od jutros: na krcatom autobuskom stajalištu primijetim odvezanu pertlu na desnoj cipeli i ovlaš očima zvjeram uokolo u potrazi za bilo kakvom bliskom podlogom, pogodnom za polaganje noge i vezivanje pertle, da se ne bih morao saginjati cijelom dužinom do trotoara....

Što od izbezumljenosti uslijed žurbe da stignem na bus, što zbog nešto slabijeg vida i ranojutarnjeg mraka, od bijelog objekta u mojoj neposrednoj blizini učinilo mi se da je riječ o jednoj od onih uličnih betonskih vaza sa zemljom za biljke, koje osim djelomičnog ublažavanja neprivlačnog estetskog izgleda betonskih predjela imaju i tu ulogu da spriječe prolaz automobila na za to nepredviđene pješačke zone i mjesta.

Lijepo naslonim desnu nogu na (ne)identificirani objekat i zavežem pertlu, čas kasnije primijetivši da je betonska vaza zapravo bijeli pas, nedaleko od kojeg je stajao i njegov vlasnik koji sudeći po izrazu pogleda i lica nije mogao vjerovati svojim očima, kao vjerovatno ni preostalih pedesetak autobuskih čekača uključujući i mene ....čekanje busa proveo sam u sramu uglavnom oborenog pogleda, promatrajući tlo ukrašeno opušcima i pocrnjelim žvakama, dok mi je u glavi zviždao refren tuuu-ruuu-ruuu nema nam pomoći....tu-ru-ru-ruuu-ru-ru-ru-ruuu-ruuu....

Pas je mirno podnio incident gotovo se ni ne pomjerivši, a izgleda da mudra izreka "kakav gazda - takav pas" (ili obrnuto) nije bez podloge, jer ni on osim zabezeknute grimase nije ništa rekao

[dacina_curica]

[Heidi]

nije toliko strasno

[paparaci]

koja si ti legenda!

svaka cast i gazdi i psu kad su tako mirni ostali.

nesto sam i ja htio s vama podijeliti, ali ne mogu se sjetiti da si kruh!