Napiši priču od 5 riječi

[Magnolija]

Jabuka
Vrat
Crveno
Zmija
Jezero

Obradovao me tog jutra ranim pozivom, nije bilo ni pet ujutro.
Bio je ushicen, smijao se kao dijete, bilo mu je zanimljivo da me probudi tako rano.
Nasmijala sam se i ja, jer sam vec pila svoju drugu kafu.
Iako mu je bilo krivo sto me nije uspio probuditi, veselo mi je rekao kako je danas slobodan i kako ima plan za nas dvoje da idemo na JEZERO.
"Hmm, pa puna sam obaveza danas, jao, a bas bi mi godio dan proveden kraj vode... Hajde da porazmislim malo, mogu li odgoditi obaveze, pa ti se javim za jedno pola sata, ok?" - rekoh ja sva bitna, a jedina obaveza mi je bila popit kafu sa jednom prijateljicom koja samo prica o svojim haljinama, to sam svakako htjela izbjeci.
VRAT mi se malo ukocio i nesto CRVENO je na njemu bilo, neka bubuljica.
Bit ce mi malo otezano da budem sva zanosna.
Ah dobro, sta sad, pustit cu kosu.
Ona me JABUKA na stolu zove jos od sinoc da je pojedem. Ne mogu nesto, oprosti.
Poklonit cu te njemu.
Razmisljala sam kako taj lik uvijek prica neke dogodovstine iz prirode, tvrdeci da se tamo dobro snalazi, kako je on hrabar i neustrasiv, nekako sam potajno pozelila da se pojavi neka ZMIJA pa da se svojim ocima uvjerim jeli uistinu tako hrabar.

Kolodvor
Krov
Mir
Buka
Strpljenje

[Biba]

Evo me na kolodvoru naseg malog grada, na mjestu gdje sam puno puta cekala...Bilo nas je puno i svi su bili bucni i brbljavi a ja sam samo cekala da nadzem svoje mjesto u autobusu, pa mogucnosti na prvim sjedalima...Je pa da ne cujem ostalu djecurliju kako galame i luduju.Da izvadim neku knjigu i citam ako budem mogla..
Evo me na kolodvoru ali nema guzve, gotovo nikoga.Ne moram se bojati da ce mi se pred nosom zatvoriti vrata i da cu dugo cekati slijedeci autobus promrzla.Barem gladna nisam.Zacudo nisam ni umorna, a ni zabrinuta.Samo ne znam kako cu kod kuce reci.Ne, ne, ne vjerujem.Uvijek sam govorila da ravnoteza postoji.Mora postojati jer ovo se nikako ne uklapa u ono sto se zove sudbina..ako to postoji.
Ne znam zasto ali idem na kraj kolodvora.Hocu li zapaliti?Je li to pametno sada?Zasto mi doktor nije vjerovao da sam pusila pred vratima i da sam dosla sama?Ne mogu pusiti.Pa to je dobro.Prevrcem malo ocima i gledam.Jos uvijek gotovo nigdje nikoga.Gledam...Nikada do sada nisam primijecivala kako zgrada ima ravan krov.I tako je nekako siva i neugledna.Nista se nije promijenilo nakon toliko godina.Cak je i covjek koji izdaje karte isti...Ipak se nesto promijenilo.Danas sam vidjel asvog najboljeg profesora.On to ne zna.Ne zna ni da sam njegov portret u knjizi crtala ali to nije vazno.danas sam vidjela da je i on bolestan.Tko zna hocu li ga ikada vise vidjeti.Nisam mu se javila.Ionako me ne bi prepoznao, i zasto da covjeka uznemiravam...
Cudan je ovaj mir danas...nekako nestvaran.Nisam poslusala doktora i ne vjerujem...Srpljenje..uvijek sam ga imala.Ma je, znam ja planuti ali...imam strpljenja, kao malo tko...Je, samo ...Kao bih sada voljela da je na kolodvoru guzva, ne bi mi smetala buka djecurlije.Ili je mozda bolje sto ih nema.Umorna sam pomalo.A, evo ipak idu djeca, ali bit ce mjesta...radujem se...Jos jednom cu proci istim putem kojim sam tako puno puta prosla a do kuce cu smisliti nesto kako da im objasnim da nisam mogla samo tako otici u bolnicu da im se ne javim..Pa ne bi bilo dobro da jos jedniom misle da sam nestala...Ako ja kazem da ovo nije nista i da ce sve proci, onda ce tako i biti.Znam,samo strpljenja...

[Mala_Mu]

Ljubav
Jutro
Kisa
Putovanje
Balasevic

[Duminjo]

I sama si rekla da je nista, sve što nudim. To je tako. Ne pravi od tuge nauku. Znala si da je, za mene, ovo samo jedno putovanje od mnogih. Znala si da sam kaput sa dva lica, da sam gospon propalica obicna.
Tek u jutro otkriju se lica nasa prava. Veceras, po kisi, sva su slična. Od kud sad te suze? Lijepa zeno.. Znala si da je ljubav, jos davno, uzeo neko drugi.

Mrav
Alkohol
Vatra
Zid
Ples

[Maja]

Sjedili su oslonjeni na zid i pili. Duminjo i Perhan. Dva poslijeratna druga.
Alkohol ih je grijao, iz usta im je izlazila vatra a pred ocima crne tacke, nalik na mrave, plesale su.
Sva ta hrabrost, koju njih dvojica osjecaju tog momenta, jednom kad se otrijezne, nestat ce i ponovo ce biti dva mala mrava.


Krompir
Nebo
Avion
Sto
Stolica

[dadojović]

... Kada su se probudili, potražili su krompir u ostavi, i stavljajući ga, kao oblogu na čelo pokušali su s njime izliječiti mamurluk i glavobolju. Bezuspješno su se pokušavali razbuditi, dok su im glave uporno podale na stol za kojim su sjedili. Čvrsto su se držali za rukohvat od stolice, kako ne bi popadali po podu ako ih san svlada. Pogledi su im bili mutni, vidna polja puna alkoholne izmaglice. Kroz prozor po kojem su počele padati prve kapljice kiše pogledavali su prema nebu, kao da će gore pronaći odgovore. Ali osim mlaznog traga aviona nisu ugledali ništa drugo. A možda im se i taj bjelkasto- sivi trag aviona samo pričinio. Dešavalo im se zadnjih dana, da vide stvari koje uopće ne postoje. Ubrzo su opet utonuli u okrepljujući san, dok je kiša, sada odlučnije zapljuskivala okna.
grah
ogledalo
češalj
svekrva
ponoć

[storm]

Noć je već bila daleko odmakla. Prošla je ponoć. Dva nepokretna tijela, pripijena tijesno jedno uz drugo, spavala su čvrstim snom. Što od umora, što od maligana.
Odjednom se začulo odlučno kucanje na vratima.
>> Halo vas dvojica... Propalice nijedne, otvarajte!! <<
Trznu se Perhan, pogleda Dumija. Da li mu se učinilo ili je čuo neke glasove i buku. A Dumi spava, njegovo beživotno tijelo više uopće nije doticao ovaj svijet.
I baš kad je spustio glavu da ponovo utone u san...
>>Pa dobro jeste živi vas dvojica??! <<
Uhhhh, svekrva.
Prepozna Perhan glas. Ustaje, u glavi mu se sve uskomesalo.
>>Daaaa... Ideeem<< prozbori i mrmlja u sebi - eto samo si mi ti još trebala.
Uz škripu otvara vrata, svekrva pokisla u rukama drži serpu graha...
>>Šta radite to?! Cijelo selo priča o vama, danima se ne trijeznite... Jeste normalni?! <<
Perhan gleda..
>>Udji << kratko izdavi.
>>Evo donijela sam vam graha... Onaj moj me poslao. Ne bih vam ja ništa nosila! <<
Ulazi u sobu i glasno spusti serpu graha na stol. U tome i Duminjo diže glavu.
> kakvi ste to?!! Kad ste zadnji puta vidjeli ogledalo i cesalj??! <<
Duminjo htjede nešto reći no Perhanov pogled mu kaže, da je bolje da šuti.
>>Ajde jedite, sredite se. Sutra da ste kao iz kutijice. Znate što nas čeka! <<
Izadje I zalupi vratima.

Odijelo
Stol
Slavlje
Gosti
Sramota

[carobnjak N]

Bio je to moj prvi radni dan konobara , na ljetnom raspustu u gradskom restoranu.
Nisam volio taj posao jer sam u tim stvarima jednostavno šeprtlja ali se nešto moralo raditi.
Navečer se u restoranu održavalo neko slavlje i došlo je dvadesetak gostiju.
Prišao sam grupi starijih djevojaka , upitao ih šta će piti, one su naručile nekakve guste sokiće sa šlagom i onom blesavom slamkom.
Uzeo sam pogrešnu tacnu , nakrcao na nju pet-šest tih sokova i nisam primjetio da se dno od tacne pod pritiskom uleklo (nadam se da
znate šta znači ta riječ). Prišao sam stolu i počeo da skidam čaše sa tacne i sve je bilo dobro dok nisam došao do predzadnjeg jer je
dno odjednom , zbog manjka pritiska iskočilo prema gore i sok sa šlagom se prevrnuo direktno u krilo jedne djevojke koja se bila
obukla u neko svečano odjelo. Ona je vrisnula, bilo me užasno sram ali srećom nije bila neki namćor .
Međutim , bila je uflekana i mokra po hlačama i ja sam imao nekakvu trenerku u ostavi , preobukla se u nju i sutra mi je vratila.
(istinita priča )

voz
žena
knjiga
noć
prijateljstvo

[Chloe]

Odijelo
Stol
Slavlje
Gosti
Sramota

U ove riječi bi se uklopila i moja istinita priča blama od zimus sa jubilarne svečanosti kad sam među hadžije i haadžinice došla u minjaku i još naručila malt za šta većina misli da je alkoholna piva ...

[dadojović]

Žena koje je izašla iz voza predstavila se kao doktorica. Žureći prema ordinaciji prije nego što ju uhvati noć, samo je kratko rekla da ju je oduševila nova knjiga, iz koje je naučila kako se liječe neka čudna muška prijateljstva.
dan
koliba
trešnja
osmijeh
detalj

[storm]

Ali jedan mi detalj nije promaknuo.
U najtežim danima, njen sam osmijeh mogao vratiti samo kad je izvedem u prirodu.
Bez pitanja i suvišnih pojašnjenja. Ustao sam rano, sve pripremio. Dok smo šutke pili kavu, razmišljajući svatko u svom nekom filmu... Sabirajuci utiske prošlog tjedna, problema, obaveza, lijepih, manje lijepih stvari..
>Spremi se, idemo! <
>Ma kuda? <
>Biti će dobro! <
Nevoljko je dovrsila kavu, nije uvijek voljela moje brze planove, no ipak je ustala i otišla se spremati.
Imao sam u planu kolibu, koju sam zapazio u svojim tumaranjima, kroz potrage za dobrim kadrovima prirode. Napustena, na proplanku okružena borovom šumom. Teško je slučajno pronađeš.
Iznad krova nagrizenog zubom vremena, nadvijala se stara trešnja. Loša je bila rodila, no dovoljno da uberem šaku jutarnjom rosom umivenih plodova i konačno izmamim taj osmijeh na njenom licu.
Barem taj dan.

Lišće
Cesta
Sumaglica
Cipele
Voda

[Femea]

Gacala je cestom jedva vidljivom kroz sumaglicu, u nekim neobičnim cipelama.Povremeno bi šutnula lišće natopljeno vodom i to joj je izazivalo grlen smijeh.I danas se sjećam tog smijeha i kao da ga čujem opet, veselog i glasnog...


Prozor
Šešir
Lavež
Razgovor
Dunja

[dadojović]

... kako ga kroz otvoreni prozor, zajedno uz lavež pasa donosi vjetar. I opet, prizivam u sjećanje njezin lik, ona s plavim šeširom na glavi... i opet taj vječiti osmjeh, koji je nastanio za vječnost, njene zelene oči, trajno, zauvijek, poput beskrajne zvijezde. I naš zadnji razgovor, pod krošnjom mirisne dunje, kada je obećala...
pijesak
ljubav
čaša
noć
led

[Femea]

Na TV-u je bio neki sladunjav film, ljubav kao neiscrpna tema.Sipala je sebi piće u čašu i dodala led.Pomislila je kako joj vrijeme curi kao pijesak kroz pješčani sat, jedan je nedavno dobila na poklon.Samo da prođe ova duga noć, rekla je.

Naočale
Kolač
Pčela
Ključevi
Taksista

[Nice try]

Nenaviknuta toliko da ih ima na nosu,naočale su joj smetale dok je birala kolač gledajući kroz staklo vitrine sa slasticama.Sjela je u baštu i čekala konobara.Vrućina i pčela, koja se stalno vrtjela oko nje, smetale su joj.Požuri,požuri,mislila je.Napokon je narudžba stigla, Na brzinu je pojela jer nije više imala toliko vremena.Ključevi,gdje li su, pomislila je.Osvrtala se, pretražila torbu,sigurno su ostali kod mame.Platila je i potrčala prema ulici.Konobar je zainteresirano pogledao prema njoj,današnji ljudi stalno nekuda žure.Žuri da pojede kolač, žuri da ode...coknuo je jezikom.
Mahala je rukom,a taksista preko puta nije je odmah vidio.Polako je ušao u svoja kola...


Juni,
kiša,
misao,
lokva,
neznanac

[Femea]

I opet kiša a juni već.Dok srčem čaj na balkonu pogled mi zaokupi neznanac, glasno je negodovao.Stao je u lokvu i sada skida cipelu, ko zna kakva mu se misao vrtila po glavi?
Smiješan prizor meni, ta cipela i on.


Zubi
Šal
Jutro
Stepenice
Zvono

[Heidi]

Crkveno zvono ga je jos jednom opomenulo da kasni. Umjesto da pocne da se smiruje I postaje tise, ovaj put kao da se dnevni dogadjaj preselio u njegov stomak.

Dohvatio je jaknu I sal sa civiluka I brzo strcao niz stepenice.

Jutro je provlacilo sive nijanse. To mu uglavnom nije znacilo nista. Bio je sposoban mislima da oboji cijeli svijet. Ali danas. Danas je crkveno zvono jos uvijek vibriralo u stomaku. Osjecao je pritisak sa svih strana.

Stisnuvsi zube, ubrzao je korak misleci da ce nervoza prestati. Danas zivot prelazi u sljedeci cikluz, stara koza je spala, mislio je. Danas je ponovno radjanje.

Prolazeci pored dobro poznatih izloga, prodavnica I ustanova, stigao je do dobro poznatog Café Infinity u gradu. Stao je kratko ispred prozora I odmah ugledao nju. Cekala je. Kasnio je. Dosao je. Vrijedilo je.

Osjetila je poglede na sebi poput suncevih zraka I podigla glavu u njegovom pravcu.

Dva olaksavajuca osmijeha su se srela I univerzum je stao.


Dokumenti
Ljubav
Stolica
Busilica
Konac

[Femea]

A šta je potvrda za ljubav, dokumenti, izgovorila je ljutito.
Starica je spretno uvukla konac u iglu, privukla stolicu i tiho rekla:
"Nisu ali će biti dobar dokaz za nasljedstvo i možda"...
ostatak rečenog nije čula jer se negdje oglasila bušilica.

Ograda
Jezero
Lančić
Mačka
Silueta

[dadojović]

Silueta koja je brzala kroz krajolik obasjan slabašnom mjesečinom, stiskala je lančić s medaljonom Svetog Valentina, kao da će joj taj grčeviti stisak donijeti toliko potrebnu pomoć. Jedna mačka koja je, iznenada izronila iz magle koja se polako dovlačila s jezera, dodatno ju je prestravila, kada se gotovo saplela o nju. Ograda koju je ugledala na udaljenosti od desetak metara, bila je znak za početak imanja koje joj je bilo cilj. Pitala se hoće li imati dovoljno hrabrosti za ostvarivanje svoga nauma.
Još jednom bacivši pogled prema jezeru, kojega je magla sve više zastirala krenula je, uz zebnju ali odlučno, prema nečemu što joj je izgledalo kao otvor u ogradi.

Kuća.
Sestra.
Noć.
Klan.
Pitanja.