"DUŠA"

[Cici]

prestani da me volis, jer ja nisam za tebe
odlazi, odlazi sad, i zadrzi ljubav za sebe
idi, idi negdije, negdije od mene daleko
tamo gde te nece naci ovo moje srce ranjeno

odlazi i nepitaj da li te jos volim
ja nisam od kamena, al za ljubav nemolim
nisam i necu nikada, a ti idi od mene
nadji nove zrtve, ja nisam za tebe

uzmi ovu ljubav, sto si donela
spakovao sam je u par suza mojih
pored mene ti si srecu pronjela
posle ja tebe niceg se nebojim

odlazi, odlazi, od mene odlazi
pusti da budem malo sam
bez tebe vreme sporo prolazi
al zato duze zijvecu znam

mogu bez tebe samo da znas
nek poslednji bude pozdrav taj
sad drugome mozes sve da das
jer medju nama je kraj...

[String]

noc...vosak se topi...polumrak....
...zora...krevet od papira...
..dan....stolica od kamena....
....zivot...dogorjelom svijecom obasjani put...

[vučica]

Za mene, sitnice čine čuda.
Sitnica može učiniti da iz dana, koji je započeo potpuno naopako, stvori jedan poseban dan.
Sitnica može podići moje raspoloženje.…
...Obična poruka osobe s kojom se dugo nisam čula i koja me se u ovom trenutku sjetila, čuti omiljenu pjesmu na radiju, u prolazu vidjeti osobu zbog koje se nađeš u oblacima.
Uveseliti druge ljude svojim 'ja' i namamiti im osmijeh na lice čini za mene sitnicu koja će mi uveseliti dan.
A najdraže sitnice su mi razgovori s dragim osobama.
Ne znam dal' vam je poznat taj osjećaj ispunjenosti nakon razgovora s prijateljem … to mi je najdraža sitnica koja će mi uveseliti svaki dan…..
Za mene mašta čini čuda…. volim maštu ..
Za mene riječi čine čuda.
Pjesma!!
Još jedno u nizu mojih malih čuda!
Pjesma me sjeti na drage osobe… nezaboravne trenutke… stare ljubavi…. u pjesmama se nalazim…. osjećate li ponekad kao da ste vi sami pisali riječi neke pjesme?….
Kao i one male sitnice, i pjesma mijenja moje raspoloženje: ponekad me čini sretnom, ponekad tužnom, ali jedno je sigurno – bez muzike ne bih mogla..
Osmijeh je veliko čudo.
''Osmijeh ništa ne košta, a djeluje čudesno".
Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja.
Niko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti.
S njime svatko samo dobija.
Osmijeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova.
Osmijeh je kao odmor za umornog, putokaz izgubljenom, sunčana zraka za žalosnog i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ne može se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kada se poklanja.
Upornost i hrabrost...
Možda te osobine i nisu neka čuda, ali zasigurno osoba koja ih posjeduje stvara čuda, uspijeva ostvariti svoje ciljeve i kreirati svoju vlastitu sreću.
A ja vjerujem da je svatko kovač svoje vlastite sreće i da svatko odlučuje kojim će putem krenuti.
I dalje ne vjerujete u čuda!
Osvrnite se oko sebe, ali onako polako da možete uočiti sve dobro oko vas…. u svakoj od tih stvari vidjet ćete malo čudo…..
Jer, čovjek doista može vidjeti čuda ovog svijeta ako se ne žuri kroz život....

[STEPSKI VUK]

Moje srce, ptica divljine, našlo je svoje nebo
u tvojim očima.
One su koljevka jutra, one su carstvo zvijezda.
Moje su pjesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo
osamno bespuće.
Pusti me samo da dijelim njegove oblake, da širim
krila u sjaju njegovog sunca.

[vučica]

Tebi...
Tebi, koji si .. unio ..
toliku radost i toplinu mojim danima...
Koji si dao mom životu smisao...
Hvala ti...
...za svu ljubav koju mi daješ..
Hvala ti ..
što mi uljepšavaš svaki moj dan..
I kad sam najtužnija...
Brišeš moje suze...
I pretvaraš ih u osmjeh...
Ali ne dopuštaš mi da plačem...
Ne želiš vidjeti suze na licu mom..
Želis me vidjeti samo sretnu..
Doista i jesam...
Ti me voliš baš ovakvu kakva jesam...
Kraj tebe ne moram
biti nešto što nisam,...
voliš svaku moju manu..

[STEPSKI VUK]

Držim ti ruke i stežem te na svoje grudi.
Pokušavam da ispunim svoje naručje tvojom ljupkošću,
da poljupcima opljačkam tvoj sladak osmjeh,
da očima svojim ispijem tvoje tamne poglede.

Ali, avaj, gdje je to sve?
Ko moze lišiti nebo njegova plavetnila?
Pokušavam da shvatim ljepotu,
ali mi ona izmiče i ostavlja mi na rukama samo tijelo.
Prevaren i umoran, vraćam se.

Kako može tijelo dotaći cvijet koji smije da dodirne jedino duša?

[STEPSKI VUK]

Moja potraga za tobom

ne smije nikada prestati

jer nestat će smisao mog postojanja

i sa njim svaka želja

stajati ću kraj svoje izgorjele duše

u lomači ljubavi za Tebe

[vučica]

..U moru tvojih očiju moja se
duša ogleda,
svaki moj mir,
svaka sreća..
..vodi do tvog pogleda.
I ne umije svatko da shvati
da ja ne smijem da plačem,
moje srce ne smije da pati...
jer... čuva ga Anđeo sa mačem. TI....

[STEPSKI VUK]

Ja sve pjesme pišem umjesto tebe

dok ti spavaš poput djeve

rasute kose na jastuku

čekaš na moj poljubac

ruka se tvoja vuče po papiru

usne su ti nijeme

tiha je to molitva

koja ne dopire do srca očajnika

[vučica]

‎..poljubi me... dok u snove tonem poljubi me...
ti sitni lopove ti kradljivče moga sna
ti vladaru moga srca ti nježnosti moja poljubi me...
... i omotaj se mojim snovima poljubi me...
jer ti i ja mi smo kao magija
koja nestaje pa opet se iznova pojavljuje poljubi me...

[STEPSKI VUK]

Putevi su tvoji raznoliki

ali svi vode do Mene

i kojim od njih krenula

Ja te čekam na kraju

smiješim ti se,u iščekivanju

Ostavio sam ti mnoštvo smjerokaza

i poslao mnogo pratioca

da ne lutaš dugo po bespućima

ti ih sve promatraš sa sumnjom

tražeći anđele sa krilima

zaboravljaš da su im lica ljudska

i da u njih gledaš svakog dana

[Tea-@]

[Tea-@]

[Cici]

Ne postoji pakao, samo raj, a u raj idu tek neki.
samo oni koji su uspjeli pomocu vasarskog trika,
da stave svoju dusu u kutiju od sibice,
zavrte je po prasini i uz pomoc sirokih rukava nadmudre prst sudbine,
a ona velika kolicina ljudi koja ne umije taj zanat i trik,
bude vracena na zemlju u nekom drugom obliku zivota......

[vučica]

tko to voli Senadu kao i ja...bravo Tea

[vučica]

NA PROPLANKU
DUŠE TVOJE

Na proplanku duše tvoje,
nakićeni, navezeni,
pokriveni, sakriveni…
brojni se cvjetići roje.
Jedan cvjetak se u isti mah
sa cijelom tvojom dušom stvori,
nečujno, toplo, milo…
on u tebi ”Ljubav” zbori…
i tijelo tada mirisom oživi,
i obraze tvoje
s rumeni
on prelijepo oboji.

Nisi znao da se miris taj
od rođenja,
pa i prije…
dušom tvojom širiti stao,
-kroz život te bodrio,
tugu srećom bojio…
Snaga, ljubav, radost…
i sva lijepa osjećanja,
lati su od tog cvjetka
duboko… skrivena,
i tebi neznana.

Prvi cvjetić što se poslije širiti stao,
nad maglovitom rijekom tvog života,
on se stalno zagledao, pa ogledao…
Smiješio se sebi,
aplaudirao svome liku,
ljutio se i bacao lati svoje,
kad bi ‘vjetrić’ mutio u rijeci
ionako mu tamnu…
i još nejasnu sliku.
Taj cvjetić još u tebi živi i diše…
često… baš on,
u tebi najjače
oštrim mirisom zamiriše.
Ispred iste rijeke
što još ti tamna i nejasna krivuda,
on pospano… i zbunjeno gledi,
pa riječi čita i razaznaje ali,…
-još uvijek samog sebe ne prepoznaje.
Ili… zna, sluti…
da se o njemu priča,
pa mu okice snene, sjajne…
dok ove retke čita.

Drugi cvijetak tik do prvog izraste;
njih dva na proplanku duše tvoje
stalno nemir i tjeskobu praviše.
Kada prvi krene da mirise širi,
drugi ovaj glavu bono poginje…
-druga svog on tako opominje.

Nemoj nevaljali cvjetić
naglo da čupaš i gaziš!
To će cijelu dušu da zaboli…
i ne trebaš!
Oslušni njegov miris
kada počne da se širi i,…
probaj da ga prevaspitaš!
Nemoj da se nemir, vika,
… tvojom dušom ore,
–nauči ove nevaljalice
da misle, misle, misle…
pa tek onda govore!

Treći miris što se dušom skita,
tog je cvjetića što ove riječi čita.
Čita on, misli…
riječ bi svaku da dohvati, pa shvati,
i zanesen onda mislima od ljubavi, mira… poleti.
Njegove lati plemenitim mislima zvone…
Ljubav, pravda, mir… su boje
od kojih prelijepe lati te
mogu da se kroje.
Nađi ga…
Sjećanjem na Boga,
ljubav, pravdu… – zalijevaj ga;
zar da pored ovakvog mirisa,
ti ostaneš samo sa prva dva!?

Četvrti… peti, šesti,
posebni su tvoji cvjetići;
da samo ti želiš, izrasli bi
na proplanku duše tvoje,
jedan za drugim…
-k’o mali zvončići.
ZADOVOLJSTVO,
MIR,
SREĆA…
njihova su druga imena.
Osluškuj… stalno…
proplanak duše tvoje,
– da li uopšte,
i koliko kod tebe
takvih ima?

Strpljiv trebaš biti,
lagano se upoznavaj…
i druži sa dušom svojom,
-ona je nježna i slaba,
ponekad mračna i kruta…;
nađi najljepši način da joj priđeš,
i cvjetiće duše svoje prepoznaš.

Laganim koracima uči da koračaš,
i najprije treći cvjetić uzgojiti trebaš,
a misao ružičasta… njegova, pomoći
će da sve ostale zalijevaš i zalijevaš…
i tek onda mirise od
ZADOVOLJSTVA, MIRA, SREĆE, upoznaš!

Sedmi cvjetak najljepši miris ima.
Sakriven, duboko… ispod sviju gore,
on u tebi spava;
nema neku boju jer se sva boja
ovog svijeta u njegovu sjaju utapa.
Od svjetla i čistote lati ima,
a svaka nebrojene tajne skriva.
Budi ga bar,
zar da takvo blago u tebi bude,
a vječno ostane da spava.
Senada Brčaninović

...MENI JEDNA OD DRAŽIH SPISATELJICA...

[vučica]

S tobom mi nije dovoljan dan,
svaki je trenutak dragocjen s tobom.
željela
bih dijeliti s tobom i san,
jer želim te imati uvijek sa sobom.
...
U
tvoje snove ući ću nježno,
U njima ću slagati stihove za te,
Oni će ti
reći da te ljubim vječno,
da najljepši si cvijet što u Božjem vrtu
cvate.

A kada te jutro suncem zazove,
svi snovi tvoji postat će
stvarnost...

[STEPSKI VUK]

Ako napišem
Bojim se jednoga dana
Ostat ću nijem.
O tebi.
U sebi.
I neću više imati o čemu da pišem.
Ako prešutim,
zakopat ću tebe u sebe
I takva ćeš ostati.
Kao slika vječno mlada.
Negdje te moram postaviti
sa hladnom kišom da se javiš.

[STEPSKI VUK]

Da l’ to moja glava sviće
na ramena tvoga ruži?
Ili ja to sebe sama
u rukama tvojim držim?

Da li se to moje srce
u dnu tvoga srca čuje,
il pod slapom kose tvoje
ježe pasom slatke struje?

Ustao bih, ali ne znam
kojom nogom?
Ko bršljan se uz tebe svijam
bijelim logom.

U prozoru zimsko sunce
kroz san sije,
zavlači se između nas
da se zgrije.

[Amazonka]

BIRAM TEBE

Nije mi dano da biram boju svojih očiju
Samo sam se jednoga dana rodila ... ovakva,
S ova dva tamna jezera u glavi.
I takvu me znaš...
Ni tebe nisam birala,
Stupio si mi čvrstim korakom u san i ostao.
A ja; niti te mogu niti te želim istjerati.
Prvi put mogu birati i sada te ne želim
istjerati...
Znam,
i da su mi jezera još svjetlija otkad se ti u
njima kupaš...
pod slapovima mojih sjećanja o vremenu u
kome mi nije dano da biram
pod koje ću drveće poleći svoja jezera...
i koje će boje biti voda u njima...